seni to naravno nije naglasila, ali beti ima neku neobjašnjivu potrebu da to tako sebi i drugima predstavi.
Printable View
A gdje je pater familias u cijeloj priči?
i nije to baš tako jednostavna matematika, to jest ne može se tako jednostavno primjeniti na svaku osobu.(Mislim da je Ginger to lijepo objasnila u svom postu)
Moj muž je 4tjedna na brodu/3 tjedna doma..tih 4 tjedna ja sam sama sa 3 djece u dobi od 7, 4 i 1 godine.
Ima dana kad ne mogu vjerovati kako mi je brzo i lako prošao dan, a ima dana kad već u 10 ujutro poželim izjuriti iz kuće glavom bez obzira.
Vjerujem da se ponekad tako osjeća svaka majka bila ona zaposlena ili nezaposlena.
I opet ponavljam, svatko zna kako je njemu u vlastitoj koži i nemam hrabrosti/ obraza tvrditi da je nekom lakše ili teže.
Ponekad mi je teško, ponekad ne, ponekad poželim da sam zaposlena i da se barem dio dana maknem od kuće.
Ajme meni AnaBeg svaka ti cast. Ja sam sama od rodjenja sa jednom pa mi to bude tlaka
ok, tvoje mišljenje- poštujem!
ali nikako nije isto imati jedno ili npr.3 djece.
Prljave robe puuunoo, više..Svaki dan radi perilica, nekad i više puta. Sušilicu nemam, pa triba to sve i staviti susiti i pokupiti.
Navečer ne te
treban otuširati jedno dijete, nego 3 (najstarija se tušira sama, al kosu perem još uvijek ja)
Prljavog suđa je isto tako puno više. Moji su recimo prošli tjedan svih 3 u isto vrijeme imali proljev i povraćanje + temp. U ponoć sam se poželila baciti sa balkona:cupakosu:
..................................ma ono ne vjerujem što pišem, al kad se tjera mak na konac onda moram.
Neke stvari svakako postaju lakše kako djeca rastu, al tad dolaze novi problemi, eto Trina je dala primjere. Tako da ja bih isto rekla MENI je teže, puno teže sa 3 nego mi je bilo sa 1 djetetom.
Ali ne tvrdim da ne postoji netko tko misli drugačije.
Ja sam se obratila obiteljskom terapeutu. Bome je trebalo jer sam se udala za sina jedinca koji nije baš pretjerano morao podmetati leđa u kućnim poslovima.
Čistilice sam imala kad sam morala i nisam se baš usrećila. Uništile su mi toliko po kući da mi je muka kad se sjetim...
Ono što je pomoglo je huda sila. Rodila sam dvoje djece u 2 godine, radila 17km dalje od kuće i mm se silom prilika našao u vatri, sam s jednogodišnjakom i dvogodišnjakom, jer sam ja dolazila doma oko 18 ili 19h dok je njima bilo vrijeme za spavanje. Daklem, u procesu promjena nužno je sudjelovalo oboje. Mm je svašta naučio, a ja sam naučila prilagoditi kriterije. Pa me nisu više dirale raspaerene legice. Ako su djeca sita i čista, dovoljno je dobro. Pomaci dođu polako...
Ali to nije bitno za topic. Bitno je da je danas nažalost još uvijek puno muškaraca koji misle da smiju svoje čarape ostaviti ispod kreveta i žena koje također misle da oni to smiju. Ali lako je meni sada to govoriti. Nije oduvijek tako. Morala sam i ja dati doprinos promjeni stava i ne dizat se na stražnje noge za svaku sitnicu.
Ja imam cetvoro dece i domacica sam, sve radim sama. Kad su deca cesto kuci kuca je prljavija, ima vise kuvanja, ciscenja, vesa, cega god. Ja spremam bas sve obroke jer deca nose u skolu rucak (lunch) od kuce, plus normalno jedu dorucak, dinner i veceru. Zato sto ne radim ja ne placam ni cistacice, ni vrtlare (a ovde ih placa 95% ljiudi jer - Kalifornija) i sve to radim sama, bez ikakve pomoci. Da, meni bi bilo lakse da 'radim.'
