Uvođenje cjelodnevne nastave

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Tvoj odgovor o inzenjerima vrlo je lakonski. Naravno da neće raditi posao koji im je ispod razine kompetencija. Pa tko će onda taj posao raditi? Tko će odgojiti majstore, tehničare, električare, mehatroničare?

---

Pa to nije problem inženjera, isto kao što nije problem matematičara tko će predavati matematiku. To je problem MZOS-a. Čovjek želi biti inženjer, zašto bi bio učitelj. Ako matematičar želi raditi modele za osiguravajuće društvo, a fizičar vremensku prognozu za aerodrom, zašto bi objašnjavao kvadratnu jednadžbu i trigonometrijsku kružnicu.

Ono što je možda obećavajuće za tehničke predmete je da je na tehničkim fakultetima sve više žena, koje će se možda lakše pronaći u nastavničkim zanimanjima. Također, očekivala bih određen priljev u prosvjetni kadar od ljudi koji su trenutno u korporacijama koje iscijede i onda bezdušno otpuštaju kad prijeđu 40tu. Premda mislim da ljudi iz korporacija nikako nisu dobro rješenje, jer tim ljudima prosvjeta nikako nije poziv, nego eto neko rješenje, a upuštaju se u taj posao u već kasnijim godinama.

Odnosno, ne mislim da prelazak inženjera u prosvjetu znači rad ispod kompetencija, nego imaju kompetencije za nešto drugo, a ne za pedagoški pristup djetetu. Sam sadržaj kojeg predaju im je ispod kompetencija, ali to je samo dio kolača.

Nano, to je kao s doktorima specijalistima, što vrijedi da odrade 5 ili 8 godina u školi ili bolnici ako je sustav neprivlačan i ako će pobjeći čim im istekne obaveza?

MZO je sam po sebi problem!

Jelena, zašto bi se žene više pronalazile u nastavničkim zanimanjima?

Citiraj:

---

tanja_b prvotno napisa

A neki biraju nastavnički smjer na fakultetu da bi, kad završe fakultet, ipak odabrali posao negdje drugdje i ne pada im na pamet ići raditi u školu. To je malo veći problem :-/

---

Da, ovako je s velikim dijelom matematičara s PMF-a. Bolje da se ne prisjećam kakvo je stanje bilo s nastavom matematike u osnovnoj školi mojih sinova prije par godina, a ne vjerujem da je sada išta bolje.

Ne mogu reći da ne razumijem zašto je tome tako. Jedan jedini odlazak nastavnika na maturalno putovanje koji završi ovako https://dnevnik.hr/vijesti/crna-kron...---774732.html ima razinu stresa veću od one koju mnogi uspiju skupiti tijekom cijelog radnog vijeka. Naravno, nisu svi poslovi isti i ne trebaju biti, kao što nisu ni svi radnici u istom poslu isti (to je često veći problem). Danas je moderno govoriti o kompetencijama umjesto o znanju, ali nema neke bitne razlike. Jasno mi je zašto se ljudi klone ovog posla, ali veći je problem to što se sustavno ništa ne radi da se to popravi. Ova tema je upravo suprotan primjer.

Zbog radnog vremena. Koje se istovremeno osporava :mrgreen:

edit: nakon Mime

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Nano, to je kao s doktorima specijalistima, što vrijedi da odrade 5 ili 8 godina u školi ili bolnici ako je sustav neprivlačan i ako će pobjeći čim im istekne obaveza?

---

Ma znam. I na račun toga je znatno smanjen broj stipendija. Napisaka samo to samo kao informaciju.

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Jelena, znam da ti to zvuči nevjerojatno, ali ja znam potrošiti nekoliko dana svog slobodnog vremena rješavajući problem s jednim učenikom. Odlazila sam 2 puta na visesatne razgovore u učenički dom, organizirala mu čvenkove sa psihologom i liječnikom, tražila mu instrument, više sati bila na telefonu s roditeljima, a čak mu nisam bila ni razrednik, nego mi se samo obratio za pomoć. I to, pazi, u GŠ koja je po defaultu "neproblematična".
Za svoju sam osobnu neproblematičnu djecu napisala bezbroj mailova razrednicima koji su promptno odgovarali i odmah rješavali moje zahtjeve i molbe za što im je opet bilo potrebno vrijeme. Pa sad zamisli kad te 28 roditelja zaspe mailovima da im se nešto "časkom" riješi. A ništa od toga nema veze s nastavom. I to nikako nisu rutinski poslovi koji se obavljaju bez mozga, nego poslovi koji užasno opterećuju psihu i zbog kojih ne možeš navečer zaspati jer se ne možeš tek tako isključiti.
Ja sam veliki kritičar hrvatskog školstva, ali neke su stvari poznate ipak samo ljudima koji u sustavu rade.

