 |
|||
I još pola ekipe na ovom topicu misli da je to što radim loše.
Mislim da bi zapravo ovo bio odličan eksperiment (iako vjerojatno nemoralan i nehuman). Da podijele škole u dvije grupe, u jednima da nastavnici “tjeraju roditelje” da djeca imaju bolje ocjene. I druge u kojima svi nastavnici u školi zastupaju “prirodni pristup” / “prirodnu selekciju”.
I onda se prate i uspoređuju obrazovanje i zapošljavanje kod obje skupine. Samo lupetam.
I mogla bi izać tako pod pauzom do njihove škole i volontirat u razredu s 20 djece recimo sat vremena?Bubilo Bubich prvotno napisa
Pa i ja nisam stručna osoba za educiranje u osnovnoj školi, i imam svoje radno vrijeme, pa opet volontiram u 1 na 1 nastavi za dvoje djece.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 02.04.2023. at 19:59
I najnefleksibilniji poslodavac omogucuje radniku pauzu za rucak (60 minuta, neplaceno) i dvije 15-minutne placene pauze na svakih 8 radnih sati. Ako ne ide drugacije, moze se volontirati u to vrijeme. Kod fleksibilnijih zanimanja, tko zeli moze organizirati radno vrijeme tako da je dostupan/slobodan za skolske aktivnosti (ili sto god ga zanima u zivotu). Tko ne zeli posao od 40 radnih sati tjedno moze raditi manje. Ili vise. Tko zeli ostati doma zbog djece, ostaje doma zbog djece. Dobar poslodavac ne samo da dozvoljava/omogucava, vec i placa odredjen broj volonterskih sati.
Sto se strucnosti tice, paraprofesionalci su zaposlenici, za placu, koji su obuceni za posao koji obavljaju (kako u skolama, tako i u raznoraznim drugim bransama). Roditelji, bake i djedovi, ili bilo tko iz zajednice (grad, selo, tko god) svakako imaju dovoljno strucnog znanja za citanje knjiga s djecom od 5 - 9 ili 10 godina, pomoci oko pisanja, itd. Svi moramo proci background check i, naravno, imamo ucitelja u razredu.
Hrvatska se puno i previse oslanja na diplome i certifikate, a premalo na ljudsku sposobnost opcenito. Sjecam se kako su se ekipa ovdje na forumu masom snebivala kad sam prije desetak godina pisala sa mi sina (bebu, a kasnije i obojd, sve do skole) u vrticu cuva jedna odgojiteljica po sobi i grupa od 10-15 studenata, po sobi, koji se izmjenjuju po rasporedu koji im odgovara uz studentske obaveze. A kako je to super! U sobi od maksimalno 12 beba do 16 mjeseci (20-ak do 3 godine, oko 25 od 4 godine do skole) je uvijek bilo dovoljno ruku da niti jedna beba nikad ne place dulje nego odrasloj osobi treba da je podigne. Kakva strucnost treba nekome da nosi bebu, promijeni pelenu ili se igra s predskolskom djecom, pod nadzorom strucne osobe?!
Imala bi što šta po svakoj stavci napisat,ali nemam vremena pa samo ukratko.
60min nekome treba za put samo da autom dodje do/od škole svoje djece, većina naše djece ide u škole u kvartovima gdje živimo a ne gdje radimo.
Želim doma doći svojoj djeci što ranije, a ne kasnije jer trebam odradit nadoknadu na poslu.
Nama je pola sata plaćena pauza i računa se u rad.vrijeme.
Ova fleksibilnost oko broja rad sati skoro da ne postoji.
Skeptična sam prema needuciranom kadru koji se bavi u škol.ustanovi djecom. Šta mogu kad jesam....
Išli smo i mi u vrtić djeci prezentirat neku temu kojom se roditelj bavi, al to je bilo rijetko i ne vidim previše neku dodanu vrijednost našeg angažmana bez sustavnog pristupa odgajateljica odnosno učiteljica.
Uz dužno poštovanje svima, rijetki imaju metodiku podučavanja kao educirani kadar (iako naravno i njih može bit svakakvih).
Šta i u srednjoj školi takvo "osoblje" je uključeno u edukaciju srednjoškolaca? Ipak je to sad jedna viša razina, ma zapravo već viši razredi osnovne.
Za male bebe od par mjeseci koje borave u ustanovama mogu reći da mi je u najmanju ruku nehumano, kao i porodiljni koji traje neljudski kratko u Americi. Vjerujem da se slažemo da je to kod nas zakonski bolje rješeno.
Rijetki si mogu u Americi priuštit ostat uz bebu 6 mj a kamoli godinu dana.