Inace, ne zalim se, drago mi je da mogu biti s decom.
I ja bih rado bila domacica i uzivala sa djecom.
moja baba uvik kaže: Živ se čovjek na sve navikne.
Ja sam koliko god nekad bilo teško sretna. Ja sam izabrala biti kućanica (barem zasad dok su mali), ja sam izabrala imati 3 djece, ja sam izabrala svog muža koji je eto pomorac i često odsutan.
Živim onako kako sam sama odabrala.
I to je najbitnije u cijeloj priči.
Da, ali meni se ne sviđa recimo ova formulacija "zaradio za tebe".
On je zaradio za svoju porodicu, čiji sam ja član.
Mislim, kako biva u porodicama gde jedan partner radi nedovoljno plaćen posao, a drugi je plaćen višestruko bolje? I tada je jedan partner zaradio za drugog, bez obzira što oboje rade.
Uostalom, ako se sve i meri novcem, možda je domaćica svojom brigom za svoju decu uštedela mužu novac za stručnjake raznih profila od zubara preko raznih specijalista ili profesora jer su deca zbog njene brige štajaznam zdravijih zuba/bolje hranjena/obrazovana itd.
Edit-vidim da me je kli_kli pretekla. Eto domaćica uštedi i na čistačicama, toga se nisam ni dosetila :D.
Pa da radiš i plaćaš pomoć moguće da bi ti bilo lakše, ali u Hrvatskoj si malo tko može priuštiti plaćenu pomoć u kući.
Da radiš i sve nabrojano moraš sama obavljati nakon osmosatnog radnog vremena, sigurno ti ne bi bilo lakše, ako bi to uopće bilo izvedivo.
Ja dojim 11 godina, pa eto, ustedela sam 'mu' i na tome.
I Mima, ne bi bilo svega sto radim da 'radim' jer mnogo toga nastane bas zato sto smo kuci. Ja svoj posao ozbiljno shvatam i muz minimalno u tom radu ucestvuje, on se ugl igra s decom. Da 'radim' mnoge bismo stvari podelili, pa bi bilo jos manje.
Pa moze se ista stvar reci na neki drugi nacin, ako je tebi lakse...no to ne mijenja cinjenicu da ti je netko drugi stavio lovu u novcanik.
I vecina zaposlenih majki koje ja poznajem ne moze si priustiti cistacicu. Jer, u pravilu u obiteljima oko mene, ako rade oboje, rade jer moraju i nemaju viska love za cistacicu. S druge strane, bas u par obitelji gdje zena ne radi jer si to mogu priustiti, imaju i cistacicu, jer si je mogu priustiti. Hocu reci, to su slucajevi gdje im zenina placa nije nuzna, pa mogu podnijeti i placanje cistacice.
Deaedi, nije da je MENI lakše, nego je prosto ružno tako rezonovati. Mislim, i zaposlenim ženama sa malim platama neko drugi stavi lovu u novčanik a one se site narade.
Dobro, u mojim životnim uslovima pomisao na spremačicu je čista sprdnja, ali zabavlja me da razmišljam i o tome :).
Meni za vrtlara bas nije sprdnja, stvarno mislim da 'zaradim' i za to. Ne pitam puno druge zene i mame, ali vidim vrtlare svuda po komsiluku, a za prvog komsiju znam sta radi i koliko zaradjuje i da mu zena ne radi (imaju 60+, deca ne zive s njima) i plus je covek stvarno vest u basti, pa i on placa da mu se pokosi i izduva dvoriste 2-3 puta mesecno (a to kosta od 250-700 dolara, znam tacno jer lokalna fb grupa trkelja o svacemu :D). Za ove 4 godine sam stvarno naucila to da radim i na nasem dvoristu ne vidi da kosi, duva, orezuje 'nezaposlena mater cetvoro dece,' plus sam chemical free (sto otezava, haha).
