Dodala bih još nešto na ono o čemu smo pričali prije pet strana. Vrtilo mi se po glavi, još potencirano okolinom u kojoj sam kratko bila, karakteriziranom prisustvom puno žena u čadorima.
Zaista se slažem sa stromom, da mi uopće nije jasno ne samo to kakve bi to bile ženske ili muške vrijednosti ili osobine, pogotovo mi nije jasno ako bi one mogle biti biološki uvjetovane. Mislim, da se radi o univerzalnim vrijednostima, koje mi tendencijalno (socijalno i društveno uvjetovano) pripisujemo jednom ili drugom spolu.
Što se tiče opaske od SiriusBlack, bilo bi interesantno uzeti za primjer neko pleme ili zajednicu (pretpostavljam da ih ima, ili ih je bilo, imaneka antropologinja ili etnologinja međunama) u kojoj se muškarci kite ili šminkaju. Da li bi se za dječake koji se socijaliziraju u svom spolu, te se kite ili šminkaju, reklo da se ponašaju "ženkasto"? Kako ćemo tu sa biologijom?

Što se tiče socijalizacije djece i tog prilično uvriježenog argumenta: ali on se ponaša kao pravi dečko, ona se ponaša kao prava ženskica....a mi ne gledamo televiziju, ne "odgajamo" djecu takvom...itd,itd.
Hm. Hm. Da li mi u svakoj točci socijalnog ponašanja djeci govorimo i objašnjavamo svaku pojedinost socijalnog ponašanja u svim prilikama. Ili im samo dajemo smjernice? A oni sami fantastično usvajaju u upijaju sve što čuju, vide, osjete. Jer ljudsko biće tako zapravo uči.
Pogledajte kako izgleda učenje npr. Jezika u odraslih dobi. Koliko nam treba vremena samo za osnovnu komunikaciju. Pogledajte djecu i njihov način. Kako oni prigovora, tako što im mi od prvog udaha objašnjavamo imenice, glagole i ostalo? Ili oni automatski usvajaju.
Ako je to sve biologija, a nije društveno uvjetovano, kako to da prije 100 godina nije uopće bilo žena inzinjera i slično? U 100 godina smo evoluirali, biologija se promijenila, pa smo odjednom postale i zainteresirane i sposobne za npr. Prirodne i tehničke znanosti?