---

Čokolada, ja ti to vjerujem. Ali realno to si ti napravila jer si čovjek, a ne jer ti je to posao.
Ja nisam direktno dio tog sustava, ali mi je jako poznat, jer sam okružena prosvjetnim radnicima od rođenja. I znam koliko je nekad potrebno vremena da se prosvjetni radnik istrese nakon radnog vremena i svega što mu se dogodi. Samo ne znam zašto misliš da u ostalim zanimanjima nije tako. Ne kažem u svim ostalim zanimanjima, ali ih ima nemalo. Uzmi da si srednji management u nekoj korporaciji i da dobiješ zadatak reducirati broj djelatnika u svom odjelu za 100. Sa 100 ljudi moraš popričati, zahvaliti im se i poželjeti im sreću. I onda se opet prime mladi ljudi i opet ovi koji su prešli 40 dolaze na red. Nije to jednokratno, to se ponavlja.

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Jelena, zašto bi se žene više pronalazile u nastavničkim zanimanjima?

---

Konkretno znam neke slučajeve. Upravo to što čokolada piše, zbog radnog vremena, a i većoj sklonosti radu s djecom. Radno vrijeme će i nakon izmjena biti atraktivno, u usporedbi s privatnim sektorom. U privatnom sektoru često radno vrijeme premašuje 40 sati tjedno, a nije nužno plaćeno. Kad sam došla u jednu firmu, dano mi je 18 dana godišnjeg, uključivalo je subote, premda se subotom nije radilo. Firma je bila registrirana kao obrt i nisu prelazili broj zaposlenih, da ne bi morali dati veća prava radnicima. Ja sam rekla da ću ići četvrtkom i petkom na godišnji devet tjedana pa su mi se kolege smijali i rekli da mogu, ali da ću na kraju dobiti 15 dana, ovako ili onako. Plaća je bila 7000 kn, i bila je među većima u firmi, od mene su samo direktori imali više. Radila sam visokozahtjevni inženjerski posao.

U inženjerskim zanimanjima je isto tako prilično izražen šovinizam, što može biti priličan problem za osjetljivije osobe.
Što se tiče prelaska s nastavničkih zanimanja natrag u struku, ja sam tu skeptična, jer bi netko trebao zaposliti osobu 30+ bez iskustva u struci, i u realnom sektoru. Kad bi liječnik specijalist predavao 8 godina u školi, teško bi se vratio u bolnicu u Švedskoj. Najplodnije doba je na neki način potraćeno u drugoj struci.

e da, i još u onoj firmi koju sam spominjala, bile su kamere da vlasnik može nadgledati radnike, nitko nije imao svoju e-mail adresu, nego smo svi sve mailove dobivali, nešto tipa info@..., a šef je mogao i prikopčati se na svako računalo da vidi što se radi. Mogao je, ali sam čvrsto vjerovala da je nekompetentan za to. I danas vjerujem.

Pa i ja mislim da žene češće biraju školu radi radnog vremena, samo što će ta prednost uvođenjem cjelodnevne nastave uglavnom nestati.

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Pa i ja mislim da žene češće biraju školu radi radnog vremena, samo što će ta prednost uvođenjem cjelodnevne nastave uglavnom nestati.

---

Neće nestati, malo će se smanjiti. I dalje ostaje 45 RADNIH dana bez nastave, odnosno početniku 55 dana, budući da ima vjerojatno samo 20 dana godišnjeg. Ono što je bitno je da nastavnik ima iste dane slobodne kad i njegovo dijete, ne mora tražiti rješenja za djecu kad ne može uzeti godišnji u feriju.

Isto tako, nastavnici ne ostaju bez posla zbog bolovanja ili porodiljnih. Niti im imanje djece bitno ugrožava karijeru.

