Tko to govori? Je li to jeka moga glasa od prije 12 i više godina? :)Citiraj:
koryanshea prvotno napisa
Printable View
Tko to govori? Je li to jeka moga glasa od prije 12 i više godina? :)Citiraj:
koryanshea prvotno napisa
:mrgreen:Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
:mrgreen:Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
enivej, htjedoh dodat, o demografiji napiši bar nešto, ne mora moje pitanje bit retoričko
a migracija ? mislim da je i ona jedan od faktora demografije na koji treba računati.
da imamo ne znam kakvu pronatalitetnu politiku, ona nema smisla bez mladih koji će ostati ovdje.
vezano za topic o kanadi.
Dobro kaže la_mama - lošim demografskim trendovima pridružuje se i iseljavanje koje nas prati već više stoljeća, a ulazak u EU će dovesti do novog vala iseljavanja i to najviše obrazovanih. (OT, obratite pažnju na to što se događa s našim znanstvenim novacima, ljudima koji su već godinama u sustavu, napravili su doktorate, završili sve što treba, a sad će masovno ostajati bez posla. Ministarstvo je raspisalo natječaj za 20 mjesta, a novaka kojima gori pod nogama ima na stotine. Istovremeno se priča o potrebi da imamo što više što obrazovanijih ljudi.) Sve to pokazuje da su tu ne radi samo o demografskoj politici nego i politici obrazovanja i zapošljavanja.
Nisam nikakav demografski stručnjak, ali tu struku promatram iz relativne blizine. Onako općenito, mogu reći da su glavni resurs (nemojte se zgroziti nad ovom riječi, to je jezik struke), odnosno potencijal razvoja ljudi i njihovo znanje. LJudi mora biti ne samo zbog toga da bi netko zarađivao za naše mirovine (a moramo biti ozbiljno zabrinuti za njih) nego da bi se bilo koje područje ljudskog djelovanja kretalo naprijed. Naoko je jednostavno rješenje ova teorija prelijevanja - ako ne bude nas, doći će drugi kojih ima. Međutim, to nije tako jednostavno - stručnjaci kažu da niti razvijenije zemlje od RH nisu uspjele riješiti problem demografskog rasta uvozom radne snage - visokoobrazovani ljudi su skupi, a niskoobrazovani stvaraju nova socijalna davanja. Starenje stanovištva samo po sebi stvara veći trošak, veća socijalna davanja, a koncept međugeneracijske solidarnosti koji je do sada funkcionirao neće više moći funkcionirati.
S druge strane, odgovornost za takvo stanje ne može se prebacivati na pojedince, to jest na građana (na koje se sva odgovornost prevaljuje). Jedino pravo rješenje stručnjaci vide u planski provođenoj pronatalitetnoj politici, uz ogradu da je ona u RH već poprilično zakasnila, jer su demografski procesi vrlo dugotrajni i teško ih je preokrenuti. Pronatalitetne mjere uključuju prije svega pozitivan politički stav prema braku, obitelji i djeci, a konkretno pozitivno diskriminiranje majki s malom djecom na tržištu rada, odgovarajuće rodiljne potpore, dopuste, dječji doplatak, zapošljavanje, pomoć pri rješavanju stambenog pitanja, infrastrukturnoj pomoći (vrtići, škole)...
Tko želi više znati o demografskim procesima i njihovim posljedicama, tu su radovi A. Akrapa, J. Gela, I. Čipina, A. Wertheimer Baletić, V. Stipetića itd.
Mislim da ovo ne može biti dovoljno naglašeno, i ne može biti prenaglašeno! Hvala, Zdenka!Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
zdenka, hvala. ali opet mi nije baš jasan mehanizam kako točno pronatalitetna politika rješava sve ove ostale probleme? npr odljev mozgova i to? vidim da benefit donosi politika koja povećava zaposlenost, zadržava visoko obrazovane ljude u zemlji (njihov odlazak je jedno ogromno "bacanje resursa", jer je država već mnogo uložila u njihovo obrazovanje) i olakšava podizanje obitelji. posljedica toga je više djece, koja imaju bolje prilike i tu se okreće to pozitivno kolo. ako samo rađamo više, onda će jednostavno bit više ljudi koj odlaze, pa tako pomažemo drugim zemljama, valjda? ili odmažemo?
