Btw. gledanje dvd-a ni čitanje u autu nikako ne dolazi u obzir. Bilo bi sve ispovraćano....
 |
|||
|
|
|||
Btw. gledanje dvd-a ni čitanje u autu nikako ne dolazi u obzir. Bilo bi sve ispovraćano....
Nema sladoleda, voća, bonbona, dvd-a. Ali ne zbog neke životne filozofije, nego filozofije "izbjegni riganje na bilo koji način". Putem jede slanac ili štapiće i pije vodu, a glazba, hm, let 3
kod mene su na play listi guetta, edward maya i sl
ma meniju jabuke i sendvići sa paprikom i piletinom .
ajme, da mi netko zabrani jesti u autu, ja bih stvarno bila nesretna.
nama ne smetaju mrvice
e da, mi u autu obavezno pjevamo "sve ptičice iz gore (izgore)" i "u gori raste zelen bor"
standard za auto, već 30 i kusur godina
Mi nemamo muziku u auto, mislim imamo, ali ne palimo. Voli tišinu. Tek sad vidim da bi možda trebala upaliti, možda se djetetu dopadne.
i mi smo se davno oprostili od dječjih pjesmica, ajme ubilo bi me da to moram slušat.
cure su si iz naše kolekcije izabrale što im se sviđa, pa malo njima prilagodimo repertoar. trenutno drmaju po miki i the noisettes. btw, kad smo kod fa fa fa, one obožavaju ovu stvar http://www.youtube.com/watch?v=6md5RSnVUuo
pa kad krenu pjevat "suck it too hard on your lollipop ...." LOL sreća da je na engleskom LOL
razmišlljala bih o dvd-u da se ima više para da gledam ovog macana kako jelte pjeva
http://www.youtube.com/watch?v=jEMa2DIvxQA
a ovdje mi je još bolji http://www.youtube.com/watch?v=Cxf28GPuRiI
a ovdje , ajme .... u uniformi plus pogledhttp://www.youtube.com/watch?v=66Mrr...eature=related :valjamsepopepeluzbogot:
Drugarice profesorice, hvala ti na prosvjetljenju. :pridružijemtiseupepeluzbogot:
Idem ja u offt, ali to mi je najveća trauma iz djetinjstva. Uvijek sam zamišljala pougljenjene ptičice iz kojih se još dimi na istom takvom drveću.cvijeta73 prvotno napisa
ajme, da mi netko zabrani jesti u autu, ja bih stvarno bila nesretna.
nama ne smetaju mrvice
e da, mi u autu obavezno pjevamo "sve ptičice iz gore (izgore)" i "u gori raste zelen bor"
standard za auto, već 30 i kusur godina
U nasem autu je MM sam instalirao neke zvucnike i slucajno je ispalo tako da rade samo oni pozadi, ali ne i oni napred. Pa nam sad to mnogo dobro dodje, maloj odfrljimo pesmice a mi pricamo bez prekidanja.
Nedavno smo isli na kraci put i nas dvoje se zapricali a ona od pozadi nesto pokusava da kaze ali mi je ignorisemo. A onda se dosetila i uzela vuvuzelu (dobili kod cika mekdonalda - junkstavila MMu na rame i vice: Nadja hoce vodeeeee, Nadja hoce vodeeeee!!!!
evo još jedne
mi čim sjednemo u auto (pričam o duljem putovanju)
počinjemo jesti
ja sam gladna prije naplatnih kućica u Lučkom
a tako i djeca
nosimo sendviče i vodu
uvijek stanemo na Tifonu piti kavu
dok se djeca igraju na dječjem igralištu
tamo kupimo i preskupe grickalice
samo sam jednom pravila "hranu za put"
ali samo zato što je putovanje trajalo 10 sati
ali putovanje nije putovanje bez stajanja na kavu
nema dječje mjuze
djeca se u autu ne bave ničime posebno,
ponekad pjevaju,
uglavnom razgledavaju krajolik
auto nakon putovanja izgleda poput svinjca
I da, poslije povratka s mora još uvijek ima sira u sinovoj sjedalici (unutar sjedalice).
hehe, X
auto nakon putovanja izgleda poput svinjca
Kod nas se jede čim se uđe u auto, i istina, nikad se riješiti mrvica, ali zato nećemo prestati jesti u autu.
