Svaki put kad pročitam ovako različite teme u malo vremena, ulovi me tuga... s jedne strane ljudi se bave pomicanjem granica, ostvaruju nemoguće... a mi tu živimo u kokošinjcu i sami sebe udaljavamo od ostatka svijeta.
Možeš na to tako gledati, a možeš i drugačije. Mene veseli znati da su stvari izvan našeg kokošinjca drugačije i da me, bez obzira na sve, nitko i ništa ne može spriječiti da se osjećam dijelom toga drugog svijeta.