Jelena, znam da ti to zvuči nevjerojatno, ali ja znam potrošiti nekoliko dana svog slobodnog vremena rješavajući problem s jednim učenikom. Odlazila sam 2 puta na visesatne razgovore u učenički dom, organizirala mu čvenkove sa psihologom i liječnikom, tražila mu instrument, više sati bila na telefonu s roditeljima, a čak mu nisam bila ni razrednik, nego mi se samo obratio za pomoć. I to, pazi, u GŠ koja je po defaultu "neproblematična".
Za svoju sam osobnu neproblematičnu djecu napisala bezbroj mailova razrednicima koji su promptno odgovarali i odmah rješavali moje zahtjeve i molbe za što im je opet bilo potrebno vrijeme. Pa sad zamisli kad te 28 roditelja zaspe mailovima da im se nešto "časkom" riješi. A ništa od toga nema veze s nastavom. I to nikako nisu rutinski poslovi koji se obavljaju bez mozga, nego poslovi koji užasno opterećuju psihu i zbog kojih ne možeš navečer zaspati jer se ne možeš tek tako isključiti.
Ja sam veliki kritičar hrvatskog školstva, ali neke su stvari poznate ipak samo ljudima koji u sustavu rade.