Za mene obavezno štapići s kikirikijem (ovisna), za malu mali sendvič, narezana jabuka, pecivo, pohana šnicla
Ja, odnosno mi, nemamo problema s mrvicama, kad dođemo tamo - auto na čišćenje u autopraonu, isto tako kad dođemo doma! Dečki to tako dobro očiste da je auto ko nov. Na as imamo ljetne navlake koje jednostavno operem....
Ionako je auto kupljen da on služi nama, a ne da mi budemo sluge njemu....
I kod mene je doma sve tip-top, čisto, al ipak mi je draže vozit se u tišini i da klinci neš grickaju, nego na svakih sto metara slušam; mama ja bih ovo, daj mi malo, ja bih ono...
Pričam o svojoj dječici od 2 i 4 godine....
Kad narastu možda nebudu jeli u autu, kaj ja znam.....
Al zato će onda ovo treće koje stiže u listopdadu,
Posljednje uređivanje od Cheerilee : 16.07.2010. at 09:56
Slobodno kupi,Kad bih bila sigurna da djetetu ne bude muka u autu, odmah bih mu kupila DVD.
moji su klinci baš osjetljivi na vožnju,
ne smiju niti sadržaj crtića pročitati da im ne bude zlo,
ali od gledanja im nikada nije mučnina.
Mi taj DVD za auto imamo godinama
i pravi nam je spas na dugim putovanjima.
Ma da? Ozbiljno?
Kako uopće to izgleda, kako se pričvrsti? Ima kakav link?
http://www.google.hr/images?hl=hr&q=...og&sa=N&tab=wi
Ne jedemo u autu, pijemo vodu (ja i klinci) i sokove (MM). Do sada još nismo išli na putovanja na kojima ne bi bilo moguće stati s vremena na vrijeme i pojesti nešto. Ili se samo prošetati ako vidimo da je klincima već fakat dosta vožnje.
Što se tiče grickalica - nikad nismo uveli običaj da se one jedu po putu (niti mrkva, niti smoki/štapići, niti sladoled). Ne zato jer smo "mi sluge autu, a ne on nama" već zato jer se meni taj običaj ne sviđa. Isto kao što mi se ne sviđa niti šaranje po zidovima (niti po jednom zidu) ili skakanje po krevetu.
Putni DVD nemamo i ne vjerujem da ćemo ga imati (iako sam se do sada već dovoljno puta uvjerila u istinitost izreke "nikad ne reci nikad"). Uvijek nosimo hrpu igračaka i s njima se klinci igraju tijekom puta.
da nam netko zabrani hranu ili glazbu u autu mi bi naprosto uvenuli, svi skupa.
jede se odmah i jede se svašta. najprije navratimo u pekaru i požlampamo par njihovih proizvoda i onda u toku puta ili lepinjice koje napravim ili sendviči, nakon toga grickalice, neki keksići ili kolači ako sam napravila i tako...
ako idemo na duži put obavezno se nosi piletina i paradajz, traume iz djetinjstva
Mi u autu jedemo i sladoled. Pokrijem malog tetra pelenom i jede, zašto ne?
Posljednje uređivanje od Anemona : 17.07.2010. at 17:30
Što se mene tiče: zato jer ja sjedim naprijed, dijagonalno od malog koji se sav zamrlja i ne mogu kontrolirati po čemu će on sve razmazati sladoled. A on sa čokoladnim rukama zamrlja sve što može dotaknuti. A meni to nije fora, iako vidim da sam po tome u manjini na ovom topicu. Zato Borna pojede sladoled vani (u bircu na benzinskoj/parkiću/na parkiralištu) i zamrlja samo sebe i svoju robu. Očistim ga koliko mogu i tek onda ide u auto
Meni svejedno kako jedete, samo sam napisala da je nama ok "trik" s tetra pelenom. Tako ne zamulja ništa osim pelene. Prekriven je i on i dio AS do kojeg može rukama, ili pokapati (pojasevi, stranice). Lijepo ruke briše u pelenu, kaplje mu po peleni i to mi je ok.Što se mene tiče: zato jer ja sjedim naprijed, dijagonalno od malog koji se sav zamrlja i ne mogu kontrolirati po čemu će on sve razmazati sladoled. A on sa čokoladnim rukama zamrlja sve što može dotaknuti. A meni to nije fora, iako vidim da sam po tome u manjini na ovom topicu. Zato Borna pojede sladoled vani (u bircu na benzinskoj/parkiću/na parkiralištu) i zamrlja samo sebe i svoju robu. Očistim ga koliko mogu i tek onda ide u auto
e, sladoled u autu još nismo probali...
