Da nadodam, da ne bih bila krivo shvaćena, kad govorim o strahopoštovanju, ne mislim na strah koji bi blokirao dijete u reakcijama na neprimjereno ponašanje tih odraslih autoriteta, ne mislim na pognutu glavu i podvijen rep, nego jednostavno na pristojno ophođenje.
Možda sam u manjini, ali nekako ne smatram vrijednim divljenja djecu koja odgovaraju profesorima (uhvatila sam se baš te kategorije jer to i jest tema) i u svakoj se situaciji znaju zauzeti za sebe bezobrazlukom. Ne govorim napamet, nego slušam oko sebe mnoge roditelje školske djece koja ponosno prepričavaju kako je dijete reklo "E baš to neću napraviti, nemate mi pravo to narediti" i tome slično.