Ne samo previše američkih filmova... iako se slažem s navedenim. Dnevnik je sasvim dovoljan. Vijesti tipa "silovatelj dobio 2 ili 3 godine zatvora" ohrabruju i potiču nasilje. Isto kao i uzori iz kojih jednostrani promatrač zaključuje da se ne ISPLATI biti dobar i pošten jer ne dospiješ nikamo. Ako ti to roditelji ne utuve u glavu (svojim primjerom u prvom redu, pa tek onda i odgojem) ima svega...pomikaki prvotno napisa
Učiteljica mog starijeg pričala je jednom kako nije mogla ukrotiti malog divljaka iz jedne starije generacije. Kumila je i molila roditelje da nešto poduzmu, ali nisu. Tek kad se dijete okrenulo i počelo nasilnički ponašati prema roditeljima, došli su učiteljici po pomoć (jer je ona bila osoba od autoriteta). Mnogi roditelji ne vide da permisivnim odgojem ne čine uslugu ni svojoj djeci ni sebi. Neki to shvate na teži način. Nema to veze s "ne po guzi" ili "malo po guzi". To ne rješava ništa. Ne bih sada o tome što i kako treba - ima puno drugih topica. Činjenica je da učitelji i osoblje škola s nekim rodietljima može razgovarati i dogovoriti nešto konkretno, ali ima i onih "koji su pozobali svu pamet svijeta" i s kojima se ništa ne postiže razgovorom. TU bi trebalo osmisliti neki zakonski okvir (mjere, ne znam ni ja, nešto konkretno što škola može poduzeti) da takvi ljudi prihvate nositi svoj dio odgovornosti. Promjena mentalnog sklopa šira je priča i ima veze s općenitim društvenim vrijednostima. Ja ne mogu drugo nego svoju djecu odgajati kako se nositi s nasilnicima. To i radim. (I kvocam ravnatelju i svima za koje mislim da mogu riješiti neke stvari, ali neugodno sam se iznenadila kako im je mali manevarski prostor).
 |
|||
Odgovori s citatom