socijalizam kao nekakv politicki pokret i pandam kapitalizmu i socijalna drzava su dvije sasvim razlicite stvari i ne treba ih se brkati niti mjesati.
jedno s drugim nema veze.
Printable View
Moram se malo nadovezati na ove postove, pa čitam dalje:
Tvoj primjer direktno potvrđuje moju tvrdnju da izrazito uporni i izrazito motivirani sa sela itekako uspiju, ali ne i "prosječni".
Znam da možemo do sutra nabrajati primjere, ali eto od moje 3 frizerke, sve tri su radile skoro do termina.
da da brus slatke brige. meni su bile da slatke brige, ali ja nisam morala raditi, dok je mnogima tako nesto cisti luksus.
a ti si upravo opisala kako izgleda jedan takav "luksus" i opisala jednu prosjecnu trudnicu koja upravo to prolazi koliko sam zakljucila iz posta.
da je svaka od nas u tvojoj kozi trenutno vjerojatno bi i ovaj topic malo drugacije zvucao.
Pa, da je pravde i da nisu opljačkani svi bi trebali imati mirovinu koja bi omogućila normalan život.
Ja uopće ne govorim da naknade svima trebaju biti jednake, nego da se uvijek može postaviti pitanje što je fer, a za razliku od mirovina koje ima smisla računati prema onome tko je koliko uplaćivao u zajednički budžet to za porodiljne naknade ne bi bilo baš dobro rješenje jer bi vodilo ka odgađanju trudnoća.
Ako su ovi posljednji postovi interpretacija Kaaeinog, mislim da je jako pogrešno shvaćena :/ .
Mislila si "pises"? Ja?
Tema je da li trudnica treba dobiti otkaz zato što je trudna i ode na bolovanje, ne zbog bilo koje od bolesti koje može imati, nego baš na bolovanje uzrokovano trudnoćom. Patološkom trudnoćom. Jer i trudnoća može biti patološka, čule ste za to, zar ne?
Mislim da bi previše prostora zauzelo nabrajati što je sve moguće biti patološki (bolesno) u trudnoći i zahtijeva bolovanje.
Lažne komplikacije su samo rijedak slučaj. No, te koje idu na lažno bolovanje, to bi učinile i bez obzira na trudnoću. To ovisi o ličnosti same žene.
I baš me zanima gdje ti vidiš demagogiju u mom postu. Znam ja da je mnogima teže pratiti moju logiku, ali uvijek pišem u dobre svrhe. Još nisam otkrila kako biti zla.
u biti primjecujem da mnogi misle da kapitalizam iskljucuje socijalno uredjenu drzavu, i da podrazumjeva onaj krajnji oblik kapitalizma kakav vlada u usa. ali to nije tako.
pobjegao mi post.
dakle lazne komplikacije jesnu varanje drzave. odnosno varanje drustva, kako hocete.
naravno da je to manji "grijeh" od recimo snaderove hobotnice.
ali radi se o principu i odnosu prema drustvi i drzavi.
ostavrivanje prava je nesto potpuno drugo. i juristicki. i eticki.
ja ne znam statistike npr. austrije, ali mi se cini da su dvostruko manje. a ne mislim da su hrvati genetski drugaciji.
ne da mi se sad to vise ponavljati, a pajalica je to vec na pocetku lijepo objasnila.
u kratko receno:
ako se sam ne pridrzavas zakone, ne mozes ocekivati da ce ih se pridrzavati drugi.
svijet i svemir nisu fer, ali su kauzalni. i cijena se uvijek placa.
drustvo i drzava nam nije u gabuli, samo zbog pojedinaca, privatizacija i hobotnoca.
vec i zato sto je drustveni konsenzus, da je drustvo i drzava i zakoni, nesto steo treba i zaobici, i malo prevariti..itd
i takode ne prijavite one koje vidis da to cine. ni kad si svjedok.
sve je to ljudski, ja to razumijem, ali ne mojmo se varati, te varanje proglasavati pravom.
inace, imala sam jucer slicnu diskusiju s kolegama, te je netko spomenuo teorije emmanuela todda, koje objasnjavaju razlike u poimanju drustva, te njegove organizacije, vezano na strukturu obitelji.
interesantno. npr. mafiju imamo u italiji, ne u norveskoj. u grckoj, a i kod nas (ovo sad globalno gledajuci) je "casno" izigrati propise i zakone. u svedskoj bas i ne. itd...