U IT industriji u koju se uglavnom i slijevaju deficitarna nastavnička zanimanja odavno nema robovlasničkih odnosa iz jednostavnog razloga što je veća potražnja za radnicima nego što ima radnika, bez obzira na to što se radi o takozvanim privatnicima. Poslovi postaju potpuno fleksibilni, radi se praktično gdje i kako se odabere. Tako da su ta radna mjesta u ovom trenutku itekako atraktivna i onome tko traži bolje usklađivanje privatnog i poslovnog života. Zato, opet, oduzmi nastavnicima ono što je evidentna prednost posla, ne vidim uopće zašto bi se itko osim nekog rijetkog entuzijasta odlučio na rad u školi.

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Te su rasprave besmislene. Postoji bezbroj zanimanja u kojima zaposlenik ne provodi 8h dnevno na poslu. Radi li ijedan liječnik obiteljske medicine od 8 do 16 s pacijentima? Rade od 8 do 12.45, a onda premeću gomile papira, doma rješavaju stotine mailova itd. Što rade balerine ako nastupaju u predstavi koja je na repertoaaru 5x mjesečno? HNK je ljeti zatvoren 2 mjeseca. Bolje da ne znaš koliko svirač tube u Filharmoniji obavi radnih sati godišnje za jako pristojnu plaću. A tek profesionalni pjevač u zboru HRT-a? Kolika je satnica sveučilišnog profesora? Saborskog zastupnika? :mrgreen:
Ne možeš neke stvari izmjeriti i staviti u okvir osmosatnog radnog vremena. A naravno da se gotovo svi poslovi mogu raditi izvrsno, osrednje ili loše te da se neki ubijaju od posla, a neki love krivine.

Evo, fakat ne znam zašto neke nastavnike ne možeš dobiti da rade u školi. Zašto inženjer ne želi predavati strukovne predmete u tehničkoj školi, a mogao bi 3 i pol mjeseca ništa ne raditi. Zašto svaki radije bira 2x po 2 tjedna godišnjeg tijekom 365 dana? Zar nije bolje imati 3,5 mj. odmora (i vremena za fuš, apartmane...) za 8000 kn, nego 4 tjedna odmora za 12.000 kn? Nisu stvari tako jednostavne.

---

Odličan post, baš si mi osvijestila neke stvari.

Idem sad čitat cijelu još jednu stranicu komentara.

Citiraj:

---

Jelena prvotno napisa

Isto tako, nastavnici ne ostaju bez posla zbog bolovanja ili porodiljnih. Niti im imanje djece bitno ugrožava karijeru.

---

Nastavnici itekako ostaju bez posla u mjestima gdje je iseljavanje izraženo, osobito učiteljice razredne nastave, a onda i učitelji predmeta koji se izvode 1x tjedno.

(a pravo na bolovanje i porodiljni bez straha od gubitka posla imaju uglavnom svi koji su na budžetu)

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

U IT industriji u koju se uglavnom i slijevaju deficitarna nastavnička zanimanja odavno nema robovlasničkih odnosa iz jednostavnog razloga što je veća potražnja za radnicima nego što ima radnika, bez obzira na to što se radi o takozvanim privatnicima. Poslovi postaju potpuno fleksibilni, radi se praktično gdje i kako se odabere. Tako da su ta radna mjesta u ovom trenutku itekako atraktivna i onome tko traži bolje usklađivanje privatnog i poslovnog života. Zato, opet, oduzmi nastavnicima ono što je evidentna prednost posla, ne vidim uopće zašto bi se itko osim nekog rijetkog entuzijasta odlučio na rad u školi.

---

upravo :mrgreen:
fleksibilnost, rad od doma po želji (može i s mora) i puno bolja primanja i radni uvjeti s jedne strane + poštovanje jer ti eto radiš vrlo intelektualno zahtjevan i "in" posao a s druge stres, pritisci roditelja i ponekad ravnatelja i sprdanje sveopće javnosti da za bolje i nisi kad radiš u školi

pa ti izaberi :-P

Super postovi, čoksa, n.grace, Peterlin, Willow (fali mi lajk, nemam što dodati, a lajkam :mrgreen: )

Citiraj:

---

Jelena prvotno napisa

U inženjerskim zanimanjima je isto tako prilično izražen šovinizam, što može biti priličan problem za osjetljivije osobe.
Što se tiče prelaska s nastavničkih zanimanja natrag u struku, ja sam tu skeptična, jer bi netko trebao zaposliti osobu 30+ bez iskustva u struci, i u realnom sektoru. Kad bi liječnik specijalist predavao 8 godina u školi, teško bi se vratio u bolnicu u Švedskoj. Najplodnije doba je na neki način potraćeno u drugoj struci.

