ja sam ju posudila u gradskoj knjžnici ali ima je za kupiti u verbumu (juroslav, hvala na popisu knjižara :) )
Printable View
ja sam ju posudila u gradskoj knjžnici ali ima je za kupiti u verbumu (juroslav, hvala na popisu knjižara :) )
Thanks, odmah šaljem muža dok je u ZG!
Neka vas obasja betlehemsko svjetlo, a Novorođeno Djetešce daruje mir i radost.
Sretan vam Božić!
pikula, tvoj post je postao zasebna tema na pdf-u skola
Rasporedi seminara na taboru;
[QUOTE• 11.-14. veljače: duhovna obnova ususret Isusu: “JA SAM PUT, ISTINA I ŽIVOT!” Molit ćemo za vjeru koja i brda premješta, bolesne pridiže. Vodi fra Zvjezdan i suradnici.
• 18.-21. veljače: korizmeni seminar: “OBRATITE SE I VJERUJTE EVANĐELJU!” Molitva za kršćansko iskustvo vjere. Vodi fra Zvjezdan i suradnici.
• 23.-25. veljače: IV: nac. tečaj za duhovne asistente FSR-a i Frame.
• 25.-28. veljače: seminar ozdravljenja, Isus na Taboru: “DOBRO NAM JE BITI OVDJE!” Slušanje Isusa: najbrži put do oslobođenja. Vodi fra Zvjezdan i suradnici.
• 28. veljače do 5. ožujka: OFM – duhovne vježbe.
• 5.-7. ožujka: susret za zaručnike u organizaciji Hrvatske zajecdnice bračnih susreta. Informacije na www.hzbs.hr Prijave: Dražetić, 098 342200 098 342200 ili E-mail: crozajednicazv@gmail.com
• 7.-12. ožujka: duhovne vježbe OFM.
• 13. ožujka: susret FSR-a
• 19.-21. ožujka: duhovna obnova za franjevačke konfratre i suradnike: “GOSPODIN MI JE DAO BRAĆU!” Vodi fra Zvjezdan.
• 22.-25. ožujka: duhovna obnova s molitvama za ozdravljenje i oslobođenje: GOSPODINE, SPASI ME!” Isus pruža ruku: prihvati je! Vodi fra Zvjezdan i suradnici.
• 26.-28. ožujka: duhovna obnova za Udrugu medicinskih sestara i tehničara. “IDI I TI ČINI TAKO!” Budimo sredstvo u Isusovim rukama. Vodi fra Zvjezdan. Prijave preko Udruge.
• 6.-11. travnja: provincijski susreti ministranata i mladih.
• 15.-18. travnja: duhovna obnova uskrsne radosti: “GOSPODINE, TI SVE ZNAŠ, TI ZNAŠ DA TE VOLIM!” Uz Isusa nestaje depresije i straha. Vodi fra Zvjezdan i suradnici.
OPĆE OBAVIJESTI:
Prijave: telefon: 01 3369-781 01 3369-781 (radnim danom od 8 do 14 sati) ili na mobitel: 091 5986-972 091 5986-972. Faksom: 3361-844 ili elektronskom poštom (tabor@ofm.hr) Kod prijave ostavite svoje ime i telefon.
OBAVIJEST: imamo novu vlastitu web-adresu: www.tabor.com.hr novu mail adresu info@tabor.com.hr
Napomene: Za seminare koji su obilježeni jačim crnim slovima može se prijaviti i doći na boravak odnosno na sudjelovanje svatko tko osjeti poticaj i želi sudjelovati u programima.
Cijene boravka: Puni pansion je 120 kn. Redoviti seminari uključuju 3 puna pansiona tj. ukupnu cijenu od 360 kuna. Sobe su dvokrevetne odnosno trokrevetne sa sanitarnom kabinom u svakoj sobi.
Za samo slušanje na seminarima bez boravka i hrane ne plaća se ništa.
Parkiranje vaših automobila: Uz kuću Tabor i u šumici unutar taborskog prostora ima dovoljno mjesta za parkiranje. Nemojte parkirati uz kuću Franjevačkog samostana.
Raspored na seminarima (ako nije drukčije označeno):
- prvoga dana početak u 17 sati i program traje do 22 sata.
- Drugi i treći dan: 9-12.30 sati i popodne 15-22 sata; od 14 sati drugog dana je ispovijed.
- Posljednjeg dana program traje do 12.45 sati (potom ručak); završna misa počinje u 11.30 s.
][/QUOTE]
http://www.katolici.org/naslov.phpCitiraj:
Svjetski dan braka
Svjetski dan braka kao ideja nastao je u Luisiani, SAD, 1981. godine, a posvećen je bračnomu paru, mužu i ženi kao stupu obitelji, osnovi Crkve i društva.
Onima koji se vole pripada nebo.
Ako živite u ljubavi,
vi ćete ostajući na zemlji
biti zajedno u nebu.
Sretan brak.
Sretan zajednički život.
Doista veliko čudo.
Tajna ljubavi
između dvoje ljudske djece,
za koju možemo samo zahvaljivati.
Phil Bosmans
Što je Svjetski dan braka?
Svjetski dan braka kao ideja nastao je u Luisiani, SAD, 1981. godine, a posvećen je bračnomu paru, mužu i ženi kao stupu obitelji, osnovi Crkve i društva. Obilježava se na drugu nedjelju u veljači. Odnos između muškarca i žene temeljni je odnos u kojemu obilježja osobnosti i ponašanja svakoga pojedinačno te njihovo samopoimanje, osjećaj zadovoljstva i samoostvarenja značajno djeluju na zajedništvo koje čini bit odnosa.
Simbol Svjetskoga dana braka govori o poslanju i vrijednostima koje bračni parovi zastupaju. Muž i žena simbolično su predstavljeni kao dvije svijeće, podsjećajući nas da su muž i žena, bračni par, pozvani da budu svjetlo u svijetu. Par je spojen srcem koje pokazuje da je ljubav snaga koja čuva jedinstvo unutar para i pojačava spremnost za darivanje života te nadahnjuje druge na vjernost i jedinstvo.
Kao moto odabrane su riječi "Ljubite jedni druge". Ta je rečenica Isusova zapovijed ljubavi zapisana u 14. poglavlju Ivanova Evanđelja.
Preispitivanje bračnoga odnosa
Ovakva obilježavanja određenih institucija ili pojmova (Svjetski dan braka, Svjetski dan učitelja, Svjetski dan mira, Svjetski dan kruha, Svjetski dan štednje...) trebaju nam poslužiti kao poticaj preispitivanja vlastite stvarnosti u kojoj živimo s ciljem pročišćavanja i usmjeravanja na temeljne vrijednosti koje se vezuju za određene pojmove ili institucije. U tome se surječju za ovaj prilog čini najprimjerenijim prisjetiti deset kršćanskih zapovijedi supružnika (preuzete s mrežne stranice Franjevačke kuće i župe sv. Ante Padovanskoga, Šibenik, Šubićevac).
Deset zapovijedi supružnika
PRVA ZAPOVIJED
Poštujte i visoko cijenite jedno drugo! – „Jer gdje ti je blago, tu će ti biti i srce“ (Matej 6,21). Doista, ako svoga partnera tretirate kao blago, dragocjenost koja vam je darovana, i poštujete ga umjesto da ga kritizirate, brak će vam cvjetati!
DRUGA ZAPOVIJED
Nikad ne idite u postelju ljutiti! - "Neka sunce ne zađe nad vašom srdžbom!" (Efežanima 4,26). Bijes i ljutnja su ubojice ljubavi. Ako ste tijekom dana imali neki prijepor, izgladite ga prije večeri i u postelji ponovno budite sretni i strasni. U suprotnom bi vam brak mogao biti ugrožen.
TREĆA ZAPOVIJED
Opraštajte jedno drugome! - "Opraštajte jedan drugome, kao što je i Bog vama oprostio u Kristu!" (Efežanima 4,32). Ljudi smo sa svim svojim pogreškama i potrebama, i često griješimo. Tvrdoglavost i ustrajanje u ljutnji guše brak, dok ga ljepota i dobrota praštanja čine stabilnim, a partnere zadovoljnima i zaljubljenima!
ČETVRTA ZAPOVIJED
Blagoslivljajte često vašu jedinstvenost i zahvaljujte na njoj! - "Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna!" (Psalmi 139,14). Nerijetko nakon braka pokušavamo partnera promijeniti i prilagoditi sebi, izbrisati njegovu divnu jedinstvenost u svemiru. Činite upravo suprotno, uživajte u njegovoj različitosti i dinamici koju ona unosi u vaš život. Ne suprotstavljajte im se - blagoslovite ih i njegujte kao i svoje specifičnosti!
PETA ZAPOVIJED
Očekujte najbolje u životu... Od Boga! - "Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu spas“ (Psalmi 62,2). Ljudi postaju jadni jer očekuju užitak, te ispunjenje i rješenje svojih problema od drugih ljudi, često od poslovnih, a još češće od bračnih partnera. U braku ne smijemo sve očekivati od partnera, sve svaljivati na njega. Bog kroji naš život, a partner nam pomaže da kroz ovaj život lakše prolazimo.
ŠESTA ZAPOVIJED
Dodirujte se često! - "Pozdravite jedan drugoga svetim cjelovom!" (2. Korinćanima 13,12). Istraživanja pokazuju kako žena dnevno treba osam do dvanaest nježnih dodira za svoje duhovno zdravlje. Slično je i s muškarcima. Nježni dodiri - zagrljaj, držanje za ruke, poljubac kad dođete kući i slično dio je bračne ljubavi, intimnog odnosa i razumijevanja, pa onda i opće sreće.
SEDMA ZAPOVIJED
Rabite Božji dar komunikacije! – „Tako je i jezik malen ud, ali se može ponositi velikim stvarima. Pazite, kakve li male vatre, a koliku šumu zapali!" (Jakov 3,5). Osjećaje je često teško opisati, a još teže izraziti. Ponekad se ljudi boje razgovarati o svojim osjećajima, boje se pokazati ih, izraziti, izreći. Prevladajte to, razgovarajte s partnerom o svim svojim osjećajima, i lijepim i ružnim, jer bolja komunikacija znači i bolji intimni život, bolji i ispunjeniji odnos!
OSMA ZAPOVIJED
Njegujte jedno drugo kao najljepši ružin grm! – „Tako su i muževi dužni ljubiti svoje žene kao svoja tijela. Tko svoju ženu ljubi, ljubi samog sebe!“ (Efežanima 5,28). Ruže trebaju četiri stvari kako bi rasle i mirisno cvjetale: sunce, vodu, zemlju i zrak. Sunce je sigurnost. Voda je temelj komunikacije. Zemlja je zajedništvo. Zrak fizički dodir. Činite te četiri stvari i vaš će brak biti poput najljepšeg ružina grma.
DEVETA ZAPOVIJED
Otkrijte izgubljeno blago u teškim vremenima! – „Smatrajte potpunom radošću, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje!“ (Jakov 1,2). Dijeliti krizne trenutke i biti zajedno u teškim vremenima neizmjerno je blago, kojega moramo biti svjesni i cijeniti ga, spoznati u tome svoju snagu i temelj za ljepšu budućnost. Ne krivite jedno drugo kad vas bude iskušavala nesreća, uzmite to kao od Boga danu mogućnost da ojačate svoju ljubav i shvatite kolika je snaga u njoj. A iz toga zajedništva uvijek će izniknuti nova sreća i prosperitet.
DESETA ZAPOVIJED
Sjetite se početka ljubavi! – „Prema tome, sjeti se odakle si pao, obrati se i opet počni činiti prva djela!" (Otkrivenje 2,5). Znate kako izgledaju pogledi dvoje koji su se tek zaljubili? Taj sjaj nikad ne smije nestati iz vašeg oka, kao ni način ponašanja, prepun onih sitnica, malih pažnji, uzbuđujućih nagovještaja i otkrića. Ne vjerujte u ono "više nema povratka", to je uvijek moguće. Vratite se u prošlost kako biste osvježili sadašnjost!“
Piše: prof. dr. sc. Irma Kovčo Vukadin
Drage moje jeste li se vi to za vrijeme korzme, odrekle ove naše lijepe teme?
.Citiraj:
DOBRIM SE POSTAJE PRAVILNIM ODGOJEM
Da se bude dobar, valja se jako truditi u vlastitom usavršavanju. Da se bude zao, dovoljno se prepustiti hirovima svoje ljudske naravi. Velika je zamka mnogih ljudskih teorija da je čovjek u sebi dobar i da ga samo treba prepustiti njemu samome da normalno raste i sve će biti dobro. Tako neki zamišljaju i odgoj djece i njihov rast.
Ta pretpostavka ne računa s time da čovjek nije više u nekom anđeoskom izdanju i da je ranjen u svojoj ljudskoj naravi. Mnoge pobude i nagoni koji su po prirodi u čovjeku brzo se mogu izroditi u požude koje mogu ovladati ljudskim djelovanjem i postati izvorom nadmetanja, nasilja, sebičnog traženja vlastitog užitka i drugih mana. Mudrost Biblije će to prereći u činjenicu da čovjeku iznutra, iz njegove pale naravi, prijete požuda tijela, požuda očiju i oholost života. Nadalje, čovjek mora sazoriti i u odnosu na svijet u kojem živi. Misli se tu na svijet ljudi, na društvo koje nije uvijek priklonjeno dobru. Mnoga djeca u svijetu svojih vršnjaka postaju nasilnici, drogeraši, bludnici. Kako se olako nametnu dječacima nadmetanja da će se dokazati kao muškarci ako se usude psovati i izgovarati ružne riječi poput odraslih, ako se usude ispiti čašu-dvije jakog alkoholnog pića, ako se usude potegnuti koji dim trave ili uzeti neko drugo opojno sredstvo. Kao da time dokazuju da su muškarci. Tako im to nameće okolina.
I tako ulazi u njihov svijet i život zlo koje nije baš lako u počecima prepoznati ili kasnije iskorijeniti. Kolike se djevojčice jednako tako usude opiti na takvim dječjim tulumima jer onda su odrasle, kolike se dokazuju da su odrasle jer su imale već neka seksualna iskustva. I društvo ih tako uvodi u iskustva koja sigurno nisu dobra ne samo za njihovu dob nego ni za njihov život uopće. Ono što zabrinjava jest da su roditelji takve djece uvjereni da su njihova djeca dobra, da su u redu. Vrlo često ne surađuju s nastavnicima i profesorima u školi kad im pokušaju reći da postoji problem. Ili su roditelji oni zadnji koji saznaju da se i njihovo dijete drogira. Možda je početni problem u roditeljima koji ne misle da je dijete još uvijek njihovo, da su oni prvi pozvani pomoći svome djetetu da postane pravi i ispravni čovjek. Prepuštajući ga školi, ili na neka druga mjesta, kao da su se riješili svoje obveze da prate i odgajaju svoje dijete. A odgajati znači vrlo često i korigirati.
U posljednje vrijeme sve se češće čitaju grozne stvari o nasilnoj djeci koja mogu bez samilosti i do smrti istući svoga vršnjaka ili bilo koju drugu žrtvu koju dohvate u nekoj svojoj agresivnoj fazi. Ne vjerujem da roditelji takvih nasilnika slute kakvo im je dijete. Ono je još uvijek najčešće za njih dobro dijete, možda koji put malo prenaglo, možda malo nervozno, ali ono je za njih kako treba. Kakva zabluda koja, na žalost, košta trauma i invalidnosti nevine žrtve.
Kad netko prođe autom kroz crveno ili napravi neki grubi prometni prekršaj, često mora za kaznu ponovno na tečaj autoškole da bi dobio opet svoju vozačku. Sve mi se čini da bi danas trebalo mnoge roditelje pozivati na tečaj kako odgajati svoje dijete i kako bdjeti nad njim da im se ne otme i da ne postane nasilnik ili kriminalac. Živimo u svijetu u kojem se valja odgajati i truditi oko dobra djece, a sigurno je njihovo najveće dobro da svako dijete izraste u dobra čovjeka.
