http://www.tportal.hr/kultura/kultur...=clanci_manual
Printable View
Mi smo u prvom redu ipak sekularna zemlja, bar bi tako trebalo biti
LEIRmam i n.grace, vi ste svojoj djeci dali na izbor, ali sa bolje startne pozicije, rekla bih
I niste rekli - nemojte ici (na tu razliku sam ukazivala)
Lili, hvala, sretno i tvojoj curici (ne treba mojoj nista vise nego tvojoj, bez obzira na ludu mater ;-) )
Za sve ostalo i dalje potpisujem seni, sasu i Jelenu
Ovo na linku nije udžbenik nego radni listić koji nije prošao nikakvu kontrolu ili nadzor. Očito su roditelji reagirali budući da ih je zasmetalo (i to oni koji svoju djecu šalju na nastavu vjeronauka) jer to je stvarno ružno i neprikladno. Nadam se da je osoba koja je to osmislila već pobrala posljedice od strane svojih nadređenih. Tja, tu je možda i manja kontrola (ne znam kako se zapošljava vjeroučitelje) pa se može dogoditi svašta. Po mom mišljenju - razlog više da se nastava vjeronauka vrati u okrilje župa, gdje joj je i mjesto.
S druge strane, imali smo već teme o greškama u udžbenicima (koji su pod nadzorom) a loš nastavni materijal nije nikakva novost niti je rezerviran za nastavu bilo kojeg pojedinog predmeta, pa bio to i vjeronauk.
Ateisti neće svoje dijete upisati. O upisu će razmišljati "neopredijeljeni", ljudi iz miješanih brakova - npr. ovakvi kao ja koji imaju bračnog partnera kojem to puno znači, kao što je mm-u puno značilo vjenčanje u crkvi (a ja nisam katolkinja, nisam krštena niti prošla i jedan sakrament osim vjenčanja) ali kad iskreno razmislim, ne mogu se danas svrstati ni u ateiste, to mi jednako ne paše kao ni organizirana religija. Eto, takvi razmišljaju o upisu djece i takvi su skloni razmišljati u stilu da tu nema štete. Pravi ateisti tu nemaju dilema, isto kao ni pravi vjernici. Ovakve "divlje loze" (a ima ih puno - ja bih rekla da je to većina, ljudi koje je organizirana vjera očešala kao dio kulturne tradicije) razmišljaju o tome i važu "za" i "protiv".
Znam da neće. Referirala sam se na neke ranije postove, koji su sugerirali da bi dijete trebalo ići na vjeronauk kako bi steklo "širu sliku".
Sa svoje strane, nisam uopće imala nikakvih dilema oko (ne)upisa, ali moram reći i to da sam čak i ja od svoje obitelji (bez katoličke tradicije) dobivala sugestije u stilu "nemoj ga izdvajati" i "neće čuti ništa loše". Od poznanika i prijatelja sam čula kakvim su pritiscima roditelji izloženi u pojedinim školama kako bi dijete ipak upisali na vjeronauk (naravno - jer je školi lakše kad su svi upisani, nego voditi računa o jednocifrenom broju djece s rupom u rasporedu).
Opet, od prijatelja čija djeca idu na vjeronauk, čujem uglavnom nezadovoljne komentare na račun vjeroučitelja i koncepta nastave. Djeca na kraju u nekom trenutku odustaju od školskog vjeronauka, iako dolaze iz obitelji kojima je stalo do vjerskog odgoja. Cijela ta priča oko vjeronauka postavljena je naopako.
Ginger, kod nas je bilo najjednostavnije moguće objašnjenje, nismo vjernici i ne idemo u crkvu pa ni ti nećeš ići na vjeronauk (jer je to izborni predmet). I njemu je to bilo skroz normalno, nije to dovodio u pitanje (iako je bio jedini u razredu). Već sam prije pisala o tome, kod nas je to prošlo skroz glatko. Mlađi je imao brata ispred sebe pa se i njemu to podrazumjevalo. Ne znam, meni bi sve drugačije od toga bilo licemjerno. Ja ne znam kako bi odlazak na vjeronauk objasnila sebi i djeci (muž razmišlja identično) .