Meni se čini da čovjek silom prilika nauči “voljeti” sustav države u kojoj živi. Ili mu nalaziti opravdanja i vidjeti pozitivno i tamo gdje netko iz drugog sustava ne vidi baš te pozitivne strane. Pa ako ne drugačije, karikiranjem. Boja tapeta dokazuje da je knjiga pročitana, jer vjerujem da niti jedan sažetak ne sadrži taj podatak. A, budimo iskreni, ni broj Napoleonovih prdeža nikad nikoga nije zanimao, niti se ide do baš tolikih banalnosti.
Posljednje uređivanje od Svimbalo : 02.04.2023. at 21:45
Uvjerena sam da takva i slična (suvišna) znanja ne utječu na kvalitetu života prosječnog Amerikanca, ali barem ja ne stremim uopće toj i takvoj kvaliteti života. O kojoj nemam osobno islusfvo, pa dozvoljavam da me je sve pročitano i viđeno ustvari zavelo na krivi trag.
Ne mogu se države tek tako uspoređivati. Kod moje obitelji u NL djeca iz nižih razreda OŠ dolazila su doma iz škole u odmah iza 12h jer se podrazumijevalo da puno majki radi tek određeni postotak radnog vremena ili ako rade, da plaćaju čuvalicu.
Stariji klinci npr. nemaju nikakvu užinu (naš ručak) u školi. Nego pod pauzom od 45' sjednu na bicikle i dođu doma pojesti sendvič i jogurt/mlijeko ili pak nose plastične posudice s hranom pa jedu u školi. Pisala sam već da na kraju nastavne godine iz škole pozovu roditelje na dobrovoljni radni vikend kad se farbaju učionice, popravlja namještaj, uređuje okoliš itd.
Kod nas bi bila revolucija za sva tri primjera
Takva znanja uvijek dobro dodu za svaku vrstu kviza i povremeno kad treba sokirati ekipu sposobnoscu za memoriranjem nasumicnih vise manje nevaznih podatska.
Iz perspektive OŠ nastavnika:
http://nastavnici.org/2023/04/02/otv...i-obrazovanja/
Iako postoji tisucu i jedan problem oko roditeljskog dopusta na federalnoj i drzavnoj razini (i sasvim su realni), ovo je previse generalizirano i ne bi nikako trebalo izazivati porive za tuznim smajlicima. Zakonski je bolje rijeseno u Hrvatskoj, svakako, ne pada mi na pamet to osporavati, ali Amerika vodi u praksi, bez premca. Bila sam s obje strane, tako da nije da pricam samo iz procitanog, iz filma ili susjedinog iskustva.Za male bebe od par mjeseci koje borave u ustanovama mogu reći da mi je u najmanju ruku nehumano, kao i porodiljni koji traje neljudski kratko u Americi. Vjerujem da se slažemo da je to kod nas zakonski bolje rješeno.
Rijetki si mogu u Americi priuštit ostat uz bebu 6 mj a kamoli godinu dana.
Jako puno ljudi ostaje doma s bebom ne 6 mjeseci, ne godinu dana, vec do Kindergartena. Neki to rade zato sto tako zele, neki zato sto im je vrtic skup. Puno toga nije tuzno ili jadno, vec je pomno planirano, u ovom ili onom smjeru. Iako postoje socijalni problemi, naravno, i to pogotovo unutar BIPOC populacije (koja ukljucuje Hispano clanove, kojih je ovdje puno), vecina ljudi stvarno ima izbor i mogucnost uzeti svoj zivot u svoje ruke i, korak po korak, odlucivati sto ce i kako ce, na raznim razinama i uz razna primanja, manja i veca. Postoji i sustav socijalne pomoci koji funkcionira na razne nacine, od drzve do drzave.
Bebe koje borave u ustanovama, bilo to zbog roditeljske odluke/zelje ili nuznosti, borave u sasvim solidnom okruzenju i nisu nimalo jadne. Mi smo odlucili da cu, s prvim djetetom, ostati doma "do daljnjeg", jer mi je hrvatsko iskustvo bilo svjeze i nisam nikako mogla zamisliti da ga posaljem u vrtic sa 6, 12, 20... tjedana. Posustala sam s 9 mjeseci. Meni je bilo dosta. Dvananest bi me unistilo. Njemu je bilo sasvim ok, a i meni, jer sam radila prvo 20, zatim 30 sati tjedno. S njegovih 18 mjeseci sam pocela raditi puno radno vrijeme, a on je ostajao u vrticu. Tri godine nakon njegovog rodjenja, rodila mu se sestra, a ja sam se vratila na posao nakon 4 tjedna (da, tjedna). Vlastitim izborom, uz savrsene okolnosti: beba je bila sa mnom na poslu, s dadiljom, da se mogu fokusirati na posao. Sisala je na zahtjev, ako treba i na sastanku. Ona je krenula u vrtic s 13 mjeseci.