Fra Zvjezdan Linić
Drage moje, nisam jako dugo pisala i baš ste mi falile, ali posvetila sam se jednom važnom cilju i sad kad se konačno naziru obrisi želim to podjeliti s vama. Znate da sam ja često bila duže vrijeme doma s klincima između poslova i često sam s te pozicije pisala na forumu, ali tek prošlog ljeta sam osjetila pravi poziv da se posvetim obiteljskom životu i prestanem raditi. Priznajem da su kriza i neplaćanja u kulturi bila dio poticaja, ali drugi važniji dio je bila peobrazba odnosa u našoj obitelji prošlog ljeta kad sam ja polu iz nekog dišpeta zbog "kriznih" otezanja sprojektima,javljanjima, plaćanjima odlučila ugasiti mob i laptop prvi put od kad imam klince. Oni koji su ikad bili freelanceri znaju da je to ravno iskapčanju s aparata. I umjesto neke depresije upalila se bračna sreća, neka nova sigurnost u odnosu prema klincima, molitvi. Kao da su plodovi počeli padati i prije nego sam ja svjesno zakopala lopatu. Naravno ne bih ja bila ja da nisam to odluku još neko vrijeme prežvakavala, pokušavala ugurati neke parttime poslove, ali kad god sam ja krenula u drugom smjeru nemir je sve jasnije signalizirao - to nije to. U molitvi kad god sam počela sa kako ću ja to, pa ne mogu ovo, pa ne mogu ono uvijek bi mi kao blagi odgovor došao mir, tu si gdje te trebam. Takva radost. Niti potreban takav kakav jesi tu gdje jesi. MM je naravno imao neke svoje skpese, financijske, ali i čisto normalne kad se radi o tako velikoj promjeni, brinuo se dal i ja mogu biti sretna "samo" s tim. Naš život od tad demantirao je sve te brige. Da primjetili smo da nedostaju ti moji honorari itekako, i ja sam osjteila neke osamljenosti, izrugivanja, čuđenja i od najbližih koja mi i sad ponekad teško padaju, ali ostatak života se promjenio - bolje rečeno procvao. Ne pišem ovo da bih se nekom hvalila, nego da se javim i da vam kažem da nisam ništa htjela pisati dok nisam bila sigurno u to, ali i iskreno život domaćice za mene je bio jako zahtjevan u ovih skoro godinu dana. Bilo je jako puno vještina za savladati i mnoge su još ni blizu položenog ispita ipak sad sam sigurna da ovaj mir i zadovoljstvo koliko god rada i truda trebalo ne bih mjenjala ni za što. Nisu to neke velike stvari, ali kikići su mi već veliki i ti neki trenuci kad si bio tu baš kad su trebali, kad su te potražili, a znaš da bi inače bila odsutna ne nužno fizički,neprocjenjivo. Ista stvar i prema MM, koliko utjehe i radosti smo našli u novoj posvećenosti... I usamljenosti je sve manje, polako su se prijateljstva pročistila i ostala su rijetka ali čvršća i dublja nego ikad, s puno više podjeljenog smijeha, pa i suza - nisam tako nešto djelila s prijateljicama od srednje škole. Naravno ništa od toga nije neka moja zasluga, dragi Bog koji je već jednom spasio moj život obraćenjem u odrasloj dobi i ovog mi je puta otvorio novi prozor gdje sam ja vidjela samo zatvorena vrata. Srce mi je puno zahvalnosti. A naša majka Katolička Crkva nam nudi tolko toga za naš duhovni rast, da mi sad nije jasno kako sam mogla kraj svega toga samo prolaziti. Sakramentalni život mi je sada izvor najveće snage. Eto nadam se da će moj post biti samo jedno malo svjedočenje koje će olakšati nekoj mami dvojbe koje je teško odagnati kad si tako usamljen i u manjini u svojim razmišljanjima o djeci i odgoju, obitelji u cijelini
Blago tebi i tvojoj obitelji!!! Sam me je Bog poslao da ovo pročitam. Moju su dvojbe velike, djete zahtjevno a ja sve gora mama, supruga i samoj sebi najgori neprijatelj.
Sve te frustracije guše, a ja nemam snage ni volje, kleknuti. Ja nemam vremena za misu, ispovjed, sebe a onda ni za druge. Dok MM ide na misu, liježe na vrijeme, ispovjeda se , ja samo još više osjećam ljutnju prema njemu, jer ja to uz djete koje kasno liježe, loše spava, traži non stop pažnju ne mogu. Ostala sam bez posla, da li tražiti drugi ili ići na drugo dijete, ili ostati doma.........
Hvala Pukula, Bog te blagoslovio!!!!!!!
Ne zelim zvucati kao da otkrivam toplu vodu, ali mozda bi TM mogao koju nedjelju pricuvati dijete, pa da ti imas vremena za misu i sebe.Citiraj:
ivana zg prvotno napisa
To mi se cini kao vece dobro djelo od odlaska na misu i ispovijed.
Pikula, strašno mi je drago da si se vratila među nas, nedostajala si mi. Drago mi je i to da si našla svoj životni odabir i da si sretna i mirna u tome!:heart: Tvoje riječi zrače smirenjem i vjerom. Ah, kad bi kod mene moglo biti tako! Nekad imam osjećaj da je moj pokretač nemir, da mir i neću dočekati.
Ivana zg, htjela bih ti opisati svoj primjer - moj sin je oduvijek bio turbo-dijete, divno dijete koje je zahtijevalo 100%- tnu pažnju. Bio je i jako nemiran, tako da je bilo teško s njim na javnim mjestima. Govorim ti to zato što sam, kad je navršio dvije godine shvatila da ja ne mogu više bez svog župskog vjerskog života, da mi to previše nedostaje. Vjerovati se može i doma, ali bez mise i sakramentalnog života je preteško i usamljenički. Krenuli smo svi troje zajedno na misu - našli smo si povučeno mjesto u crkvi gdje se on mogao kretati, a da to nije smetalo ostalim vjernicima. Pomalo smo ga učili gdje je granica u njegovoj dječjoj slobodi u crkvi. Pustili smo ga da bude dijete, ali nismo pretjerivali, zbog ostalih. Znalo se dogoditi da budemo samo na pola mise. Ali, bili smo tamo i njega smo navikli na to da se na misu ide. Ostali vjernici su na njega uvijek reagirali pozitivno i davali nam podršku. Stekao je tamo male prijatelje - igrao se i trčao nakon mise. S vremenom je postajalo sve lakše, postajao je sve zainteresiraniji, počeo slušati. Od prije dva tjedna ide s nama na pričest. :heart: Kćer smo počeli voditi u crkvu čim smo je dobili - bila je nenaviknuta na to, nemirna i nezainteresirana - sada, nakon dvije godine, zna sve molitve, čak i pjeva (iako nema sluha, :-))
Želim ti reći, nemoj se prepustiti očaju, uvjeravati sebe da si loša supruga/majka/vjernica. Imaj pouzdanja u Boga! Dogovori se s mužem - vi ste obitelj i morate zajedno sudjelovati u župskom životu, a ne da on ide sam. Odite zajedno, imajte strpljenja i vidjet ćete rezultate.:-)
Hvala Zdenka2 mi smo našu malu isto od rođenja vodili u Crkvu, ali naš najveći problem je u tome što ona ima problema s spavanjem, tako da ne možemo ni na jutarnju ni na večernju misu s njom, jer uvijek u to doba spava, ako i odemo onda je nervozna i trčkara ili zaspe, onda se MM i ja posvađamo već u autu, jer se njoj spava, a on ju "sili" na misu, onda u Crkvi MM poludi, oko toga tko će trčati za njom.....onda rađe ne idem. Inače mi sjednemo skroz naprijed onda ona gleda zbor, igra se s djecom, a nekad i mirno sjedi, a najviše voli ići na pričest, jer joj svečenik stavi križić na čelo..... Kad je bila manja bila je super, što je veća teže je s njom na misi. Počela sam čak i sam ić ali bi ona plakal ko ludai. Od jučer ide u vrtić, ne plaće i obožava ić za sad, inače je jako društvena i fale joj vršnjaci pa je psiholgica rekla-obavezno u vrtić!!!! No eto jučer je opet i nakon vrtića i što je odspavala doma, opet divljala, čak i više nego obično. Dok je nema fali mi do za neopista, čim smo skupa ludnica. U zadnje vrijeme hoće ostati s mojom mamom, pa razmišljam da idem na večernju misu a mama na jutarnju, da ju može čuvat jer MM ide uveče na nogomet. Kad je bila manja krenula sam jedno vrijeme na zbor, ali to nije išlo. Nadam se da će usvojiti higijenu spavanja sad kad ide u vrtić. Hvala ti na savjetima, jer se stvarno loše osjećam već jako dugo vrijeme. Jutros sam nakon što ju je MM odveo u vrtić, kuhala ručak i za to vrijeme molila krunicu.Ali kako ti kažeš bez mise i skramenata ne ide, jer su u kući stalno svađe, a u meni nemir i kako ti kažešCitiraj:
Nekad imam osjećaj da je moj pokretač nemir, da mir i neću dočekati.
Pokušajte s podnevnom misom (i meni je ta najdraža :) )
U našu crkvu redovno dolazi jedna mlada obitelj - mama drži bebača od nekoliko mjeseci (još ne hoda) koji najčešće spava, a tata pazi na 2-godišnju djevojčicu koju povremeno pusti trčkarati, s tim da pazi da ne smeta drugim ljudima. Ponekad izađu, ako su djeca nervozna, ali u češće ostanu do kraja. Svi ih poznaju i simpatični su im. :heart:
Malena je krenula u vrtić prošli tjedan, tako da sam našla malo vremena za sebe, uhvatila je ritam spavanja i buđenja pa smo u Nedjelju na Duhove (moj najdraži blagdan) uspjeli svi troje otići na misu u 11:30, bila je super, nakon toga kava s prijateljima i ručak, a popodne fešta u kvartu, tako da sam se hvala Bogu ovu Nedjelju osjećala ispunjeno i sretno a to je osjetila i moja djevojčica:-D
Hvala vam svima:zaljubljen:
http://www.katolici.org/dogadjanja.p..._vidi&id=16146Citiraj:
Trudnoća nije drugo – nego i sveto stanje
http://www.katolici.org/slike/Album/...Linic_veca.jpg
Ženina najveća emancipacija njezina su djeca – toga se sjetim kad mislim na majku koja je živjela za svoju obitelj
Kod nas se u Crkvi već dugi niz godina druga nedjelja u svibnju obilježava kao Majčin dan ili Dan majki. Ističe se dostojanstvo rodilje. Svaki čovjek svoj život duguje ocu i majci, ali ipak majka i biološki podnese najveću radost i najveći teret njegovanja novog života i donošenja na svijet.
Zato nije čudno da se ljudi ponekad sa zahvalnošću sjete one koja im je darovala život. Pritom se jednako tako stavlja u prvi plan neizrecivo dostojanstvo koje žensko biće u sebi nosi: da pod srcem ima kolijevku novog života. U kršćanstvu se pritom na osobit način gleda na svijetli lik Blažene Djevice Marije koja je tako pod svojim srcem nosila Isusa, spasitelja svijeta.
Dostojanstvo i radost njezina stanja istaknula je starija trudnica Elizabeta kad je pri susretu tih dviju majki uskliknula: “Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!”. U kršćanskoj se tradiciji zato ženu trudnicu voli prepoznati kao onu koja je u blagoslovljenom stanju, jer je svaki novi život blagoslov Božji. Onda to nije neko drugo stanje, nego pravo stanje blagoslova i izvor pravog dostojanstva koje žena prima kad postaje majkom. Sigurno je da ne mora nužno svaka žena postati majkom, premda je na to fiziološki i emocionalno određena. Neke to ne mogu zbog neke tjelesne teškoće i prepreke.
Neke to ne mogu zbog svojeg sociološkog stanja. Neke to ne mogu zbog svojeg drugog odabira. Uvijek se u takvim slučajevima ipak može ostvariti dostojanstvo žene u evanđeoskom služenju gdje u duhovnom smislu nerotkinja može postati majkom brojne djece kojima svojom službom ljubavi omogućuje kvalitetniji život. A dobro je isticati na taj način dostojanstvo žene i majke. U Katoličkoj crkvi to se ističe kako bi se mentalitetom ljubavi u današnjem svijetu poštovalo ženu. Uvijek je u tzv. muškom društvu, gdje se još na određen način erotski razmišlja, postojala opasnost da se na ženu jednostrano gleda.
Često do te mjere da je mnogim muškarcima ona izgledala kao sredstvo zadovoljavanja tjelesne požude, a ne osoba koja je vrijedna poštovanja i ljubavi. Dok je Božji zakon upozoravao čovjeka da svoj odnos prema ženi (i žene prema muškarcu) ne pretvori u bludnost, nego u stvarnost usrećujuće uzajamne ljubavi, dotle je u mentalitetu antike to što je ljudima Božjeg zakona bila bludnost postalo božanstvo koje se štuje: kod Rimljana božica Venera, kod starih Grka bog Eros.
Kod naroda koji su živjeli u blizini Izraelaca u staro vrijeme štovala se u istom smislu božica Aštarta. I u ne tako davno vrijeme se izvjesni Dan žena pretvarao u neko krivo traženje nekog prava žene na “svoj život”, a krinka emancipacije poticala je žene da se otrgnu od pravog okvira života gdje se u vjernoj ljubavi živi dostojanstvo darivanja i punine, i guralo ih se u traženje lažne slobode od svih bračnih i moralnih stega.
Nije uvijek i kod svih tako bilo, ali se polako to izopačilo u načinu kako su bile krenule te proslave i provodi bez vlastitih muževa. Kad se sjetim Majčina dana kao vjernik u Marijinu mjesecu svibnju, mislim na dostojanstvo Isusove majke, a kao čovjek sjetim se svoje majke koja nije bila škrta u darivanju života i koja je svoj život otkrivala i živjela za svoju djecu i obitelj. Njezina smo emancipacija bili upravo mi - njezina djeca.
Fra Zvjezdan Linić
http://www.katolici.org/naslov.php
Citiraj:
Gospodin obznani spasenje svoje (Mk 10, 28 -31)
Život je čudesna stvarnost. Što to drži atome cvijeta da se tako savršeno slože u bojama, mirisu, obliku? Odakle cvijet i voćka crpe sve ono blago i ljepotu koju ni tvornice ne mogu napraviti ni čovjek imitirati? Tko drži ljudski organizam tako savršeno da se ne raspadne? Tko vodi hod zvijezda? Tko poučava životinje kako će preživjeti i razmnožiti se? Ili: što to drži na okupu boje neke slike da prenose umjetnikovo nadahnuće? Materija je inertna, mrtva, sklona raspadanju. Tko je to drži u savršenim oblicima prirode, minerala, organizama, ljudskog djela? Tko?
Gradove, umjetnička djela, kuće, tvornice, strojeve složio je ljudski duh služeći se nekim drugim Duhom koji materiju oko nas drži u zakonima. Ljudski je Duh složio slova knjige, slike, odijela, hranu, glasove pjesama, note, kola, govor, strojeve, razgovor. A tko je omogućio ljudskom duhu takva ostavrenja? I koji je duh stvorio čovjeka?
Očito je da je to neka Sila jača od materije i od čovjeka? Da je predivna, svemoćna, stvarateljska, dobra, sveta. Koja je to Snaga?
To je Duh Sveti po kojem nam je udahnuta duša pri rođenju i kojega posebno primamo kod krštenja i drugih sakramenata, te osobito u molitvi. Duh Sveti je stvarateljska osoba, vrhunska sloboda, mir. On osposobljava čovjeka za stvaranje. On je najjača sila svijeta. On je Ljubav i sve vodi tiho, delikatno, polagano, ali sigurno k cilju. Tko njega prima postaje sposoban da pobjeđuje sve nedaće života.
Tomislav Ivančić
.Citiraj:
"Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ"
6. vazmena nedjelja/Onaj koji se odgovorno ponaša prema svome životu, prema svojim obvezama, prema ljudima oko sebe, prema stvorenome, prema Bogu – taj ljubi, taj čuva njegovu riječ i nastoji ju u svome životu utjeloviti.
U današnjem evanđelju čujemo kako Isus svojim učenicima govori: “Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega, i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.“
Ova Isusova rečenica osvjetljava nam pravu istinu o svrsi ljudskoga života i kako tu svrhu ostvariti. Nekada je prva istina koja se učila na vjeronauku bila: Zašto sam na svijetu? A odgovor je glasio: Na svijetu sam zato da Boga upoznam, da ga ljubim, da mu služim i tako u Nebo dođem.
Promatrajući svijet oko sebe, naše suvremenike, uočavamo da mnogi ne znaju zašto su na svijetu, a kamoli kako živjeti. Pojednostavljeno, tu našu dezorijentiranost označujemo kao posljedicu stresa. No, je li samo naš današnji stil življenja, naša neurotična žurba kroz svakodnevicu i obveze koje nam ona nosi razlog što se osjećamo sve lošije? Je li doista stres kriv za sve? Nešto ima sigurno i u tome. No, stres je često puta samo posljedica, posljedica izgubljenog kompasa, krivo postavljenih vrijednosti, gradnje života bez temelja, bez cilja.