Ovo je ziva istina i kod nas slicna komb inacija kao kod tebe peterlin.
moram priznat ja se slazem s tobom safran beti ....u jednakoj mjeri me odbija organizirana religija al i ateizam.ne volim krajnosti ni u cemu.
safran sta ce bit da si me se sjetila? :-)
Ginger ma kakva luda mater :-)
I kud bas od svih nadjete Kekina? :-)
Bas zato sto sam zivjela u 100 % ateistickom okruzenju do rata nekako ne bih to htjela za dijete.neka vidi i cuje i drugu stranu na doziran nacin a ne da se osjeca na necijjem vjenncanju u crkvi ko da je s marsa.tako sam se ja osjecala jer nikad nisam isla u crkvu mislim ne idem ni sad al bar se znam prekrizit na pravu stranu ha ha i ajd uz malo pogledavanja sa strane skuzim kad se dizem i sjedqm npr na v jencanjima. A dok sam bila mladja bas sam se nekako bojala uopce u i kao ono neki strani teren knedla u grlu strah od nepoznatog...hvala ne bih za svoje dijete.pisem naravno o svom iskustvu.
ajme tipfelera..
Bojala uopce UCI...
Odrasla u ateistickoj familiji
Sa nekih 12-13 godina SAMA odlucila upraznjavati vjeru i prakticirati molitvu
Roditelji nisu branili ali se jesu cudili...
Ne bih o tome sto meni znaci vjera
Mom starijem djetetu pak ne znaci puno
Mlade nije relevantno jer je premalo
Muz isto kao starije dijete
I što sad?
Mi živimo bez problema u takvoj kombinaciji, niti spominjemo posebno moje vjerovanje ni njihovo nevjerovanje
Hocu reci da je za mene to pitanje stroge privatnosti,osobna stvar.
Za vjeronauk smatram da mu je mjesto van skolskih klupa.
Za djecu ateista mi je jedino ispravno da ne idu na vjeronauk buduci se to kosi s njihovim zivotnim svjetonazorima a time dijete moze dobiti zbunjujuce poruke.
O religijama dijete treba u nekoj dobi znati ponesto svakako, iz opce kulture.
nikako se ne slazem s beti i safran. vjeronauk se ne upisuje da dijetee upozna religiju. toga na vjeronauku nema. kao vjernik mogu reci da sam nakon 3 godine vjeronauka razocarana nepoznavanjem osnova vjere kod djece koja su koncem prosle godine pricescena, te glupostima o kojima su pricali na skolskom vjeronauku. bilo bi i kod mojeg tako da doma ne razgovaramo.
i nikako ne shvacam prijedloge da ateisti upisuju dijete na vjeronauk da malo vidi kako je to ili da se ne osjeca izolirano.
a jednako tako ne shvacam svrhu vjeronauka u skoli osim politicke. zalosno je da nasa djeca zbog takvih igara moraju ispastati i biti oznacena i prozivana
Safran, vec smo napisali, ne radi se o znanju. Vjeronauk nije predmet gdje se djecu uci o religiji na bazi opce kulture. Ponavljam uguglaj kurikulum, osnovna skola, vjeronauk. Ne znam kako linkati na mobu.
Evo, i magriz ti kaze. Jedino sto ja sshvacam one koji upisuju dijete a vjeronauk da se ne osjeca izolirano. Osjetljivo dijete, ako je jedino, ako skola nema rijeseno cuvanje...
govorim o skolskom vjeronauku. koji ponavljam, nema svrhe osim politicke
Ginger, ne brini za vjeronauk. Sve će biti ok. Uglavnom bude. Ponekad djeca dobiju neke doista glupe i uvredljive komentare na račun toga, ali nekako se to sve istjera u neku normalu.
Točno tako. U jednom trenutku sva ta djeca moraju saznati da ima i drugačijih izbora i drugačijih rješenja. Nije prerano - baš bih rekla da je primjereno.
Asocijacija: moj stariji je bio u razredu gdje je pretežna većina bila upisana na vjeronauk, ali dvoje učenika nije išlo - jedan od njih je imao asistenta zbog poremećaja pažnje, a djevojčica je polazila muslimanski vjeronauk u drugoj smjeni, pa su za vrijeme nastave vjeronauka (u sredini satnice) bili slobodni. Ostatak razreda im je zavidio na tome što su se krasno zabavljali. I sama sam se u to uvjerila. Ja dolazim po sina za vrijeme sata vjeronauka (trebali smo ići na nekakvu liječničku kontrolu) a asistent oko škole vozi ovo dvoje na svom biciklu! Baš im je bilo super. I razred mog mlađeg je imao ok raspored (trećina razreda nije bia upisana na vjeronauk i uredno su se zabavljali u knjižnici - igrali društvene igre i čitali). Glupi i uvredljivi komentari često dolaze od starije djece - u prvom razredu klinci su još premali da bi to zamijetili.