---

Sorry, nakon puuuno godina staža u inženjerskom zanimanju i tipično inženjerskoj firmi ja NIKADA u 36 godina staža nisam osjetila ni trunku šovinizma. Imamo kolegicu u ispitnoj stanici na izuzetno zahtjevnim poslovima, bratemili - nije jedina. Činjenica je da ima manje žena na RUKOVODEĆIM položajima u inženjerskim zanimanjima, ali to je vrlo često njihov osobni izbor kad treba pomiriti karijeru i zahtjeve majčinstva. Isto govorim iz iskustva. Imala sam priliku, izdržala 2,5 godine i svjesno se pokupila na referentski posao jer nisam mogla fizički i psihički to pomiriti (biti odgovoran rukovoditelj i odgovorna majka sitnoj djeci). Kompromisi uvijek postoje. Nije to šovinizam. Nedavno je kolega dao zahtjev za porodiljni (drugih šest mjeseci) jer su očito supruga i on zaključili da im tako odgovara. Nije to samo stvar novaca. Mladi očevi često žele sudjelovati u toj priči. Bilo bi zanimljivo doznati koliko očeva prosvjetara ima na porodiljnom ili roditeljskom dopustu... Možda više nego što ja mislim, pogotovo ako su im supruge bolje plaćene.

Kad smo već kod toga - plaća u nastavničkim i ostalim zanimanjima - moram samo reći da su naši ljudi često skloni gledati poprijeko ako susjed ima 2 eura više, bez obzira što to ni njemu nije dovoljno. Država nam je takva kakva je. Dobra primanja i solidna radna mjesta postala su prava rijetkost u većini struka. S druge strane, to je opća pojava. Bilo je toga i prije (uzroci ekonomskih migracija), a bit će i dalje. Nažalost, rješenje se ne nazire. Iluzorno je od države očekivati da se za sve pobrine, ali za školski i zdravstveni sustav bi se trebala brinuti, budući da svi građani (glasači) i dalje ulažu u to. E, pa, sretno nam bilo. Oni koji su na vlasti vrlo često imaju sijede glave i djeca im ne sjede u školskim klupama.

Citiraj:

---

Svimbalo prvotno napisa

Super postovi, čoksa, n.grace, Peterlin, Willow (fali mi lajk, nemam što dodati, a lajkam :mrgreen: )

---

a ja lajkam Svimbaline lajkove :-)

Citiraj:

---

Jelena prvotno napisa

Isto tako, nastavnici ne ostaju bez posla zbog bolovanja ili porodiljnih. Niti im imanje djece bitno ugrožava karijeru.

---

Jelena, tvrdiš stvari koje nisu točne, a opet jer nisi dio tog svijeta.

Citiraj:

---

n.grace prvotno napisa

Jelena, tvrdiš stvari koje nisu točne, a opet jer nisi dio tog svijeta.

---

Mene svaki put ovo zapravo iznenadi da ljudi tvrde nešto čega nisu dio (niti su ikad bili).
I moji roditelji su bili prosvjetni djelatnici (i ja sam mogla nastaviti njihovim stopama zbog svog fakulteta, ali nisam htjela), no današnje doba nema NIKAKVE veze s dobom kad su naši roditelji bili profesori.
Većina toga u školstvu je otišla u krivom smjeru. Nažalost.

Stoga ne bih mogla tvrditi kako je to danas raditi u prosvjeti iako imam prijateljice prosvjetarke. Pravu sliku imaš tek kad si sastavni dio tog kolektiva.

Citiraj:

---

n.grace prvotno napisa

Jelena, tvrdiš stvari koje nisu točne, a opet jer nisi dio tog svijeta.

---

OK. Nastavničko je zanimanje najslabije plaćeno radno mjesto s VSS-om, radni uvjeti su nemogući, kod kuće se učitelji ubijaju od posla, nema granice između privatnog i poslovnog, izmoždeni učitelji na odlasku u penziju su toliko iscrpljeni da sa zavišću gledaju vesele programere koji se puni elana uključuju u planinarska društva. Sigurnost radnog mjesta osobe zaposlene na neodređeno vrijeme u školstvu ne postoji, dapače masovno se otpuštaju kad odu na porodiljni ili kad su pri kraju karijere.
U pretežno muškim zanimanjima ne postoji šovinizam, žene same biraju slabije plaćena i manje atraktivna radna mjesta.