Pa da, u Hrvatskoj nema fleksibilnosti oko zaposlenja, onako generalno gledajuci. Sumnjam da bi bilo lose da ima, naprotiv. Pogotovo ako je to izbor, a ne nametnut propis. Vjerujem da bi se mnogima svidjelo da mogu odlucivati kad zele raditi na poslu, kad od kuce, a cak i koje doba dana im je zgodno za rad.
Moj muz ne vozi, ne izlazi u principu iz kuce (bez pomoci) i ja ne mogu i ne zelim raditi od 8 do 5. U Hrvatskoj vjerojatno niti on ne bi bio zaposlen, a ni ja. Ovdje oboje radimo puno radno vrijeme (plus on zaradjuje gotovo dva puta moju placu, koja je sasvim solidna--moja placa je, recimo moje glavno oruzje za pregovore oko zaposljavanja, s obzirom da cvrsto znam sto zelim, kako i kada i ne pristajem na drugo).
I ovdje djeca idu u skolu blizu kuce, u Minnesoti je tako propisano zakonom, cak (osim ako obitelj ne bira privatne skole). No geografski polozaj i opcenito izgled/organizacija manjih gradova (100,000 ljudi, u mom slucaju) su takvi da u mom selu djeca teze hodaju sama doma. Em su kuce razbacane poprilicno siroko, em je zima 54 mjeseca u godini. Teska zima, do -40C, a i nize. Manji je grad pa ne vozim sat vremena do posla ili skole, istina. Oni koji voze, volontiraju nekako drugacije, ako im se to svidja. U krajnjem slucaju, kod 20 ucenika u razredu ne treba volontirati i 20 roditelja. Nekad to radi necija baka ili umirovljeni ucitelj kojem je totalni gust provesti 5-6 sati tjedno u skolskom okruzenju. Napisala sam vec par puta da volonteri ne predaju, vec pomazu ucitelju i djeci. Paraprofesionalci su prosli edukaciju za to sto rade. Ima li Hrvatska problem s asistentima za djecu koja pohadjaju skolu po posebnom programu? Cini mi se da, na forumu cak, stalno vidim da ima. Mi imamo manje, nekad nimamo. Jer - paraprofesionalci i volonteri mogu pomoci 90% djece (u osnovnoj skoli, 5 - 10 godina).
U edukaciji middle i srednjoskolaca nisu ukljuceni roditelji i bake i djedovi.Odnosno, njihov volonterski rad je iskoristen na puno drugih nacina, ako zele i ako/kad postoji potreba.
Mislim da stvarno imam vrlo realne osjecaje prema drzavi u kojoj zivim; neke stvari su super, neke nisu. No da, tu sam gdje jesam pa iskoristavamo sto imamo (i sto nemamo) na najbolji moguci nacin. Provela sam 32 godine u Hrvatskoj pa nije da nisam imala vremena zavoljeti, a i zamrziti neke stvari.
Skolski sustav u HR mi nikako nije odgovarao, cak ni na faksu. Zavrsila sam i osnovnu i srednju i fakultet; prezivjela sam. Puno mi je lakse sjeo fakultet ovdje, gdje me nitko nije trazio da pamtim godine i tapete. No postoji mogucnost da je to samo uvjetovano iskustvom iz skole i fakseva koje sam pohadjala, a ne nesto generalizirano.
Pisala sam ranije Bubilo da se tu djecu uci gdje se informacije nalaze i kako se u njima snaci. No ipak moraju znati abecedu i tablicu mnozenja napamet.
Odličan tekst, sve su sažele!
X
Veliki potpis.
Dobar dio obitelji mi živi vani u različitim sustavima (po Europi, Americi, Australiji). Čovjek se mora priviknut radi opstanka, pa prihvaća i ono što mu inače ne bi bilo prihvatljivo.
Svugdje ima plus i minus, to je nedvojbeno.
Mislim da mi koje smo osobno prošle drugačiji sustav osnovnoškolskog obrazovanja (ili imamo sada djecu u drugom sustavu, OŠ, SŠ ili faks) imamo pozitivnija razmišljanja oko predloženih promjena. Školovala sam se u programu cjelodnevne (ugavnom od 8 do 16 smo bili u školi), ali s manje predmeta (npr. imali smo znanost (fiz,kem i biol); pov i geog kao jedan predmet; satovi po 55 min.; blok satovi tjelesnog 2x, blok satovi str.jezika 2x itd.).
Pauza za ručak od 2 sata - neki su išli doma, neki ostajali u kantini. Učenje/pisanje zadaća u knjižnici tijekom pauze, nakon ručka ili npr. imali smo učionicu s dežurnim studentom/nastavnikom u koju smo išli na pisanje zadaće tijekom slobodnog sata ili nakon redovne nastave ili sl.; djeca su išla i u glazbene šk./plesne (balet)/sportovima su se bavila koliko se sjećam nakon nastave. Bilo je zadaća, ali u nižim razredima ne u tolikom obimu kao kod nas (govorimo o sustavu gdje je obvezno za svu djecu obrazovanje od treće godine i gdje se već lagano počinjalo učiti pisanje s 4 godine, tako da je sve to što kod nas uče sa 7 godina u prvom razredu razvučeno na 2-3 godine; sigurno je manje stresno za one s poteškoćama, a mislim da se tako riješi i problem djece koja lakše usvajaju pa kod nas dođu u prvi razred i bude im beskrajno dosadno jer već znaju pisati i računati...)
Nažalost, kod nas je svaka promjena, i prije nego što se uvede, negativno ocijenjena.
Osobno sam da se prvo uloži u infrastrukturu i da sve škole prijeđu na jednosmjenski rad, a potom da se vrše promjene u programima.
No, očito da kod nas zbog nedostatka financijskih sredstava nemoguće je izgraditi nove škole. Dakle, mora se ipak od nečega krenuti.
I, da nastavnici bi mogli malo dulje boraviti u školi, posebno razredna nastava. Imaju zadaće za ispravljanje, moraju pripremati projekte, ali kao i u svemu, prvih godina rada u nastavi je teže, kasnije niti ne pišu pripreme, zadaće brzinski ispravljaju, i realno dnevno imaju 6 sati obveza. I da, u opisu nastavničkog radnog mjesta je i čuvanje djece tijekom velikog i malog odmora.
na stranu učitelje i nastavnike u osnovnoj školi, mene kao roditelja najviše zabrinjava kako su oni osmislili tu cjelodnevnu nastavu za našu djecu
- od 1. do 4. razreda, jako puno nastavnih sati = 27 tjedno obavezne nastave + 6 sati dodatne/dopunske koja je obavezna je jako, jako puno
i nije kod nas sistem takav da se uči kroz igru i laganini kao u nekim zapadnim zemljama, već u 3. razredu moraš štrebati, u 4 još i više
- od 5. do 8. razreda 33 sata nastave + 6 sati dodatno/dopunske a to je praktički nedovoljno za rješavanje zadaća, kamoli uvježbavanje npr. matematike
nema hoćeš, nećeš, zanima te ili ne zanima - svi idu na sve i sjede od 8 do 3 ili 4 na drvenim stolcima u školi a kad dođeš doma, onda učiš za testove i ispitivanja
katastrofa
5 dodatnih sati jer je jedan sat razrednika
Stvar je u tome da ja recimo u ovoj najavljenoj promjeni ne vidim apsolutno ama baš ništa pozitivno, dakle niti jedan jedini plus, ne znam uopće što je cilj i smisao, a posebno ne za učenike viših razreda oš. Za niže razrede se još i može reći, ok, toj djeci je potrebno čuvanje pa će ovako biti zbrinuti - ali za to već postoji produženi boravak, pa bi onda imalo smisla da se poradi na tome da pb bude besplatan i svima dostupan od 1.-4. razreda oš, i da bude na neki način više pod kontrolom što se tu tom pb radi, jer su iskustva ljudi jako različita.
Ovo što se najavljuje je nešto što donosi ogromne promjene, od nastavničkog posla, do svih mogućih aktivnosti kojima se djeca bave izvan škole nadalje. Na primjer, praktično uvodiš da djeca do 15. godine budu stalno pod nadzorom, meni se to čini kao jedna ogromna socijalna promjena i ne znam razmišlja li uopće tko o tome kakve su posljedice takvog eksperimenta.
Posljednje uređivanje od Mima : 03.04.2023. at 12:19
upravo to, a ljudi (=roditelji) pojma nemaju, misle da ih se to ne tiče i sl. odnosno većina djece ide u dvosmjensku nastavu pa kao neće to njih niti zadesiti...
mislim, ne bi ni ja ovako graknula da moji nisu u jednosmjenskoj nastavi ali ako ovo prođe, za 4 godine ide implementacija na nivou države
i ja sam za jednosmjensku nastavu gdje je to moguće, boravak kome treba od 1.-3. razreda, dopunsku, dodatnu, izvannastavne aktivnosti, ručak za sve školarce
ali ovako prisilno za sve osmosatni boravak u školi nikako ne i još k tome s našim kurikulumima
škole u inozemstvu koliko sam ja vidjela imaju različite opcije, često ako i imaju cjelodnevnu nastavu to je samo niži razredi osnovne, ili imaju neki poluoblik, ili mogućnost biranja - jedna škola je cijela cjelodnevna, druga kombinirana, treća samo nastava... s tim da rijetko gdje osnovna škola traje 8 godina, većinom 4 ili 6
Na tragu Vrijeskinog posta, mišljenja sam da je od infrastrukture važnija edukacija nastavnika za razvoj kreativnosti kod djece, za udaljavanje od memoriranja, približavanje razumijevanju i logičkom povezivanju naučenih činjenica. Za edukaciju kako djeci pomoći prepoznati najvažnije temelje na koje svako dijete nadograđuje gradivo prema afinitetima. I naravno na toj edukaciji objasniti jasno postavljena očekivanja od nastavnika. Ono cega bih se bojala na temelju dosadasnjeg iskustva da bi taj neki edukator suhoparno prepričavao pravilnike i zakone, umjesto da to odradi na inovativan način, onako kako bi i učitelji trebali prenositi djeci.
Ponavlja se dezuranje nastavnika na odmorima. Mi smo imali aferu zbog toga sto su se pod odmorom događale opasne aktivnosti problematicnih ucenika. Tada su roditelji vrsili pritisak na nastavnike da dezuraju i koliko-toliko izborili. Nije se podrazumijevalo. Tako da je mene iznenadilo da je to obaveza nastavnika. Ja sam mislila da su oni kod nas žrtve neadekvatne potpore integriranoj djeci s PP i bilo mi je žao da ne mogu dobiti svojih 5 minuta da predahnu. Zar kod vas regularno nastavnici pod odmorom stoje na hodnicima, a nisu u zbornici?
Posljednje uređivanje od Jelena : 03.04.2023. at 12:47
Ne može ništa biti važnije od infrastrukture jer je fizički nemoguće smjestiti dvije smjene djece u jednu smjenu. U školi u koju je moja kći išla je pb bio ukinut u 2. razredu jer nije bilo slobodne dve učionice. Tako da infrastruktura jednostavno mora postojati da bi se ova zamisao provela u djelo - što je doduše pozitivno, jer znači da se neće moći provesti.
Dežurni nastavnici pod odmorom postoje otkad sam ja išla u školu, ne znači da su uvijek svi nastavnici dežurni nego njih nekoliko.
Na hodniku stoje oni nastavnici koji su dežurni taj dan (ili tjedan, ne znam), a ostali su u zbornici.
Kod nas su djeca (jedan razred) cijelu jednu godinu (onu nakon potresa) imali nastavu u zbornici pa si mislite gdje su se spremali učitelji za nastavu
Mi smo škola s 2 (nekad 3 smjene ovisno o generaciji),a u krugu kilometar (i po) oko nas još 2 škole koje su isto u više smjena (jedna isto u tri smjene).
U našem kvartu bi za ovakvu ideju trebalo izgradit još bar 5 škola mogu se nasmijat
Kod nas su dezurni tu i tamo, sa svojim razredom. No... ne znam je li prihvatljivo da je, uz sluzbenog recess supervisora (zaposlenik skole) normalno da odmore i rucak odradjuju volonteri (roditelji, bake i djede, a povremeno i starije osobe iz okolice skole koje vole volontirati). Mislim, mozda nije dovoljno strucni kadar za cuvanje djece na igralistu, sprjecavanje nezgoda i nepozeljnih ponasanja i aktivnosti.
Posljednje uređivanje od Kaae : 03.04.2023. at 19:40
Tri učiteljice za Telegram o cjelodnevnoj nastavi: 'Očekuje se da svakom učeniku pristupimo individualno. Ja ih imam 22' | Telegram.hr
Zanimljiv je kraj članka koji daje naslutiti kakav će biti ishod javne rasprave:
Javni poziv školama za ulazak u pilot-projekt otvoren je do 28. travnja. Istovremeno, do 6. travnja otvoreno je javno savjetovanje o programu. O dosadašnjim komentarima iz javne rasprave, kojih je do zaključenja ovog teksta pristiglo 1107, Ministarstvo poručuje:
“Analizom se može zaključiti da se većina komentara odnosi na informatiku. Druga je skupina negativnih komentara u kojima se vidi da negativni stav proizlazi iz nedovoljne informiranosti, a tek manji broj komentara odnosi se na sasvim konkretne stvari i dijelove objavljenog dokumenta na koje će Ministarstvo nakon završetka javne rasprave dati odgovore i obrazloženja, a neke, ako pridonose kvaliteti dokumenta, u konačnici i prihvatiti”.