Temelj našega života treba biti Isusova riječ, a cilj nam je nastaniti se u kući Očevoj. Vjerujemo li mi uopće da nakon ovog zemaljskoga života dolazi život u zajedništvu s našim Bogom? Ivan nam u Knjizi otkrivenja, iz koje danas čitamo odlomak, na tako bogat način opisuje tu stvarnost nebeskog Jeruzalema, proslavljene Crkve. To je stvarnost koja nas čeka, ali koja se počinje ostvarivati već sada. Već sada mogu živjeti zajedništvo s Bogom.
Mi danas sve manje slušamo i živimo po Isusovoj riječi. Činimo što hoćemo pa onda to objašnjavamo ili racionaliziramo upravo riječima: pa ja ljubim Boga, on meni puno znači. I dobro je da nam puno znači, i da ga nastojimo ljubiti, ali iz ovih Isusovih riječi jasno nam je da ne možemo odvojiti ljubav prema Bogu od čuvanja njegovih riječi, i to u cijelosti, a ne samo onih riječi koje mi odgovaraju. To dvoje nije u suprotnosti. Onaj koji pravo i iskreno nekoga voli, onda taj nastoji ne činiti ono što će taj odnos remetiti.
Kako se često događa da smo si mi sami propisali zapovijedi koje moramo vršiti, a isključili one koje nam ne odgovaraju. Kako često za sebe imamo jedna mjerila, a za druge drugačija. Može li onaj koji iskreno ljubi Boga isključiti bilo koju od zapovijedi, prečuti i ne čuvati Isusovu riječ? „Riječ koju slušate nije moja, nego od Oca koji me posla.“ Očeva riječ – prisjetimo se proslova Ivanova evanđelja – Očeva riječ je Riječ koja je postala tijelom, koja se nastanila među nama. Očeva riječ je Isus Krist – njegova djela govore više od riječi. Njegova riječ upravo ima snagu jer je potvrđena djelom. Njegov život nam je primjer čuvanja Očeve riječi, življenja po njoj i onda kada nam je ona teška. Sjetimo ga se u Maslinskom vrtu. „Ako je moguće neka me mimoiđe ovaj kalež, ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti.“
Ljubav nije neki površan osjećaj, nije neka sentimentalnost. Ljubav je i te kako stvar i razuma, odluke. Jer ako se vodimo samo svojim osjećajima onda smo poprilično nestalni u životu. I sami znamo koliko se često naši osjećaji i naše raspoloženje tijekom dana mijenja.
Kad u te svoje osjećaje ne bismo uključili i svoj razum, onda bi po našim ulicama sigurno teklo još više krvi. Onda bismo još manje međusobno komunicirali. Da li bi i jedan brak trajao duže od nekoliko dana, ili čak sati? Koliko bi tek onda bilo zapuštene ili zlostavljane djece, neobavljenih poslova, neispunjenih obećanja. Mogli bismo ljubav o kojoj Isus govori identificirati s riječju odgovornost. Onaj koji se odgovorno ponaša prema svome životu, prema svojim obvezama, prema ljudima oko sebe, prema stvorenome, prema Bogu – taj ljubi, taj čuva njegovu riječ i nastoji ju u svome životu utjeloviti.
o. Danijel Koraca
Pratim vas. Meni fale jako odlasci na Misu, i dalje nikako ne uspjevam uskladiti taj dio. Moram se bolje potruditi.
Kod nas su "samo" dvije nedjeljne mise. "Rana" na koju nikako ne možemo, radi djetetovog ritma i u 11, na koju smo inače MM i ja išli.
Tu se javlja "problem". To je pjevana Misa, sa sviranjem na orguljama (glasnim), a moje dijete ne voli glasno sviranje i ne želi biti u Crkvi čim počne "muzika".
MM dosta nedjelja radi, pa ne mogu niti malog ostaviti doma.
A opet kad ne radi, osjećam "grižnju savjesti" da ja odem, a njih ostavim doma, jer nam je to jedino zajedničko vrijeme.
Ponekad idemo u kombinaciji da krenemo svo troje, pa ja u Crkvu, pa mali s MM - om van, pa oni na sladoled, pa se vrate po mene,...
I onda od te Mise nemam gotovo ništa, jer sam skoro pri izlazu, pola toga ne čujem, ne mogu se skoncentrirati, jer maleni više puta ulazi/izlazi (kad počnu orgulje),... i nemam neko rješenje.
Jedan župnik mi je u razgovoru lijepo to pojasnio, da je ok da vjernik prakticira svoju vjeru "doma", ali Misa je nužni "kanal" koji nam prenosi Božje poruke.
I eto, baš se tako osjećam, kao vjernik kojem nisu prenešene sve poruke. :-(
Imamo mi rješenje i za to.... Imamo novu crkvu u kojoj su orgulje tek od prošle (ili pretprošle???) godine. Moji dečki su uvijek gnjavili da ih vodimo u druge crkve gdje su orgulje jer su ih silno zanimale.Citiraj:
Anemona prvotno napisa
Možda bi i tvoje dijete voljelo vidjeti orgulje izbliza (odete malo ranije ili u neko doba kad vježbaju) da ih opipa. Moji su zaključili da žele sintić u kući upravo zbog crkvenih orgulja. Sad se već polako uvlače pod kožu ekipi koja svira u crkvi i vidim u kojem smjeru to ide... Djeca poznaju orguljaše, pa žele svaki put upaliti i ugasiti prekidač od orgulja itd. Još je daleko dan kad će zasjesti i svirati, ali je izvjestan.
Kad tvoje dijete "demistificira" izvor glasnog zvuka, bit će super.
S druge strane, iako meni misa nipošto nije nužni kanal za riječ božju, uvijek se sjetim što sam djeci odgovorila kad su pitali zašto se ide u crkvu iako te Bog čuje i vidi u svakom trenutku i kad se moliš doma i pod drvetom: Kad je više ljudi koji se zajedno mole, molitva se bolje čuje! ;-)
Peterlin, mi smo svaki čas u Crkvi kad nije Misa, dijete je pregledalo orgulje uzduž i poprijeko, i znali smo biti u Crkvi kad orguljaš vježba, a Crkva prazna, ali ništa. Jednostavno ne voli glasnu muziku bez obzira od kud dolazi.
Nije niti meni Misa bila nužni kanal, ali sad mi več stvarno fali.
Mali je još, dorast će... Moji su imali jednu fazu baš negdje u dobi od 3-4 godine kad je to bila nemoguća misija. Prerasli su to. Nije moja zasluga, mm je bio uporniji, a oni su s vremenom naučili...Citiraj:
Anemona prvotno napisa
Inače, i danas odu na ranu misu (bez zbora i orgulja) jer najkraće traje, pogotovo ljeti kad se treba požuriti u vikendicu i sl.
Joj cure, hvala vam! Nemate pojma s kakvom sam zebnjom pisala svoj post na ovoj temi. Mislila sam da možda privatiziram temu i tako.... A sad sam baš sretna! Zdenka2 hvla na lijepim riječina i veliki :love2:
Draga Ivanazg, tvoj post koji si zalijepila od patera Zvjezdana me potaknuo da pišem! Hvala i tebi :angel: Mislim da moraš napuniti svoj vrč da bi mogao davati drugima. I ja sam još daleko od toga da mi je vjera i zahvaljivanje Bogu u centru života, ali čitam i slušam ljude koji tako žive i čini mi se da je s molitvom često kao s vježbanjem prvo ima tisuću razloga da ne stigneš, a kad se jednom navikneš na taj dobar osjećaj ideš i kad si prehlađen i kad je kiša i kad su klinci cendravi itd. s tim da se naravno :-) "rezultati" vjerskih dužnosti odražavaju na cijelom životu i tim više motiviraju, samo je teško krenuti i održati kontinuitet u početku. Ja konačno imam frendicu s kojom djelim to jesi bila, ja idem sutra, pa zajedno na neko predavanje i to jaaaako pomaže. Ali evo sad smo dva tjedna bili bolesni (opet strep:-x) i naravno da sam opet izostala s mnogo toga.
Jučer je u našoj župi bio blagdan Marije Pomoćnice zaštitnice župe i bila je procesija. Divan doživljaj u sred Zg promet stoji ide procesija! Klinci su bili oduševljeni, pravo proštenje. :-D
Ako se ne namećem htjela bih ukratko opisati par faza koje sam prošla u ovih godinu dana navikavanja na "nezaposlenost" možda se još netko prepozna, lakše mi je kad vidim da nisam sama u svojim razmišljanjima.
