Printable View
Evo i Indexova kolumnistica je, doduše nenamjerno, dala dobar doprinos ovoj raspravi http://www.index.hr/rouge/clanak/dne...ci/835625.aspx , a posebno onoj temi o ignoriranju nepoželjnog ponašanja o kojem je pisala psihologinja na tportalu. Ovdje je savršeno opisano kako se ljudi vrlo često ponašaju prema djeci, prvo se svi smiju na nepoželjno ponašanje, a onda slijedi po guzi.
S tim da je isto povukla par, u najmanju ruku, grandioznih zakljucaka kojima nas je poucila da ako dijete ne dobije malo po guzi vozi gliser po plivackoj zoni. Genijalno.
Ja bih jos jednom htijela istaknuti: Ljudi koji nikada, bas nikada, nisu lupili dijete stvarno postoje. Neki od njih misle da djeca trebaju cvrste granice. I poatavljaju ih. Na razne druge nacine. Batine bilo koje vrste nisu nikakvo ultimativno sredstvo za postavljanje granica i sprijecavanje nezeljenog ponasanja.
Kolumnistica je sve super objasnila... bas kao i moja sugovornica od prije neku vecer. Neces odmah po guzi, prvo kazes. Pa jos jednom, a onda tresnes. Malo, ne jako, tek toliko da zna. Nije potrebno da se vide otisci i da dugo boli - to je onda zlostavljanje. Ako ne tresnes, onda ne slusa i samo kasnije imas problema. Eto.
XCitiraj:
sasa prvotno napisa
Je opet ispada da bez tog po guzi dobiješ razmaženo derište. Ljudi moji kad bi učitelji i odgajatelji počeli tako djeliti po guzi svaki put kad klinac napravi neko sr... baš me zanima koliko bi dugo radili taj posao. I opet imamo svakakve klince i ne bih rekla da su oni koji su najmanje dobili po guzi najproblematičniji u grupi/razredu, upravo suprotno!
hvala nebesima da ju je mama mlatnula za ovu stvar s kruškom,
inače bi danas vjerojatno bila u zatvoru zbog pljačke banke,
a mi bi ostali uskraćeni za ovako krasan tekst.
Sto je najgore od svega, procitala sam tekst pa onda kliknula na link na jos jedan... pa procitala i taj. I sad sam jadna jer sam to sve napravila umjesto nekog puno korisnijeg posla... na poslu.
Da, stvarno je lakše lupiti dijete po guzi, nego uzeti krušku ili colu iz ruke. Nego, što s vikanjem ? Već se spominjalo na ovoj temi. Ja sve više i više vičem i samoj se sebi ne činim ništa bolja od mame koja lupi dijete po guzi. Ono, sama sebi odvratno zvučim. Nekako mi se to vikanje čini zanemarenom temom u odnosu na fizičko zlostavljanje, a mislim da ne bi trebalo biti.
Veliki potpis!Citiraj:
sasa prvotno napisa
Da mi je znati kako su u tekst u Jutarnjem o lupanju po guzi upale savrsene Mame koje militantno zagovaraju platnene pelene.
Teror platnenopelenasa, iju!
Sljedeca horda su bespelenasice. One step at a time.
I ja previse vicem i nerviram samu sebe. No nisam jos nasla modus operandi gdje sve hendlam mirno i stalozeno. Ne ide nam ni ovako, ni onako.
A nu, i mene je mater zamatala u tetre, pa sam dobro ispala. :mrgreen:
Dva dana joj se smiju, treći dan susjed šalje znak, a mater bez oklijevanja posluša.
A ipak je jadna ispala idiot.
To su sve drustveni ekstremi, platnenopelenasi, bespelenasi, (dugo)dojilice, ovi koji nikad nisu udarili dijete....:lol:Citiraj:
anamar prvotno napisa
Ovo je sala, ali u biti nije daleko od istine. Lakse je nekog/neke proglasit ludjacima nego sam sebi priznat da si u krivu ili da postoji bolji nacin od tvog.
pa,eto da se javim.
Nikad nisam udarila svoju curicu,,još malo pa će imat 6 g. i dugo sam dojila,točno dokad je htjela ( do 5.g.).
Zašto svi zaključuju da ova razularena djeca takodjer ne dobijaju batine ? Radila sam u školi, gdje su mi se roditelji mladih nasilnika hvalili kako ih redovito tuku i da time čine sve sa svoje strane da ih "dovedu u red".
