Meni se čini da čovjek silom prilika nauči “voljeti” sustav države u kojoj živi. Ili mu nalaziti opravdanja i vidjeti pozitivno i tamo gdje netko iz drugog sustava ne vidi baš te pozitivne strane. Pa ako ne drugačije, karikiranjem. Boja tapeta dokazuje da je knjiga pročitana, jer vjerujem da niti jedan sažetak ne sadrži taj podatak. A, budimo iskreni, ni broj Napoleonovih prdeža nikad nikoga nije zanimao, niti se ide do baš tolikih banalnosti.