Eto oprostite na dužini posta, pa ću samo staviti par natuknica-
Prvo je bila klasična zbunjenost, pokušaji izbjegavanja, pa sam oovja poslić, pa neće to biti trajno i tako. Čišćenje čeka.
Druga faza- tugovanje, gubitak idnetiteta, plakanje kad vidim kazalište u kojem sam nedavno radila i sl., na momente jak osjećaj panike ili izgubljenosti. Hvala Bogu kratkotrajno
Treća faza- tješenje- Punjenje rasporeda zilion aktivnosti kao "zbog djece", svi muzeji, predstave, događanja, rođendani, svi izleti, klizanja, pečemo kolače, izrađujemo sve i sva. Pouka kad možeš birati vrijeme dolaska ima puuno toga besplatnog u Zg za klince!
Četvrta faza- suočavanje s dosadnim stranama - čišćenje je sad samo moje, skupilo se za pet generalki, štednja steže omču, nema više nikakvog tješenja, sad samo MM radi kad su klinci bolesni ne uzima slobodne dane, dežurstva se samo nadovezuju... Sad bi mama lupala nogama o pod i hoće natrag, raditi u kineskom dućanu izgleda privlačno
Faza5- trenutna, uhodavanje, malo više truda i uvježbavanja i sve ide. Rezultati se pokazuju, više ne izviruju hrpe veša, mirne duše prolazim kraj muzeja, prebrajam po novčaniku i kupim djetetu ljigavca za 3kn, zamrzavam kruh koji ostane isl. Konačno imamo neke svoje rutine i znamo kad i kamo idemo, što je za nas, a što na žalost nije. Izvukla šivaću mašinu i ubacujem hobije poslje dužnosti i obaveza. Napredujemo
Samo da dodam da ne bih bila neiskrena, dva puta tjedno radim u vrtiću po 45' , vodim kreativnu radionicu i to mi je veliki izvor sreće i zadovoljstva, a sobzirom da mi je jedno od dvoje djece tamo samnom i brojim to u bavljenje djecom :lol:
...Citiraj:
Ne uzdajte se u kneževe, u čovjeka od kog nema spasenja!(Mk 12,35-37)
Često smo mi jako skučeni pa drugoga i drugačijega doživljavamo kao neprijatelja umjesto kao nekoga tko nas nadopunjuje.
Samo ne trebamo zaboraviti da nismo bogovi nego smo Božja djeca.
Prema tome, nitko od nas nema sve, nema puninu.
Nemamo monopol na istinu iako imamo pravo na svoje mišljenje.
Samo smo suradnici istine kako to u svome geslu papinskom kaže naš sveti Otac Benedikt XVI.
Budimo suradnici istine u ljubavi
Znajmo rasti i nemojmo se dati ograničavati ničijom ograničenošću, niti pak druge ograničujmo vlastitom skučenošću.
Molimo Boga da nam u poniznosti otkrije vlastite granice kako bismo oslobođeni od njihovih pritisaka mogli ući i ulaziti u Njegovu neograničenost i kako bismo iz Njegove perspektive promatrali svijet i omogućavali da se kraljevstvo nebesko širi i produbljuje onako kako ga je On zamislio.
Fra Miroslav Bustruc/arhiva
malo seminara
http://www.kristofori.hr/hr/index.htmlCitiraj:
17 -20 lipnja - Duhovna obnova uz završetak svećeničke godine"Tko Vas sluša,mene sluša"
3-6 kolovoz. - Duhovna obnova "Ovo je sin moj ljubljeni"
16-20 kolovoza. - Duhuvna obnova ozdravljenja i oslobođenja"Ženo oslobođena si od svoje bolesti"
26-29 kolovoza - u organizaciji udruge PRONET "Čovjek se može preporoditi" Prijave preko udruge 091 1774811 091 1774811
17-19 rujna. - Duhovna obnova. Dom Sportova Zagreb "Gospodin moj i Bog moj"
Duhovne obnove vodi fra Zvjezdan Linić sa suradnicima.
Sv. Franjo uvijek na nov način ima puno toga poručiti: dobar i svet, oduševljen i zaljubljen, sav je u Kristu Isusu. A to je ono što i nama najviše treba i gdje bismo trebali slijediti divni primjer serafskog sveca. Stoga, Treba samo poslušati glas što Gospodin govori svakom čovjeku u svakom vremenu i htjeti to ostvariti, poručuju voditelji.
Dodatne obavijesti, kao i prijave mogu se izvršiti na telefon 01 33 68 781 01 33 68 781 (radnim danom od 8 do 14 sati), mob. 091 5986972 091 5986972, faks 01 3361 844, ili putem elektronske pošte tabor@ofm.hr.
O aktivnostima Kuće susreta "Tabor" više obavijesti na www.ofm.hr/tabor.
http://www.medjugorje.hr/hr/medjugor...bracni-parovi/- tko hoće u Međugorje na seminar za bračne parove na jesen ovdje mu je raspored i sve o prijavama
molitvene.nakane@medjugorje.hr
molitvene nakane koje pošaljete na ovu adresu daju se vidiocima i prikazuju se gospi
http://www.medjugorje.hr/hr/medjugor...itvene-nakane/
i ova mi je lijepa stranica http://www.medjugorje.ws/hr/
uglavno ja sam u krizi u kakvoj nikad nisam bila, strah me je preplavio ni spavat ne mogu, plačem i bjesna sam u isti tren, molim Boga ali ga i preispitujem....znam da trebam molit za vjeru i totalno sam izgubljena, ako vam kažem razlog poslat će te me pihijatru ili nekom svečeniku na malo "dublji" razgovor i ispovjed........
čitajući jedne novine, slučajno sam nabasala na "proročanstva" babe Vanege koja su me uznemirila, ali ostvaimo mi sada tu babu, u tome trenu sjetila sam se Tajni koje je Gospa dala vidiocima u Međugorju, prihvatila se čitanja opet neke knjige 2-3 iz Međugorja i shvatila da će se za života jednoga svečenika koji već ima podosta godina te tajne otkriti, da će Gospa ostaviti trajni znak, i nakon tog ljudi imaju 10 dana za obraćenje a onda kreće kaos....vidioci ne smiju otkriti tajne, ali kad im ih Gospa objašnjava često danima nakon toga plaču...jedna se čak usidila pitati Gospu kako Bog može biti tako okrutan...a ona je rekla da On više ne može trpiti sve ove urede.....no ostavimo i Međugorje...šta sve piše u Otkrivenju, a meni od malena u glavi zvoni; teško trudnicama i dojiljama u onaj dan.........
Ja sam van sebe, tek sad ne želim drugo djete i sad sam se sjetila zašto kao djete nisam nikada htjela reć da ću se udati i roditi već da ću usvojiti djete....zato što nisam željela da neko radi mene pati, boluje, živi u ratovima i umre na ovome svijetu, osjećam se tako odgovornom, tako krivom, ako će moje djete kao malo morati proći sve te strahote.znam da nemam Vjere, ali isto tako Vjerujem da će tako biti, sad ili za koju godinu nebitno........u životu sam se često pitala ako je Sotona okrutan, mora li Bog biti takav......i Bog je obećao Abrahamu da nikada više neće uništiti ovaj Svijet........Gospa kaže da se sve može ublažiti molitvom, a to znači ne i izbjeći....mom mozgu nije jasno ako ja imam samilosti za grešnika kako ga Dobri Bog nema...zašto nas je stvorio ovako jadne i bijedne,da neznamo od kuda smo došli ni kud idemo, lutamo po ovome svijetu punome zamki i gubimo bitke, ali On nas je napravio slabima.......bojim se za svoje djete, bojim se svega...nije mi jasno zašto je Bog to tako napravio da se sve žrtvom i smrću može pobjediti očistiti, zašto je Isus mora umrijeti, zašto na neki drugi manje okrutan način nije mogao pobjediti Sotonu a nama dati život u Vječnosti....zašto toliko ubijanja i "za Boga" od prinošenja životnja kao žrtvu na oltare, do ljudskog umiranja da bi se živilo u Nebu.........znam da što više mislim i razmišljam više gubim vjeru i Bogohulim, znam da sam u napasti ali imam pitanja i opravdani strah...Gospa je pokazala i vidiocima patnje djece i sav užas koji će zavladati...čemu to--šta onda će Raj biti za Vjećnost i tako u nedogled......u krug u krug bez kraja.....zašto se nemože izmoliti mir zašto- zato što je Bog već sve odavno odredi jer eto i u Bibliji u Otkrivenju sve piše-pa ćemu trud kad je unaprijed znao šta će i kako biti, zašto smo onda krivi-zašto nam ne da milost da izmolimo mir u svim ljudsim srcima, da dođe novi naraštaj bez ratova i mučenja a ne opet kaos i uništenje-Neznamo ni dana ni časa, ali on će doći svima prije ili kasnije, ali nije mi jasno zašto mora doći svima odjednom- ne možemo li Sotonu na drugi način uništiti a da krv nevina ne teče- zašto djeca-oni su bez grijeha i ne moraju mučeništvom zaslužiti Raj-Zašto???????? Znam jedno ne želim više na ovaj Svijet bez budućnosti donjeti djete koje će patiti!!!
Hvala-molite za mene- a ja idem plačeći moliti krunicu cijelu noć i boriti se sa svojim strahovima i mislima.
Bog vas blagodlovio!
O čovječe. Pa, tko si ti da sudiš Boga? Da li će možda komad gline reći onome koji ga je oblikovao: "Zašto si me tako učinio?" Ili, zar lončar nije vlastan učiniti neke posude za plemenitu svrhu, a druge za manje vrijednu?
Ivana Zg, nikad nemoj zaboraviti da Bog ne nanosi bol, patnju... to nanosi Sotona... Bog voli sve ljude; lijepe, ružne, dobre, loše, pametne, glupe... uostalom, što mi znamo koja je granica?
Nedavno sam bila kod vl.Ramosa, imala sam velikih problema s meni jako bliskom osobom... Nikako nisam mogla uspostaviti pozitivan odnos, ta osoba me blatila, omalovažavala a sebe je prikazivala kao vjernika i kao preobraćenu osobu koja je svakodnevno na misi, ujutro meditira i bavi se hagiterapijom. Nikako nisam mogla dokućiti kako ta osoba može biti preobraćena? Zar takve osobe nebi trebale biti dobre, zar nebi trebale imati onaj sjaj u očima? Vl. Ramos me upita da što mislim kakva bi ta osoba bila da nije probraćena? Nadam se da ste shvatile poantu...
I ono što bi ti ja definitvno preporučila da ideš u CDP na hagioterapiju, meni je pomoglo i jedva čekam da mi beba malo poraste da krenem ponovno.
Pikula, svaka čast... Ja sam to sad proživjela tek s trećim djetetom, i to tek nakon rođenja... Nema tog posla, izlaska, putovanja.... radi kojeg ja više nebi bila kod kuće uz svoje klince... Naravno, radim i svari koje su meni gušt i koje me ispunjuju al nikako se nebi više mogla naći u situaciji da radim 10-12 sati dnevno i da ih ne vidim. Oni su meni najvažnija karijera i ja ću biti najsretnija ako ih izvedem na pravi put...
Mnogo je puta u Evanđeljima ponovljena Božja riječ "Ne bojte se! Neka se ne uznemiruje srce vaše i ne plaši"!
Ljudi smo, smrtni smo i patimo, često se i bojimo svijeta oko sebe i budućnosti. Strah je normalan ljudski osjećaj i ne treba ga negirati, ali pouzdanje u Boga je jače od straha. "Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer ti si samnom!" Kroz to pouzdanje u Božju prisutnost u našem životu oslobađamo se se straha i dobivamo, milost, mir i radost. To je djelatni mir i djelatni život, ne neka nirvana, negacija stvarnosti u kojoj ne bi bilo ljudskog straha. Treba se bojati zla, ali tako da se protiv njega borimo. Ali, nemoj se toliko bojati budućnosti da se bojiš samog života, toliko da misliš da je rođenje novog života osuda na patnju. Život je dar i nosi svoje radosti. Postoji još jedna česta Božja riječ "Radujte se"! Pa ima toliko razloga za to!
Jako egoističan pogled na potomstvo. Uredu je da tuđa krv pati, a tvoja ne?!Citiraj:
ivana zg prvotno napisa
Ja već jako dugo čitam ovu temu. Nisam se javljala, ali znam da već dugo imaš osobna previranja o broju djece.
Sasvim je uredu da jedna kršćanka/katolkinja ne želi imati više djece.
Meni se sve nekako čini da ova tvoja preispitivanja vjere i sva ova zbunjenost (postovi su ti jako zbrćkani) dolazi od straha od osude/vječnog prokletstva zbog svjesne odluke da ne želiš imati više djece.
Većina nas je odgajana da se žena može ostvariti jedino kroz djecu, da nam je to smisao i sl.
Moraš se prvo riještit te krivnje (usađene odgojem) o odluci o broju djece pa će sve ostalo nekako sjesti na svoje mjesto.
Nama je svećenik na zaručničkom tečaju rekao da imamo onoliko djece koliko možemo odgojiti - u svakom smislu te riječi. Znači, ne samo financijski, nego s koliko se možemo nositi.
Ja sam oduvijek htjela imati više djece s malom razlikom. Sad smo na financijskom dnu i ta želja je stavljena na čekanje. Imam dvoje. Da li ću ikad odlučiti imati treće, ne znam. Ima i još nekih razloga zbog kojih me sve više vuče na odluku o neimanju više djece, iako mi srce kaže da želim još.
Bog mi je dao razum i mogućnost procjene. Također mi je dao i ograničenja na koja sam naišla. Iz svega toga čitam Njegove poruke i razmišljam.
Često pišeš o Međugorju i Gospinim porukama. Želiš da ti Gospa da točne i jasne odgovore na tvoja pitanja?
To nećeš dočekati. Probaj se malo "odmaknuti" od Međugorja. Dosta se ljudi "zakači" za priču oko ukazanja i počne očekivati jasne poruke, kao vidjelice. Nakon nekog vremena, slijedi razočarenje i preispitivanje vjere.
Ti nisi vidjelica i, samim time, nećeš dobiti jasnu poruku ispisanu u par redaka.
Odgovori su svugdje oko tebe. U tm-u, u tvome djetetu, u tebi. "Samo" ih moraš pročitati.
Oprosti što sam tako izravna. Iz Hercegovine sam i znam dosta ljudi koji su poprilično navučeni na priču o vidjelicama i kao da očekuju da i oni dobiju poruke.
I još nešto, ako preispituješ potrebu za Isusovom smrti, preispituješ samu bit kršćanstva koje zasniva na uskrsnuću. Odi do svećenika kojemu vjeruješ!
]Zdenka2 hvala, tvoje su mii riječi donjele mir........ cure hvala, ne ne ljutim se na vas, znala sam kakve posljedice i odgovore može izazvati ovo što sam napisala, ali željela sam to, htjela sam to podjeliti s nekim pa makr me krivo shvatili ili osudili-istina oslobađa, a ja sam htjela izreći tu ružnu istinu koja živi u meni, upravo zato da je pobjedim.......
Netko je napisao da osuđujem Boga- jednostavno bogohulim- zašto uvijek mi katolici imamo osjećaj krivnje i grijeha ako nešto što ne shvaćamo pitamo Boga, pa makar i ružno, nije li on dobri Otac koji nas sve razumije?
Na Međugorje se nisam zakačila, jednostavno ono je dio mene, tamo sam jedno vrijeme živjela, od početka ukazanja idem onamo, a i vidioci su spavali u mojoj kući i imali ukazanja- što je naravno totalno nebitno za vjeru u Boga.....ja sam samo proročanstva jednog pogana, pa Otkrivenje iz Biblije, i Tajne koje Gospa daje vidiocima samo spojila i shvatila da se u jednoj točci i to vremenskoj podudaraju....upravo zbog toga što sam odgajana da je Bog ljubav i što sam ga nakon dugo vremena kroz svoj život počela tako doživljavati šokirala sam se na jedno pitanje vidjelice Mirjane Gospi; zašto je Bog tako okrutan ( to je pitala nakon to joj je Gospa opisala jednu Tajnu), a Gospa je rekla; da Bog više ne može trpjeti ove uvrede koje mu se nanose- no sve da to i nije istina imamo Apokalipsu u Bibliji koja nagovješta buduće dane, i koja mene kao vjernika nikada nije ostavljala ravnodušnim, i upravo zbog riječi iz Otkrivenja, mislim da bi trebali vjerovati u ukazanja i u Tajne o kojima Gospa govori..no dobro
Žao mi je što je netko tu shvati da je meni žao samo što će moja krv stradati a ne krv i tuđe djece, jako mi je žao što se to krivo shvatilo, ja sam govorila u prvom licu jer sam govorila o svojim strahovima i previranjima i mome djetetu, ako nisi primjetila napisala sam i mislila na svu djecu, na sve majke, citirati ću sebe;Neznam kod kojeg svečenika da odem, fra.Smiljana, Zvijezdana....što god da kažu do mene je.......možda kod Ivančića......jer neznam kako da ovo ispovjedim, svečenik će reći to nije ispovjed.......može preporuka.hvala vam od srca svima na vašim riječima...znam da ste se zgrozile nad njima....ali ja jednostavno ne mogu biti lažna i licemjerna..ono što živim to se i vidi na meni, jer istina oslobađaCitiraj:
da krv nevina ne teče- zašto djeca-oni su bez grijeha i ne moraju mučeništvom zaslužiti Raj-Zašto????????
Odi razgovarati s nekim svećenikom kojeg dobro poznaš i u kojeg imaš povjerenja.
Marijap, mlukacin i Zdenka2 odlični postovi, mislim da mnogi mogu naći savjet za sebe među ovim iskrenim i promišljenim odgovorima na Ivanina pitanja, zato volim uviek virnuti ovaj topic :).
mlukacin tenks, mi smo tek sad došli s mora, pa nisam prije vidjela post. Mislim da treba tebi čestitati- zvučiš stvarno vedro i inspirativno s troje kikića kod kuće od kojih je jedna mala bebili. Baš je melem na ranu saznati za nekog u sličnoj situaciji jer koliko god bila uvjerena da je dobro to što sam kod kuće s klincima, a u tome je neaša vjera meni ključna, toliko se ipak često osjećam kao vanzemaljac među onima koji misle da svi bez iznimke moraju biti na tržištu rada.
• 17.-19. rujna: u Domu sportova Zagreb: duhovna obnova GOSPODIN MOJ I BOG MOJ
OPĆE OBAVIJESTI:
Prijave: telefon: 01 3369-781 begin_of_the_skype_highlighting 01 3369-781 end_of_the_skype_highlighting (radnim danom od 8 do 14 sati) ili na mobitel: 091 5986-972 begin_of_the_skype_highlighting 091 5986-972 end_of_the_skype_highlighting. Faksom: 3361-844 ili elektronskom poštom (tabor@ofm.hr) Kod prijave ostavite svoje ime i telefon.
VAŽNA NAPOMENA: imamo novu vlastitu web-adresu: www.tabor.com.hr
http://www.velecasnisudac.com/
http://www.velecasnisudac.com/hr/rubrika/19/seminari
Drage cure, u široj obitelji jedna draga mlada osoba je otišla u komunu cenacolo. Vjerujem da će zbog toga što je odluku donjela smireno, bez neke fizičke ovisnosti i svojevoljno postići ono zbog čega je tamo otišla, a to je naći nadu, životnu radost i steći radne navike. Preporučujem svojeg rođaka vašim molitvama i kvotam poruku za Rujan sestre Elvire osnivačice Zajednice.
http://www.comunitacenacolo.it/viewp...keypagina=3052
"Ovdje sam sa svim svojim ljudskim slabostima, ali srca prepuna ljubavi. U životu sam shvatila da je ljubav sve, uvijek i usprkos svemu. Pa i kad se zbog mnogih teškoća osjećamo slabo, pustimo da
ljubav živi u nama, s nama i oko nas. Djeca smo jednog Oca koji je izvor ljubavi: Bog je Ljubav! I kako bi nam rekao da Ljubav nije ni misao, ni ideja, ni samo osjećaj, nego konkretan čin, stvaran dar, Bog se objavio u čovještvu Isusa, svoga sina, jednoga od nas: mi smo Ljubav vidjeli u “krvi i mesu”, slušali je i susreli; Ljubav je život Božji koji nam se darovao u Isusu. Često mi neki mladići kažu: “Elvira, uvijek govoriš da si susrela Isusa, ali ja ga nisam nikad vidio!” A ja mu odgovorim: “Sjeti se kakav si bio kad si došao u Zajednicu: ustrašen, kukavan, ispunjen zlom, koje ti je ugasilo oči. Tada si
želio umrijeti, a pogledaj se sada: znaš se smiješiti, služiti druge,
tvoje oči sjaje jer je Isus u tebi, One te promijenio. Ti si novo
stvorenje u Kristu i On je živ u tebi!” "
O da! To je no kad sveti J. Escriva (na čijoj prelaturi počiva i rad vlč. Ramosa) kaže otprilike ovako: "Rekao sam ti da moliš za mene. A ti si me na to upitao: zašto, što vam se dogodilo? Odgovorio sam ti: svakome se od nas u svakom trenutku nešto događa. A što bi nam se tek događalo kad ne bismo molili?"Citiraj:
mlukacin prvotno napisa
A za tu osobu koja se osjeća preobraćenom, a ne ponaša se tako - to je samo faza. Proći će to. Svi mi dobro znamo da je proces obraćenja težak, da je teško kao kršćanin prihvatiti svoju grešnost, priznati da nisi savršen jer savršen je samo Bog. Teško je prihvatiti poslušnost i poniznost, pogotovo stoga što ih đavo mrzi i učinit će sve da nas odvrati od njih, pogotovo će biti uspješan s taktikom podilaženja našem egu. Priča stara koliko i svijet - Adamu je rekao - ti možeš biti jači od Boga i govori to svima nama svaki dan. I bijesan je kad je raskrinkan.
Ta osoba možda mora proći takav put. Ako bude ustrajna u vjeri, spoznat će da je jakost jedino u poslušnosti Bogu i Božjoj riječi.
Slažem se! Jako volim hodočašća u Međugorje i istinski sam duhovno obnovljena nakon njih. Međutim, manji dio vjernika, kao da od fenomena Međugorja stvara posebnu vjeru. To nije dobro. Niti za Međugorje, niti za njih. Poruke su zgodan putokaz, podsjetnik na nešto što bismo ionako trebali znati, nositi u sebi.Citiraj:
MarijaP prvotno napisa
Međutim, ništa ne može nadomjestiti Bibliju i snagu koju Božja riječ ima u nama; niti Svetu misu, taj misterij pretvorbe u kojoj sudjelujemo i po kojoj postajemo dionici Vječnosti.
Ja sam bila u Cenacolu 1g u Italiji-na iskustvu..znači nisam se drogiral, nisam bila ovisnik, ali sam željela iskusiti takav način života, u molitvi, u susretu s samom sobom Bogom......jel ovisnosti ne moraju biti samo one fizičke prirode.....eto da se nisu dogodile neke stvari, ja bi otvorila prvu žensku komunu u Međugorju, a nakon toga otišla u misije u Brazil, Meksiko....ako ti treba kakva informcija il te nešto zanima slobodno me kontaktiraj na p.p.:zaljubljen:Citiraj:
pikula prvotno napisa
bila sam u Međugorju na jednoj "drugačijoj" ispovjedi...jako sam dobro od tad..nadam se da će potrajat jel ono je stanje duha bilo prestrašno...doživljela sam ja razne padove u životu ali ovo je bilo nešto najgore "u duhu" što je hvala Bogu iza mene.....hvala puno.....hvala svima.....hvala što ne sudite i što sam mogla to podjeliti s vama....jer kad čovjek na glas kaže problem onda on postaje manji i rješiv, a u ovom slučaju sotona izložen, razotkriven-ne skrivan...hvala vam svimaCitiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
Jesi li imala želje prema redovništvu?Citiraj:
ivana zg prvotno napisa
Slušala sam svjedočanstvo jedne djevojke koja se odlučila za redovništvo. Osim što mi je bilo divno slušati jednu toliko produhovljenu osobu, interesantno mi je bilo da je sve započelo sa dugotrajnom žarkom molitvom Bogu da joj dade muža predanog katolika. I u toj silnoj molitvi Duh je izrodio želju za redovništvom. Zanimljivo da je u isto vrijeme upoznala mladića kakvog je tražila i da su se među njima razvili osjećaji. Kušnje su bile preteške. Odlučila je postati redovnica. Divno je to. Iako mislim da se može predano služiti Bogu i u braku.