Mali koji ide sa starijim u razred često dobija batine i jako ih dobro zna demonstrirati na svojim kolegama i kolegicama. Naravno, kad "zasluže".
Zagovornike batine bih rado pitala da li bi se složili da tete u vrtićima, kao i školski djelatnici takodjer pedagoškim pec po guzi ili prstima, ili čupanjem kose, ili udarcem u glavu kredom izmedju prstiju šake (odgojna metoda iz srednje škole mm-a) odgajaju djecu. Ako je to prihvatljiva odgojna metoda, zašto ju onda ograničiti samo na roditelje i obiteljsku sredinu ?
U moje vrijeme, a imam sad preko 42 godine, profesori nisu smjeli udariti dijete u školi. Roditeljima još nije bilo zabranjeno, ali profama da. Nikad nisam doživjela da je neki nastavnik gađao nekog učenika kredom , udario rukom ili ravnalom.
Što se mene tiče, nisam ni za ni protiv batina, svejedno mi je. Želim samo reći da po mom mišljenju država se ne bi smjela miješati u te stvari. Još mi samo treba da počnu određivati tko će s kim u brak (tu mislim na muško - ženske brakove), kako i gdje će živjeti. Ima jako puno roditelja koji stvarno nemaju pojma što napraviti sa neposlušnim djetetom, kojemu nikakav razgovor, nikakve kazne ništa ne znače i ono i dalje radi po svom. Preostaje im samo da dijete odvedu Socijalnoj službi, što je jedna moja prijateljica i napravila, pa da se oni dalje brinu o njemu.Kćer od te moje prijateljice je nakon razgovora sa psihologom i mogućnosti ostajanja u domu, odlučila da je ipak bolje slušati roditelje. Ovdje svi iznose neke svoje savjete i kako to oni svojoj djeci razgovorom, objašnjavanjem nadugačko i naširoko pokušaju objasniti da njihovo trenutačno ponašanje nije prihvatljivo. Iskreno, ne znam kako to uspiju, radi li se možda o razumnoj djeci koja to sve odmah shvate i prihvate ili imaju svo vrijeme ovoga svijeta, pa eto mogu 24 sata razglabati i raspravljati s djetetom.
Koliko je godina imala ta djevojčica koju su odveli socijalnoj službi? Da nije ipak bio samo posjet psihologu?
Kako ti rješavaš probleme sa svojom djevojčicom? Što ti pali sad sa 7, a što si radila kad je imala 2 ili 3 g.?
Nadugačko-naširoki razgovori su bitni kad se radi o jako malom djetetu, a kako dijete raste, krizne situacije se rjesavaju u 2 vrlo kratke recenice. Nema tu nadugačko.
Problem je u tome sto treba imati vremena u mirnodopskim siruacijama, uvuci se djetetu navecer u krevet i na miru u zagrljaju raspraviti dan, vidjeti sto ga tišti i naći način da se to izvuče van. A za takve je "zrtve" manje roditelja spremno.
Malo je ljudi spremno zrtvovati svoj komod i pruziti manjem djetetu rutinu, odnosno prilagoditi se. Pa će tako ono ubacivati kruške u kavu ako je prisiljeno mirno kafenisati svaki dan, a ispade umorne djece koji su vec davno trebali spavati dok bi roditelji šetali s društvom gledam sad ljeti svaki dan. I ne mogu se ne sjetiti kako su mi se smijali kad sam lijegala s 3 godišnjakinjom u 20h. Jer joj je to bila nasušna potreba i osigurač mirnog sutrašnjeg dana.
Pa naravno da će se država miješati kad je riječ o ljudskim pravima. Djeca nisu svojina roditelja da oni s njima mogu raditi što god žele, djeca imaju pravo na odrastanje bez zlostavljanja, na školovanje itd. Kad roditelji zakažu, nastupa država. Barem u teoriji.Citiraj:
Diana72 prvotno napisa
Roditelji koji nemaju pojma što napraviti sa neposlušnim djetetom - govoriš o posljedici. Djeca se ne rađaju poslušna i neposlušna, već znatiželjna, više ili manje temperamentna itd. Roditelji se povezuju s djetetom, dobivaju njegovo povjerenje, odgajaju, vode... To se sigurno ne radi batinama.
