i ja sam shvatila da se može onda kad sam na drugom porodu po drugi put vidjela babicu koja me je primila u rodilište par dana prije kad mi je dežurni dr pokazao vrata ukoliko ne želim rutinsku obradu
pa sam izašla
tu večer je ružno komentirala moje bubrege, da su ko protočni bojler (+++proteini u urinu)
a dok sam ležala i čekala mladju dr u službi,ta babica mi je prišla s aparatom s namjerom da me obrije
na moje pitanje što mi to želi raditi
isoklačila je oči i pitala me dal znam gdje se nalazim
...itd...
jel to ta divan stvarnost naših rodilišta??
cure drage, sretna sam rad vaših iskustava, al moje iskustvo i iskustvo većine govori o nelijepoj rutini po hrv rodilištima
ta primalja ne da se nije udostojala kulturno predstavit
neg ni na moje kulturno i smireno pitanje nije odgovorila
a uz to mi je ismijala bubrege (svjesno il ne, ružno je..al to je ono zaplašivanje, standard)
al gle čuda
za par dana, nakon što sam kontaktirala dr poznanika iz te bolnice
vidim poznato lice na svom porodu
upravo ta babica
i odmah sam joj prva prišla sa smješkom (zamisli zmaj se zna nasmijati) i rekla jel me se sjeća
i nekak je potiho komentirala da da...
i bila je, zamisli, ugl divna (ne računam one ulete s pitanjima o vodnjeaku i sl..eto, ne računam)
čak sam joj se vješala o vratu u nekom trenutku (divno mi je mirisala. trebala sam pitati koji parfem)
a pred sam izgom me je kulturno pitala može li me, radi njene komocije i rutine, obrijati dolje sam oko usana
i zamislite (strašni zmaj) rekla sam joj uredu, nema problema (iako znam da nije potrebno.. al gle, zaš ne bi i ja njima u nekim sitnicama koje su im toliko važne izašla u susret)
općenito mislim da ta babica uopće nije loša
samo mislim da ju je prešla ta bijedna rutina pa iz nje ne dolazi do izražaja toplina koju, uvjerena sam,ima
i vrlo sam zadovoljna takvim odnosom
al mi je žao da ih se negdje mora stisnuti (ne sve) da bi se tako ophodili





. trebala sam pitati koji parfem)
Odgovori s citatom