Ginger, mi smo bili kukavice koji smo dijete upisali u prvom razredu na vjeronauk.
Cisti kukavičluk. Da ne bude jedina. I onda smo ju, kad smo vidjeli da ih ima jos (hrabrih) u drugom razredu ispisali.
Malo čega se u životu tako sramim kao tog cina kukavičluka i "hrabrosti" ispisati ju kad vise nije bilo "hrabro".
Drugo ne ide, i gotovo. Nismo vjernici.
Medjutim, kršteni su (opet kukavičluk), moji starci ih onako "upoznavaju" s krscanstvom tako da neku teoriju znaju pa njoj nije bilo strano na vjeronauku.
I jos moram dodati, od prvog razreda os (83. do negdje na faksu) sam isla na vjeronauk i bila prakticni vjernik tako da sa sigurnošću znam da se na vjeronauku moze naučiti i puno lijepih, ali i mnoštvo losih i krivih stvari.
glupi i uvredljivi komentari dolaze od kucnog odgoja. i ima ih i kod mlađe djece. mog su u 2. razredu ispitivali pod odmorom jel voli mamu, pa je rekao da da, pa jel voli tatu, pa je rekao da da, pa jel voli boga, na što je rekao da on ne vjeruje u boga, a mali s kojim sjedi u boravku mu je na to odbrusio da ga može biti sram. srećom je taj čas dolazila učiteljica koja je sve čula pa je s razredom malo popričala o različitostima, ali ja sam sigurna da taj mali do toga nije dosao sam, nego je čuo kod kuće. vjerovatno mu roditelji samo ne vole ekstreme:angel::roll:.
Saša je u pravu, al i to je život, sve se to na kraju razriješi.
Ginger, ne ide jer mi nismo vjernici,.a roditelji odlucuju. Ako bude htjela kad bude mogla odlucivati ici ce. Falican je argument da malo nauci jer nije to informativno tamo se uci vjera i vjerska vrijednosti. Nase dijete je dio rel brojne skupine koja nw ide pa nije nikakav problem. S komentarima raznima ce se vec nositi (bogme, moja ih dosad nije cula valjda zato sto ih ima pa je to svima normalno stila vecina ide a jedna grupa ne ide, nije ono munje i gromovi the nepostivatelji tradicije kako mogu itd. Sretno :)!
Ni mo nece ici. Mi smo ateisti (tata joj ima skoro sve sakramente, ja nemam). Ni u jednom trenutku nisam dvojila hocu li je poslati. Srecom, sad znamo da smo dio "mocne gomilice" od barem 3 djece koja nece ici pa mi je lakse.
Moj brat zivi u drugom gradu i njih dvoje nekrstenih ateista salju svoje dijete na vjeronauk da je ne bi izdvajali. To je njihova odluka i njohovo dijete.
Ja sam donijela odluku za svoje dijete koja je po meni jedina logicna. Ja (mi) ne vjerujemo. Hoce li ona za x godina traziti vjeru, ne znam. Zasad je po mom.
Vidim da je bilo živahno za vikend, kad stignem pročitati ću sve u miru. Za sad samo... nema šanse da ide. Pa i pod cijenu zabrane. :mrgreen:
Šalim se, lako mi sad tako pričati, još nas tri godine dijele od toga... ali dobro ću se potruditi da ju do trenutka odluke, do prvog razreda informiramo o svemu, pa da sama odluči da neće ići.
Kod većine takve djece pali logika 2 slobodna sata. I to je stvarno istina. Ne trebaš uopće misliti dalje.
S druge strane, trebalo bi pogledati statistike - čini mi se da se ipak dosta ljudi ohrabrilo odlučiti samo i jedino u skladu sa svojim uvjerenjima.
Btw. ne možeš tu naći idealno rješenje, osim ako se u te tri godine vjeronauk iseli iz škole.
