Kao netko tko je 5 dana nakon što je vidio plus na testu ovdje otvorio temu "tko može na komplikacije" imam potrebu pisati o poslu i trudnoći. Tko je pratio, zna da se tema brzo zaključala, i zbilja sam se bila osjećala jako loše zbog dojma koji je izvirao iz svega, dojma: "evo plusa - daj mi bolovanje".

A radi se o tome da je dan ili dva nakon plusa sve bilo super. A onda 3. ili 4. dan, po drugi put taj dobro poznati osjećaj - "makni mi se s puta, di je školjka?".
«Mogu li ići na bolovanje jer imam užasne mučnine, hoće mi ga otvoriti ili ne, kakva je to komisija, što oni provjeravaju, hoće li dr. biti dovoljno to što joj ja kažem da mi je zlo, i da zbilja ne mogu… ili to nisu «komplikacije» … « - Gomilu pitanja u glavi, pa sam nespretno otvorila temu, koja je vjerojatno zaslužila biti zaključana.

Svakim danom sve gore i gore, i sada skoro tri tjedna kasnije živim s mučnimama koje traju 20 sati na dan, po noći uspijem odspavati 4-5 sati, a onda od 4 ujutro do jutra jedem bademe, umeboshi sljive, hodam po stanu jer mi je zlo i dok ležim, pa legnem, nekad čak i zaspem, ali za sat vremena zvoni budilica...
Pa dođem na posao, gledam ja u monitor, gleda on u mene... pa mi je sila na wc, a ja stavljam polako nogu ispred noge da dođem do wc-a jer mi je muka da jedva hodam. Jesam li spomenula da je u ta tri tjedna dvogodišnjak jasličar dva tjedna bolestan i budi se puno po noći? Ali se snađemo za čuvanje (gle sreće, djed je dobio otkaz kao višak godinu i pol prije nego ima pravo na mirovinu po dobi, iako naravno ima valjda 140 godina staža) … dakle deda ga čuva, jer ne mogu sad otvoriti bolovanje na dijete (i gužva na poslu i ogromne kalkulacije u glavi kako će mi to utjecati na prosjek porodiljnog, jer sam ionako već 16 mj. stalno na bolovanju za dijete).

Ta gužva na poslu (što je zapravo stalno stanje stvari, možda i gužva nije prava riječ nego brzina, ASAP u svakom mailu, zna netko što je marketing? ) je nešto što ja ne uspjevam shendlati, i nakon tjedan i pol, prije nego ikome drugome, prije nego mami i tati (tj. dedi čuvalici ), idem šefu i kažem: trudna sam 5 i 5 pol tjedana, ali mi je zlo za pop.... ne mogu, ne ide mi, mučnine su strašne, nemam koncentracije, budna sam pola noći i većinu vremena ovdje osjećam se kao da ću se taj čas strušiti... Šef je super, organizira vanjske honorace da preuzmu moj dio posla, ostane mi jedna prezentacija koju ja evo već danima pokušavam završiti. Drugi tjedan mora biti gotova, a ja onda idem na godišnji, sigurno tjedan, a možda i dva. (Ovo ljeto je bilo previše posla pa sam išla samo 2 tjedna, pa ga imam). Projekte mi više nitko ni ne daje, čekaju da završim ovaj jedan. Funkcionalna sam otprilike 3-4 sata u danu, ostatak vremena ne znam za sebe, spuštam glavu na stol, kolegica viče da idem doma, ja vičem da nisam završila prezentaciju. Jedan dan dođem na posao u 9.00, drugi dan javim da kasnim i ne uspijem doći prije pol 11. Treći dan uopće ne dođem, jer mi je užasna muka, pa onda četvrti dan dođem, 5. dan imam temp. 37,5… (Kako sam napisala ovaj post? Evo, pišem ga dva dana, u tim trenucima kad ne vidim prezentaciju pred očima).

Kako je bilo u prvoj trudnoći? Isto. 4 i pol mjeseca sam radila uz užasne mučnine, s tom razlikom što sam cijeli ostatak vremena samo spavala, tad sam to mogla… došla bi na posao oko 11 jer sam rijetko uspjela doći prije zbog mučnine. Voljela bih reći da sam radila do 19.00, ali istina je da sam često radila i do 21h da stignem završiti projekte. Nakon 4 i pol mjeseca više nisam mogla. Skupila sam gomilu starog i novog godišnjeg, nekih slobodnih dana i bila doma. Ostalo mi je par tjedana do onih 45 dana prije porodiljinog. I da, tad sam otvorila komplikacije, rekla sam dr. da ne mogu na posao i zamolila je da mi otvori mjesec i nešto sitno dana komplikacija. Rodiljni profiter. Kako mi je bilo tih preostalih 4 i pol mjeseca doma? Spavala sam, 15-16 sati na dan. Zaspala bih između 22 i 23 i sutradan si navijala sat oko 14h da se ustanem i skuham ručak prije nego mm dođe doma. Išla bi na wc i vraćala se beskrajno dugo spavati. I jedva bih se natjerala da ustanem i u 14h…

Nije trudnoća bolest, hendikep, ali moje iskustvo rada i ne rada u prvoj trudnoći, i rada u zadnjih 3 tjedna druge trudnoće je… ne treba mi nikakva naknada, ni komplikacije, ni bolovanje… uzmite si i svoju porodiljinu naknadu i prvih i drugih 6 mjeseci, i vratit ću vam sve koje ste mi ikad dali, samo me pustite da mogu ležati u krevetu i da ovo prođe… kao da se već danima vozim starom cestom do mora, u stražnjem dijelu autobusa, baš na onom mjestu gdje je kotač, a on ne uspori niti u jednom zavoju.

Kako ono kažu – smiješe ti se i kažu «To su slatke brige, proći će».

Što ću sad nakon ovih tjedan, dva godišnjeg? Hoću li ići na komplikacije zbog mučnina? Ne znam. Ali recimo znam da ću ako odem dva ili tri mjeseca (kad će mučnine je l kao prestati) na komplikacije, i ako se vratim raditi do onih 45 dana, u prvih 6 mjeseci porodiljinog dobiti oko 12.000 kn manje naknade nego da nisam zatvarala komplikacije. Krasna računica – zbilja te tjeraju da budeš na komplikacijama. (Molim vas ne nemojte zaključati temu )

Što sad još na kraju da kažem? Može li teta na blagajni, u državnoj upravi, kod privatnika ili u tvornici u pogonu (u one naše 3 tvornice) raditi trudna. Nemam pojma, vjerojatno ovisi i o teti i o trudnoći.
Kakva je stvarno ta statistika komplikacija u trudnoći, nemam pojma. Ali većina mama koje i ja znam su radile do 45 dana prije termina.

Još sam htjela malo pisati o mom i poslu i mom šefu. Zašto ja ne bih bila dva mjeseca doma na komplikacijama i čekala da mi prođu mučnine, pa se vratila raditi? (Čak i da zanemarim onih 12.000 kn). Evo crtica iz mog posla u svibnju i lipnju. Krajem svibnja: 12 dana bolovanja, prvo malac povraća i proljev, pa ja povraćam i proljev, pa malac vodene kozice. Na poslu projekt, rok za završiti 30.06. Cijeli 6. mjesec radim od 9 do 21 da nadoknadim 12 dana bolovanja i uspijem završiti projekt do kraja mjeseca. U jednom trenu shvatim da neću to niti tako stići (i bez obzira na bolovanje) pa produžavamo rok do 15.7. i radim 4-5 vikenda za redom.
Ovo je samo jedna crtica. Mogu vam pričati i o srpnju i kolovozu, radnom danu od 10 sati i kako sam smanjila broj dana koje idem na GO. Ok, ali to je samo moj posao, nisu svi takvi.

Mogu li ja raditi takav posao s pre, pre često bolesnim dvogodišnjim jasličarem? Jedva. A još i trudna s mučnimama? Nema dana da u ovih 16 mj. nisam razmišljala da otvorim neplaćeno do 3. godine. I nema dana da ne razmišljam da ću to drugi put sigurno napraviti. Ne trebaju mi naknadne, bolovanja, ništa… pustite me samo da preležim mučnine, da mi dijete nije bolesno, da ne mora i ovo drugo s 12 mj. u jaslice (privatne naravno, gdje drugdje u svibnju). Može li ih deda obojcu čuvati? Zašto nisam već do sad otišla na neplaćeno? Živiš iz dana u dan, i čekaš ono «i to će proći». Kalkuliraš koliko ostane od mm-ove plaće nakon kredita i režija. … A tek oni koji ni tako ne mogu ništa iskalkulrati.

A sad malo o mom šefu… ima nas gomilu, oko 100-tinjak. Ali samo nas cca 25 radi ovaj moj posao. I to je otprilike taman. Ali ove godine su 3 na porodiljnom, i dvije trudne. Jedna je na čuvanju zbog krvarenja i prošlog spontanog, druga se još klati pred monitorom. Ima još tri koje su mu počesto na bolovanju zbog djece (dobro jedna od njih je ista ova koja se klati pred monitorom, tj. ja). Ove tri koje su trenutno na porodiljnom nemaju baka servis, i vjerojatno ga druge godine čeka novi niz bolovanja zbog djece. Dva su dečka otišla van na usavršavanje na godinu dana. Dakle 25 zaposlenih, 16 dostupnih. Zamjene mu nema smisla uzimati, jer tek nakon godinu dana netko može ovo raditi samostalno. I da netko njega pita o zapošljavanju trudnica, majki s malom djecom bez baka servisa… ne znam što bi rekao. Znam da se svakoj našoj trudnoći iskreno radovao, ali znam da ga sve to skupa što se niže jedno za drugih (naše trudnoće i bolovanja) i brine. Ali mogu i reći da smo mu sve zadnjih 10 godina stalno radile bez prestanka i prekovremno, pa eto baš se potrefilo da u 3 godine sve rađamo... pa nek samo preživi tih par godina s manjim profitom .

Ovako umorna i iscrpljena ću reći samo: žena majka uopće ne treba raditi, nikada .
A gdje ono dobiješ neku naknadu za svako dijete, čak neke naknade i kad ne radiš? Aha, u Njemačkoj?