Ja ne mogu mm-u prepustiti da L urla svaka dva sata noćima dok sam ja u drugoj sobi jer čovjek ima prezahtjevan i odgovoran posao da bi si mogao dopustiti da na posao dođe neispavan. Znači, sve je na meni. Isto kao i kod L&L, moje dijete uuuuuuurlaaaaaa ko sivonja, nikakva objašnjenja uopće ne uzima u obzir - u tom trenutku ona hoće svoju bogomdanu cicu i to što ja pritom trabunjam o nekoj uspavanoj cici njoj apsolutni ništa ne znači. Glupo mi je zamijeniti jedno ponašanje (dojenje) drugim koje će biti jednako neodgovarajuće (noskanje ili neka druga ekstravagancija). Da ju ignoriram? U stilu, pokušavam podragati i održati fizički kontakt (odguruje mi ruku), pričam (iako se toliko dere da ništa ne čuje pa ne znam kome pričam), pjevam (haha. ha.)...? Što ste vi radile u tim trenucima? Uzmite u obzir i da ako joj moje riječi uspiju doći do uha ona nema ni 2 ni 3 godine. Pretjerane govorancije nisu za malce.