Dobro kaže la_mama - lošim demografskim trendovima pridružuje se i iseljavanje koje nas prati već više stoljeća, a ulazak u EU će dovesti do novog vala iseljavanja i to najviše obrazovanih. (OT, obratite pažnju na to što se događa s našim znanstvenim novacima, ljudima koji su već godinama u sustavu, napravili su doktorate, završili sve što treba, a sad će masovno ostajati bez posla. Ministarstvo je raspisalo natječaj za 20 mjesta, a novaka kojima gori pod nogama ima na stotine. Istovremeno se priča o potrebi da imamo što više što obrazovanijih ljudi.) Sve to pokazuje da su tu ne radi samo o demografskoj politici nego i politici obrazovanja i zapošljavanja.
Nisam nikakav demografski stručnjak, ali tu struku promatram iz relativne blizine. Onako općenito, mogu reći da su glavni resurs (nemojte se zgroziti nad ovom riječi, to je jezik struke), odnosno potencijal razvoja ljudi i njihovo znanje. LJudi mora biti ne samo zbog toga da bi netko zarađivao za naše mirovine (a moramo biti ozbiljno zabrinuti za njih) nego da bi se bilo koje područje ljudskog djelovanja kretalo naprijed. Naoko je jednostavno rješenje ova teorija prelijevanja - ako ne bude nas, doći će drugi kojih ima. Međutim, to nije tako jednostavno - stručnjaci kažu da niti razvijenije zemlje od RH nisu uspjele riješiti problem demografskog rasta uvozom radne snage - visokoobrazovani ljudi su skupi, a niskoobrazovani stvaraju nova socijalna davanja. Starenje stanovištva samo po sebi stvara veći trošak, veća socijalna davanja, a koncept međugeneracijske solidarnosti koji je do sada funkcionirao neće više moći funkcionirati.
S druge strane, odgovornost za takvo stanje ne može se prebacivati na pojedince, to jest na građana (na koje se sva odgovornost prevaljuje). Jedino pravo rješenje stručnjaci vide u planski provođenoj pronatalitetnoj politici, uz ogradu da je ona u RH već poprilično zakasnila, jer su demografski procesi vrlo dugotrajni i teško ih je preokrenuti. Pronatalitetne mjere uključuju prije svega pozitivan politički stav prema braku, obitelji i djeci, a konkretno pozitivno diskriminiranje majki s malom djecom na tržištu rada, odgovarajuće rodiljne potpore, dopuste, dječji doplatak, zapošljavanje, pomoć pri rješavanju stambenog pitanja, infrastrukturnoj pomoći (vrtići, škole)...
Tko želi više znati o demografskim procesima i njihovim posljedicama, tu su radovi A. Akrapa, J. Gela, I. Čipina, A. Wertheimer Baletić, V. Stipetića itd.





one su visoko obrazovane, one bi vodile bolju pronatalitetnu politiku nego muškarci, one su uvijek i redovito zanemarene, a ima ih samo oko 20% u svakom obliku uprave, ako i toliko.