Ne znam samo u kojem smo trenutku prešli iz toga da "nitko izvan sustava ne razumije koliko ima posla izvan nastave", u "evidentno atraktivno radno vrijeme".
Čisto onako, odrasla sam uz generacije prosvjetnih radnika, svakodnevno sam slušala priče iz zbornice, tehničke sam struke, radila sam i u IT-u, i u nastavi i na projektima i vani i tu, al eto, nemam pojma, kod mene je sve drugačije.

Nije problem što nitko IZVAN sustava ne razumije problematiku. Projekt uvođenja cjelodnevne nastave nisu radili ljudi izvan sustava, nego oni koji su potekli IZ sustava. Čovjek bi očekivao da bolje razumiju problematiku.

Citiraj:

---

Jelena prvotno napisa

OK. Nastavničko je zanimanje najslabije plaćeno radno mjesto s VSS-om, radni uvjeti su nemogući, kod kuće se učitelji ubijaju od posla, nema granice između privatnog i poslovnog, izmoždeni učitelji na odlasku u penziju su toliko iscrpljeni da sa zavišću gledaju vesele programere koji se puni elana uključuju u planinarska društva.

---

Znam da si ironična, ali većinu nabrojanog sam gledala doma, godinama.
Jedino čega nije bilo, jest zavist pri gledanju veselog programera (zeta) koji pun elana planinari s planinarskim društvom :mrgreen:
Naročito je točno ovo da nema granice između privatnog i poslovnog.

Inače, i ja sam iz prosvjetarske obitelji (tri generacije profesora prije mene), i nikad mi nije palo na pamet ići raditi u školu. Ne zbog plaće, nego jer sebe smatram apsolutno nesposobnom za tako zahtjevan posao.

Citiraj:

---

Jelena prvotno napisa

OK. Nastavničko je zanimanje najslabije plaćeno radno mjesto s VSS-om, radni uvjeti su nemogući, kod kuće se učitelji ubijaju od posla, nema granice između privatnog i poslovnog, izmoždeni učitelji na odlasku u penziju su toliko iscrpljeni da sa zavišću gledaju vesele programere koji se puni elana uključuju u planinarska društva. Sigurnost radnog mjesta osobe zaposlene na neodređeno vrijeme u školstvu ne postoji, dapače masovno se otpuštaju kad odu na porodiljni ili kad su pri kraju karijere.
U pretežno muškim zanimanjima ne postoji šovinizam, žene same biraju slabije plaćena i manje atraktivna radna mjesta.

Ne znam samo u kojem smo trenutku prešli iz toga da "nitko izvan sustava ne razumije koliko ima posla izvan nastave", u "evidentno atraktivno radno vrijeme".
Čisto onako, odrasla sam uz generacije prosvjetnih radnika, svakodnevno sam slušala priče iz zbornice, tehničke sam struke, radila sam i u IT-u, i u nastavi i na projektima i vani i tu, al eto, nemam pojma, kod mene je sve drugačije.

---

Karikairaš bez potrebe. Činjenica je da ne radiš i nikad nisi radila u školskom sustavu i da ne možeš znati kako taj posao izgleda na potpuno isti način na koji ja nemam pojma kako je biti inženjer matematike, ali onda neću secirati, zbrajati koliko sati radiš, što radiš i bi li eto, mogla još malo raditi jer mislim da bi ipak mogla malo više.
Odgovorno ti tvrdim da nastavnici koji pošteno i predano rade svoj posao izgore i u te sate i minute koje ovdje zbrajate i oduzimate.
I potpuno si u krivu da dio nastavničkog posla nije pomagati učenicima kojima je potrebna pomoć, nije to čovječnost, već dio nastavničkog posla i tko nije spreman baviti se i tim aspektom - zaista je bolje da se tim poslom ne bavi. To što ima ljudi koji dobro i manje dobro rade svoj posao je zajedničko za sva zanimanja.
To što si odrasla uz generacije prosvjetnih radnika nema nikakve veze s današnjom situacijom.

