la_mama prvotno napisa
Afskroz.
Ali ne želimo miješati frontove i razine - ima nas tu kojekakvih profesorica, umjetnica i ostalih koje smo mogle svoje prenemaganje u literarnom smislu zamijeniti čitanjem pjesmica po doma za djecu i susjede; ima nas koje smo mirno mogle otpustiti svoja zanimanja i posve zaboraviti na njih jer smo pronašle drugi svoj put - kao što ljudi budu ekonomisti, a onda odjednom shvate da su umjetnici u drvu i imaju galeriju svojih drvenih čaplji i super nam je.
Domaćica je - ako hoćeš - profesija. Koja ne ide uz neke druge, visokozahtjevne profesije. Kao što ne možeš biti pedijatar I astronaut u isto vrijeme, ma kako pametan bio.
Ne postoji mogućnost biti full-time mama i vrhunska liječnica, naravno. Pitanje je koliko uopće može majka-liječnica izdvojiti vremena za porodiljni - danas se znanost razvija takvim tempom da je posve jasno da par godina može značiti da si van igre.
Samo je pitanje kako ćeš posložiti život, što izabrati, a što otpustiti. Ja se zapravo divim snazi, odlučnosti i sposobnosti žena u tim nekim zahtjevnim strukama, a koje uz to furaju obitelj. To je veliko postignuće, to je nešto doista impresivno, i drago mi je u bolnici popričati sa majkom, s kojom dijelim taj svoj dio iskustva, a koja je ujedno i stručna. Yap! Ima žena o kojima vrijedi da se piše, jer mnogo će se naših kćeri naći u tako nekoj varijatni - žena koja zna ostaviti posao u glavi, i doma biti majka puna strpljenja i ljubavi, i supruga, i koja se vikendom zna zabaviti, i pružiti svu toplinu svijeta. Od jedne takve sam slušala razrađene mentalne strategije kako doći sa posla, tijekom vožnje doma raznim meditativnim tehnikama, rutima itd. ostaviti posao doma, i pojaviti se na vratima kao da si upravo ustala iz kreveta. Svaka čast! Ali to nije banalnost, koja je na raspolaganju svakoj ženi. To je umijeće.
I još - svaka od nas ima svog muža, sa svojim zanimanjem, sa svojom idejom kako se živi i koliko se pomaže, svaka od nas ima svoju priču sa našim majkama i svekrvama koje hoće čuvat, neće, koje su lude ili divne, koje su upravo pobjegle s trideset godina mlađim ljubavnikom pa ne mogu uskočiti kad sam ja u noćnoj... - to je računica u kojoj mi mnogo puta nismo neki faktor, naprosto neke karte su nam dodijeljene. I nekoj ženi se sve to složi, pa može, neka može biti genij - ali ne može. I svaka od nas ima svoj zdravstveni karton - neka može, neka ima slabiju kralješnicu, pa ako stoji cijeli dan na odjelu, doma ne može da skuha.... Tužno je kad nas se gura u leđa, tako malo imajući u vidu sve te faktore. Za mene je to ultimativni šovinizam i bezobzirnost prema ženi. Nagazit je na svim frontovima jer se eto može.
Hoću reći, da skratim - biti uspješna u visokozahtjevnom poslu i istodobno biti majka na mjestu, i njegovati ono najbitnije - obitelj - toliko je zahtjevno, toliko je teško, toliko traži cijelu ženu da je to ekstra, to je posebno, to je nešto za pohvaliti, i svakako - svaka koja to može trebala bi imati svoj show na televiziji i dijeliti to visokovrijedno iskustvo. I ja znam više od nekoliko takvih žena.
Ali to je Blanka Vlašić. Nešto predispozicije, nešto treninga, nešto karaktera, nešto obitelji - tata trener - i eto je.
Ali problem je kad se minorizira sve to - kao svaka žena bi to mogla trebala, nije to niš, još moramo biti i seksi mace...a u RH se to tako nekako predstavlja - mi smo rijetko anti-majčinska zemlja, i mentalitet...
Ako koja može i hoće - nek se primi i nečeg drugog uz majčinstvo i obitelj, zašto ne. Netko tri sata tjedno, netko pol radnog vremena, a neka će biti neurokirurg svjetskog glasa.
Jedino pri tome čovjek mora biti više nego pošten prema sebi pa izračunati koliko stvarno može - a koliko netko plaća. Koliko dijete gubi, ili dobija. A tu je doista bezobrazno od ikoga da drugome radi kalkulaciju. Tu je svatko pred svojom savjesti.
Ja sam tužna jer vidim kako mnoga djeca lunjaju, i nemaju baš neki odgoj, i vidim kako se djecu kupuje, i kako klinci sjede blizu moje kuće i danonoćno puše, piju, pričaju gluposti, i u biti su zapušteni. Što te majke i očevi rade? Ne znam. Ali vjerujem da bi bilo bolje da dio svoje energije usmjere u njih - ma kako važni bili i ma kakve karijere imali. Prve stvari prvo! I ne kažem uopće da tamo nema djece majki-domaćica koje leže i gledaju TV cijeli dan. Domaćice su nisu svetice niti dobre u svojoj profesiji samo zato jer su "domaćice" - i tu treba jednostavno zasukat rukava i prihvatit i ono dobro i ono zlo svojega posla.
Reći će mi se - kako se okrutno tjera ženu u "tradicionalnu" ulogu - prvo majka, jeah right. I s tom premisom ne znam uopće što bih. Ne tjera nitko nikoga. Ne mora se rađati, ali kad je dijete već tu, kad je odabrano - naravno da je ono veliki i važan faktor i da je ta majčinska uloga prva i najvažnija.
Žene koje su domaćice - a sve više čitam o porastu takvih širom svijeta, kao i analizama koje pokazuju velike benefite za društvo u cjelini i obitelj ako žena odluči tako (iako ima to i negativnih strana - naravno - zato nijedna od nas koje smo doma ne vodi militantni front - sve koke doma, ajmo, svjesne smo mi svega... ali smo u svojoj situaciji eto mogle, pa smo tako i odlučile) - ostavljaju iza sebe ideju full work force i ako će i raditi, uvijek je to zapravo modificirana, drugačija,, slobodnija ideja radnog mjesta - honorarno, od doma, povremeno, privremeno, radim svijeće i prodajem preko Interneta i tako dalje.
One koje su u full work forceu naravno da moraju drugačije pristupiti cijeloj priči, o tome se ne dvoji.
 |
|||
Odgovori s citatom