ifi je istaknula svoje - pa i meni je to bitno; da išta od tih stvari štima, vjerojatno bih i ja imala neki datum u potpisu ovdje, ali nemam. ali slažem se da nije odgovornost na meni da spašavam državu (i kažem kvragu svo obrazovanje i struka koju volim! idem rađat makar me nitko nikad ne zaposlio!); nego na državi koja me ne štiti dovoljno od bezobraznih poslodavaca koji me na intervjuima pitaju kad planiram djecu (s blistavim osmjehom na licu), ili od ugovora na određeno i ostajanja bez posla kad zatrudnim, i tako dalje.
i još bih dodala da imamo jedan nedovoljno iskorišten resurs, a to su žene :) one su visoko obrazovane, one bi vodile bolju pronatalitetnu politiku nego muškarci, one su uvijek i redovito zanemarene, a ima ih samo oko 20% u svakom obliku uprave, ako i toliko.
Koryanshea, niti sam rekla niti mislim da pronatalitetna politika rješava sve probleme - spomenula sam da ruku pod ruku s tim ide sektor obrazovanja i znanosti i zapošljavanje, a ovo drugo podrazumijeva gospodarski rast. Ali, ničega od toga nema bez ljudi.
Ovo zadnje što si rekla o ženama je apsolutno točno. I demografi ističu da je jedan od naših velikih problema niska ekonomska aktivnost žena i njihova pozicija na tržištu rada.
A ovo tko želi ili ne želi djecu, ima ih ili nema, to je privatna stvar. Generalno gledano, podržavam obitelj i drago mi je gledati višečlane obitelji, ali mislim da je to stvar individualne odluke. Loptica odgovornosti za demografsku situaciju ne može se prebacivati na pojedince. Eto, ja sam htjelu djecu i imam ih, ali natalitetu nisam pridonijela. :) Ono što se može je pronatalitetnom politikom pomagati roditeljima, a to je dužnost države i pametna politika svake vlasti koja misli dugoročno i na dobrobit sviju nas.
(Sve čekam ivaricu da podijelim s njom iskustva o dječacima i osnovnoj školi, možda i na zasebnoj temi).
osim što si opet malčice otrovna, nije mi baš jasno što želiš reći.Citiraj:
Ifigenija prvotno napisa
je li se ti to sprdaš sa svetinjama ovog topica?
ili si se krivo izrazila, ili sam nešto krivo shvatila :)Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
no u svakom slučaju - to su sve i feministički ciljevi - jačanje žena na tržištu rada, na način da ne mora biti ili-ili, ili djeca ili karijera. nego da i žene mogu imati oboje.
što je ono trebalo uzrokovat neku kataklizmu, ifi? :zbunj: :mrgreen:
svoj primjer navodim tek toliko, da mi netko ne bi nabacio da imam nešto protiv djece :P
Ima puno toga na temi na sto bih se nadovezala, ali sad ću samo kratko na ovu zadnju rečenicu od Zdenke.
Slažem se s Ivaričinim i Zdenkinim opaskama o školi i dječacima. Na to bih dodala još jedan interesantan sloj.
A to je sloj pametnih i u školi jako uspješnih djevojčica. Interesantno je kako su komentari odraslih osoba otprilike ovakvi: Ah moj dečko, dečki... Ništa ne rade, kad bi samo više radili imali bi super ocjene. Čitaj super su pametni, ali eto malo lijeni.
Komentari na cure (5,0, najbolja/e razredu, jako jake u matematici i jezicima...itd) Ah, lako je curama, one su takve.... Čitaj štreberice, prilagođene, rade ono što im se kaže, puno uče..itd ni slučajno da se spomene, da bi ona/e mogle biti prilično pametne, intelektualno jake, odličnog pamćenja, strukturirane i efikasne i slično. To mi je baš nekako upalo u oči u svakodnevnom životu.
