Porod - sigurna ili nesigurna rabota?

[GrgurovaMama]

Grgurova mama, zasto CR? zbog zelene vode?
ovo sto cu ti reci nema veze sa Odentom (iako i on to upraznjava) vec sa zdravstvenim sustavom u V. Britaniji - postoje 3 stupnja obojenosti plodove vode: svijetlo zelenkasta, zelena i tamno smedja, gotovo crna. intervenira se samo u slucaju tamne plodove vode.

a sto se tice opetovanog carskog reza, ne mora tako biti - cula si za VBAC i ima dosta zena koje su rodile poslije carskog.
no, ne moras o tome sada brinuti, sve u svoje vrijeme

CR zbog neotvaranja (max 4 cm) i zelene plodne vode...koliko ja znam zelena plodna voda je znak da beba pati...nakon 12 sati pokušavanja da sve završi vaginalnim porodom, završila sam na CR-u

što se tiće VBAC-a, priželjkujem si ga, ali kao što kažaeš..sve u svoje vrijeme

samo sam htjela dati svoj primjer kako uredna trudnoća i općenito sve prije nje ne garantira da se nešto neće zakomplicirat...da sam kojim slučajem bila toliko hrabra i poželjela rodit kod kuće, zanima me kako bi se situacija odvijala...da li je moguće da bi rodila vaginalno zdravo dijete? ili bi posljedice bile nezamislive...al neću sad šta bi bilo kad bi bilo...
jer ja ni u kojem trenutku nisam osjetila da nešto nije u redu...možda jednostavno nemamo svi taj (kako netko već danima spominje) "instinkt"...dapače bila sam uvjerena da neću roditi taj dan tj. da to nije vodenjak, nego čep, da trudovi nisu trudovi, nego grčevi ili BH kontrakcije...jednostavno nisam imala feeling da je porod stigao....
moje mišljenje (nakon tog iskustva) da svaka žena koja rađa doma je jako hrabra jer u životu nikad ne možeš biti siguran...sa svojim tijelom sam izgubila povjerenje upravo na svom porodu...a mislim da bi radije rađala u bolnici ( i pokušala se izborit za ono kaj želim) pa kaj je ziher je ziher nego brijala na to ajmo rađat ko naše bake pa nedajbože nekog zla..
al to sam ja, ziheraš, nesklona riziku, nepovjerljiva itd....mada ponavljam, uživam čitajuči priče sa kućnih poroda i svim tim ženama ja bi digla spomenik- ne zbog fizičkih bolova ili sl nego zbog hrabrosti, vjere i sigurnosti...

[Penelop@]

....mada ponavljam, uživam čitajuči priče sa kućnih poroda i svim tim ženama ja bi digla spomenik- ne zbog fizičkih bolova ili sl nego zbog hrabrosti, vjere i sigurnosti...

Ovo je lajtmotiv koji se provlači kod mnogih forumašica a meni je potpuno nejasan.

Divljenje zato što si odlučio ovako ili onako? Hrabrost? Vjera i sigurnost u sebe?
Mislite da je hrabra samo ona žena koja se odluči poroditi doma? da je sigurma samo ona koja pošalje liječnika kući?
Hrabrost se očituje u puno, puno stvari i nema tu mjesta divljenju. Hrabrost nije uvijek jednaka sigurnosti i najboljem izboru a to je u trudnoći i porodu iznimno važno jer nisi odgovoran sam za sebe.
Hrabri su i oni koji idu na himalaju a ne nose kisik. Nitko ne skače na njihovu odluku ali da odluče sa sobom povesti malo dijete (dakle, nekog tko nema ni pravo ni sposobnost donošenja odluka) mislim da bi se i te kako skočilo.

Ja, ja, ja... imam ponekad osjećaj da su te žene užasno fokusirane na sebe i ono što one žele a to mi je neshvatljivo.

[sirius]

Ovo je lajtmotiv koji se provlači kod mnogih forumašica a meni je potpuno nejasan.

Divljenje zato što si odlučio ovako ili onako? Hrabrost? Vjera i sigurnost u sebe?
Mislite da je hrabra samo ona žena koja se odluči poroditi doma? da je sigurma samo ona koja pošalje liječnika kući?
Hrabrost se očituje u puno, puno stvari i nema tu mjesta divljenju. Hrabrost nije uvijek jednaka sigurnosti i najboljem izboru a to je u trudnoći i porodu iznimno važno jer nisi odgovoran sam za sebe.
Hrabri su i oni koji idu na himalaju a ne nose kisik. Nitko ne skače na njihovu odluku ali da odluče sa sobom povesti malo dijete (dakle, nekog tko nema ni pravo ni sposobnost donošenja odluka) mislim da bi se i te kako skočilo.

Ja, ja, ja... imam ponekad osjećaj da su te žene užasno fokusirane na sebe i ono što one žele a to mi je neshvatljivo.

Sve žene koje ja znam ,a rodile su kod kuće ,rodile su tako upravo zato jel vjeruju da je fiziološki porod najbolji (i) za dijete.Vjeru su stekle informiranjem o samoj fiziologiji poroda ,a nikako ne površnim čitanjem npr.na intrenetu.
Kako fiziološki porod nije moguć u rodilištu,ostala im je opcija poroda kod kuće.
Što se tiče spomenika,njega im možda treba podići zbog borbe sa sistemom koji im ne omogućava da tako nešto ostvare zakonski regulirano te si olakšaju puno stvari.

[Penelop@]

Sve žene koje ja znam ,a rodile su kod kuće ,rodile su tako upravo zato jel vjeruju da je fiziološki porod najbolji (i) za dijete.Vjeru su stekle informiranjem o samoj fiziologiji poroda ,a nikako ne površnim čitanjem npr.na intrenetu.
Kako fiziološki porod nije moguć u rodilištu,ostala im je opcija poroda kod kuće.
Što se tiče spomenika,njega im možda treba podići zbog borbe sa sistemom koji im ne omogućava da tako nešto ostvare zakonski regulirano te si olakšaju puno stvari.

Ja uopće ne sporim da svaka žena ima pravo roditi kako želi. Ali ni jednoj ne treba dizati spomenik niti hvaliti hrabrost. Svaka donosi individualne odluke i nema mjesta pljeskanju.
Konkretno, nakon operacije mioma, moja maternica je kvalitete kineske majice. Ja sam se odlučila na trudnoću nakoj 11 godina (dakle , nisam više ni tako mlada). Svjesno sam ušla u rizik.
Ležanje, treće rezanje maternice s velikom mogućnošću rupture jer je sirotoj već dosta.
Ja sam dakle hrabra i treba mi skinut kapu i pljeskat
Ja sam dakle i glupa jer riskiram svoj život, život nerođenog djeteta, sudbinu rođenog koje je trenutno u pubertetu i treba me više nego ikad. Muža izostavljam iz priče jer bi se snašao s nekom sisatom plavušom

Dakle, ja sam se isto informirala i to uopće ne na internetu. Odlučila ostati trudna i sad mi treba pljeskati ili me maznut po glupoj glavuši?

Ne treba mi ni jedno ni drugo, treba mi konkretno iskustvo i zato su nekritički forumi veliko zlo.

[sirius]

Ja uopće ne sporim da svaka žena ima pravo roditi kako želi. Ali ni jednoj ne treba dizati spomenik niti hvaliti hrabrost. Svaka donosi individualne odluke i nema mjesta pljeskanju.
Konkretno, nakon operacije mioma, moja maternica je kvalitete kineske majice. Ja sam se odlučila na trudnoću nakoj 11 godina (dakle , nisam više ni tako mlada). Svjesno sam ušla u rizik.
Ležanje, treće rezanje maternice s velikom mogućnošću rupture jer je sirotoj već dosta.
Ja sam dakle hrabra i treba mi skinut kapu i pljeskat
Ja sam dakle i glupa jer riskiram svoj život, život nerođenog djeteta, sudbinu rođenog koje je trenutno u pubertetu i treba me više nego ikad. Muža izostavljam iz priče jer bi se snašao s nekom sisatom plavušom

Dakle, ja sam se isto informirala i to uopće ne na internetu. Odlučila ostati trudna i sad mi treba pljeskati ili me maznut po glupoj glavuši?

Ne treba mi ni jedno ni drugo, treba mi konkretno iskustvo i zato su nekritički forumi veliko zlo.

Zapravo mi uopće nije jasno o čemu pričaš?
O tome da netko tko razumije fiziologiju smatra da ne bi trebalo medicinski intervenirati tamo gdje je potrebno?
Mislim da znanje o fiziologiji može samo pomoći...
Naprimjer, ja sam majka djeteta sa vrlo kompleksnom srčanom greškom za sad dva puta operiranog,da bi uopće ostalo na životu.Ako život prema njoj bude dobar i sve bude ok ,ona nikada neće smjeti biti trudna.Ako je to sve što će ju( i nas njezine roditelje) brinuti u njezinoj dobi od trideset ,mi ćemo biti sretni.


Što se tiče pisanja na forumu...
Postoji forum podrške gdje se potiče razmjena mišljenja bez kritika osoba koje to ne podržavaju.Također postoji podforumi(kao ovaj na kojem smo sad) gdje nitko nema ništa protiv različitog mišljenja (od onog koje vlada na podforumima podrške).

[Joe]

Zapravo mi uopće nije jasno o čemu pričaš?
O tome da netko tko razumije fiziologiju smatra da ne bi trebalo medicinski intervenirati tamo gdje je potrebno?
Mislim da znanje o fiziologiji može samo pomoći...
Naprimjer, ja sam majka djeteta sa vrlo kompleksnom srčanom greškom za sad dva puta operiranog,da bi uopće ostalo na životu.Ako život prema njoj bude dobar i sve bude ok ,ona nikada neće smjeti biti trudna.Ako je to sve što će ju( i nas njezine roditelje) brinuti u njezinoj dobi od trideset ,mi ćemo biti sretni.


Što se tiče pisanja na forumu...
Postoji forum podrške gdje se potiče razmjena mišljenja bez kritika osoba koje to ne podržavaju.Također postoji podforumi(kao ovaj na kojem smo sad) gdje nitko nema ništa protiv različitog mišljenja (od onog koje vlada na podforumima podrške).

meni je savršeno jasno o čemu penelopa priča, nije mi jasno kako tebi nije :?

navela je odličan argument protiv pdf podrške, ne može biti jasnije napisan.

meni nije jasan tvoj odgovor.

[sirius]

meni je savršeno jasno o čemu penelopa priča, nije mi jasno kako tebi nije :?

navela je odličan argument protiv pdf podrške, ne može biti jasnije napisan.

meni nije jasan tvoj odgovor.

Meni nije jasno ,zato sam i pitala.

[Marion]

Kako fiziološki porod nije moguć u rodilištu,ostala im je opcija poroda kod kuće.
Što se tiče spomenika,njega im možda treba podići zbog borbe sa sistemom koji im ne omogućava da tako nešto ostvare zakonski regulirano te si olakšaju puno stvari.

Pa mozda bi trebalo preusmeriti cilj borbe. Fizioloski porod je moguc u rodilistu (dobijes svoju veliku prostoriju, poneses svoju muziku, TM ti je pri ruci, moze doci i dete/deca, rodjaci ako zelis, mozes da setas, stojis, lezis...radis sta god zelis, ukljucujuci jedes i pijes, ali sve vreme pri ruci imas sve medicinske opcije koje zelis, iskusnu babicu, operacionu salu po potrebi, lekare). Dakle cilj borbe kako uvesti fizioloski porod u rodilista bi bio svrsishodniji.

[dutka_lutka]

Fizioloski porod je moguc u rodilistu (dobijes svoju veliku prostoriju, poneses svoju muziku, TM ti je pri ruci, moze doci i dete/deca, rodjaci ako zelis

Pa ako dođu još i susjedi, onda ti je stvarno zgodnije doma
Prič'o je Odent nešto o privatnosti i neuznemiravanju, al ne zna on kako je kod nas s rođacima

A sad, nažalost, ozbiljno. Fiziološki porod je jako teško moguć u rodilištu - uglavnom, prema iskustvima rodilja, kod onih koje dođu otvorene 9.5 - 10 cm.
Kad žena dođe u bolnicu, stanu trudovi - priča koju smo čuli tisuću puta. A onda ide drip, pa ako porod ne napreduje, mora se na carski...ili beba pati satima pod dripom.

Bolnica je sigurno mjesto za porod? Moje dijete je tamo, osim opisane torture pri samom porodu, dobilo bolničku bakteriju. Zato što su je nakon poroda odvojili od mame. Pa koje bakterije će je onda kolonizirati? Znamo da su bolničke bakterije posebno patogene.

Bilo je i u medijima puno napisa o jednom drugom zagr. rodilištu, specijaliziranom za patologiju trudnoće. Sestrična MM-a tamo je rodila curicu, dijete je zbog bolničke bakterije dobilo sepsu, i već su im bili rekli da su male šanse da preživi. Ljudi su prošli pakao.

[white_musk]

Bolnica je sigurno mjesto za porod?

Da li je treba pokušati učiniti sigurnom?
Koliko se sjećam, Odent je "POdomaćio" salu za rađanje (primitivna soba),a nije išao kod žena kući da ih porađa.
Ne misliš li na tom tragu treba djelovati?
Ili su sve one koje ne žele rodit kući i koje pokušavaju poprvati stanje u bolnici (jer je to po njima najbolje opcija) "zatočenice mraka" :D?

[Nena-Jabuka]

A sad, nažalost, ozbiljno. Fiziološki porod je jako teško moguć u rodilištu - uglavnom, prema iskustvima rodilja, kod onih koje dođu otvorene 9.5 - 10 cm.
(

Istina, tisuću puta, no ne svima.
Meni da, dva puta. I mojoj sestri, i frendici...
Znam da se o tome pisalo, ali ja nikako nisam mogla (racionalno) dokučiti zašto mi se to događa.
Dočekali su me ljubazno i sa smiješkom (bar ta prva ekipa, druga je smjena bila druga priča),
nitko me nije zastrašivao,
nisam ni ja bila (u svijesti) prestrašena, niti sramežljiva,

štoviše, svi smo bili uvjereni da će sad sve ići glatko, kad sam već toliko dugo trudova odgulila doma,

ali, šipak, apsolutni zastoj, sat i po vremena ni jedan jedini trud, ko da se cijeli proces zaustavio i vratio natrag.
Zar smo toliko ustrašeni bolnicom da se dijete prepadne i iznenada odluči- ne, ipak ja ne bih, hvala, drugi put!

[marta]

Istina, tisuću puta, no ne svima.
Meni da, dva puta. I mojoj sestri, i frendici...
Znam da se o tome pisalo, ali ja nikako nisam mogla (racionalno) dokučiti zašto mi se to događa.
Dočekali su me ljubazno i sa smiješkom (bar ta prva ekipa, druga je smjena bila druga priča),
nitko me nije zastrašivao,
nisam ni ja bila (u svijesti) prestrašena, niti sramežljiva,

štoviše, svi smo bili uvjereni da će sad sve ići glatko, kad sam već toliko dugo trudova odgulila doma,

ali, šipak, apsolutni zastoj, sat i po vremena ni jedan jedini trud, ko da se cijeli proces zaustavio i vratio natrag.
Zar smo toliko ustrašeni bolnicom da se dijete prepadne i iznenada odluči- ne, ipak ja ne bih, hvala, drugi put!

Prekine se ciklus lucenja oksitocina i krene adrenalin. Tad porodjaj stane. To moze biti izazvano samom promjenom mjesta boravka, jer si se morala spremiti i odvesti u bolnicu, tamo su te docekali nepoznati ljudi i sl. A mislim da nije na odmet spomenuti i strah od bolnica i povezivanje bolnice s bolescu, bolesnicima, smrcu... Ne mora to biti nista izrazeno, dovoljno da nam podsvijest nesto sugerira i da se prestanemo osjecati sigurno.

[cvijeta73]

Zar smo toliko ustrašeni bolnicom da se dijete prepadne i iznenada odluči- ne, ipak ja ne bih, hvala, drugi put!

ja mislim da je to individualno, a mislim da i ima veze sa strahom.
ja sam oba puta bila u bolnici nekoliko dana prije poroda, i svaki put su mi krenuli trudovi i sve je bilo ok, dok nisu rekli, ajmo sad u rađaonu.
mislim, znala sam da kad tad moram rodit , i znala sam da je bolje prije nego kasnije, al svaki put sam se iznenadila kad je krenulo, ono u stilu, ok, al ja baš ne bih sad. to su neki lažni trudovi. neću ja još. sjećam se i cimerica u sobi, a sve su imale termin prije mene, prenijele, kako smo pričale, ajme da bar noćas nešto krene. i onda prvo krenulo meni. i one - blago ti se, a ja si mislim, ajme, nisam ja na redu!
i onda u rađaoni stalo sve.
nisam ja bila ustrašena bolnicom, mene je ona u principu smirivala
al eto, nisam neki fan samog čina rađanja, ni boli koja je neizbježna.

[Marion]

Pa ako dođu još i susjedi, onda ti je stvarno zgodnije doma
Prič'o je Odent nešto o privatnosti i neuznemiravanju, al ne zna on kako je kod nas s rođacima

A sad, nažalost, ozbiljno. Fiziološki porod je jako teško moguć u rodilištu - uglavnom, prema iskustvima rodilja, kod onih koje dođu otvorene 9.5 - 10 cm.
Kad žena dođe u bolnicu, stanu trudovi - priča koju smo čuli tisuću puta. A onda ide drip, pa ako porod ne napreduje, mora se na carski...ili beba pati satima pod dripom.

Bolnica je sigurno mjesto za porod? Moje dijete je tamo, osim opisane torture pri samom porodu, dobilo bolničku bakteriju. Zato što su je nakon poroda odvojili od mame. Pa koje bakterije će je onda kolonizirati? Znamo da su bolničke bakterije posebno patogene.

Ja sam dvaput rodila na carski, jer se drugacije nije moglo. Rodila sam u Nemackoj. U rodilistu dobijes veliku sobu sa bracnim krevetom, loptom, maramom zavezanom za strop (kao oslonac dok si u trudu) i x raznih pomagala, TV-om ako zelis, CD pleyerom... Za vreme poroda u prostoriji moze biti koga zelis da bude s tobom, moze biti svetlo ili zamraceno. U prostoriji je samo babica, lekara zove ako misli da je potrebno ili ako ja trazim.

Sa mnom je bio MM, dolazio je i S. na 10-20 min, jer je bio mali, a ja sam mu mama i nedostajala sam mu i da ne misli da sam nestala, da zna gde sam.

Na prvom porodu sam imala trudove na 3-5 minuta, ali se usce nije otvaralo, niko me ni na sta nije prisiljavao i svaka mera koja je bila preduzeta je bila u dogovoru sa mnom i MM-om. Vodenjak je pukao, raste nesto u krvi sto je signal da beba moze biti ugrozena infekcijom, hocete li antibiotike, hocu. Pa tako korak po korak. CTG moze lezeci, moze stojeci, moze setajuci.

Na prvom porodu nisam znala nemacki, dovedena je odlicna britanska babica kako ne bi bilo problema u komunikaciji, anesteziolog mi je bio Hrvat (iz istog razloga). Babica je blizu kada zelim, a skloni se kada zelim biti sama.

Svi su ljubazni. Od svoje dece se nisam odvajala ni minut, dakle rodjeni su i ostaju sa mamom i tatom. Podsticu dojenje i jako se trude, ali ovde mame retko zele da doje (to je druga prica).

Sigurno da ima i osoblja koje je nestrucno ili neljubazno, ali preovladjuje ovo ljubazno jos uvek (iako i oni imaju problema sa svojim zdravstvenim sistemom). Sve je cisto (teta cistilica koristi pamucnu navlaku za mop u svakoj sobi novu, dakle obrise sobu, stavi je u prljave, krece u drugu sobu uzima novu).

Pokusala sam pri drugom porodu prirodno, nakon sto je pukao vodenjak i proslo 12 sati u neefikasnim trudovima odlucila sam se za drugi carski.

Sve je bilo prepusteno mojoj slobodnoj volji i nikakav strah od bolnice nisam osecala. Ucinili su jako puno da se osecam prijatno i zasticeno u rodilistu.

Dakle moze se opustiti i pratiti svoje telo i bebu i imati medicinsku zastitu, nije cak ni preskupo, vise stvar organizacije.

[Marion]

Zaboravih, pre drugog poroda su mi znajuci moju zelju da probam jos jednom prirodno ponudili akupunkturu, na zalost nije pomogla, ali se jako trude da prirodnim lekovima pomognu trudnicama i novim mamama, a antibiotici i drugi lekovi su kad se drugacije ne moze (nisu brzi u njihovom preporucivanju ili davanju).