tamo negdje kod drugog-treceg sam si izmislila pjesmicu

kad krenu - samo si zapjevam, po mogucnosti - iz sveg glasa


uglavnom - ako su opasni po sebe i/ili druge - uklanjam ih po kratkom postupku iz situacije, smirujem ili ostavljam da se smire (ovisno o starosti i trenutnim mogucnostima), kratko porazgovaramo o dogadjaju. al ja sam stvarno kratka na tom pojasnjavanju. recenica-dvije i gotovo. nemam ja zivaca objasnjavat da dugacko i siroko. i u mnogim drugim situacijama reagiram kratko i jasno. iznenade se, al za neke stvari vrlo brzo nauce i prihvate objasnjenje/reakciju.

ako nisu opasni - pjevam pjesmu i ignoriram