I definitivno se slazem da je nerealno i cesto omalovazavajuce zamisljati tipicne situacije i 'racunati' ko koliko potrosi, koliko radi/ne radi i koliko 'uziva.' Ima ljudi i koji uzivaju u radu puno vise nego neki drugi na kafi, a nisu svi za to placeni ni priblizno podjednako. Mene kao nezaposlenu lenjost isto nervira, i naravno da bi mi lakse bilo da vidim dolar nakon hardworking/housekeeping ali eto, nema za stay at home moms.
Mima, kako ne bi bilo manje ako bi se podelilo na 2?
Znam da sam totalno off, ali moram, ubi me radoznalost: kli_kli pa kolika su ta "dvorišta" :-o?
Znam da je standard nemerljivo bolji ali ipak...Naše komšije kose uslužno po selu pa im je tarifa nekih 300din. za prosečno dvorište od par ari...To mu dođe koliko, par dolara?
Tako što bi se vrijeme koje bi imali na raspolaganju za obaviti te poslove smanjilo sa recmo 14 sati na recimo 4 sata.
pulinka, ovo je na zalost najskuplji deo Amerike (sto nam kao imigrantima nikako ne odgovara, ali sve ostalo je dobro). Eto Mima, opet ti 'tacno' racunas. Kanda ne znas da ima puno varijabila. Bolje mi je šućet.
Znam da je najskuplji, samo sam nekako zamislila i ooogromna dvorišta kao u Forest Gampu, veličine jedne naše njive :).
Ma jok, sve mini, samo skupo. Nasa parcela je 4000sqft, tipicna za nas grad.
Zato sam ja nasla jeftini dio Amerike pa mi je lakse... :lool: Zapravo, u mom jeftinijem dijelu imam skroz drugi problem - trebam i zelim tetu cistacicu, a ne mogu naci jer mi nitko ne zeli preporuciti (sramota je, u principu, javno priznati da je imas, pogotovo ako si netko tko ne radi barem desetosatno radno vrijeme i ima troje, cetvoro djece), plus nemam vremena za intervjue, za slucaj da krenem traziti preko raznoraznih stranica. Bili su mi nedavno preporucili neku, ali ne mogu tu jer, selomojemalo, u vezi je s tipom od kojeg smo kupili kucu (ovu koju treba cistiti), a kucu je covjek zapravo popusio jer je bila ovrha u igri.
Meni svekar kosi vrt jer muz ne moze, a mene ne zanima. Ja bih, da se mene pita, eventualno platila nekog da dodje svakih par mjeseci pa pomlati nekako visoku travu, a i to pod uvjetom da imam travu jer sam, kao i kli_kli, chemical free, pa mi uglavnom rastu djetelina, cicak i maslacak. Uzgajam jedino paradajz, kupim vec veliku sadnicu, pa zalijevam i brstim. Nisam sposobna ni za sto drugo. E, imam cvijece u teglama s prednje strane, to najvise da me susjedi malo manje mrze zbog spomenutog maslacka i ostalih korova. To cvijece sadi svekrva, a ja zalijevam kad vidim da mu je dosao sudnji dan.
Sad sam bas isla iskopati velicinu parcele. Nesto vise nego duplo od Kalifornijaca, a da imam vrtlara, kostao bi me vjerojatno vise nego pola manje nego njih. Ali da mi se zvijezde posloze kako treba, odmah bih se mijenjala. :mrgreen:
Enivej. Evo zasto ja nista ne stizem i nikako se ne uspijevam organizirati sa (samo) dvoje djece i muzem koji (opravdano) nimalo ne doprinosi kucnim poslovima bilo kakve vrste. Trkeljam po forumu... dok dojim bebu, na primjer. A salu na stranu, zapravo pokusavam doci do zen trenutka kad cu se prestati nervirati oko toga da mi je zivotni prostor u rasulu. Probala sam ne raditi (van kuce) i bilo mi je grozno. A kad radim, onda po kuci ne stizem ama bas nista. Kuham, jedino, mada ni to vise ne radim dovoljno za svoje kriterije. Svakako vise od 95% ljudi u ovom kraju. Starije dijete jede kuhane obroke u preschoolu, mladje dijete samo sisa, a muz i ja se snalazimo. Opet je sreca sto on zaradjuje natprosjecno puno za ovaj osrednje siromasni kraj.
Sigurno sam smijesna nekome tko sve stigne u ovakvim uvjetima, sa samo dvoje djece i sestosatnim radnim vremenom, ali sta's. Naucit cu i ja kad narastem. :unsure:
Ma sve je to tako relativno. Bas mi je danas palo na pamet koliko smo se mucili s Novijevim domacim pre 3-4 godine, a to je bio 'posao oko dece' specificno vezan za okolnosti, koje su vremenom nestale. Nama bi svima bilo gore da ja radim u ovim okolnostima, i sta sad. Da radim 'just because'? Btw, nasa vrtna sezona traje celu godinu, to je jos jedan razlog zasto je to thing. Trudimo se oboje da doprinosimo onako kako nam se cini najbolje za porodicu. Verujem da tako radi i misli i vecina.
Meni je licno tesko bilo odbaciti karijeru koja je tek bila pocela i stvarno sam se cesto cimala oko toga, ali odabrali smo ovo, i trudimo se da to funkcionise. Radila sam od kuce do Amerike za muzevljeve firme, a kad sam
imala dvogodisnji porodiljni za trece dete, sve mi je to ostalo u Srbiji neiskoristeno. Tad mi isto niko nije to vrednovao jer nisam isla na posao i nisam radila ono zbog cega firma postoji nego SVE ostalo.
Potpis.
Zanimljivo kako su žene od pomoraca i sličnih dobro plaćenih zanimanja najčešće domaćice, a ne žene od radnika iz Konzuma.
I takve tvrde kako su one same to odabrale i kako im je super i kako su zadovoljne svojim životom...
I najčešće imaju više djece.
Jer si to mogu priuštiti.
Ovi iz Konzuma, kao i većina u Hrvatskoj- ne može.
I to je bitna i velika razlika.
Tanci mi imamo puno dece i ja ne radim jer smo si tako zeleli i zaradili. Kad smo se vencali imali smo veliko nista, i bili smo mladi. Kad smo dobili prvo dete muz je tek poceo da radi, a roditelji su nam za ovih 12 godina braka samo uzimali novac. Za Theu smo se premisljali barem godinu dana i def nije bilo bajkovito biti postpartum s 4 dece ovde gde nemam bas nikog. Mozes jedino misliti da lazem, sta da ti kazem.
Nisam uopće mislila na tebe.
Ti ne živiš u RH.
Mislila sam na ljude koji ovdje svakodnevno preživljavaju uz plaće od oko 3000 kn, a takvih je najviše.
Ja mislim da nitko nije dužan, se bilo kome opravdavati sto, kako i zašto radi ili ne radi, odnosno živi.
ukljucujuci i muževe pomorce, bogataše, siromahe, roditelje ovakve ili onakve.
To i je najbitnije, da covjek nadje svoj nacin zivota. Da nadje svoj mir i da pusti drugima njihov mir. Ja isto imam puno frendica, poznanica koje nema sanse da bi bile samo domacice, imam onih koje su ostavile ok posao i sada su doma...a imam i onih koje idu na posao jer moraju ( financijska situacija) a htjele bi ostati doma. To je onda tezko. I naravno da kukas i budes grintav i zivcan. Sve ostalo je ok ako je covjek tako odabrao.
Mi dosta i putujemo pa znam da nigdje ne bi imalo toliko godisnjeg ( ljeto smo na putu cijele praznike), znamo otici s muzem kad ide na poslovna putovanja, volim otic kod obitelji u Slo, pa i tu ukradem koji petak, pon od skole za produzeni vikend - da idem na posao bi mi sve takve stvari odpale. Pa mi muza nema po 2,3 tj, logistika daleko, neznam kad se sve zbroji i oduzme - ovako je najbolje za sve nas.
Bas mi je nedavno pricao prijatelj iz Slo, njegov frend ostavio posao, stan pod kreditom i otisao pjesaciti preko cijele Amerike. Drugi poznanik isto tako, bio je na dobro placenoj poziciji, ostavio posao, stan u Zg, kupio malenu jedrilicu odlucio sam preploviti ATlantik.... I tako. Covjeku bilo dosta i posla i svega....
Mamice, mi za penziju planiramo putovati. Mm zeli kupiti kamper, ja bi radije backpack ali vjerojatno cu malo popustiti sa obzirom na godine he he...
Ovako slicno i mi. Osim sto jih imamo troje. Sve sto imamo smo zaradili sami. Moja mama mi je na pocetku stalno kvocala da se moram zaposliti. Sada suti. Mm radi od 18g, uz studij je gurao svoj posao da bi danas imali to sto imamo. A i ja sam mu dosta pomagala dok nisu dosla djeca...onda sam stala. I onda je doslo jos dvoje djece. Troje u 4g.
Ma da, a moj muz koji je covek iskreni workaholic nije uzeo godisnji od 2007., a i tad je uzeo jer je bio period izmedju 2 posla.
Ja se cesto uhvatim da se opravdavam jer novac je ipak nekakva mera za rad, kao sto kaze i Deaedi, i tacno je to u ovom materijalnom svetu.
In love, tako i ja, i sad mu pomazem i u poslu i u ludim idejama van posla :D, ali me nema nigde ni potpisane ni na platnom spisku. Znamo to mi, unutar nase porodice. I smesno je, i mene je mama terala 'na posao, van kuce'.
Ne mogu vjerovati u što se ovaj topic pretvorio... u prepucavanje da li životni odabir da žena bude kućanica vrijedi ili ne... Mislim da to nije isto kao tema iz prvog posta - da li se kućni poslovi smatraju poslovima ili ne. Činjenica je da se ljudi organiziraju na način kako mogu i znaju. Činjenica je da je to u većini obitelji problem KOMUNIKACIJE, a ne odgoja ili tradicije ili kulturnog okruženja. A da li vrijedi zanimanje domaćice ili ne - to je bepredmetno. Mislim da je to isto kao da se sad počnemo prepucavati da li zanimanje štajaznam pravnika vrijedi više od zanimanja čistačice ili medicinske sestre, da li više vrijedi inženjer građevine ili bauštelac...
Drage moje, SVAKI ODABIR ima mjesto u sustavu. Problem je samo u onome što Tanči kaže - u ovoj zemlji (i ne samo ovoj) mnogi ne mogu birati, nego su prisiljeni raditi kompromise. Greška je u oku promatrača: ako nam se čini da je negdje drugdje bolje ili da netko drugi ima više, radi manje i slično, treba ipak pogledati ŠIRU PRIČU. Svi mi doprinosimo društvu na ovaj ili onaj način.
Teško da ima. Sve bi oni trčali na brod da imaju plaže ko skladištar u Konzumu. Pomorci su lijepo plaćeni, nisu ko prije ali opet puno bolje od prosjeka u Hr.
Inače, svaki put kad se pokrene ovakva tema na forumu, želudac mi se okreće na komentare pojedinih forumašica. Koliko ograničenosti, isfrustriranosti, neodgoja...Meni je to isto kao da ja kažem da djeca majki koje su zaposlene nikako ne mogu biti sretna, zadovoljna i dobro odgojena kao djeca majki kućanica. Bi li se dobro osjećale? Niti ja to tako mislim, niti to je tako ali ta izjava je jednaka izjavama pojedinaca na račun velevažnih majki radnica.
pa vrlo vjerojatno da bi maloj djeci, dvogodišnjacima, trogodišnjacima, bilo bolje i bila bi zadovoljnija da su im mame ili tate doma. i da su oni doma i ne moraju ići u jaslice ili ih ne mora čuvati neka nepoznata teta čuvalica. a šta ne?
mojima sad stvarno ne igra neku ulogu jel ja radim do 16 ili sam doma. m je u školi do 4, a j ionako vata svaki trenutak kad može biti sam u stanu. :D
ali, kad su bili mali, nije neka sreća bila ostavljati ih s godinu dana teti čuvalici, a s dvije u jaslicama. meni.
tako da, neke stvari su takve kakve jesu. hbg.