ionako ga ima svuda kad se jede, mogu misliti šta bi tek po presvlakama bilo...
rojile bi se muve za nama...-P
Ma mislila sam da je ovo "zašto ne?" pitanje upućeno meni, a ne stilska figura.
moji papaju u autu i to ne samo kad putujemo dalje.
već i u gradu, ukoliko je vrijeme za papanje, a mi se zadržali predugo.
sladoled nismo još jeli u autu.
dvd nemamo, klinci vole gledati okolo, malo spavaju, malo gnjave, ali to sve spada u čari putovanja s djecom.
Ni meni nije fora da se jede u autu sladoled. U biti, ja samo u situacijama kad idemo na duži put dajem da se išta jede u autu. Inače nema šanse. Auto bi mi stalno ličio na svinjac, pun mrvica i smeća. Mrzim kad mi je prljav auto.Što se mene tiče: zato jer ja sjedim naprijed, dijagonalno od malog koji se sav zamrlja i ne mogu kontrolirati po čemu će on sve razmazati sladoled. A on sa čokoladnim rukama zamrlja sve što može dotaknuti. A meni to nije fora, iako vidim da sam po tome u manjini na ovom topicu. Zato Borna pojede sladoled vani (u bircu na benzinskoj/parkiću/na parkiralištu) i zamrlja samo sebe i svoju robu. Očistim ga koliko mogu i tek onda ide u auto
Ja ne volim da se u autu jede sladoled ili neko voce koje curi na sve strane. Zasto? Plasim se osa, pcela.... Kad bi nam osa uletela u auto ja bih toliko mahala, mlatila i drala se da MMu nista ne bi preostalo nego da sleti u jarak kraj puta
A za prljav auto me bas briga, nama je auto ionako stalno u haosu.
Aaaa gde me nadjoste.
Ja moram da nahranim i MM i decu.
MM stalno jede kad vozi, prvo me to nerviralo, pa sam prihvatila, i jednostavno ih hranim ceo put.
Od hrane nosimo ugl nesto sto sam ispekla (pizza, mafini, neki sendvici, pita), kokice, voce, keks, voda.
Ne nosim "rucak" ali se trudim da to sto ispecem bude sto hranjivije.
E da, ponekad ponesem i makarone.
A sto se muzike tice, od kad imamo narezan boowa i kwala cd, nema sanse da Isidor dopusti bilo sta drugo.
Ako je budan - a manje spava i od tri godine starijeg brata, kad smo u voznji.
Sad kao da ja stalno branim da sve mora biti umuljano.Ja ne volim da se u autu jede sladoled ili neko voce koje curi na sve strane. Zasto? Plasim se osa, pcela.... Kad bi nam osa uletela u auto ja bih toliko mahala, mlatila i drala se da MMu nista ne bi preostalo nego da sleti u jarak kraj puta
A za prljav auto me bas briga, nama je auto ionako stalno u haosu.
Htjela sam samo reči. Auto je zatvoren, upaljena klima, sladoled/voće kaplje po tetra peleni. Tetra pelenu ubaciš u vrečicu i zatvoriš, dijete obrišeš vlažnim maramicama (dijelove koji nisu bili pokriveni - lice, dlanovi), maramice ubaciš u vrečicu i otvaraš dalje prozore i vrata kako želiš pčele, ose i ostala gamad nemaju na što ići.
I potpisujem auto u kaosu. Takav je i naš, a nema veze s hranom.
Posljednje uređivanje od Anemona : 18.07.2010. at 09:58
Poludih od smijeha.
Nego, kod nas se obavezno jede, sluša mjuza... Auto nam je poput ormara - sve svoje nosimo sa sobom
Nažalost, uvijek podmićujem malu hranom, tj. smirujem, znam da je to izrazito loša navika, ali tješim se da je gene što se tiče linije pokupila s ćaćine strane, što znači da je sav junk food ovog svijeta ne bi udebljao.
Njoj pripremim obavezno puno mlijeka, kruh, rižine keksiće, eventualno jabuku i kašice.
Mi jedemo XL sendviče, ljuti čips, čokoladu, pijemo vodu i sokove. Nezdravo, da, ali to nam je gušt.
Sluša se stvarno raznolika glazba: Depeche Mode, Simply Red, dalmatinske tradicionalne pjesme i klape, Arsen Dedić... ili neka dobra mjuza na radiju. Pitam se kako to sve uspijemo smiksati
I hvala dragim mamama na prosvijetljenju što se tiče mp3 i DVD-ova, nikada mi to nije palo na pamet. Moja je curica još uvijek prepremalena za takvo što, ali vjerujem da će nam u budućnosti dobro doći...
Ma shvatam ja to. Mi nemamo klimu pa su svi prozori otvoreni. Nadja ima obicaj da brise ruke o kosuSad kao da ja stalno branim da sve mora biti umuljano.
Htjela sam samo reči. Auto je zatvoren, upaljena klima, sladoled/voće kaplje po tetra peleni. Tetra pelenu ubaciš u vrečicu i zatvoriš, dijete obrišeš vlažnim maramicama (dijelove koji nisu bili pokriveni - lice, dlanovi), maramice ubaciš u vrečicu i otvaraš dalje prozore i vrata kako želiš pčele, ose i ostala gamad nemaju na što ići.
I potpisujem auto u kaosu. Takav je i naš, a nema veze s hranom.Uglavnom ako ne sedim iza sa njom nego napred velike su sanse da ce sladoled baciti na pod kad vise ne bude htela ili spustiti na sediste "samo nesto da namesti".... I tako.
Mala je na tatu, neurednusa do krajnjih granica
prošle i pretprošle godine sam nosila skuhane kašice,vodu i rižine pločice
stajali smo na odmorištu i hranili ih,presvlačili ...
vrijeme stajanja smo tempirali po njihovom spavanju
ove godine ćemo neko pecivo,jogurt,voće,slatkać...
moji nikada ne jedu u autu
nisam čistunka nego se bojim gušenja (ne,ne nikad im nisam miksala hranu,od početka jedu samo usitnjeno vilicom),to su moje paranoje
dobiju samo piti i to ih gledam dok popiju i onda spremam boce
u autu pjevamo,pričamo,gledamo kroz prozor,spavamo...
za put do mora si uzmemo vremena,ne žurimo,stajemo često
prošle godine smo put koji pređemo za 2,5 h prošli za 4 h al bilo nam je super
Ajde, baš me ovo zanima, kako vi drugi putujete s malom djecom (do 4-5 godina).za put do mora si uzmemo vremena,ne žurimo,stajemo često
prošle godine smo put koji pređemo za 2,5 h prošli za 4 h al bilo nam je super
- u koje doba putujete?
- da li tempirate put noću?
- da li tempirate za vrijeme dnevnog spavanja?
- da li imate puno stajanja, ili pokušavate odguliti u komadu?
- da li stajete za ručak?
- ...
Mi imamo od Čk-a do Biograda nekih 4 sata vožnje,
nestajemo ukoliko klinci ne povraćaju, ili treba netko na wc (al to je onda samo wc..) vozimo u komadu....
Krećemo na put oko podneva, dakle kad ima je vrijeme spavanja,
zaspu kod Vž-a, zbude se kad dođemo (ili malčice prije...)....
Noću ne putujemo.....
Mi smo prosle godine (mala je imala 2.5 godine a put traje 10-12h BEZ pauza) deo puta odgulili preko dana (krenuli smo u vreme dnevnog spavanja pa je 1.5h spavala a ostalo bila budna). Onda smo napravili veeeeeeeliku pauzu, jedno 5h smo se setali po planini, vecerali, obisli igraonice, malo se smrzli i uvece nastavili put. Ona je odspavala sve do mora tako da vise nismo stajali osim na granici.
Ove godine cemo najverovatnije da krenemo uvece i nadam se da ce spavati celu noc, a to znaci da MM ne pravi pauze, samo ako je bas sila!!!
Kad su moji bili te dobi bilo je ovako:
Naši su izuzetno rijetko spavali u autu. Ne putujemo noću, gledamo da to bude danju. Kad se ide NA more ili neku vožnju dulju od 2-3 sata, ide se tako da se stigne čim prije. Obično se u smještaj (apartman, hotelska soba) može ući oko 10-11 sati prije podne, pa smo znali krenuti tako da taman stignemo u to vrijeme. Kad su bili manji išli smo na kraće destinacije (Dramalj, Krk), kasnije i dalje, ali Krk volimo i dalje.
Natrag na temu: Stali bi na kavu i da protegnemo noge, da klinci pojedu i slično, na nekom odmorištu. Znali smo stati i na Plitvicama (tam klinci točno znaju gdje i u kojem hotelu je preparirani medvjed, gdje se dobiju fini sendviči od pršuta i slično...) ali u pravilu pri odlasku ne dangubimo. Od hrane smo nosili pecivo ili sendviče, eventualno rezane paprike i jabuke, vodu za piti, ali nerijetko bi donijeli taj putni doggybag na odredište netaknut.
Povratak je druga stvar - tada u pravilu ne žurimo, stanemo negdje na ručak (štajaznam, Ozalj - Rastoke ili tak nekaj gdje se može nešto i vidjeti, a ne samo jesti - ima tam finih pastrva) i vratimo se doma do večere.
mi smo vrlo vrlo ležerni
putujemo kad se spremimo, nekad je to ujutro, nekad točno u podne, nekad navečer. nema pravila. ne tempiramo spavanja.
mislim da još nijednom nismo odgulili put u komadu, a ne idemo baš daleko na more. kad su bile male bebe, imali smo bezbroj stajanja zbog vrištanja i dojenja, pa smo tako jednom od zagreba do pule putovali 7 sati, a od zagreba do krka 5 sati.
sad ne doje po putu, ali svejedno recimo do krka stanemo barem 2 puta, jedno kraće stajanje /10-15 minuta/ i jedno duže /45-60 minuta/. sad nam treba cca 3,5 sata do krka
mi tako volimo putovati, MM i ja smo i bez djece tako putovali
Nikad nismo putovali noću, ni dok je A. bio beba, a ni sad. Nehumano mi je to prema MM-u koji sve to mora odvoziti (i za kojeg znam da bi noću bio krepan umoran, pa je pitanje koliko bi takva vožnja bila sigurna).
Dok je A. bio manji, probali smo par puta tempirati put za vrijeme dnevnog spavanja, pa je posljedica bila ta da je dnevno spavanje preskočio
I obavezna, najvažnija stavka: izbjegavamo putovanje subotom!
pa po meni nije toliko vazno sto se jede na putu, i izvanrednim situacijama, vec sto se jede kad zivot normalno tece...
ja ne volim i ne da mi se pakirati kad se putuje jos i hrpu propisne hrane sa sobom, tako da na putu cesto se jede hrana koja mi inace ne bi
pala na pamet. moji rado i puno jedu, ima ih puno, pojeli bi vraga kad se nakane. ja ne prezam od bilo cega kad se radi o zivcima suputnika, jer bi nas inace istjerali iz prijevoznog sredstva (mi so rijetko u automobilu, a i tada samo na kratke staze, vec se cesce radi o avionu, vlaku i busu). bilo koja hrana osim previse direktnog secera, dvd playeri, igrice, bilo sto ...
Idem ja u offt, ali to mi je najveća trauma iz djetinjstva. Uvijek sam zamišljala pougljenjene ptičice iz kojih se još dimi na istom takvom drveću.
Ovo je super. Morala sam i mm pokazati, dobro smo se nasmijali.
A kad porastu ,na početku puta ubace slušalice u uši i muzika je glasnija od one s vašeg radija, a kad želite popričati sa svojim već velikim djetetom morate ga najprije dotaknuti da reagira. A hrana putem- totalni junk, gore nego doma. Ma, valjda nisu svi takvi .
X
Ovo za NE putovanje subotom je baš interesantno.
Svaki apartman koji sam zvala iznajmljuju od subote do subote u sezoni. Kako to izvesti?
Nije lagano, ali se može, samo treba biti uporan. Mi našli smještaj ove godine privatni od nedjelje do slijedeće srijede ujutro, ukupno 10 dana. Uredno se moglo dogovoriti.
Inače, često smo išli u hotelske apartmane (Lavande na Krku, to je kod Haludova) gdje ne postavljaju taj uvjet da se ide od subote do subote. Takav smještaj malo više košta, ali nama je odgovaralo.