Ja sam svoje roditelje u osnovnoj školi uredno ispitivala zašto me nisu upisali na vjeronauk (zbunjivalo me stanje doma: nitko nije bio član partije, mama je bila i ostala vjernica u 4 zida, hodočastila je do pred koju godinu na Mariju Bistricu itd, tatina mama je bila vjernica koja je prestala ići u crkvu u trenutku kad su u nju ušle "komunjare" kako je ona to zvala - razloga ima raznih, tata je bio i ostao ateist). I danas se pitam kakve bi veze imalo da sam išla na vjeronauk i pokupila sakramente. Sa 50+ godina uvjerena sam da ne bi imalo nikakve veze. Bila bih ista kao i sada.
Evo mene sa svežim iskustvom deteta koje je tražilo da ide na veronauku.
Kod nas je veronauka izborni predmet, ali postoji alternativa - građansko vaspitanje ( :roll: prevrćem očima jer je postavljeno kao da su ta dva u suprotnosti).
Dete je u prvom razredu išlo na građansko, a sad je tražila da ide na veronauku. U razredu je stanje otprilike pola-pola.
Nismo joj dozvolili, tj. lepo smo objasnili zašto u našoj porodici to nije opcija. Ne znam šta bih radila da je više insistirala.
Pa ovde kod nas... šta ja znam...
Možda i imaju, neka.
To građansko je stvarno lepo zamišljen predmet.
I kažem, u Beogradu je u školama otprilike pola-pola, a i ovde prema popisu ima 90 i više posto vernika.
Kako je u manjim sredinama, ne znam.
cubana, nemoj biti tako stroga prema sebi. :heart:
svi smo mi samo ljudi i trudimo se napraviti najbolje sto mozemo.
Kada malo bolje razmislim, ono što bi trebalo uvesti u naše škole, svakako je predmet TOLERANCIJA, gdje bi se djecu učilo da je u redu biti različit od drugih, da je u redu imati svog "Boga" ili ne imati nikakvog, a da zbog toga ne budu izloženi ruglu ili ismijavanju. Znam da odgoj kreće od kuće, ali ako već neki roditelji nisu u stanju odgojiti svoju djecu kako treba, država bi tu trebala uplesti svoje prste. Stoga zaista Cubana ne trebaš sebi ništa predbacivati, u našem društvu je zaista ponekad teško "plivati protiv struje", a mi smo samo ljudi od krvi i mesa i želimo svojoj djeci sve najbolje :heart:
Cure, hvala svima ma misljenjim
I onima s kojima se ne slazem (safran, Beti, Lili)
I hvala na iskustvima o (ne)upisu, to me zanimalo
Lijepi uvod u prvi razred smo imali, uciteljica je simpa, ostalo cemo kako bude islo (i ako uopce bude trebalo)
Nece biti jedina u prvim razredima, to znam (te dvije mame koje znam kazu otprilike kao i ja - kod nas to nije opcija i ne dajemo to na izbor djetetu)
U razred s mojom curkom ide jos jedno dijete druge vjere pa vjerojatno nece biti bas jedina u razredu
Cubana :heart: stvarno nemoj biti tako stroga prema sebi
Zalosno je sto se roditelj uopce mora naci u takvoj situaciji
I slazem se sa magriz, ne uci se o vjeri ili vjerama, uci se vjera
A to je velika razlika
O vjerama sam dosta naucila, sama
Bio je pokušaj s predmetom Građ. odgoj - 0 bodova - iako, zapravo, šokantno je koliko se na te teme ništa ne zna (a živimo u demokratskoj, sekularnoj zemlji)... i to je dio naše tradicije. Ali, to je drugi par postola. Cubana... ajde, nemoj sad s grižnjom savjesti, to je bila tada odluka, sad je ova... budi mirna :).
Ajoooj, građanski odgoj....
Oni su u kurikulum to ugurali u druge predmete. Znam da je moj stariji prije par godina pisao neki esej o kloniranju za građanski odgoj (u okviru nastave biologije) ali to je stvarno nula bodova... U rasporedu sati nema mjesta, pa se nastava građanskog odgoja u teoriji provlači kroz satnice srz, biologije, povijesti, matematike (moj mlađi je pisao lani nekakav članak o učestalosti reklama u tv programu - iz matematike i građanskog odgoja) ali ničega se drugog ne mogu sjetiti. Imaju povremeno neke projekte. Drugo nisam uočila.