beti, greska u pravopisu, mislila sam, to sto ti pises.
izvinjavam se za sve ove pravopisne greske, ne mogu editirati.
i u njemackoj, belgiji, svicarskoj itd...
aposlutno tocno sve sto si napsiala, ali riba smrdi od glave ne od repa, drugim rijecima stvar treba pocet cistiti od glave (vladajuce strukture) ne od repa (malog covjeka).
da je stvar uredjena, da pravna drzava funkcionira, da se svako varanje, prekrsaj, kradja instantno kaznjava bez obzira na poziciju i ime, i mali covjek bi htio (dobrovoljno) ili ne htio (posljedicno) to slijedio.
i beti, sad sam jos jednom procitala tvoj post, pa da dodam.
nisam rekla da si zla. niti to mislim.
i naravno da postoje socijalna prava koja se i postuju, jer niti psa ne mozes tuci u nedogled, jednom ce ipak pokazati zube i ugrist tu ruku koja ga hrani.
drugim rijecima ne moze se preodgajati mentalitet prosjecnog covjeka, gradjanina koji je gotovo pa gladan i koji ipak nije toliko bedast da nije mogao zbrojiti 2 i 2 i shvatiti da se za nejgovog zivotnog vijeka nece nista promjeniti i da jedino sto mu preostaje osloniti se na izigravanje sustava kako to cine i veliki i usicariti bar nesto, kad vec ne moze krupnije. tako to funkcionira upravo u italiji.
jer tko ce stiti njegova prava i prava njegove obitelji, kad je sustav vec toliko puta zakazao. zbog cega bi on bio budala, a drugi pametni itd..tako prosjecan covjek razmislja koji zeli samonajblje sebi i svojoj obitelji i koji na koncu jedino i ima za to sredstava i snage. jer bogami kad zeludac kruli malo ostaje i snage i vremena za filozofije, deviza je zdrpi i zbrsi, stoje na koncu i razumljivo jer zna taj isti covjek da sit gladnom ne vjeruje.
tako niti trudnica sa ugodnom i urednom trudnocom, onoj sa ne tako urednom i ugodnom.
kao sto vec rekoh sloboda i demokracija su skupe, nisu jeftine stvari.
ukljucuju puno prava i jos vise obaveza.
jedna od njih je biti odgovoran gradanin, koristiti sve institucije pravne drzave, ne nasjedati demagofgijama, paziti koga i sto biras na izborima, itd...
jos jednom, ja ljudski i emocionalno razumijem poziciju covjeka koji nema previse izbora, te osobno zaista nemam problema ni sa frizerkom, ni tetom na kasi koja je na komplikacijma. jasno je meni da prosjecan gradanin misli to sto misli.
medutim kad se maknemo sa nivoa osobnih prica, ja ne razumijem tko bi drugi trebao, a ni tko bi drugi mogao mijenjati stvari u drustvu, osim gradana? neki novi osvajaci? caca? tudman? tito? kralj zvonimir?
da li se riba treba poceti cistiti od glave, repa, ili sredine, ili odjednom sa svih strana, je jedno pitanje.
jednako vazno pitanje je tko ce poceti cistiti tu ribu? tko? tko je taj nepoznat netko, to bi trebao poceti rjesavati probleme?
Mislim da ćemo teško doći do ikakvog čišćenja ribe, osim ako nas neka teška sila baš ne pritisne. "Cicanje države"
je kod nas toliko rasprostranjeno,a s druge strane samovolja poslodavaca, pa je teško zapravo reći što je bilo prvo,
kokoš ili jaje? Možda će s generacijama doći do promjene svijesti da se kod promjena treba poći od sebe, pa možda biti
i "dežurna budala", ali trenutno vidim samo situaciju gdje se u principu "graba za sebe", pa sad ovisi koliko tko može, netko
na malo, netko na veliko. A možda je to i do južnjačkog mentaliteta. (a iskreno se nadam da nije).
s jedne strane seni stoji to sto pises, ali s druge strane kako bi obicni mali gradjanin mogao i trebao utjecati na donosenje zakona, koji ce proci koji ne te na provodjenje istih? izsakom na izbore? i sto je pvijest pokazla u zadnjih 20 godina?
kako bi mogao i trebao utjecati na pridrzavanje zakona od strane svog poslodavca kao i na ostvarivanje odnosno zastitu svojih prava?
pa da sazmem malo sarkasticno, povijest nam je pokazala da se glupost skupo placa. to kao odgovor na prvo pitanje.
a na drugo pitanje:
utjecao bi tako da ga prijavi. kao jedna mogucnost.
pred nesto godina, ili pred desetljece su zvizdaci platili jako skupu osobnu cijenu. a danas je dio hobotnice ipak u zatvoru. ili im se sudi.
hm, dobro. a sto je u konacnici vladajuca garnitura promjenila u korist i na bolje prosjecnog gradjanina, trudnice, bolesnika, djeteta, penzionera od 90-tih na ovamo?
i nisu li se umjesto starih hobotnica pocele uglavljivati nove? veselilo bi me da nisu, ali meni se cini da ipak jesu. ali i to ce vrijeme pokazati.
znam laumi, jasno mi je to.
i proces promjene i transformacije drustva se nece dogoditi u jednom danu. trajati ce to.
Tako je i u Americi. Uglavnom funkcionira, zato sto opcenito funkcionira pravni sustav. No situacije je, opet, slicna onoj ranije opisanoj austrijskoj: manje firme nisu podlozne propisima ove vrste, vece jesu (tocno se zna koja je koja). Na kraju, ako nema drugog izlaza, normalno je za zenu da daje otkaz i zaposljava se ponovno kad je spremna. Opet, nije rijec o Hrvatskoj, vec o zemlji s normalnim primanjima, tako da taj otkaz nije kraj svijeta (nekima; neke karijere ga ne dopustaju tako lako, ili cak uopce).
Drago mi je da su barem neki shvatili poantu onoga sto sam pisala jer mi je vise bezveze motati secirano u kontekst, a ni za sto. Seni je okrenula pricu u drugom smjeru, ne suprotnom od onoga sto sam ja pisala, vec suprotnom od onoga gdje se igramo biologa i sekcije; odlicno. I lijepo je konstatirano da riba smrdi od glave i da treba mijenjati zakone tj. da bi ih trebalopostovati. Trenutno ih se ne postuje, nazalost.
A sistem u Americi, ono, moia, ajd o'ladi. Onima koji me imalo znaju, vjerojatno je jasno da ne zagovaram nista od americkog postojeceg sustava zdravstvenog osiguranja, a jos manje nepostojecih prava trudnica/zena, a sto se tice (po)rodiljnog dopusta. I da, dobro pise, nepostojeca su. Postoje razne kategorije IZOSTANAKA, ali niti jedan od njih nije pravi (po)rodiljni i cinjenica da je zena trudna ne donosi nikakve povlastice. I ne, to nije dobro. Pa onda neka mi slobodno netko odgrize glavu ako kazem da jednako tako nije dobro niti to sto se jedan teoretski odlican sistem tako lako iskoristava i zlouporabi u Hrvatskoj. Sto opet ne znaci da odobravam da se trudne zene pretvaraju u bijelo roblje ili da rade neprikladne poslove. Jok. Ne odobravam ne postivanje zakona, bilo gdje. Sto se Amerike tice, ono sto je dobro jest da postoji pravni sustav koji, u pravilu, stvarno funkcionira. Jedino jos da su propisi i zakoni bolji, jel.
I drago mi je da nisam opet ja ta koja prva iznosi cinjenicu da rade trudne zene s vecim primanjima i vrlo cestim visim obrazovanjem. I to je opet LOGICNO u Hrvatskoj, ali nije u redu. U redu je da zidarke i cistacice ne rade jer im je tesko, ali nije u redu da idu na komplikacije isti cas kad ostanu trudne. Ono STO BI BILO U REDU je drugaciji posao dok su trudne. Pa neka zidarka samo ispire malu kanticu od dvadeset deka, a cistacica stisce gumbe na vesmasini u kojoj se peru krpe. Medicinska sestra mozda moze sjediti i vaditi krv, umjesto da podize nepokretne stokilase. Itd. To je ono sto bi trebalo promijeniti, a ne samo slegnuti ramenima i reci da nije u redu to da ih se izrabljuje. Jer nije, ali tko od toga ima koristi, dugorocno?