Ako se baš moralo ići subotom, išli smo rano ujutro i nikad nije bilo problema. Za natrag - obavezne gužve i to su mi bile užasne traume. Prošle godine smo zbog toga išli iz Zadra starom cestom i bilo nam je sasvim ok, ali dulje smo se tandrkali. Sve ovisi kako dijete/djeca podnose putovanje.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 19.07.2010. at 09:27
moja beba putem spava - blažena mamina djevojčica. onda i ja dremnem a tata vozi i pije vodu ili coffe2go!
obično putujemo po 2 -4h u komadu i stižemo kud god da krenuli pa nije bilo potreba ze sendvićima ali grickalice volimo - i to sve - slatko, slano, voće, povrće - ma samo da se trpa!
damica obično zaspe od stana do Lučkog (ulaz na autoput) i budi se na izlazoj stanici kad auto zakoči da platimo cestarinu!
dakle - nova igra u vožnji (za one koji grickaju) ubacite u kutiju mješane grickalice, koje dijete voli i manje voli i neka prevrće po njima i traži omiljene! edukativna igra sortiranja -samo što se ne razdvajaju slični objekti u manje kutijice nego jedna vrsta u usta a drugo se prosljedi sljedećem igraču/grickaču!
Ja se sa svojima nikad ne vozim otraga (uskoro neće ni biti mjesta za mene
ali stvarno nam to nije bila praksa...
Ni na dulje, ni na kraće relacije....
Često idem sama negdje s njima (od kad su oboje bili bebe) pa su naučeni da ja sjedim naprijed oni iza i niti me ne traže....
Posljednje uređivanje od Cheerilee : 19.07.2010. at 09:45
ne znam ni zašto sam se ja tako dugo zadržala iza - nekako kad je bila jako mala mislila sam nek sam joj blizu ako me zatreba i tako malo po malo ostala ja iza
i sad kao priprema za drugo dijete jednog dana - mislim si pa di ću ja iza sa dvije sjedalice, idem polako pobjeći naprijed i ok nam ide!
a kad nas dvije idemo same, onda nema problema uvijek je ona iza a ja vozim (logično hihihi) i pjevamo šta bilo - fakat je super suputnik -nije izbirljiva što se tiče muzike! sve joj paše! samo nek ona maše ručicama i ponekad ubaci koji vokal!
Sad ste me sjetile - lakše je kad je dvoje odraslih, aii nije uvjet. Kad su moji dečki bili sasvim mali (mlađi u onoj sjedalici koja se okrene i ide na prednji sic, u starom autu nije bilo zračnih jastuka) znala sam s njima ići sama do mame i natrag (100 km). Na dulje - ne baš.... Zapravo, nije bilo ni prilike. A onda smo kupili novi auto i nove sjedalice i gotovo. Nije da se ne bih usudila putovati s njima dalje, ali eto - nije bilo prilike.
U našem autu su za zabavu i igranje uobičajene hrpe plišanih igračaka (jedino za njih moraju imati torbe i pokupiti ih - to rade svojevoljno jer se ne vole odvajati od njih) i mir je već godinama.
Dok su bili u dobi od 2-3 godine, štedili smo za kopnenu vikendicu i preskočili more i druga dulja putovanja, a baš mi se nekak čini da je to kritična dob. Eto, slučajno je tak ispalo.
najljepše je bilo kad je bila u sjedalici na suvozačkom mjestu okrenuta u rikverc od vožnje a licem prema meni
sjećam se vrećice pune malih zvečkica i igračaka koj ami je bila u krilu i svako malo sam joj nešto novo dodala a ona bi to naravno hitila ljevom rukom između sica i vrata - onda ja vadim drugu i tako dovijeka - to je ona i skužila kao igru 'moram baciti ovu igračku da dobijem novu' hihih
sada je sjedalica iza suvozačkog sica i malo si nariktam retrovizor i onda se nas dvije malo gledamo, puno smješkamo i super putujemo!
Na put smo obično kretali ujutro 5-6 da izbjegnemo velike vrućine. Ove godine ćemo vjerojatno kasnije jer imamo klimu. Dnevno spavanje je cura već odavno izbacila, pa ni ne možemo tempirati put prema njenom spavanju. U vožnji nekad zaspi, nekad ne, nema pravila. Ono što nam je najvažnije: ne krećemo na put subotom, nedjeljom niti dan uoči praznika. Ove godine idemo u ponedjeljak i vraćamo se u petak, nikad nije bilo problema s pronalaskom apartmana. Stajemo putem (MM je pušač i kavopija) da protegnemo noge i obavimo wc, u vožnji sam obavezno iza silom prilika (povraćanje). Prošle godine smo doma krenuli dosta rano, ali smo stali na Plitvicima i cijeli dan obilazili NP. Ove godine isto planiramo neki izlet na povratku (dok je bila beba, nije bilo takvih izleta).
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom