baš me zanima, beti, kad ti dođeš u konzum kupit 20 deka salame, jel okej da te prodavačica pošalje u rodno mjesto i odluči koja je salama ona koju ti moraš kupiti?Jer, pobogu, ona svaki dan tu salamu prodaje, što ti znaš koju voliš!?
Printable View
baš me zanima, beti, kad ti dođeš u konzum kupit 20 deka salame, jel okej da te prodavačica pošalje u rodno mjesto i odluči koja je salama ona koju ti moraš kupiti?Jer, pobogu, ona svaki dan tu salamu prodaje, što ti znaš koju voliš!?
ja čak mogu pojmiti ovo o čemu Beti priča, jer se u mnogočemu i sama tako osjećam. znači, kad odlučujem o nečemu ili prihvaćam pravila igre pa za neuspjeh krivim sebe, zbog krive procjene...ili ne prihvaćam. rijetko kada sam, osim u školi u pubertetu, dizala nekakve revolucije, kritizirala, zahtjevala...ili što god...na tuđem terenu jel, jer takvim ga ja doživljavam. što da se radi.
kad se ovako sve lijepo objasni i ponovi po petstoti put tko što tu plaća i koga, postane čovjek hrabriji, ali na kratko. zato jer su se naši roditelji pobrinuli da nas odgoje strašno pristojnima, te da nam objasne gdje nam je mjesto i kako se ponaša u pojedinim situacijama, i kako stojimo sa svojim pravima. ali, to je već neka druga tema.
nego, da se vratim...ja sam se kulturno raspitala o kućnom rerdu moga rodilišta, i na tečaju bila. pravi štreber...sve su divno prezentirali o pravu na izbor.
nisam ja to izmislila, majke mi. na tečaju mi rekli.
a kad ono....patka. lagali čovjeku u oči...kakav prirodan porod, kakvi bakarači...pa to vam ne postoji!!
neka im...
o Cubana, ovo je tako surova istina...baš zaboli kad se čita.
meni je to u principu najveći problem koji je zadesio porod. to što su porodu oteli duh....a ne ide. jok.
rađa se život. ne mogu emocije zaključati i ostaviti doma.
porod je i duhovno iskustvo, bili mi produhovljeni ili ne.
koliko ja žena poznajem koje nose traumu sa poroda a da nisu niti toga svijesne. jednostavno osjećaju gorčinu kad se sjete poroda, a ne znaju zašto, jer je porod prošao kako su im rekli da treba proći.
i ovo sa našom poznatom umjetnicom mi je super...
teorija je koja?
da je teta umjetnica imala stranu primalju, ali i osiguran tim koji je negdje titrao?
malo mi je to teško shvatljivo...
možda ni nije rodila doma? možda je to samo patka?
ja bih samo voljela da što više poznatih teta krene rađati doma...njih se nekako prije čuje.
a koja je razlika između nje i ostalih žena koje su rodile doma? ja ne razumijem.
nepitaju me oni za koje sam to očekivala
nitko me ne pita
pa ću se upitat sama:mrgreen:
ono što bih htijela podijeliti s vama jest ono o čem govori dorotea, Beti, Trina...
shvaćam ih i u nekom širem djelu se slažem s njima
u vidu da su doktori stručnjaci a ne ja
da imaju iskustvo i znanje, faks...i sve što ide uz to
slažem se
al ne slažem se u cijelosti da se i sama ne trebam informirati, pitati, tražiti i sudjelovati u donošenju konačnih odluka koje se tiču mene i mog/djetetovog zdravlja
imala sam tri poroda
i sva tri su tako različita da sama ne vjerujem da se radi o istoj osobi
na prvom porodu se nisam informirala gotovo o ničem, ni o porodu, ni o dojenju
mislila sam da je to posao ljudi koji rade na tim mjestima
al eto, opekla sam se
zbog zadka je odlučeno da idem na cr
i ja sam se složila.. oni znaju bolje, zar ne?
a voljela bih da su me više informirala i o mogućnosti vanjskog okreta, poroda zadka sa svim rizicima i prednostima.. (o toj mogućnosti kratko mi je napomenuo soc. gin kad mi je davao uputnicu, govoreć sa žaljenjem da će me vjerojatno stavit na cr jer nemaju dovoljno iskustva il i hrabrosti za zadak u prvorotke..šteta)
o sisama i nebuloznim savjetima pa i nuđenju bromergona...da ne pričam
zaista ne bih dojila da nije bilo muževljevog otkrića "rode"
za drugi porod sam se daleko više spremila
oči su mi ispale čitajuć sve o vbac-u
spremala se kod Monike, računajuć da ću si time povećat šanse za prirodni, posebno jer sam stanje iza carskog
no....hop, uhvatila me preeklampsija
otišla sam u ponoć s tlakom 160/100 u bolnicu
dobila hrpu bljuvotina i pokazana vrata ukoliko ne želim obradu (brijanje....)
otišla sam
vratila sam se nakon par dana, nakon razgovora s jednim privatnim gin koji mi je rekao da postoji mogućnost vaginalnog, kao i cr zbog prethodnog carskog
prva dva dr u bolnici su mi rekla hitni carski
usudila sam se pitat za trećeg doktora (koji im je ostao u dobrom sjećanju) on je rekao da postoji mogućnost induciranog vag.
četvrti (il prvi..onaj koji mi je pokazao vrata nakon što sam rekla da ne želim obradu) je govorio o mogućnosti terapije do oko termina il kak bu išlo
i sad je to ono što pitam vas neke tu
ak ste tak pune tog da se treba sasvim prepustiti doktorima i njihovim odlukama
recite mi kojem doktoru sam se ja trebala prepustiti??
prvom, drugom i trećem, četvrtom???
koji je u pravu??
četiri doktora, tri mišljenja....
možda se neke od vas ne bi pitale već kod prvog doktora, pa ne bi čule mišljenje drugog, trećeg....
meni je to bilo jako važno
eto, silno sam htijela nakon cr imati vaginalni
posebno jer sam ostavila mogućnost da ću imati i treće dijete...a nakon dva cr kod nas ne idu na vaginalni...
zahvaljujem Bogu što sam se informirala čitajuć literaturu, kopajuć po internetu, razgovarajuć s privat gin...pitajuć za drugo, treće mišljenje...
jer sam znala da postoji opcija vaginalnog
i eto, zamislite
nakon 24h krenuli smo s indukcijom gelom (premda sam znala da je to vruća tema zbog prethodnog cr)
bila sam spremna samo na to, gel i niš više ak ne ide
al, išlo je, hvala Bogu, išlo je da su se sami čudili kak i kontali da sam najvjerojatnije psihički uvjetovala pojavu i svojih trudova
istina je da sam cijelu tu noć molila Boga i bebu da krene spontano
6h nakon gela sam rodila
odužila sam al to je najkraće što sam mogla:mrgreen::oops:
htijela sam ukazat da nije sve tako crno bijelo
i da sam presretna što sam se informirala jer da nisam, najvjerojatnije ne bi doživila takav treći porod kakav sam imala
ako ko želi znat, nek pita:-)
Mislim da je problem s hrvatskim rodilištima čista navika osoblja da pred sobom ima omamljene i prestrašene žene. Kao kad idete kod zubara, pa vas je strah, pa vam on da injekciju pa vas ništa ne boli i on radi kao da vas nema. Ako se pak više bojite injekcije ili se junačite, onda taj zubar obavlja isti posao znatno sporije i stalno vas mora zapitkivati boli li vas, trebate li predah itd. Rodila sam u tri različita hrvatska rodilišta i ne sjećam se da je netko bio neljubazan već samo iznenađen činjenicom da nisam na rubu psihičke i fizičke patnje spremna na potpunu predaju u njihove ruke. Istina, u splitskom su mi rodilištu jaaako inzistirali na klistiru na koji sam ja na kraju pristala iako sam ga tad u trećem porodu prvi put primila, ali izuzev toga sama sam odlučivala. I slijedeći put bih voljela roditi kući bez ikakvih titraja uokolo. Ne zato što u hrvatskim rodilištima rade sve da bi rodiljama bilo gore, nego jer ja kad me nešto boli volim biti sama, i na zadnjem porodu dam na dripu( indukcija na moj zahtjev u 43. tjednu trudnoće a ja otvorena 4 prsta sat udaljena od rodilišta) ostala sama i sama istisnula glavicu pa ih pozvala i znam da će zvučat sumanuto ali osjećaj na kraju izgona je stvarno bio orgazam. Čini mi se da je taj osjećaj zahvaljujem samo činjenici što sam bila sama. I iskreno rečeno, mene su u bolnicama, pored svih onih aparata, doktora, i babica, najviše smetale durge vrištuće rodilje. Naravno, ne krivim žene jer znam da neki kadi ih boli viču i zazivaju, ali iskreno eto to me strašno iritiralo.
zmaj malo mi je glupo tvoje pitanje koje mi uporno postavljaš. pa naravno da koristim zdrav razum, svoj instinkt (pa zaboga, radi se o meni), ali i slušam što mi se govori. ako idem kod doktora, onda idem zato što trebam njegovo znanje, ako mi ne štima to što sam čula potražit ću još neko mišljenje ili ću odvagnuti za-protiv kad nije nešto ozbiljno i teško. čovjek treba biti informiran, ali i znati kad prestaju njegove kompetencije i počinje puko laičko uplitanje u nešto čemu nisi dorastao. no takvi se ljudi vole petljati i u druga područja, pa i ja na svojoj struci osjetim kad mi se netko petlja u ono u što nema pojma misleći pri tome da je probio u samu srž stvari, a zapravo ne vidi koliko plitko gleda. ne možeš nad svime u životu imati potpunu kontrolu. da je tako lako, ne bi postojale struke nego bi se svi sa svime bavili. zato mi stvarno ovo tvoje uporno ispitivanje nije jasno.
hvala ti na odgovoru :)
slažem se s tobom u vidu tog da ne možemo imat nad svime kontrolu
to se pokazalo u mom prvom i drugom iskustvu
u smislu da sam sanjala neš sasvim deseto, a dobila "tres"
no, u prvom slučaju sam bila totalka mortus, upravo jer sam se svemu prepustila
imala sam i zdravstvene posljedice iza toga koje osjećam i danas
valjda sm pukla ko kokičar :mrgreen:
shvaćaš onda zašto sam se na sve strane informirala kad sam bil u drugoj trudnoći
...i zaista je ispalo dobro što sam se informirala, preuzela određeni rizik, usudila preispitivati mišljenja dvojice vele titulaša
(jedan od njih mi je drag i možda je htio da se "ne patim" pa je rekao hitni c.r. .. kažem, možda. jer je njegovo mišljenje potvrdio drugi titulaš. pa sam ih ipak pitala za tog jednog drugog doktora koji je zaista divan. iskustvom i rangom m je niže od njih dvojice, al meni je njegovo mišljenje+moja saznanja+mišljenje privatnog gin. bilo dovoljno da znam da ne izvodimo nikakve akrobacije)
shvaćaš???
jer, ruku na srce, pa većina žena bi stala na tom prvom dr i hitnom cr
jer nam se svima tupi da je dr tu za nas, on će brinut o našem zdravlju
mi samo trebamo slušati....
a zašto to mora biti tako?? zašto, ak može drugačije i ak to znači da mogu mirnije planirati treću trudnoću...
zato i jesam za informirani pristanak, druga mišljenja, stop rutinsko nekritičnim intervencijama
zaista isapda da skoro svugdje u zdravstvu imaš pravo glasa al kad rađaš onda kuš i amen.. "ti češ nas učit" (zato sam i poljubila vrata kad sam trebala hosp. mjesto da ležim nakrevetu. al nije mi krivo. imam to dokumentirano, napismenno.i doc koij je izvudio indukciju me nije gledao ko da sam s marsa pala kad sam mu rekla kakvu sam "dobrodošlicu" dobila prije par dana...)
nije sve ružičasto
sve mi se više otkriva da nitko ne može biti odgovoran za nas ko mi sami...
opet sam dugačka :oops:
navika, rutina, :mrgreen:
al mislim da se može/možeš shvatiti
imam veliku obitelj
dvije trudnice pred porodom
jednu s komplikacijama te je svaki dan u maternici dobitak za bebu
zadovoljni smo med skrblju
drugu koja ima roditi treće djete
imala je dva ekspresna vag poroda
a sad je doc oće inducirat dripom jer će za dva dana napuniti 41tj
pa joj govore da je prenjela :-x
ljuta sam
zašto to rade??
zar normalna trudnoća ne traje od 37-42tj??
hvala Bogu, s njom i djetetom je sve u redu
što bi vi rekli, napravili, savjetovali
i onda netko opet tupi da se treba doktora slušat
da oni najbolje znaju
a ja vjerujem i da dorotoe i Beti i valjda većina ovdje zna da, dok je sve u redu, ne treba inducirati jer beba jednostavno nije prenesena..
nema ni puni 41tj...a kamoli 42....
mislim da će žena pristati..
u mjestu su di je doc božasntvo
ako doc tako kaže, onda je to tako
a je li??
zmaj, nisam ti htjela odgovarati, ali si upooorna. Moj je odgovor da treba znati koliko znamo. Puno pametniji čovjek je rekao :
- Konfucije
- "Ko ne zna, a ne zna da ne zna - opasan je- izbjegavajte ga!
- Ko ne zna, a zna da ne zna - dijete je- naučite ga!
- Ko zna, a ne zna da zna - spava- probudite ga!
- Ko zna i zna da zna - mudar je- slijedite ga!"
To je i dorotea rekla.
Da li je sada jasnije što i ja želim reći?
Ti si zmaj totalno zabrijala. I skrenula si s teme. Ni beti ni ja ne govorimo da su u našim rodilištima uvjeti idealni, daleko smo mi od toga. Mi pokušavamo objasniti da smo imali lijepe porode, da imamo pozitivna iskustva sa hr liječnicima i babicama i da smo zadoovljne onim što smo iskusile. Znači može se, nije sve tako crno i jadno. A to što se ovdje svaka rečenica krivo shvaća, okrene se i preokrene tisuću puta, prožvače i ispljune u skroz drugačijem obliku, to više nije to, kužiš?
ne bi htjela da se ovaj topic pretvori u nadmudrivanje, jer onda koristimo neke borbene taktike za koje znamo da nemaju mjesto u porodu i pred kraj trudnoće. nikom ne pomažu, pogotovo ne ženi koja ima pred sebe veliki životni izazov - postati majka.
Jer kao što sam gore napisala, to nikom ne ide u korist, a najmanje našim kćerima i mlađim ženama koje još nisu počele razmišljati o djeci ali jedan dan hoće. One zasluže da mi ostavimo puno sređeniju situaciju za sobom. Stoga vas molim da budemo malo više konstruktivni.
Da, Trina, tako je, naravno.
I još me osoblje Rode ( ili tako slično) tako fino uvrijedi da ja to shvatim tek drugi dan. S jedne strane mi je drago da prate što pišem, a s druge ne mogu vjerovati da se netko sjeća ljetošnje teme i sad mi ju podastire. Krivo shvaćenu i tada i sada. Nema veze. Apsolutno nisam zlopamtilo. I baš volim ovaj forum.
Evo sad vidim Dancin post pa da ju konstruktivno pitam može li se otvoriti tema s naslovom : Samo lijepe stvari o našim porodima?
Za one koje to tek čeka?
pa otvori ju, ko ti brani?
ja cu se odmak prikljuciti takvoj temi :mrgreen:
Znam da se mene ne pita, ali ja sam protiv podrškastih i općenito jednostranih tema. Jer i jedne i druge pokazuju krivu sliku.
Ja sam imala jedan dobar i jedan odličan porod. Ali ne mogu reći da mi je bilo tako jer je tako normalno. Ali se može. I može biti lijepo.
probala ja nekad davno ("samo lijepe stvari u vrtićima"), te teme izdrže maksimalno jednu stranicu :mrgreen:
Ja sam shvatila da vi pokušavate objasniti kako ste vi imale lijepe porode jer ste vi jedne sasvim ok rodilje, dok su ove druge koje nisu bile te sreće, u najmanju ruku razmažene i cendrave, ili možda mutave.
znači, nisam shvatila da je vaš porod bio lijep zbog toga što je sustav ok, već zbog toga jer ste vi imale tu čar za izboriti si ga, pa makar samo svojom pojavom, a mi ostale moramo poraditi na svom karakteru i pristupu porodu.
i da Beti, što se citata tiče...koji citat tebe karakterizira?
jer, vrlo je moguće da bi je za sebe rekla da me karakterizira jedan, a ti da me karakterizira neki sasvim drugi.
i tko je u pravu?
moja ili tvoja istina?
cvijeto, znam. Ni novine se ne prodaju zbog dobrih vijesti.
Onda da potiho napišem ovdje: ne bojte se, vi koje još niste probale. Nije bauk roditi u Hrvatskoj. Zna biti loše, zna biti dobro. Zna biti grozno, zna biti divno. Možda je stvar u percepciji, a možda u objektivnosti.