Doduše, dobro je da profesori daju opise iz ovog drugog dijela, dakle oni govore o talentu, sposobnostima. I o radu. U pozitivnom smislu. Interesantno je, da to čine i djeca međusobno.
Ali percepcija drugih roditelja, odnosno opće mišljenje ide u onom prvom smijeru.
Citiraj:
mama courage prvotno napisa
????
Kakav filing imam, upalim tv, a ono Petir na RTL 2 :)
Dodala bih još nešto na ono o čemu smo pričali prije pet strana. Vrtilo mi se po glavi, još potencirano okolinom u kojoj sam kratko bila, karakteriziranom prisustvom puno žena u čadorima.
Zaista se slažem sa stromom, da mi uopće nije jasno ne samo to kakve bi to bile ženske ili muške vrijednosti ili osobine, pogotovo mi nije jasno ako bi one mogle biti biološki uvjetovane. Mislim, da se radi o univerzalnim vrijednostima, koje mi tendencijalno (socijalno i društveno uvjetovano) pripisujemo jednom ili drugom spolu.
Što se tiče opaske od SiriusBlack, bilo bi interesantno uzeti za primjer neko pleme ili zajednicu (pretpostavljam da ih ima, ili ih je bilo, imaneka antropologinja ili etnologinja međunama) u kojoj se muškarci kite ili šminkaju. Da li bi se za dječake koji se socijaliziraju u svom spolu, te se kite ili šminkaju, reklo da se ponašaju "ženkasto"? Kako ćemo tu sa biologijom?
Što se tiče socijalizacije djece i tog prilično uvriježenog argumenta: ali on se ponaša kao pravi dečko, ona se ponaša kao prava ženskica....a mi ne gledamo televiziju, ne "odgajamo" djecu takvom...itd,itd.
Hm. Hm. Da li mi u svakoj točci socijalnog ponašanja djeci govorimo i objašnjavamo svaku pojedinost socijalnog ponašanja u svim prilikama. Ili im samo dajemo smjernice? A oni sami fantastično usvajaju u upijaju sve što čuju, vide, osjete. Jer ljudsko biće tako zapravo uči.
Pogledajte kako izgleda učenje npr. Jezika u odraslih dobi. Koliko nam treba vremena samo za osnovnu komunikaciju. Pogledajte djecu i njihov način. Kako oni prigovora, tako što im mi od prvog udaha objašnjavamo imenice, glagole i ostalo? Ili oni automatski usvajaju.
Ako je to sve biologija, a nije društveno uvjetovano, kako to da prije 100 godina nije uopće bilo žena inzinjera i slično? U 100 godina smo evoluirali, biologija se promijenila, pa smo odjednom postale i zainteresirane i sposobne za npr. Prirodne i tehničke znanosti?
pojasni čemu upitnici.Citiraj:
mujica prvotno napisa
Čitam vas povremeno, ali nemam kad pisati.
Što se tiče dječaka/djevojčica i osnove škole, bila sam pokrenula srodnu temu prije nekog vremena, ali su se javljale više mame mlađe djece, a ja sam se baš nekako nadala da će biti više mama djece A. godina. Ivaricin post s ove teme bio bi mi tamo dobro legao.
Meni je zabavno kako se za našu M. stalno zaključuje kako je prava cura i "žensko, žensko" i kako su kolektivnom amnezijom izbrisana sva sjećanja o braći koja su se u puno slučajeva ponašala isto ili slično.
Npr. kako je D. žarko želio rozi kišobran. Ili kako je bio uredan, pedantan i stentan kad je bio njene dobi (ona je takva jer je - žensko, naravno). A i male kutijice i bakin nakit voli jer je žensko. Dok su njih dvojica u njenoj dobi to voljeli, ne znam, možda zato što su bili mali? :D
https://www.youtube.com/watch?featur...&v=DfeBVETq6vw
djeca iz rupe u rasporedu
guzva, ne stignem na forum nego virnut jel mi Darth Vader otisao :)Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
a i nesto sam opreznija s dijeljenjem iskustava na forumu otkako je cijela zbornica citala.... sjetit ces se... :)
Ja imam potrebu pohvaliti našu školu.