čokolada ova zadnja rečenica o odlasku s djetetom u krevet, probavljanju toga dana, doživljaja, je isto ono što ja mislim
koliko roditelja tako završi svoj dan?"
mene su šokirali natpisi po fejsbuku o tome kako su sad odrasli ljudi maltene ponosni na svoje roditelje koji su ih "šibom" ili i"za ušiju"
oni smatraju da je to tako trebalo, da su ZBOG TOGA postali "ljudi"
Bože moj
ja to nisam mogla od jeze i muke dalje čitati
Ponovo karikiranje.Citiraj:
Diana72 prvotno napisa
Ne razglabam 24 sata s djetetom, a još se manje raspravljam. Ali razgovaramo često, kad god za to ima potrebe s naše i njene strane. Granice su jasno određene. Ako ih krši, zna da slijedi kazna, ali često je dovoljno da brojim do 3 ili pogledam poprijeko. Riječ je o zahtjevnom djetetu koje je tražilo i još traži jako puno vremena i pažnje, pisala sam o tome na drugoj temi. Ima zaheban karakter, bojim se pomisliti kakva bi bila da smo je tukli i lomili (a nije da nisam pomislila koji put u nemoći).
potpis.Citiraj:
čokolada prvotno napisa
dosta roditelja koje poznajem to radi, ali čini mi se da se družim uglavnom s ok roditeljima.Citiraj:
flopica prvotno napisa
Pa nije lako samom sebi priznati da su ti roditelji griješili.
Inače, na tu temu sam neki dan pročitala odličnu navodno Matoševu anegdotu
Antun Gustav Matoš je jednom na ulici vidio ženu kako tuče svoje dijete po glavi. Revoltiran takvim postupkom on joj pristupi i reče:
- Kad već mislite batinama odgajati svoje dijete, onda ga bar ne tucite po glavi. To može imati štetne posljedice!
- Vrlo važno! I mene su moji roditelji tako odgajali. - odgovori žena.
- Uviđate, dakle, da ja imam pravo! - reče joj Matoš i ode prije nego što je zbunjena žena razumjela Matoševu rečenicu.
Zuska ja nažalost toga ne vidim u svojoj okolini
ne bih da budem osuđujuće nastrojena i da moja razmišljanaj idu u tom pravcu
ali generalno imam dojam da se roditelji malo bave s djecom
sve nešto ovlaš, usput, previse gutača vremena sa strane, premalo nekih sadržajnih odnosa...
nekako mi se čini da je u tome najveći problem
Btw. pelene ili bespelenastvo nisu usporedive s batinama, jer fizicka kazna je zakonski neprihvatljiva.
Medjutim, ovaj je slucaj pokazao da je redovito fizicko kaznjavanje djece opceprihvaceno u drustvu.
Za razliku od platnenih pelena koje se smjestaju u ladicu militantnog 'savrsenog' roditeljstva.
Diana koliko vremena, pažnje, ljubavi ...uložiš u dijete ono će ti to sve jednog dana i vratiti.
imam dvoje djece koji su bili turbo zahtjevni i iscrpili me do krajnjih granica,Citiraj:
Diana72 prvotno napisa
posebno kćer, a ni mali nije puno zaostajao.
jedno ljeto, čini mi se da je malac imao 2,5 godine našla sam se s jednom forumašicom na moru,
kad je vidjela situaciju, rekla mi je da je mislila da pretjerujem kad sam govorila koliko je živ.
svako od njih i danas ima svojih mušica, kao i ja uostalom,
ali moja riječ je dovoljna da ispoštuju ono što kažem kad se radi o konkretnim stvarima.
poštovanje se mora steći, a lemanjem još nitko nije stekao poštovanje.
Ta djevojčica o kojoj govorim u to doba je bila tinejđerka od 16, 17 godina, prilično svojeglava, a mogu reći i jako razmažena( zbog slabog zdravlja često joj se popuštalo i kad se nije smjelo)Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Što se moje cure tiče, ona reagira manje na razgovor a više na kaznu tipa oduzimanjem momentalno joj zanimljivom igračkom i zabranom gledanja crtića. Dok je bila manja, nije bilo toliko potrebe za većim intervencijama jer je bila dosta mirna za svoju dob (to sad obilato nadoknađuje). Jednom je istrčala na cestu kad smo bili vani,a kazna je bila ta da je nisam odvela bratiću da se igraju skupa. Više to nije ponovila, sve do nedavno, pa sam joj očitala bukvicu kad smo došle doma, bez fizičkog kažnjavanja, jer ionako nema smisla, iz vlastitog iskustva znam da dvosatno objašnjavanje mogućih posljedica ima veći utjecaj na pamćenje nego jedna pljuska , to je radio moj tata i bilo mi je gore nego da mi je dao šamar i idemo dalje. Mlađi sin , ima dvije godine i terrible two fazu, pa je to dodatni problem ,jer agresivno reagira, pogotovo od kad je u jaslicama, počeo je i gristi, što prije nije. S njim ne mogu razgovarati kao sa ovom starijom, problem je dodatni što još ne priča kako treba, pa ne znam da li me i razumje kao što mislim da bi trebalo, ali nastojim koristiti metode u koje nije uključena fizička kazna, iako je to ponekad jako teško i priznajem, pokleknem katkad.