Prosvjetni radnik, ako je čovjek i dobar nastavnik, ima prijatelje na svakom koraku. U smislu da su mu mnoga vrata širom otvorena. Da gdje god dođe, iskoči neki bivši učenik koji mu izađe u susret. Nisu to neke velike stvari, ali je lijepo kad ti kažu - "a ti si njihova!" i prisjeti se par anegdota i umjesto namrgođene osobe na šalteru ili u čekaoni, dobiješ osmjeh na svakom koraku. Nisu to neke velike stvari, ali doprinose životnoj sreći. Ja mislim da je to jako lijepo zanimanje, ako si čovjek i ako voliš raditi s djecom, ako uspiješ izolirati onih par namčorastih osoba iz zbornice.
I apsolutno nije napornije od mog posla. Ne da nije napornije, nego nije uopće usporedivo. Ja nisam u prosvjeti jer su moji isključivo plaćom frustrirani prosvjetni radnici stavili veto na to zanimanje, premda je dio veselih prosvjetnih radnika navijao da je rad u prosvjeti prelijepo zanimanje. A na profesionalnoj orijentaciji su mi rekli da mogu raditi što hoću, da je svejedno što upišem. Slučajno sam završila tu gdje jesam i opet, premda ne radim u prosvjeti, direktno sam vezana uz obrazovanje. Nekako sam se slučajno opet vratila korijenima. Ispada da sam dokazala Hessov zakon. I opcija zapošljavanja u školi mi uopće nije strana. Radila do 14 ili 15 sati, svejedno.

Biti DOBAR nastavnik je izuzetno zahtjevan posao, izuzetno malo placen i bez mogucnosti konkretne pomoci sustava kad se pojavi problem. Jer nastavnici rade sa djecom i mladima, a ne krumpirima , pa tu ima koje kakvih socijalno- drustvenih -psiho/ mentalno zdravlje izazova. U taj posao bi trebali ici samo visoko motivirani sa izuzetnim socijalnim vjestinama. Jasno, u idealnom svijetu. U kojem mi ne zivimo.

Sirius, slazem se s tobom.
U odnosu na ranije, rpada broj djece u skolama, a raste broj problematicne djece, a podrska uciteljima je mizerna. Dijete koje mora hitno na procjenu dobiva termin za prvi razgovor za 3 mjeseca. U medjuvremenu em sto uopce ne moze pratiti nastavu, em sto moze izbiti oko nekome u razredu.
Ali ja nisam shvatila da je naglasak na poboljsavanju uvjeta za rad s djecom iz razlicitih socijalnih miljea i s problemima u ponasanju, osiguravanju kvalitetne strucne sluzbe za svaku skolu i jasnih procedura i ROKOVA za rjesavanje takvih problema. Sve se nesto koncentriramo oko satnice ucitelja informatike (kojih navodno puno nedostaje jer nece ITevci u prosvjetu pa ne razumijem u cemu je problem, nisam insider, kao sto smo zakljucili), oko radnih mjesta uciteljica iz boravka, oko toga kada li ce nastavnik pripreme napraviti i sl. I taj nedostatak podrske je potpuno neovisno o novom programu. To je i u starom i u novom problem. To je problem MZOa i Ministarstva zdravstva. Mislim da je cokolada napisala da se struka vec dugo bori, al sad je dobila medijski prostor u kojem se dobiva dojam da je borba usmjerena na zadrzavanje prava nastavnika, tu i tamo se spomene kako ce djeci biti predugo, pa onda kako ce se djecu indoktrinirati, pa dvorane za tjelesni, pa blagovaone itd. Ja nisam vidjela da se ukazuje upravo na taj najstresniji dio posla. To je zbilja sramota.

Pa učitelji i ravnatelji vrište na sve strane kako ima sve više djece s poteškoćama, a pomoći niotkuda. Škole imaju pedagoga i psihologa ili edukac. rehabilitatora (logopedi su rijetki). U nemalom broju škola stručnu službu čini samo pedagog i knjižničar (zašto knjižničar spada u SS, nikad nitko nije shvatio).
Škole koje su odlično ekipirane (pedag., psihol., eduk.reh.) najčešće su i velike škole s po 700 djece. Ako uzmeš da 10% djece ima neku teškoću, pa to je ogroman broj.
A pravilnici određuju da se SS bavi gomilom papirusina i radionica, umjesto da sve svoje vrijeme rade s djecom 1:1 . Ma da rade i 40h pomažući djeci, opet je premalo za potrebe. Takva djeca trebaju svakodnevni rad.
No, prosvjetni problemi ne počinju u 1.r. nego u mlađoj vrtićkoj grupi, samo tu nema pomaka već desetljećima iako svi stručnjaci upozoravaju da su rani probir i rana intervencija najvažnija. A tko će intervenirati? Opet onaj jedan psiholog na 300 djece?
Školstvo nikad nije bilo prioritet RH i sad ubiremo plodove tog zanemarivanja. Na putu je uništenja kao što su unišili i ono dobro što je bilo u zdravstvu (primarna zaštita, školska medicina i zubarija, domovi zdravlja itd.)