Oni stvarno imaju riješeno pitanje vjeronauka za niže razrede. Učiteljica je s njima i nešto konkretno rade. Ne znam jel' to samo do nje, iskreno, nisam se raspitivala, jer mi je dijete adekvatno zbrinuto.
Čak je i časna sestra ok, pa oni znaju dobiti sitnice koje se dobiju na vjeronauku (ne mislim na darove, nego npr. uzroke za raditi srce od papira)...
Zdravstveni odgoj je u niže razrede implementiran.
ifigenija, meni se čini da si ti sama sebi kontradiktorna, jer zdenka (s kojom se apsolutno slažem) definira važnim elementom pronatalitetne politike OLAKŠANJE izlaska majki na tržište rada, a ne ignoriranje činjenice da je tamo i ženama mjesto.
Sve što je ona naborajala su načini olakšavanja onog što su zapravo osnovna ljudska prava, pravo na sigurnost, pravo na rad, pravo na obitelj, reprodukciju...
Odličan film, ali me propisno iznervirao (baš zato što je dobar).Citiraj:
ivarica prvotno napisa
Iako, moram primijetiti da je kod nas u školi ove godine situacija osjetno bolja nego prošle. Mislim da su u cijelom polugodištu možda dvaput sjedili na tom satu, inače su u knjižnici, ili se igraju vani s drugim razredom, neki dan su bili na dopunskoj iz matematike u 3. razredu (bilo bi još bolje da su ih poslali na njihovu dodatnu :mrgreen: ali neću cjepidlačiti).
Ali smeta me, i to jako, što se vjeronaučni sadržaji i dalje provlače kroz ostale predmete. Pa su tako jučer na likovnom crtali jaslice (a isto to su radili i u 1. razredu), i A. je došao s pričom da mu se drugi dečko rugao da on to ne zna nacrtati zato što ne ide na vjeronauk :roll: I slične situacije...
Seni, dakle, meni je drago da danas žena može raditi sve, i tako i treba.Citiraj:
seni prvotno napisa
No, teorije o represiji su po meni fundamentalno krive jer se ne uzima u obzir ako hoćeš "povijest svakodnevice". Mislim da je povijesna okolnost npr. struje, koja je skratila vrjieme potrebno za elementarno održavanje čistoće doma, odjeće i kuhanje itekako oslobodila vrijeme u kojem se onda moglo potegnuti pitanje - okej, sad imamo cijele dane, želimo studirati i ići raditi. S druge strane distribucija posla (muž vani, žena po kući), tradicijska, isto tako vjerujem da je vezana uz okolnost da je nabava hrane i obrana sela i kuće što od životinja, što od sila prirode, što od neprijatelja, bila velika opasnost, mnogo puta iznad ženskih fizičkih mogućnosti (tim više jer nije bilo znanja o kontroli rađanja, pa su žene veći dio svojih života nego danas bile trudne i dojilje, što pridonosi ne-mobilnosti u zadanim povijesnim okolnostima).
U zadanim okolnostima vjerujem da se žene bile svjesne kako stvari stoje i da su prihvaćale kroz tisućljeća držati se kuće - jer im je to jamčilo opstanak. Da imamo mogućnost razgovarati sa ženama iz prošlosti, vjerujem da bi velik dio žena takav život prihvatilo kao možda ne idealan (nisam sigurna niti da bi muški dio svijeta izrazio nekritičko oduševljenje prema životu koji su živjeli), ali svakako onaj koji bi i same izabrale - u zadanim okolnostima. U tim okolnostima razvile su se ženske umjetničke forme (bajke, usmena književnost, ručni radovi, ako hoćeš kulinarstvo...)
Nije mi jasno zašto se narativ o ženi kroz povijest stalno nastoji prikazati kroz obrazac žrtve?
U trenu kad su ulice osvijetljene, ne možeš upasti u živo blato, održavanje kuće više nije cjelodnevni fizički posao, a džava garantira sigurnost represivnim aparatom (i veterinarskom službom) tada može doći do promjene u načinu života, što je odlično. No, odlično je i za muškarce i za žene, a vjerujem i za djecu. Jer više nikoga vuk neće pojesti, a Tatari silovati na putu do bunara.
Ja mislim da nema povijesne nepravde koju treba ispravljati, više pitanje - kako iskoristiti nove okolnosti za afirmaciju svega što imamo, a što može biti afirmirano - u rasponu od majčinstva do karijere, umjesto da se u umišljenom scenariju da su muškarci sebi uzeli bolji dio natječemo za njih, i optužujemo i vidimo kompletnu svoju situaciju kao poziciju žrtve.
Možda donekle doista jesam kontradiktorna jer nisam stručnjak, i govorim dijelom iz svog iskustvai, dijelom iz nekog poluuvida :/Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
Olakšanje izlaska na tržište rada vjerujem da bi, u slučaju žene, moralo biti gledano iz razlikovne oznake žene - dakle majčinstva. Što to konkretno znači - ja vjerujem da je to poticanje majčinstva i garancija povratka nakon porodiljnog ovog - onog - višegodišnjeg - socijalnih prava vezanih uz eventualnu dječju bolest, zaštitu od prekovremenog rada, poticaj povratka nakon npr. 10 godina porodiljnih... Ako se mi branimo od majčinstva i hoćemo tretman kao muškarac, dobijemo ga, što nije dobro...
ja neću deset godina porodiljnog, bog s tobom. kakvih deset godina?
kad čitam ifi, čini mi se da današnje feministkinje više rade na natalitetu nego sve pronatalitetne mjere zajedno, majke mi moje. koliko god kontradiktorno zvučalo.
jer dok doma imamo one tvoje tuljane, i dok moramo izbivati mi, isključivo mi žene deset godina iz radnog svijeta, ako želimo troje djece, mi nećemo željeti troje djece :-/ pa da nam sve ostalo se osigura.
U temeljima se nimalo ne slažemo.Citiraj:
Ifigenija prvotno napisa
Ja ne želim tretman kao muškarac, uopće ne znam što znači "tretman kao muškarac", nego kao žena.
To što želim(o) i drugačiji tretman kao roditelj(pozitivnu diskriminaciju), uopće nije spolno predodređeno.
Iznenadilo me korištenje riječi "svetinja" u kontekstu rasprave o feminizmu, a pogotovo pri iznošenju mogućih tumačenja najobičnije bajke.Citiraj:
mama courage prvotno napisa
U filmu je istaknuto kako ni u jednoj državi ne postoji tako čvrsta veza između škole i vjerske zajednice kao u Hrvatskoj.Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
U jednoj šibenskoj osnovnoj školi sam nekidan svjedočila da su vjeroučiteljice odvele djecu iz škole u crkvu na ispovijed za vrijeme nastave vjeronauka. Terenska nastava?
XCitiraj:
Ifigenija prvotno napisa
Valjda :mrgreen: Kako je ona mama u filmu u prvi mah pomislila da je odlazak u crkvu isto kao kad u sklopu biologije odu u park.Citiraj:
Jurana prvotno napisa
Iskreno, nadam se da će film vidjeti što više ljudi i da će napokon i oni koji upisuju djecu na vjeronauk "da djeca nauče nešto o religijskoj kulturi što se uklapa u naš sustav vrijednosti" shvatiti da vjeronauk nije religijska kultura nego podučavanje jednoj određenoj vjeri. Koja nekim ljudima odgovara, ali mnogima ipak ne, ali šute i ne talasaju.
Uostalom, sve da se i radi o religijskoj kulturi, mislim da ta nastava zaista nije potrebna u 1. osnovne. Možda u višim razredima, kao nadogradnja povijesti i drugih predmeta.
Jel' održavanje djece i kuće posao iil nije, mislim, čas je to jednakovrijedno i jednako-opterećujuće kod rad van kuće+održavanje , sad je to privilegija žene :)
Valjda ovisi o tome što se temom hoće dokazat.
Vezano uz sponu Crkve i Države....
Na hrvatskim kunama makar ne piše In God we trust kao na UDS.... :)
ma čekaj malo, kako ćeš razviti ikakvu formu - bilo umjetničku ili tehničke prirode, bez adekvatnog školovanja ?
pok. baka je završila 3 razreda osnovne škole, to je bio maksimum školovanja za curice u njeno doba. dalje nema.
druga baka isto tako (druga regija, isto razdoblje).
sinovi su ti koji su išli u školu, nasljeđivali imanja, dobijali neka prava. žene (curice) su imale dužnosti, ništa više.
ne znam kako je bilo u gradovima.
La_mama, pa poanta i jest u tome da su žene sretne - baš radi toga što im obrazovanje (ni umjetnost ni tehnika) nije potrebno za sreću.
Dosta im je ognjište.
A tek sreće sada, kad ognjište znači perilica i sušilica-2 u 1.
Pa za dvoje djece ne bi, naravno, ali ako hoćeš troje, četvero ili petero (koliko treba da društvo može imati radnike, intelektualce i pokojeg velikog književnika-cu, umjesto pune staračke domove nemoćnih senilnih staraca) onda je to realna opcija. Ja mislim da bi se gospođu s petero djece nakon 10 godina porodiljnog trebalo pitati - gospođo, želite li posao, i kakav? I da bi se tijekom tih porodiljnih trebale održavati edukacije za žene koje su stručnjakinje, da imaju mogućnost povremenog rada - tj. da nije ili - ili. Da može biti i - i, ali ne neko izmaštano egalitarističko "i" , nego realno, životno i po mjeri obitelji.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Da ima čitaba da se deklaracijom postigne da nema majka - otac, tj. da se ja ne budim prije na dječji plač, da ja nemam intuiciju da će se razboljeti, pa se brinem 48 sati više nego muž, da nemam ja cice, nego mm jednu, ja drugu, da on može imati pola mučnina i da na carski ide on, a ne ja, ja bih to prva potpisala. Ali sve se nešto bojim da ipak ta univerzalna roditeljska prava daju zapravo opet više lufta i prava muškarcima. Same se viktimiziramo. Jer smo im dale pola, a djeca i dalje navlače naše cice, prekidaju naš san i mi kužimo da imaju temperaturu, sve i da smo na konferenciji na Bali Baliju...Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
ifigenija, ja ne znam kako kod vas - bome kod nas oboje skačemo na temperature, hodočastimo po ordinacijama,
oboje se brinemo oko psihofizičkog zdravlja djece. uzimamo bolovanja, izostajemo s posla, pomažemo jedno drugome.
odgoj djee je zajednička odgovornost, briga i gušt.
Ma i mi. Ali, ako ja držim u rukama dok dojim, valjda ja prva i osjetim da nešto ne štima...
Dojenje, i po preporukama, traje osminu do devetinu maloljetnosti.
A u Hrvatskoj traje stotinu maloljetnosti, pa opet većina žena i muškaraca ima takvo razmišljanje, nije uvjetovano dojenjem, očigledno.
Mene zapravo i vrijeđa da se dojenje koristi ko kontraargument. Meni ono nije nikad služilo ko opravdanje.
baš tako. dojenje ne traje do u nedogled.Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
ifigenija, ti ćeš uvijek biti u prilici ranije primijetiti bolest, jer si kod kuće, pa automatski i provodiš više vremena sa djecom.
ali kada oboje roditelja rade, nema (ne bi trebalo biti) razloga da oboje podjednako ne primijete bolesna stanja i odrađuju bolovanja.
i tu dolaz tih famoznih pola-pola.
Ne bih znala što govore roditelji - ja sam roditelj dječaka i djevojčice i ne govorim po modelu koji spominješ.Citiraj:
seni prvotno napisa
Po mome mišljenju i iskustvu, uopće nije problem u prepoznavanju i priznavanju pameti, talenata, rada i organiziranosti djevojčica.
Problem je kad kod dječaka čiji set osobina i ponašanja u školi izgleda ovako: pametan, talentiran, jak u matematici i jezicima, intelektualno izuzetno jak, izuzetnog pamćenja, strukturiran, puno uči i s puno toga se bavi, prije nego što radi što mu se kaže propituje to, kao i autoritete, kritičan je, nonkonformist, nemiran.
(Da ne bude zabune, sinak je odličan učenik, a rasprava je načelna.)