To sto on ne prica jos po tvom misljenju kako treba ne znaci da te ne razumije.Citiraj:
Diana72 prvotno napisa
Ono sto ti mozes napraviti je samo ponavljati, objasnjavati, ako treba uvijek istim rijecima, i doci ce pomalo i do toga da ti vidis da te razumije.
Potpis veliki!:heart: Baš tako je radio i moj tata, dok je mama više bila za ovu drugu opciju. Dugoročno gledano, njega smo se najviše "bojali" i najviše smo ga poštivali.Citiraj:
Diana72 prvotno napisa
U zadnje vrijeme inače "ratujem" sa curama oko održavanja minimum minimuma urednosti njihove zajedničke sobe, što naravno iziskuje podosta živaca i strpljenja sa moje strane... A jučer dođem doma, a ono soba tip top (koliko se može očekivati od djece te dobi), kao što smo se i dogovorile dan ranije. I pitam ja stariju pa kaj vam bi da ste me poslušale, a veli ona meni "Ma ne mogu više slušati tvoje brojanje i objašnjavanja, bilo mi je lakše pospremiti" :lol:
e, ali pitanje je koliko jako malo dijete može razumjet to nadugo-naširoko...i često se čuje od strane psihologa da se mnogi gube u previše objašnjavanja i da je nekad korisnije biti kratak i oštar....Citiraj:
čokolada prvotno napisa
ja sam tek kad je napunila 3god počela malo podrobnije objašnjavat i tražit od nje da sama izvodi neke zaključke....do tada je više bilo kratko i oštro ne,prestani i fizičko micanje od situacije i preusmjeravanje pažnje...
meni su se čudili kad bi se sa prijateljskih druženja ustajala u 19h30 i išla doma jer N. mora večerat i u krevet...pa daj,ostani još malo,što ima veze...na kave nisam uopće išla,odnosno par puta coffe to go pa u parkić...Citiraj:
čokolada prvotno napisa
no druženja bi se uvijek svela na razmjenjene 2-3 rečenice pa trk za djetetom isl...zato mi se ni nije dalo s nikim dogovarat nego bi išla sama....
ili kad ne bi pošli na dosta nekih dječjih ljetnih zabava jer bi počinjale u 21h00...to me tako nervira,organiziraju stvari za djecu pa u 21h00...
ovo me podsjetilo kako bi mi mama uvijek tati vikala: ne po glavi,ne po glavi....ipak su pazili da ne ostavi neke ozbiljnije posljedice....:roll:Citiraj:
Mima prvotno napisa
moja priča sa nećakom iz prizemlja je dobila nastavak...jučer imala goste i mene N počne udarat nogama...2 ili 3 puta sam je zaustavila,zamolila da prestane i rekla da idući put ide u sobu.
na kraju je morala je na kratki time-out,kad smo za vrijeme večere pričali o tome,kaže ona meni:ali ja te volim pa te udaram....pogodite odakle joj to? dobila je objašnjenje da nju njen nećak mlati jer je voli...:gaah:
Nadam se da će jednom doći i taj dan, jer je stvarno naporno. Još nekako i klapa kad je sam ali u duetu sa sestrom je kao da imam tornado level 5, ono, ruši sve pred sobom :-)Citiraj:
Elly prvotno napisa
Dijana, moja je kombinacija bila mala od 22 mj. upravo krenula u vrtić, punih 7 mj.protestirala protiv istog nejedenjem i nespavanjem tamo, a frustriranim urlanjem i svađama doma. Još je i tada bila vjezbacica, a to je mrzila. Svaka 3 tj.bolest, ofkors.
Velika nepunih 6, adhd u punom sjaju, psihol.kaze: strukturirajte dan, mirna svakodnevica, sve predvidite, anticipirajte okidace problema, svaki dan vjezbe grafomotorike i koncentracije za skolu. Ha, ha. Kad tad nisam ispalila na zivce, necu nikad.