Cokolada, tu se skroz slazem s tobom.
Projekt produljenja nastave sigurno nece rijesiti probleme koje navodis. Kontinuirano ometanje nastave i strah od nekih vršnjaka su puno gori od manje satnice za djecu. A djeca koja uzrokuju probleme drugoj djeci ne dobivaju podrsku koja im moze pomoci da se izvuku.
Opet, mislim da moraju postojati procedure i rokovi, ali to cesto onda ukljucuje i CZSS koji su također preoptereceni i nemaju ni ljude ni infrastrukturu za odraditi svoj posao. Ako veliki centar ima jednog vozača, koliko terena se moze odraditi u jednom danu.

Profesori i nastavnici uopće nisu bitni kod uvođenja cjelodnevne nastave. Oni znaju da im sve u poslu određuje država i samim stupanjem na posao to moraju prihvatiti.

Bitna su djeca! Njima se oduzima dio djetinjstva, dio slobode. Kako to ljudi ne shvaćaju? Dajte djeci slobode, a ne ih jos vise zatvarati u ustanove. U osnovnoskolskoj dobi mogu biti i sami doma, odmarati, igrati se, ljenčariti dio dana, a ne ih natjerati u školu dulje od potrebnog.
Ustvari, ionako će vladajući napraviti sve po svome. Nikad nisu slusali narod, pa ni neće.
Bas sam ogorcena ovom cjelodnevnom nastavom, vidi se.

A sve zavisi kakvo je dijete, ja bi bila presretna da je moj mogao biti barem do 14h u školi prve 4 godine i da je dio tih svojih zadaća/listića napisao u školi a ne čekao mene do 17h
I baš me frustrira priča mojih prijatelja prosvjetara kako je to dobar model za velike gradove, a mi eto u malim gradovima ne radimo ili ne znam imamo svi bake koje spremno čekaju ili eto radimo u školi.
Ja iako živim u malom gradu dolazim kući često s posla iza 16 no sretna sam jer se ne moram još sat vremena vozikati.
No kažem, zavisi kakvo je dijete, to pričam za sarijem kojem u 1. srednje uzimam daljinski i i ključam monitore, stariji je bio skroz druga priča.

Za to bi trebao postojati produženi boravak.

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Za to bi trebao postojati produženi boravak.

---

Pa nama u malim gradovima ne treba. Sve majke su učiteljice ili domaćice ili baš ako rade imaju bake jel.

A znam, to je ono što je žalosno i ostavlja upitnike nad glavom. Nemamo uvjete za produženi boravak a sad odjednom imamo za cjelodnevnu nastavu.

Inače u osnovnoj školi moje kćeri su u vrijeme kad je ona bila prvi razred ukinuli naprasno boravak nakon prvog osnovne jer škola nije imala prostora, tako da su samo prvašići imali pb.