Baš sam pročitala članak, jasno mi je da ova najavljena reforma donosi ogromne promjene za nastavnike, ali mislim da bi se trebalo malo više pisati o tome što to znači za djecu.
I ja stalno imam dojam da nije tema dobrobit ili šteta za učenike. Omraženo pisanje ishoda učenja je u javnom predstavljanju ovog projekta izostalo, odnosno vrlo je nejasno. Koje bi točno bile prednosti za talentirane učenike, za djecu nekim poteškoćama i za prosječno dijete. Samo približavanje europskoj satnici je za mene loš argument.
Gledala sam Otvoreno neki dan o estetskoj medicini pa se dvojica liječnika, svaki ispred jedne skupine, bore za svoje tržište. I ovdje se nastavnici bore za svoje opterećenje (ili protiv njega), a ne za učenike.
Ne diže se pitanje što rade nastavnici u vrijeme dok nema nastave, a oni nisu na godišnjem odmoru od zakonski propisanih max 30 dana. Osvježavaju li se tada pripreme za iduće polugodište, osmišljavaju li se tada novi sadržaji ili je dovoljno da nastavnici imaju jednu sjednicu od 2 sata u danu. Ukoliko se investira u infrastrukturu, treba se izboriti za računalni kabinet za nastavnike gdje mogu raditi takve stvari, jer mi je jasno da nemaju gdje to raditi. U 2023. godini ima 250 radnih dana, a nastava mora trajati minimalno 175 radnih dana (160 završni razredi). Znači da ima 75 radnih dana razlike, od kojih je 30 godišnji odmor. Preostaje 45 radnih dana. To su 2 mjeseca, odnosno 360 sati. Jedino ako postoji iznimka u zakonu da u prosvjeti ima više od 30 dana godišnjeg. Čak i kad se odrade mature, popravci, sjednice itd. preostaje vjerojatno 1 mjesec.
Ja stvarno ne mislim da nastavnik koji je odradio 5 sati u razredu ima neku silnu energiju za moderniziranje vlastitog pristupa radu. Možeš nakon toga samo sjesti 1 sat i piti kavu.
Evo, utorkom i petkom radim u INDIVIDUALNOJ nastavi od 14 do 20 ili 20.30h bez ijedne pauze. To je potpuno bolesno. Dođem doma i ne mogu zaspati od brujanja u glavi. Srijedom ne radim (jer radim subotom) i kažem vam da tu srijedu provedem buljeći u prazno, jedva sam sposobna ručak skuhati. Taj tempo nije za starije od 35 g.
Tko nije koncentrirano govorio, brojao, pjevao skoro 9 školskih sati u komadu, nema pojma kako to izgleda. Još ako se naslažu mala djeca koja se ne mogu koncentrirati pa ih stalno "vraćaš na tračnice", a oni stalno ispočetka zapitkuju nešto deseto...
Pa pokušavam zamisliti kako je u razrednoj nastavi s takvih 25 u učionici, postaje mi sasvim jasno zašto nije moguće raditi dulje od 4 školska sata ako si JEDINI učitelj u razredu.
Gotovo sve države u koje se ugledamo imaju po 2 učiteljice u razredu istovremeno jer ima djece s različitim potrebama, a ovaj naš ludi plan stavio je jednu učiteljicu od 8 do 15h. Naravno, imat će po jedan sat lufta kad je engleski, navodno sad i tjelesni, a od 4.r. i glazbeni. Ali imat će i hrpu odmora kad treba paziti da se djeca ne pobiju međusobno, pri obrocima da se ne gađaju hranom itd.
Ovo se i meni cini. Meni treba par sati odmora i nakon par sati nastave s skoncentriranim i zainteresiranim malim grupama studenata... a kamoli da radim s 20-ak djece.
i ja buljim u prazno nakon nastave ... izmoždena budem ... kad sam bila mlađa nisam se tako osjećala
što će biti sa 60 ili 65 (ako ostanem u nastavi) uopće ne mogu zamisliti
Eto, ali i ovdje (!) se pisalo da malo koja struka ima tako malo radnih sati
Pa gle, u CH se radi i po 35 sunčanih sati direktno u nastavi (GŠ!) plus sjednice, priredbe i ostalo. Ali za 9000 chf. Pa kad malo ostariš, smanjiš % radnog vremena.