Pa sam nasla modus da ih obje tretiram kao puno starije: velika je dobila zadatke oko stana i oko male (jednostavno ciscenje i spremamje, hranjenje male, ko fol ucila ju je crtati, plastelin, skare, ljepilo....), a mala je morala s nama strpljivo sjediti svaki dan za stolom i igrat se skolice. Divljanje male bih skroz ignorirala, ako ti se plače bez razloga , plači.
I danas mislim koliko su pozitivno jedna na drugu djelovale i zahvaljujem Bogu sto je poslao malu.
Evo, ja sam imala roditelje koji se u odgoju nisu slagali. Tata je smatrao da je batina iz raja izašla i da s djetetom nema razgovora a mama suprotno.
Probajte pogoditi s kim sam imala bolji odnos, koga sam više poštivala i kome je bio dovoljan samo pogled.
Mama me nikada nije udarila ali je imala čvrsto postavljene granice. Puno je samnom o svemu razgovarala i danas sam takva kakva jesam zahvaljujući njoj. Dugo mi je trebalo da zacijelim rane tatinog načina odgoja i zaklela sam se da svojem djetetu to neću priuštiti, da moram i da mogu bolje.
Svaku svoju krivu reakciju smatram svojom slabošću a ne djetetovom.
Užasno me žaloste ovakvi tekstovi. Ne mogu razumijeti da netko odgoj po guzi smatra nepogrešivim odnosno odgojem iz kojeg može izaći samo nešto dobro, nikako nešto loše. Ono, ako ga lupiš po guzi kad ne shvati drugačije kad odraste biti će dobar i pristojan čovijek.
Imam i sad u bližoj okolini primjer gdje se u pubertetu koristio šamar kao odgojna metoda. Kad je ta ista osoba meni udjelila savjet da svojoj koji put opalim pljusku, upitala sam ju jeli njeno dijete nakon svih tih pljuski prestalo raditi to što ona ne želi, osoba je ostala bez teksta. Naravno da je dijete nakon pljuski bilo još buntovnije. Danas je to djevojka od 19 godina koja se udala da se makne iz roditeljskog doma.
Strašno mi je da u današnje vrijeme netko može napisati članak podrške odgoju 'po guzi' i da takav članak bude objavljen. Iako u svakom takvom članku se opravdavaju da je ili bilo preko pelene ili da nije dijete ni osjetilo, pa se nadam da ipak nekakav crvić radi i kopka da to baš i nije najispravniji način.
Pa ne vodi se rasprava oko toga jel fizicko kaznjavanje zakonito ili nije, svi znamo da nije. A usporedivo je u kontekstu proglasavanja roditelja cudacima od strane onih koji u svojem "roditeljevanju" koriste vecini poznate, vecini prihvatljive metode odgoja/hranjenja/uspavljivanja ...cega god. Jer velikoj vecini ljudi odgoj bez batina je neki cudan ekstrem i nacin na koji se odgajaju razmazeni idioti. Ili misle da ljudi lazu i da to ne postoji.Citiraj:
anamar prvotno napisa
A ono i "mene su tako/vako i nis mi ne fali" mi bas i nije uvjerljivo. A mozda odgoj nema nikakve veze s drustvom u kakvom zivimo. Mozda nema nikakve veze s ubojstvom Luke Ritza, s onim vrijedjanjem turista neki dan na zagrebackom trgu, s divljanjima na stadionima, sa razbijanjem tramvaja tijekom norijade, itd itd... a to je samo kap u moru.
:-o Ja zbilja ne mogu vjerovati da netko može opaliti šamar pubertetliji... Mogu li ti ljudi zamisliti koliko poniženje nanose tom djetetu?! A i pored toliko gadgeta, izlazaka i svih mogućih stvari koji se mogu zabraniti pubertetskom djetetu i tako ga kazniti, odabrati udarac kao "odgojnu metodu" je zbilja dno dna! A strašno lajkam ovu tvoju zadnju rečenicu :heart:Citiraj:
mitovski prvotno napisa
Naravno da se ponekad ( vrlo lako) moze priljepiti samar pubertetliji. Samo to najcesece nije odgojna metoda nego gubitak zivaca i kontrole. Zapravo, cesto treba vrhunska samokontrola da se ponekad NE osamari pubertetliju.