I bit će sve bolje i primjerenije rodiljama. Sigurna sam. Ima tu ljudi koji rade na tome. I tamo isto tako rade na tome(u rodilištima).
razumijem ja vas cure
il se bar trudim razumijet
drago mi je što ste iamle lijepe porode
bez nepotrebnih intervencija, s osmjesima, predstavljenjem doktora i sl.
nit ne kažem da to ne postoji i da je sve jadno
dapače, i sama sam imala krasna iskustva s tim jednim doktorom
čak smo se zezali kak sam uparila mantil i ručnik (kad sam išla na indukciju)
il, kak smo se smijali kad sam ga pitala jel zna ko mi je napravio cr (po nalogu starijeg dr-a)
pa kad sam mu rekla da je on izveo operaciju
komentirao je sa smijehom "dobro da si živa ostala"
...
ma čovjek je jednostavno predivan, topal, predstavlja se, govori što bi on sada i zašto, koje su druge opcije ak postoje...
i jedan od pozitivnih primejra poroda, za koje znam, jesu upravo porodi s njim na čelu
..
dakle, nije da se ne može
al ružičasto tvrditi da doktori sve znaju, da ih apsolutno trebamo slušat, da se svi predstavljaju i inforimraju te, da se smješkaju... je apsolutna ne istina
i odma mogu pitati ovo dolje što citiram (samu sebe)
kojem???
Ovo boldano nisam shvatila (možda bih skužila da se sjećam šta si nekad negdje pisala o svojim porodima, ali nemam pojma, sorry), jel ' misliš da je tebi bilo dobro i odlično zato što si imala sreće, ili vezu, ili šta već, ili si zadovoljna sadašnjom uobičajenom procedurom, odnosno, ne zadovoljna (znam kako si ono prije super obrazložila) , nego ti jednostavno nije ostavila traume, ono , to je tako, ali prihvatljivo, ispalo je sve dobro s tim postupcima, nisam skužila.
Jer, znam i ja doktora koji me je na porodu tretirao ko britansku kraljicu, ali isto vrlo dobro znam zašto me je on tako tretirao, i zašto su ga u tomu slijedili oni kojima je dao naputak, a oni kojima nije - ne.
A ja sam bila ista, i s njim , i s njima - šutljiva, strpljiva...
no ispalo je da se na jedne mogu osloniti, a na druge ne.
To znači da oni nemaju ista ni dobra pravila kojih se moraju držati svi i da mi se ta vrsta lutrije više ne da igrati.
Na post da je u Hrvatskoj koma i da je bolje ići rađati van sam odgovorila da imam potpuno suprotno iskustvo i opisala ga. Rodilište sam birala jer sam od dva udaljena jednako i naprosto sam se morala i mogla odlučiti gdje ću roditi.
Nikoga nisam prozivala ili se rugala zbog ružnog iskustva. Samo sam eto htjela istaknuti da sam posložila neke stvari u glavi imajući u vidu gdje živim i znajući što bih mogla očekivati.
Apsolutno nikog nisam omalovažavala! Neznam otkud taj osjećaj?
Ako je moje iskustvo i način razmišljanja ono što neće promijeniti stanje u rodilištima što će onda napraviti savjet da je bolje ići rađati van Hrvatske??
Ako su moje iskustvo i način razmišljanja uvrijedili nekog žao mi je, nije mi bila namjera uvrijediti ikog.
način komunikacije da mi netko kaže: baš si super i dobije potporu kolegice mi je ravno raspravama u pješčaniku.
Nemam se namjeru prepucavati i ovo je moj posljednji post na ovu temu. Svaki segment društva ima svoje svete krave i sljedbenioke pa tako ni ovaj forum nije izuzetak. To je tako.
Ad acta!
Prva polovica-stvarno nisam znala da bi moji postovi izazvali ovakvo shvaćanje. Sad ću više paziti kako pišem. Iako, naravno da i o rodilji puno toga ovisi, ne misliš i ti tako?
Druga polovica-nisam mislila na univerzalno znanje, nego konkretno o porodu. O pojedinim aspektima istog, ja znam malo više od nekih, ali puno manje od mnogih.
Tebi sam već napisala da znaš, spremno si prihvatila sve rizike i dobrobiti i bez grintanja učinila kako ti paše. Kapa dolje.
Na ovako lijepi dan treba se ostaviti ozbiljnih tema i odoh ja preko Učke u Istru uživati (Livade, tartufi?).
i ja sam shvatila da se može onda kad sam na drugom porodu po drugi put vidjela babicu koja me je primila u rodilište par dana prije kad mi je dežurni dr pokazao vrata ukoliko ne želim rutinsku obradu
pa sam izašla
tu večer je ružno komentirala moje bubrege, da su ko protočni bojler (+++proteini u urinu)
a dok sam ležala i čekala mladju dr u službi,ta babica mi je prišla s aparatom s namjerom da me obrije
na moje pitanje što mi to želi raditi
isoklačila je oči i pitala me dal znam gdje se nalazim
...itd...
jel to ta divan stvarnost naših rodilišta??
cure drage, sretna sam rad vaših iskustava, al moje iskustvo i iskustvo većine govori o nelijepoj rutini po hrv rodilištima
ta primalja ne da se nije udostojala kulturno predstavit
neg ni na moje kulturno i smireno pitanje nije odgovorila
a uz to mi je ismijala bubrege (svjesno il ne, ružno je..al to je ono zaplašivanje, standard)
al gle čuda
za par dana, nakon što sam kontaktirala dr poznanika iz te bolnice
vidim poznato lice na svom porodu
upravo ta babica
i odmah sam joj prva prišla sa smješkom (zamisli zmaj se zna nasmijati) i rekla jel me se sjeća
i nekak je potiho komentirala da da...
i bila je, zamisli, ugl divna (ne računam one ulete s pitanjima o vodnjeaku i sl..eto, ne računam)
čak sam joj se vješala o vratu u nekom trenutku (divno mi je mirisala:lol:. trebala sam pitati koji parfem)
a pred sam izgom me je kulturno pitala može li me, radi njene komocije i rutine, obrijati dolje sam oko usana
i zamislite (strašni zmaj) rekla sam joj uredu, nema problema (iako znam da nije potrebno.. al gle, zaš ne bi i ja njima u nekim sitnicama koje su im toliko važne izašla u susret)
općenito mislim da ta babica uopće nije loša
samo mislim da ju je prešla ta bijedna rutina pa iz nje ne dolazi do izražaja toplina koju, uvjerena sam,ima
i vrlo sam zadovoljna takvim odnosom
al mi je žao da ih se negdje mora stisnuti (ne sve) da bi se tako ophodili
Da preciziram svoju zahtjevnost :
- nisam donijela plan poroda niti ga imala
- obrijala se doma
- prihvatila klistir (nemam ništa protiv)
-prokidanje vodenjaka napravljeno je "u letu", nisam ni skužila, krenulo kao pregled, pa onda "usput", no nisam protestirala
Jedine izražene želje bile su - ne želim epiziotomiju (stravično iskustvo s prvog poroda)
- molim vas, nemojte prejaki drip, one tri kapi (3 jedinice) s prošlog poroda su me skoro ubile, brzo dobijem od njih vrlo jake trudove i otvaram se.
Da, da, poslušao me je, dobila sam do kraja mjeru od punih, šokantnih, nevjerojatnih 40 tih kapi, išlo je na 18 pa dalje, kako već namještaju brzinu tog kapanja, i to ih je taj stažist na tu jačinu pustio kad sam bila posve otvorena, ali dijete nije bilo zarotirano pa nije moglo kroz ušće van, a on je smatrao da će umjetnim pojačanjem trudova nešto "istjerati".
Tako sam najjače moguće trudove pod dripom (one finalne, kad si posve otvoren) bez sekunde predaha podnosila puna četiri sata (onih 8 sati prije toga neću ni računati).
Trebalo je čekati večernju smjenu, da dođe šef, da se smiluje i učini nešto (stručno), da zarotira bebu, koja je tada izletila isti tren.
No, mogla je u međuvremenu i prestati disati, i imati slabije otkucaje srca, šta već, MM je bio užasnut, bilo je izgledno da će me mrcvariti sve dok ctg ne pokaže da dijete nije u redu i onda će ih stati trka u pripremi za carski.
Dakle, jedina moja uvažena želja bila je nerezanje, što za treći porod i nije nikakav bijesni ustupak.
Hehe, tko bi sve porode po forumu pratio. A pogotovo ove obične, bolničke :lol:
Prvi je bio vrlo dobar, a drugi još bolji jer sam čekala zadnjih 5 minuta da stignem u bolnicu.
A sve skupa lijepo i pristojno jer sam s vrata vikala tko sam, što sam i s kim sam si dobra. :mrgreen:
(Mnogo manje važna od Apri, ali znam se prezentirati :lol:)
čita se ovdje lijepih argumentiranih stvari.
ali, kad netko nema argumenata i kad ne zna što bi sa sobom, onda izvlači sintagmu "osoblje foruma".
kao da ja u životu nikada prije rode postojala nisam.
niti ću poslije rode.
niti imam svoje išta, doli rodinoga.
moćna je ta roda.. sve nas je usisala.
pa odoh onda svoje mišljenje pisati na nekom drugom forumu.
tamo nisam osoblje, pa valjda smijem :-?
aha, PR, shvaćam.
Glede dolaska zadnjih 5 min - prvi porod sam oddihala doma punih 17 sati i došla u rađaonicu otvorena 9 cm.
Ekipa se razveselila i rekoše - joj, kad bi bar svi dolazili tako!
Super, ali nisu imali dovoljno strpljenja ni za taj jedan jedini cm, ili prst, votever, trebalo je i njega požuriti dripom,
pa ipak smo na traci, rodilište je to, ko bi koga čekao...
To je ta rutina, ajmo žene, ajmo, druge čekaju....izbacuj to van dok sam ja u smjeni...
a baš se zbog toga često dogodi psihička blokada i ono što je do tada išlo tečno, zbog tog presinga i svako malo upita -joj, vi još niste!?
sve se uspori :-( i onda kreću ubrzivači
Ja se vrlo dobro sjećam da je gđa Apri, dok još nije bila Šefika Rodić, ovdje pohvalila prekrasnu sestru Gordanu iz rodilišta na Sv. Duhu.
Istu sam sestru i ja pohvalila od sveg srca :heart: jer Goga, unatoč tomu što obavlja sve rutinske poslove u rodilištu, propisane protokolom i pravilima rađaone (klistir, drip, ovo i ono) ne propušta biti pažljiva, suosjećajna, savršeno ugodna osoba.
No, šta može ona, ili još pet takvih njezinih kolegica, ona postupa kako joj je naloženo, pravila su pravila, procedura je procedura, žene rade poslušno za plaću, onako kako je propisano na njihovom radnom mjestu i kako kaže šef.
Tu proceduru, te predrađaone, te grupnjake u trudovima treba mijenjati.
ja sam valjda presenzibilna osoba
emocionalno reagiram na priče s poroda
plakala sam na "muški & žensku priču" s portala
a sad mi je grozno čitati ovo kroza što su prošli Nena Jabuka i njeno dijete
žao mi je
kao laik mislim da su totalno zeznuli stvar
pa kako to da su stavili max dripa kad beba još nije bila spremna?? i tako četiri sata:-o
hvala Bogu pa beba nema oštećenja od silnog lupanja glavom...užas
oće li se opet nać netko i reć da je to bilo potrebno jer je to tako doc napravio .....
naravno da treba mijenjati stanje u hrv rodilištima
pa more je iskustava koja nisu nimalo bajna..najmanje zbog neprilagođavnja rodilja sustavu, a većinom, rekla bih, jer je sustav takav kakav je ..rutinski i nekritičan u davanju medikamenata i ostalih fora
mene je najviše bolilo odvajanje
(a ja nisam doživila drip, prokidanje, gurkanje po trbuhu...)
zato sam presretna što je treća beba bila sa mnom i onih 9mj i svo vrijeme iza toga
nije se prvi dio odnosio na tvoje postove...
ali da, i ja mislim da puno toga ovisi o rodilji. i isto tako mislim da rodilja koja zna što želi, a to eto nije u skladu sa rutinom, nije razmažena i cendrava.
taj dio shvaćam osobno i vrijeđa me. jer, ne mislim da moram biti bezobrazna i ratoborna, da bi dobila ono što želim.
nisam takav tip, i kad moram komunicirati na takvoj razini, to me čini nervoznom i ne treba mi u životu.
a što se drugog dijela tiče...vidiš...ja se ne bi složila sa tobom da ja tu nešto previše znam.
ono što znam da znam, je činjenica kako ja osjećam da bi porod trebao izgledati. samo to sa sigurnošću znam.
kad sam rađala prvi puta, isto sam to znala..i tada sam bila spremna i platiti da dobijem to što želim, a htjela sam roditi u Hrvatskoj, ali nisam imala što platiti, jer se u Hrvatskoj ne nudi to što ja želim.
pa sam u rodilištu dobila što sam dobila. postoje priče sa mojih poroda pa tko želi neka čita, da ne zamaram non stop s tim podacima.
drugi puta sam bila samo malo hrabrija u odlučivanju. znači, odlučila sam proučiti mogu li ja nekako dobiti ono što želim za svoje dijete i sebe, iako mi to Hrvatska ne pruža.
platila i dobila uslugu koji sam htjela.
oko mene su bile stručne osobe koje su znale što rade. nije moje znanje tu presudilo. samo sam u ovaj tim imala više povjerenja nego u onaj prvi.
i kad sam drugi puta rađala, apsolutno ništa nisam zahtjevala. sve je došlo u paketu. nisam morala reći ni a.
e sad...sad sam sigurna u činjenicu da se može rađati na bolji i humaniji način. prije drugog poroda to sam samo osjećala, a sada znam.
i sada kada znam to imam potrebu i reći. ne da bi se pohvalila kako sam ja predivno rodila, nego radi informacije da se može i bolje.
to što je u Hrvatskoj situacija kakva je, što znači? da treba pognuti glavu i šutjeti i praviti se da je sve ok?
da ne mislite nešto drugo...ja zaista volim Hrvatsku i živjeti tu...imala sam prilike i živjeti i raditi i rađati vani...ali nisam htjela... i ne mislim otić nikad.
a da li je to razlog da mi sve treba biti super što mi sustav nudi?
nekad sam mislila da je bolje šutjeti jer mali čovjek ništa ionako ne može promijeniti, sad tako ne mislim.
Potpis BB. Debeli.
Amen :heart:.
I ja sam to ponovila stotinu puta, baš hvala Bogu, i sreća da ja sad ne hodam s djetetom kod fizijatra ili defektologa ili šta slično.
A imala je oštećenja očiju od takvog poroda (više nema ništa:-), sve savršeno), prokrvarile su, normalno, krenula je glava kroz cerviks, zapeo nosić, taman su oči bile na udaru, i to je trpjela satima.
Odmah je išla kod oftamologa, i tada, i kasnije mjesecima (ta su ih krvarenja navela na krivi trag).
Ali to je ono što je cubana spominjala, poslije rođenja dijete preuzima neonatalog i ostali (ovdje oftamolog), ovisno o oštećenjima, taj dio više nije u nadležnosti porodničara, niti se njih više išta tiče.
Tek sam sad počela čitati temu, reći ću sljedeće - vjerujem da je ovo najgori post koji sam ovdje pročitala proteklih godina. Pravo ohrabrenje i melem za oči i uši ženama koje se spremaju na porod ovdje, a takve su u velikoj većini.
Dobro da uopće itko iz naših rodilišta izađe živ. Nevjerojatno.
Nena, super da je s malenom na kraju sve u redu. Tuga te uhvati da je dijete patilo satima zbog besmislenog ubrzavanja poroda.
znaš kako ja shvaćam ovaj post....
npr...kad sam se ja pripremala za prvi porod...sve su ove činjenice bile meni i tad poznate...i bolje da jesu. makar meni.
i uporno sam godinama svih ispitivala kako im je bilo na porodu.
i sad to radim.
ja sam željela znati zaista kako je. a ne da me se bodri u stilu, svaka je rodila pa ćeš i ti. to mi ide na živce.
ako znam na šta mogu naletiti, onda se za to mogu i spremiti.
a postoji velika vjerovatnost da te zadesi bešćutnost. a zaključili smo da je jako bitan stav koji rodilja ima prema svemu.
stoga, po meni te informacije ne mogu odmoć.
slažem se da te mogu uplašit, ali to nije razlog da zatvoriš oči pred njima.
i da...još nešto sam zaboravila.
i ja sam bila sklona mišljenju da puno toga ovisi o "razmaženosti" rodilje. ali, moj se život potrudi uvijek pokloniti mi prave lekcije, pa tako sam i tu odradila na svojoj koži.
a za mene je iskustvo majka znanja.
zato je dobro znati da ne ovisi sve o tebi kad ulaziš u rodilište. i da ne možeš ti biti kriva za svu tu bešćutnost.
da bi bilo jako dobro imati čvrsti stav o porodu, kad nema komplikacija naravno.
da je u sve upućena osoba koja je pored tebe, da se ona za tebe zauzme, da ti ne moraš.
uglavnom, želim reći da je bolje znati da ožeš naletiti na svašta i biti na to spreman, nego da te potapšam po leđima i kažem ti ma bit će sve ok...
tako ja na to gledam...
ali to sam ja...
možda netko više voli ne znati....ne znam.