A troškovi HR:CH nisu baš 1:9
Posljednje uređivanje od čokolada : 06.04.2023. at 22:59
Pa ja sam pisala da 75 radnih dana nema nastave. To je 15 tjedana. Godina ima 52 tjedna. I da se pripreme ne pisu svake godine i da se ne dezura svakodnevno na hodniku. To mi dodje kao u banci kad mi hoce nesto prodati pa mijesaju mjesecnu i godisnju kamatu. Ni ja ne mislim da nastavnik treba preko 5 kontaktnih sati dnevno raditi, ali to i nije predvidjeno, ako sam dobro shvatila. Nije svejedno niti da li je tih 5 sati u bloku ili ima rupa u rasporedu.Eto, ali i ovdje (!) se pisalo da malo koja struka ima tako malo radnih sati
Ali se slazem da bi nastavnu normu s godinama trebalo smanjiti.
Evo bas slusam da se satnica u A1 dize na 20 do 22 sata pa sam isla provjeriti koliko ima moje dijete sa svojom uciteljicom sati, ima 17. To su 3 sata 3 dana i 4 sata 2 dana. Nasa nema obavezu slobodne aktivnosti, nek je to jos jedan sat za mladje. Ne znam koji bi ucitelj bio spreman dati podrsku da od takvog opterecenja prijeđe na novu shemu. Djeca imaju jos 6 sati, vjeronauk (tko ide), engleski i informatiku. Tako da sto se uciteljske podrske programu tice, mislim da nema nikakve sanse da itko želi. Jos im se tjelesni uzima, a povecava rad u razredu.
Tvoja učiteljica ima još i 1 sat razredništva, 1 sat informacija, dopunsku iz mat i hrv, možda i neku dodatnu.
Ako sam dobro zapamtila, po novome, učiteljica RN imala bi 25 sati rada s učenicim tjedno plus 105 min. dnevnog čuvanja tijekom doručka, ručka i par odmora. Plus sat informacija za roditelje (i naravno aktive, sjednice itd.)
Brojala sam dopunsku. U nasem razredu max troje djece ide na dopunsku. Ne znam sto je sat razrednistva, ali ako se radi o satu u rasporedu SR, taj sam greskom preskocila, nesto je križano. Informacije su svaki drugi tjedan, izmjenjuju se iz boravka i iz nastave. Onda je ipak sa satom razrednika njezino nastavno opterecenje 4 školska, a ne solarna sata 3 dana i 3 sata 2 dana, plus svaki drugi tjedan informacije. Ali to ima 175 dana godisnje, sto znaci da u 4 mjeseca ima 25 radnih dana kada nema nastavu (6,25 mjesecno).
Kako god, 17 ili 18, nitko normalan se ne bi odlucio za 400-500 kn mijenjati takve uvjete za povecanje nastavne norme od 2,3,4... sata nastave (ako je istina sto je Fuchs danas govorio da se norma dize na 20-22 sata) i rad do 15 ili 15.30. I ja bih se grcevito borila protiv toga.
Posljednje uređivanje od Jelena : 07.04.2023. at 21:48
Meni se od toga sto ti nabrajas puno gore cini ispravljanje skolskih zadaca iz hrvatskog za nastavnike 5. do 8., opcenito ispravljanje testova. Ovo povremeno cuvanje na hodnicima mi je onak... Sjednice i aktivi, trajanje i kvaliteta ovise o tome kakav je ravnatelj.
U svakom slucaju od ministarstva je prevelika batina u odnosu na mrkvu.
Slušam, čitam i gledam ovu raspravu o opterećenju učitelja i ne razumijem. Nastavnik sam koji je radio u javnom sektoru punu satnicu i u privatnom. U privatnom je puna satnica iznosila 36 školskih sati. I meni se čini da je javna norma pune satnice premala.
I ozbiljno mislim da se priprema radi za svaki sat uvijek. Ono, nastavnik koji radi po prošlogodišnjoj pripremi nije dobar nastavnik. Meni ova reforma ima samo jednu ozbiljnu manu, a to je nepostojanje nastavnog kadra koji ju je spreman ozbiljno osmisliti i ostvariti. Tu po mom sudu dolazimo do pitanja plaće. Za postojeće plaće trenutno zaposleni nastavnici su najbolji koje se može naći na tržištu. Broj sati nestručnog zamjena jasno govori kakva je plaća. U takvoj situaciji ići u reformu bez ozbiljnog povećanja plaća je kao što se iz reforme u reformu pokazuje neodrživo.
Da li je kod nekoga u školi išla informacija o cjelodnevnoj nastavi? Kod nas ništa. A uskoro ističe rok prijave za natječaj.