Ja nisam zabrinuta za nedostatak slobodnog vremena za djecu. Djeca 75 dana u godini ne idu u skolu. Oni nemaju sjednice, niti stručne aktive ili kako se to vec danas zove. Nemam apsolutno nikakvih trauma zbog toga sto sam 6 do 10 sati tjedno imala dodatne aktivnosti. Stigla sam se igrati s drugom djecom sasvim dovoljno.
Meni smetaju druge stvari koje povlaci taj produzeni boravak u skoli, vec sam ih navodila. A to je da, ako imas nesrecu da ti djetetu neki od za njega vazan predmet predaje priučena osoba ili los ucitelj, djetetu se produljuje boravak s tim istim losim uciteljem. Kad se sjetim svoje nastave iz povijesti iz osnovne, poludjela bih da sam trebala jos koji sat s tom uciteljicom provesti. Nesposobna uciteljica, blebece gluposti cijeli sat i daje djeci da nauce kod kuce do neke stranice. U moje vrijeme je dobar dio nastavnika iz engleskog bio prilicno los. Ja sam bila presretna kad bi nam na engleski ili na povijest dosla zamjena. Kad vidis sto znaci kvalitetna nastava, nastupa veliko razocarenje kada se vrati onaj stari nastavnik. Trenutno gledam i tu informatiku u skoli i dalje ne vidim cemu to, odnosno 1 sat je uvrh glave za nize razrede.
Isto tako, ako u razredu postoji problematican ucenik kojem je tvoje dijete na piku, strucne sluzbe ne mogu nista, a tvojem djetetu se produljuje boravak u toksicnoj stresnoj atmosferi.
Zato sam apsolutno za to da se prvo kompletiraju sve skole strucnim suradnicima, velike s vecim timovima, i da im se daju neke ovlasti, tipa, ako na upisu u skolu primijete da neko dijete nije zrelo za upis, da to ne bude samo na razini preporuke i da to dijete odmah ulazi u neki program pripreme za upis iducu godinu i procjenu treba li uciteljici asistent u nastavi za rad s takvim djetetom. Uciteljici s takvim djetetom u razredu, a sve ih je vise, je stvarno pakleno za raditi i produzetak radnog vremena joj osigurava ulaznicu za psihoterapiju. Da postoje jasni protokoli, a ne samo neki fluidni pravilnici, s ukljucenim rokovima, kako postupati kad je u razredu dijete koje ugrozava drugu djecu i uciteljicu, a zapravo i sam sebe. I da postoji odgovornost ljudi u lancu sto ako se ti protokoli ne poštuju. Za to bi morali biti i vanjski timovi od lijecnika djecjih psihijatara, psihologa, pedagoga, defektologa, socijalnih radnika koji bi pokrivali županije. Na djecjoj psihijatriji u Zg se ceka mjesecima za prvi pregled. Također bi bilo odlicno da postoji služba za rad s roditeljima, na roditeljskim kompetencijama i za roditelje zlostavljaca i za roditelje zlostavljane djece.
No za takve stvari nisu dovoljne samo kozmeticke izmjene i neki ofrlje napisani projekti.
Vjerujem da se vecina ovdje slaze da smo svjesni da je i ovaj projekt samo ispunjavanje forme, a da ce djeca neznatno profitirati u znanju i kompetencijama.

Da si imala cjelodnevnu nastavu ne bi mogla imati tolike dodatne aktivnosti.

Citiraj:

---

Jelena prvotno napisa

Ja nisam zabrinuta za nedostatak slobodnog vremena za djecu. Djeca 75 dana u godini ne idu u skolu. Oni nemaju sjednice, niti stručne aktive ili kako se to vec danas zove. Nemam apsolutno nikakvih trauma zbog toga sto sam 6 do 10 sati tjedno imala dodatne aktivnosti. Stigla sam se igrati s drugom djecom sasvim dovoljno.

---

Jelena ne znam kako ovo napisati ali moraš shvatiti da su se vremena promijenila.
Znači, nije to kao nekad kad smo mi bili djeca, poželiš nakon nastave i zadaće izać van i uvijek nađeš neku ekipu oko zgrada.

Danas je većina djece nakrcana s dosta vanškolskih aktivnosti i ako tome pridodaš duži boravak u školi svaki dan, slika se mijenja.

Dijete jednostavno neće tako lako moći naći društvo za opuštanje i zabavu. Ostaje samo vikend.

Ovako sada kad su gotovi sa školom u 13:10h ipak ostanu vani na zraku još sat-dva (kako tko može) i onda svatko krene kući (ručak, učenje, neki sport/jezik..).

Također misliš da tih 75 dana u godini su sva djeca iz kvarta doma il imisliš da će se zadovoljit stalno samo zabavljat? Gle za koju god nećete mu ti i tata bit zanimljivi za društvo nego će isključivo htjet bit s vršnjacima, kojih neće biti u kvartu jer velikaaa većina negdje ode za uskršnje/božićne, ma bilo koje školske blagdane.

Kod nas je kvart ljeti doslovce prazan vrlo malo djece od 20. lipnja do kraja kolovoza (inače smo kvart s najvećim brojem djece po glavi stanovnika). Teško da im itko od vršnjaka bude tu za igru i zabavu, srećom i moji budu dugo na moru (al ne može si to svatko organizirat).

Tako da 75 dana za igru i zabavu kad ne idu u školu, možeš objesit mačku o rep. Zbog svega navedenoga, mislim da djeci treba više slobodnog nestrukturiranog vremena a ne da ih se drži u školi svaki dan do 15:00h (iako moja osmašica i sada ima takve dane zbog dodatne i izbornih predmeta, al samo jedan dan u tjednu).