(Sad malo postam, a onda citam dalje.)
gle ja te niti poznajem niti te bas nesto ni ne zelim upoznati. citam ono sto ovdje pises, ima i tocnoga i netocnoga, u kupe i u spade sto se tice usa. cinjenica je da se iz tvojih postova ocituje socijalna neosjetljivost kakva vlada u americi i to je ono na sto sam se osvrnula. inace primjecuje se tamo zivis prekratko, probaj malo dati vremenu da radi.
a to se tice mog spominjanja amerike u nekoliko navrata nakon tvog posta, sorry ako si stekla takav dojam, ali od tvog posta sam osobno vec odavno napravila odmak, a vjerujem i neki drugi forumasi. amerika i stanje u americi je vruca tema i u eu jer nitko od zemalja eu ne zeli prodiranje niti ekonomsko-gospodarskog, niti zdravstvenog niti socijalnog americkog sistema u eu.
to je ono o cemu sam ja pisala i na sto sam se referirala, ne na tvoj post. eu tezi socijalnom miru i stabilnosti vise nego ikad do sada. sto ce od toga biti vrijeme ce pokazati, ali tezi se tome, ulazu se odredjeni napori..no vidjet cemo, to sad ionako nije tema ovdje. ali ono sto jeste su socijalna prava trudnica, rodilja i majki u hrvatskoj koja su previse marginalizirana, da ne kazem degradirana.
Ja ću samo reči da bih radije imala cijeli život veliku plaću za koju mi se ne isplati ići na porodiljni jednom ili max dva puta u svom životu, nego malu plaću cijeli život i "isplativi" porodiljni jednom ili 2 puta u životu.:mrgreen:
Da dodam, želim reči da se svakako slažem da bi bolovanje/porodiljni trebali biti u skladu s primanjima, ali s druge strane se svakako slažem da bi i primanja trebala biti na neki način propisana na razini države, a ne da za isto radno mjestu i stručnu spremu u nekom selu u Slavoniji ili Zagorju dobiješ crkavicu naspram npr. Zgb.
Ili trgovac u našoj lokalnoj trgovini ili trgovac u DM - u.
Ajde ovako, cisto rasprave radi. Okani se mene i moje Amerike, a slobodno komentiraj ono o cemu pisem. Stojim iza onoga sto pisem o Americi, a da se tice zakona, jer ih citam i provjeravam prije nego sto prosujem par rijeci na forumu. Ako ni zbog cega drugog, citam ih zato sto se ticu MENE i MOJE obitelji, pa mi je izuzetno bitno da me netko ne prevesla, ali jednako tako i da ja ne preveslam nekog drugog neznanjem, a da onda placam. Jer da, u socijalno neosjetljivoj drzavi ciju neosjetljivu politiku NE podrzavam, zakoni funkcioniraju i nikome nece prepuci srce ako needucirana trudnica zahebe. Dakle, znam o cemu pisem.
Ne mijesam se u zakone Njemacke (ni Austrije, ni neke druge drzave koju sam eventualno vidjela turisticki ili mi lijeva baba tamo ima sedmog ujaka) jer o njima nemam pojma, a bilo bi jednako fer da niti ti ne radis ovo sto si upravo pokusala. Ako pisem neistine o USA, onda barem dostavi istine pa neka ljudi citaju. Ovako ti teorija ne drzi vodu.
Prava vecine gradjana u Hrvatskoj su marginalizirana i degradirana, ne samo rodilja. I to uopce nije nesto s cime se ja ne slazem, ili protiv cega ustajem. No eto, postoji mogucnost da si u silnim godinama provedenim vani zaboravila hrvatski jezik ili da ga teze shvacas. Ostavljam to kao opciju jer sam druge vise-manje sve vec ispucala.
Jednako tako cinjenica da zivis geografski blize Hrvatskoj ne znaci da o njoj znas vise nego ja, ili da imas pravo na 'vise' misljenja. To je i moja domovina, tamo su i moja obitelj i prijatelji i iako mi nije preko puta ceste, imam dostupne sve relevantne informacije. I naplacala sam se dovoljno poreza (a bez da cu okusiti ista od kolaca) da imam pravo reci barem nesto. Ako ni zbog koga drugog, onda zbog ostatka obitelji koji mi je jos uvijek tamo. Mozda se i sama vratim kroz koju godinu, a mozda odem negdje drugdje, recimo u bajnu Njemacku. Tako da imam pravo na to da me se tice bilo sto, bilo gdje. I nikad, ali nikad ne lupetam bezveze, ako ne znam o cemu pricam i gdje sam tu informaciju nasla.
Osim ako je rijec o mojem vlastitom misljenju. To moze i smije, bez problema, biti okarakterizirano kao bezvezno.
anemona logicno. da moram birati, i ja bih birala kao ti.
sto se tice primanja, odnosno njihovog ujednacavanja, to moze ici samo za javne sluzbe. privatnicima ne mozes odrediti ujednacavanje. u kapitalistickom sustavu.
ono sto je moguce regulirati, su minimalna primanja, ispod kojih se ne smije ici, za pojedine grane, koji se reguliraju kolektivnim ugovorima, ali sve ostalo je zakon ponude i potraznje.
:)
Ne bih htjela zvučati kao da provociram, ali meni je stvarno muka i zlo. :)
Čija sam ja sad briga? Poslodavca kojem u 3 tjedna odradim prezentaciju koju sam trebala u tjedan i pol? I dolazim na posao oko 11 umjesto u 9 jer mi se vrti. Dat će mi plaću za ovaj mjesec, a pola mog posla je dao vanjskom honorarcu kojem će to platiti. Na koje radno mjesto da me stavi u mom uredu - svi moramo buljiti cijeli dan u ekran, i iz gomile brojki i slova raditi neke pametne prezentacije.
Ako idem na komplikacije varam državu i upadam u strašnih 58%.
Često se ponavlja da vani (i "zapad" i zemlje u okruženju) nema toliko bolovanja u trudnoći. Samo zato što mi imamo priliku to koristiti? Imam sto pitanja - je li u Austiji za vrijeme trudnoće lakše dobiti lakši posao? Kolika je stopa zaposlenosti žena u Bosni i Srbiji? Jeli možda puno žena koje tamo rađaju nezaposlene? Zašto trudnica u Njemačkoj može dobiti naknadu i kad je nezaposlena? (ispravite me ako griješim, ali to sam nedavno čula od poznanice)
Puno je postova bilo ovdje "radila sam do zadnjeg dana i bilo mi je jako teško"... Sjećam se samo jednog (cure koja radi u školi) koja je rekla da joj nije bilo naporno. Skoro nitko nije rekao "raditi u trudnoći" nije ništa, nego "ja sam to izdržala" - jer nisam imala izbora, jer mi je prevelika plaća da bih pala na 4250, a da sam frizerka ne bih...
Sjećam se i jedne rečenice iz Ustava - "Država štiti materinstvo..."
Već je puno postova na temu "varanja sustava, i izvlačenja osobne koristi gdje god se može".... Ali ja iskreno mislim (potovo u ovom trenu) da svaka trudnica treba imati izbor hoće li / može li raditi. Treba li za to dobivati mjesečno 4250 kn?
Ne znam, to zbilja ne znam... Ali već ste puno puta rekli, ako si taj posao jedva dobila, i ako te tamo maksimalno iskorištavaju i trudnu i netrudnu onda ćeš ići na te komplikacije. Ali ne zato što ti je baš super, nego jer ti je istovremeno vrlo vjerojatno i muka, i teško, i sve te boli. Kako netko u istoj takvoj situaciji ipak radi? Ne vjerujem da je to zbog toga što je duboko moralan spram svog društva i države i ne želi koristiti neku naknadu koja zapravo nije namjenjena za to (teško mi je, zlo mi je, boli me) nego za teške komplikacije... nego zbog sto drugih razloga... bojiš se za posao, treba ti plaća koja je veća od naknade, nije ti baš jako zlo, uvjeti na poslu su podnošljiviji...
I na kraju, uopće nismo na otvorenoj temi - može li trudnica dobiti otkaz... još se nismo niti dogovorile može li trudnica raditi :).
Kad pišemo o trudnicama, treba se sjetiti i djeteta kojeg nosi i kako sve utječe na njega. Bilo je već milijun istraživanja o fetusima, kako reagiraju na podražaje, glazbu, okolinu, koliko prenatalni period utječe kasnije na zdravlje, osobnost, karakter? Kako se osjeća fetus kad mu je mama pod stresom, čalje mu andrenalin umjesto druge opuštajuće tvari i hormone koji podržavaju rast i razvoj?
Rađena su istraživanja i o tome koliko utječe duljina boravka majke uz dijete u prvim gdinama života. U Americi je ako se ne varam, plaćeno samo prvih 6 tjedana nakon rođenj djeteta(a može se ostati najviše 6 mjeseci na porodiljnom inače rodilja riskira otkaz). Ove informacije sam dobila od rođakinje koja tamo živi i radi, nisam provjeravala točnost.
Američki tinejdžeri imaju među jednu od najvećih stopa samoubojstava, depresije, psihičkih i fizičkih poremećaja i nađena je korelacije između dužine porodiljnog dopusta i boravka uz dijete i gore navedenih problema.
Svaka trudnica bi trebala imati pravo ne raditi i biti na porodiljnom minimalno godinu dana(iako i to smatram prekratkim periodom), u prosjeku u Hrvatskoj žene ne rađaju niti 2 djeteta, znači to bi iznosilo najviše 3 godine u radnm vijeku koji će vrlo vjerojatno biti i nkon 65g. starosti. Zar netko tko 20, 30, 40 godina doprinosi i radi i njegovo dijete, budući član društva to ne zaslužuje?
U "takozvanim primitivnim" društvima cijela zajednica pazi i pomaže trudnici jer je dolazak novog člana i njegov opstanak važan i za cijelu zajednicu, djeca su najvažniji i najvredniji resurs jer i stariji kasnije ovise o mladima.
Inače, ako žena i nije bila u radnm odnosu, zar otac dijeteta nije godinama radio i uplaćivao u proračun pa da njegova obitelj ima pravo i koristiti nešto iz njega kad za to dođe vrijeme. ?
Nije placeno nista, ne po defaultu.
Sve ovisi o poslodavcu, ugovorima, itd, a naravno i o saveznoj drzavi. Otprilike dvije, tri imaju nesto bolje zakone od ostalih. Uglavnom se prica dijeli na male i velike poslodavce, gdje mali nemaju nikakve ili vrlo male obveze, a veliki moraju osiguravati i paket beneficija. Placeno je samo i iskljucivo onoliko dana na koliko pojedina trudnica ima pravo (radim u Minnesoti, privatna firma s 400+ zaposlenika, nakon pune dvije godine full-time staza imam pravo na cetiri placena tjedna bolovanja, a na meni je kako cu ih potrositi: gripu, slomljenu nogu, rodjenje djeteta, njegu partnera...). Nakon ta cetiri tjedna, nema propisa u mojoj firmi koji ce mi osigurati jedan jedini dodatni placeni sat, kamoli dan. Ako mi treba vise, uzet ce mi godisnji, ako ga imam. Ako nemam, a bolesna sam, bit cu doma besplatno, do ukupno 12 tjedana izostanka (FMLA - family medical leave act), kad imaju puno pravo dati mi otkaz jer nisam sposobna za rad, a nesposobna osoba im ne treba na platnoj listi. U tom trenuku netko ima pravo na dodatne povlastice iz proracuna, privatnog osiguranja ili neke trece strane, a netko drugi nema.
(Po)rodiljni dopust ne postoji (vec se moze staviti pod FMLA/bolovanje zajednicki nazivnik), tako da svaki sat ili dan nakon tih 12 tjedana ovisi o roditelju i njegovoj financijskoj (a i pravnoj) sposobnosti za isplivavanje iz, pardonmyfrench, kakice. Kod nekih poslodavaca se moze dogovoriti duzi neplaceni dopust, kad zaposlenik sam placa doprinose koji ga zanimaju (sto se ja nadam da ce mi odobriti), a kod nekih ides kuci o vlastitom trosku, ako ne zelis raditi nakon tih maksimalnih 12 tjedana. Velik broj inace zaposlenih zena pocinje raditi nakon prvih 6 jer im tako vise odgovara, sto iz financijskih razloga, sto zbog komocije. Jednako tako poprilican broj jednostavno ne radi do... daljnjeg, jer je vrtic uzasno skup i cesto se nakon vise od jednog djeteta ne isplati raditi za placu koja jedva pokriva te dvije mjesecne cifre. Izbor postoji, ali nije bas nesto, moram priznati.
Spomenutih 6 tjedana je minimalni dopust nakon poroda (a porod je ovdje bolest, jednake kategorije kao i lom ruke ili gripa), no kao sto rekoh, nitko nije duzan taj dopust i platiti. Svi poslodavci, i mali i veliki, moraju dopustiti zeni da je nema na radnom mjestu najmanje toliko (a najcesce i najvise, jel). Nakon carskog reza, dopust je u trajanju od 8 mjeseci. U nekim saveznim drzavama minimum je, ako se ne varam, cak i nesto kraci. FMLA se takodjer razlikuje od jedne do druge savezne drzave.
Najiskrenije se nadam da nitko ne misli da podrzavam ovakav sustav i da ga smatram idealnim. Odlicno je jedino to sto funkcionira, u smislu da se svi drze propisa, pa barem znas na cemu si i da ga Pero i Katica jako tesko mogu zlorabiti bez posljedica.