Cijeli dokument (imate na 43. str. tablice kako bi izgledala RN i PN)
https://acrobat.adobe.com/link/track...2-d186695f4fce
Ukratko, obavezan je boravak u školi do 14 RN, odnosno do 14.40 PN, ali samo jedan sat dnevno otpada na "učenje u školi", potporu dopunske i dodatne te za sat razrednika (za sve nabrojano predviđeno je 5h tjedno).
Katastrofa
Ajmo ovako - 52 tjedna u godini, od čega 5 tjedana godišnjeg (neki prosjek) i 1 tjedan državnih praznika i sl. Znači 46 tjedana * 5 radnih dana * 7,5 radnih "sunčanih" sati.
To je godišnja "satnica" prosječne radne osobe u ovoj državi. Ili 1725 sunčanih sati ukupno godišnje rada.
Koliko učiteljica radi godišnje sunčanih sati?
Svi jako rado gledaju opterećenje tokom školske godine kad ima nastave i broje 45 minuta kao sat.
A o 3,5 mjeseca kad nema nastave se ne govori baš tako rado...
Ovo što tu piše je ako dobro računam
25*,75=18.75h
105min*5=8.75
to je 27.5h tjedno * 35 tjedana nastave odnosno 962.5h
što ostavlja još 762.5h do "standardne" radne godišnje satnice prosječnog zaposlenog u ostalim zanimanjima za "ostalo" štogod to bilo. Ali sumnjam da iznosi baš toliko...
Te su rasprave besmislene. Postoji bezbroj zanimanja u kojima zaposlenik ne provodi 8h dnevno na poslu. Radi li ijedan liječnik obiteljske medicine od 8 do 16 s pacijentima? Rade od 8 do 12.45, a onda premeću gomile papira, doma rješavaju stotine mailova itd. Što rade balerine ako nastupaju u predstavi koja je na repertoaaru 5x mjesečno? HNK je ljeti zatvoren 2 mjeseca. Bolje da ne znaš koliko svirač tube u Filharmoniji obavi radnih sati godišnje za jako pristojnu plaću. A tek profesionalni pjevač u zboru HRT-a? Kolika je satnica sveučilišnog profesora? Saborskog zastupnika?
Ne možeš neke stvari izmjeriti i staviti u okvir osmosatnog radnog vremena. A naravno da se gotovo svi poslovi mogu raditi izvrsno, osrednje ili loše te da se neki ubijaju od posla, a neki love krivine.
Evo, fakat ne znam zašto neke nastavnike ne možeš dobiti da rade u školi. Zašto inženjer ne želi predavati strukovne predmete u tehničkoj školi, a mogao bi 3 i pol mjeseca ništa ne raditi. Zašto svaki radije bira 2x po 2 tjedna godišnjeg tijekom 365 dana? Zar nije bolje imati 3,5 mj. odmora (i vremena za fuš, apartmane...) za 8000 kn, nego 4 tjedna odmora za 12.000 kn? Nisu stvari tako jednostavne.
sillyme, jesi li ikad radila u školi?
1) moje radno iskustvo nema nikakve veze s brojevima koje sam stavila u moj post
2) nisam ja počela temu broja sati jedne učiteljice ali kad je već počela ajmo onda to do kraja tocno izračunati a ne se nabacivati samo komadicima koji se uklapaju u neku teoriju a ostale preskočiti
Tako da nemam nikakvih problema da komentiram izračun i eventualne greške u njemu kad se već krenulo racunati a molim da preskočimo ad hominem raspravu.
Posljednje uređivanje od sillyme : 25.04.2023. at 08:21
sillyme, presmiješna usporedba
pa baš ti sati direktno u nastavi su baš ono odrađeni efektivno sati
i da je 4 sata solarna dnevno kako su oni to prebacili, to su 4 sata kad moraš biti koncentriran, nema skretanja misli, nema kavice, nema odlaska na wc, nema da ti se ne radi
i ne možeš ne ubrajati ikakvu pripremu i administraciju, kako ti to zamišljaš da nastavnici rade?!?
uredski poslovi znaju biti koma stresni, ali opet, ako ti se nešto ne radi a nije baš ultra hitno, većinom možeš malo odgoditi, makar za popodne, ako te ujutro boli glava npr. ili ti se jednostavno ne da, malo si sam rasporediš posao
jedan dan malo ljenčariš, drugi dan zapneš turbo, možeš malo raditi i po raspoloženju, i surfati u radno vrijeme i pisati po rodinom forumu
kako to možeš kad radiš u nastavi?!?
rijetko tko u uredu ima više od efektivno 6, maksimalno 7 sati rada kad se sve zbroji, a plaćeno je 8 sati
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom