meni se zapravo cini da je bit svega ta osnovna paradigma koju covjek ima. i glavne premise sto znanje je ili nije, odnosno sto treba biti.
tvoja je (ako sam dobro razumjela) da smatras da je klasican nacin skolovanja na neki nacin stetan za dijete, odnosno ne zadovoljavajuci, cini vise stete nego koristi, te mislis da ne daje dobre temelje za zivot u suvremenom drustvu. i da je nacin na koji se uci u klasicnoj skoli kriv.
ako sam pogrijesila, ispravi me.:-)
u tom kontekstu je sve sto tvrdis logicno i razumljivo. meni su mnoga objasnjenja suvisla. i u tome da skola kakva sada jest u globalu treba ozbiljne reforme, se slazem s tobom.
i ovaj sustav ovdje koji je po mnogocemu siri, odnosno ima puno vise razlicitih filozofija obrazovanja, te takvih skola, kao i puno vise razlicitih tipova skola, kao muzicka gimnazija, umjetnicka, plesna, smjerovi informatike, matematike, klasicni, ovi, oni, treba ozbiljnu reformu.
medutim moja paradigma nije da ce postojeci skolski sustav po dafaultu ostetiti svako dijete, te da je on u prosjeku gori od HS-a. odnosno ne vjerujem da HS sam po sebi garantira sretnije dijete i bolje obrazovanje.
e sad, druga razlika je u tome sto kome znaci dobro obrazovanje. ono sto za mene znaci odlicno obrazovanje (a takvo mi je cilj pruziti djetetu) bi na nacin HS-a (ako sam sve dobro pohvatala) bilo nama kao familiji u svakom pogledu jedna kompletna pretumbacija i paradigme i zivota, za koju u konacnici nisam sigurna da bi uopce imala smisla. posto ja ne mislim da je HS sam po sebi super, a skola sama po sebi zlo.
vec sam na pocetku pisala sto mene u sadasnjem sustavu gledano kroz prizmu moga djeteta smeta, te da bi u aspektima individualne poduke moje dijete u kognitivnom smislu prilicno profitiralo.
no gledajuci cjelokupnu sliku nase situacije HS nije rjesenje za nas.
mislim da je to zapravo bit. cini mi se da su na ovom topiku vecinom svi bili za kontrolirani HS kao mogucnost onima koji to zele, a to je ako sam dobro shvatila to, sto udruga drugi nacin i ti u njoj zelite.
a to da li ce se netko od nas odluciti za HS- kao jedinu opciju (posto svi mi manje vise dodatno poducavamo ili damo poducavati svoju djecu) ovisi prvenstveno o paradigmi.
i tu se slazem s tobom da gdje ima zelje, ima i nacina. uprkos drugacijoj i ekonomskoj situaciji i infrastrukturi u engleskoj i hrvatskoj.
drugo bi bilo kada bi HS postao moranje. onda stoje svi argumenti o novcima, poslu, ovom, onom.
dakle meni se kao kvaliteta ovog topika kristaliziraju dvije stvari:
razmisljanje o razlicitim paradigmama i / soba s pogledom u drugaciji pejsaz,
te
ohrabrenje onima koji se zele upustiti u HS.

