 |
|||
1U mojem svjetonazoru majčinstvo i očinstvo su različiti i savršeno se nadopunjavaju da bi djeca dobila sve što im treba, ali kako su te puzzle točno oblikovane i koliko tko preuzima od onog drugog da bi svima bilo dobro, a prvo djeci to je jako individualno. Janemam osjećaj da se glorificira,mislim da se pljuje, omalaovažava, obstruira i povremeno pohvali reda radiDeaedi prvotno napisa
2Ne radi za nju,kao što ni mama ne kuha za sebe ili ne reže djeci nokte na nogama za sebe
Slažem se, čini mi se da je nekima teško priznati da to što ne privređuju, ustvari znači da netko ili radi za nju (suprug) ili da su od roditelja ili nekoga ipak dobili neku pomoć.
Mislim da je ovo apsolutno pretjerano. Muž i žena su u zajednici, i ne dijele se po pitanju ko je koliko zaradio, doprinio, barem ne u zdravom braku.
Isto tako, kome bi one to trebale "priznavati"? Pa nisu na optuženičkoj klupi? Ili jesu?
Nema potrebe da seciraš svaku riječ, tko je htio shvatiti shvatio je.
Onoga tko ne radi, netko drugi uzdržava. Jer se ne živi od zraka i ljubavi.
Već vidim novu temu:
"Majke na optuženičkoj klupi jer financijski ne doprinose kućnom budžetu"
uf, tu bi bilo fajta...
ali deadi, to nije ni tvoja niti icija "briga" sto su se dvoje ljudi ili vise njih dogovorili glede financija, zaradivanja i slicnog u okvirima njihove zajednice.
Pa vidiš da se živi eto baš od ljubavi, jerOnoga tko ne radi, netko drugi uzdržava
Naravno da nije to moja briga, pokušavam reći da mi je neshvatljivo glorificiranje nekih uloga koje su odbrane prvenstveno jer ih se (financijski) moglo odabrati, a pokušava se ostaviti dojam da su te uloge odabrane prvenstveno iz "majčinskih" pobuda. Možda i jesu, ali prvi razlog za takav odbir je bio financijske prirode (može se), a tek onda emotivne ili kakve već.
Uzdržava se svojim radom i odricanjem. Kad se sve stavi na papir, stvar drži vodu.
I Je, u pravu si, neki žive od tuđe ljubavi ili na račun ljubavi. Očito mene MM ne voli dovoljno.
Pa naravno nismo kamikaze, time bi prvo naštetile svojoj djeci. tko je ikad spomenuo opciju da nemaš novaca za prehraniti obitelj a ti domaš s djecom valjaš plastelin i heklašhaljine za barbiku?
A čega se odriče? Posla i zaposlenja? Hoću reći na šta misliš pod odricanje?
Posljednje uređivanje od Deaedi : 26.08.2010. at 16:11
Djeca žive od roditeljske ljubavi, tate žive od dječje i ženine ljubavi, mame žive od dječje i muževe ljubavi između ostalih ljubavi od kojih živimo i za koje živimo,nije to nikakva uvreda ako si to tako zamislila novac je samo dio slike i sredstvo kojim se pomažemo baš kao što može biti i neplaćeni rad
Moj dobronamjeran savjet pikula ti je: nemoj se pravdati, to zbilja nisi nikom ovdje dužna.
Zar bi ti bila kućanica?I Je, u pravu si, neki žive od tuđe ljubavi ili na račun ljubavi. Očito mene MM ne voli dovoljno.
Pa, nekad osjećam da mi treba odmor, nisu mi dovoljna ona 25 dana godišnje kada sam samo kućanica. Mogla bi taj godišnji odmor malo produžiti.
Da mogu, skromno preživjeti, što kod mene ne znači 2 mjeseca mora i mjesec dana skijanja čak ni tjedan dana apartmanskog ljetovanja , iste sekunde bih dala otkaz.
Ali ne mogu, zbog kredita, jer nisam dobila stan , ni dio kuće, pa čak ni gole zidove. Nemam ni vikendicu(e) kao velika većina mojih kolega i kolegica na poslu.
Dobila sam pravo ukopa na jednom groblju u Beogradu. ( ovo nije crni humor, ovo je istina )
Ni na mamin stan ne mogu računati, kad ona jednom umre, a jedino sam joj dijete iz xy razloga.
Svatko od nas ima različite početne uvjete .
Nikom ne bih poželjela svoje.
pa ne mislim da svi svoje uloge "glorificiraju", kako ti kazes.
vise ili manje brzo se daju "osjetiti" ljudi koji iz raznoraznih razloga traze potvrde svojih izbora, na nacin da druge izbore prikazu manjkavim. i na ovom i na slicnim topicima.
i na forumu i u stvarnom zivotu. i na temu majcinstva, kao i na drugim temama.
medutim na mislim da to svi rade.
i isto tako mislim da je razlog "moze se" sasvim legitiman razlog. sto je tu problem?
Potpuno je legitiman. Ali nađi mi onoga tko ga je iskreno rekao, bez nekog filozofiranja. Nekoga tko je rekao da je doma jer muž ima dobru plaću a stambeno su se osigurali na taj i taj način.
Osobno, ne bih rado bila kućanica, ali mislim da je ovakav komentar bezveze.
Nije me bilo par dana a tema se razbuktala samo tako i baš je zanimljiva rasprava.
Prije svega želim se tebi pikula zahvaliti na iskrenim odgovorima i objašnjenjima koja sam tražila, sve si lijepo i staloženo objasnila iskreno iz srca, milina te čitati.
Slažem se s puno toga napisanog, potpisujem sve što je rekla krumpiric i seni.
Ne znam više tko je što pisao, ali upravo predrasude prema zaposlenim majkama kojima djeca valjda nisu priroritet i ja sam iščitala iz postova miniminije i Dijane, ako treba mogu staviti i citate al sad mi se ne da tražit, uostalom to je već zamjećeno. S druge strane cijelo vrijeme tvrde da mi imamo predrasude prema kućanicama samo zato što, bar ja, pokušavam razumjeti nečije razloge za tako veliku odluku.Zato još jednom hvala pikuli na pojašnjenju.
Nisam primijetila da je Ifigenija odgovorila na upit o rješenom stambenom pitanju(nasljeđeni stan/kuća) tj. neimanju stambenog kredita i životu s jednom plaćom, to se odnosi na te koji "skromnije" žive. Jesam možda propustila njen odgovor?
ifi, volim tvoj stil pisanja,al brate ono kako si opisala život kućanice izgleda kao u nekom nadrealnom svijetu, to zapravo ne postoji, htjela si to priznati ili ne.
i da želim svom djetetu bit mama,a tata tata (koji nam je neprocjenjiv i jednako dijelimo svu brigu oko djeteta9, i da smo joj primjeri za daljnji život, da se školuje, razvija radne navike, napreduje na poslu, istodobno njegujući i uživajući u najvećem bogatstvu ovog svijeta obitelji i našim trenucima u prirodi, druženju, igri, glupiranju. Onaj pasivan primjer promatranjem koj ije navela krumpiric, mislila sam na to.
da jos dodam:
postoji istrazivanje vezano na hipotetsko pitanje:
sto biste napravili kada biste dobili xx milijuna dolara?
oko 50 % ispitanika (muskarci, zene, sa djecom, bez djece...) bi istog trena napoustili posao i promjenili zivot
oko 30-40% bi uveli vece ili manje promjene
oko 10-20% su svojim zivotom zadovoljni i ne bi poduzeli neke znacajnije zahvate
ne sjecam se tocno egzaktnih postotaka, ali ako me sjecanje ne vara odnosi su bili otprilike ovakvi kako sam ih napisala.
mislim da vecina ljudi nije ludo zadovoljna onim sto radi, mnogi poslove koje rade, odnosno nacin na koji ih rade bas i ne vole ili uopce ne vole.
zene generalno gledajuci, obzirom na socijalno kondicioniranje, taj exit ostajanja kuci imaju, muskarci generalno gledajuci (opet vezano na socijalno kondicioniranje) taj exit bas i nemaju.
ljudi si zivot kroje kako zele i mogu. svaka cast onima koji zelje i snove ostvare.
Zapela si na financije, a već je sedam stranica napisano da je to preduvjet. I DIjana i Pikula su to rekle. Ali nije jedini razlog.
Hvala lili75 -Da,ja se sjećam, da sam počela pisati jer su me osobno pitalidobro da to nije poslužilo samo kao pljuvačnica nesigurnima u sebe.
Lili be zen. Ajd mi nađi mi jedan jedini post gdje mislim da je majka koja je doma bolja majka?
Meni financije nisu bile razlog za školovanje,posao, za doslovno niš u životu, sredstvo s kojim si nešto mogu ili ne mogu priuštiti, ali razlog jok.
citajuci te, rekla bih da si u onoj grupi koja ostvaruje svoje snove. to me uvijek veseli vidjeti, bez obzira da li se snovi podudaraju s mojima.Hvala lili75 -Da,ja se sjećam, da sam počela pisati jer su me osobno pitali
Zaintrigiralo me ovo boldano, što mislite jel na odluku biti kućanica ili ne osim financijskih i inih razloga utječe i činjenica da je netko"kućni tip" (voli bit doma, voli uhodanu rutinu, bez previše promjena koje iziskuju prilagodbu)
ili
"nekućni tip" (ne znam kako da nazovem ovaj drugi tip osobe, to su oni koji ne vole bit u zatvorenom,to ih guši, stalno bi bili na otvorenom, u skitnji, ne vole rutinu, promjena im je jedina konstanta).
znači naravno da i kućanica može više boravit van kuće, ali neizbježno definitivno provodi
Što znači "bez nekog filozofiranja"? Filzofiranje je kad netko kaže malo mi je 4 sata s djetetom, imam mogućnost ostat
doma, doma sam, i uživam biti doma?
E sad netko iz toga iščita: aha, a meni je kao dosta 4 sata sa djecom, misliš
da ja ne bih bila više doma, dakle osjeća se prozvanim, a nitko ga prozvao nije?
Po meni je to čak presudno za takvu odluku...
Naime, ni ja nisam 'tip za biti doma'... koliko god volim svoju djecu i obitelj mi je važna i sređena i čista kuća, itd., ne bih tako stalno mogla živjeti.
Nedostajali bi mi odlasci u grad (solo, bez djece), kavice s poznatima, ista rutina svaki dan, itd.
Naravno, ovo sam ja, a svatko najbolje zna za sebe.
(ovo je na Lilin prethodni post).
Ja se zato divim ljudima koji stalno mogu biti doma, meni je vikend neki put predug.
Posljednje uređivanje od lola_34 : 26.08.2010. at 16:45
Pa to je super. Na to se sve svodi, ima žena koje bi imale mogućnost biti doma, financijsku, materijalnu, ali nisu, jer vole raditi , uživaju u svom poslu, druženju s kolegama, i sretne su i ispunjene kao takve. Neke su ispunjene doma. Kraj pričePo meni je to čak presudno za takvu odluku...
Naime, ni ja nisam 'tip za biti doma'... koliko god volim svoju djecu i obitelj mi je važna i sređena i čista kuća, itd., ne bih tako stalno mogla živjeti.
Nedostajali bi mi odlasci u grad (solo, bez djece), kavice s poznatima, ista rutina svaki dan, itd.
Naravno, ovo sam ja, a svatko najbolje zna za sebe.
(ovo je na Lilin prethodni post).
Ja se zato divim ljudima koji stalno mogu biti doma, meni je vikend neki put predug
Tenks seni
Daedi draga nitko te ne tjera da ideš radit nit da ostaneš doma, naj se za rit gristi
pikula ma naravno ni u ludilu, a za ove koje si navela u postu ne trebaš ni brigat, nisu vrijedni nijedne misli.Šta bi rekla za sebe koji si tip: kućni ili nekućni?Hvala lili75 -Da,ja se sjećam, da sam počela pisati jer su me osobno pitali
lola_34, isto sa mnom,mogla bi pjevat onu od Jasne Zlokić jer ja sam skitnica...ne mogu doma bit više od par sati, sav sreća takvi su i muž i malena, pa smo stalno negdje u pokretu, doma na fiksni tel. rijetko nas tko može dobiti, živjeli mobiteli
al baš na mje zanimljivo stalno negdje pičimo....
evo da te potpišem.
Itekako me banka tjera da idem raditi, inače bi si priuštila ostanak doma.
No, možda da idući mjesec u banku umjesto rate kredita odnesem svu svoju ljubav prema istoj instituciji, i izjavim ljubav redom svakoj službenici na šalteru. Vrijedi pokušati.Djeca žive od roditeljske ljubavi, tate žive od dječje i ženine ljubavi, mame žive od dječje i muževe ljubavi između ostalih ljubavi od kojih živimo i za koje živimo,nije to nikakva uvreda ako si to tako zamislila novac je samo dio slike i sredstvo kojim se pomažemo baš kao što može biti i neplaćeni rad
Sad me ovaj nick od krumpirić inspirirao na glupu usporedbu.
Pretpostavimo da su žene krumpiri. Krumpir možeš napraviti na 1000001 način, pečeni, zapečeni , s kokom, na salatu, pomfri , čips..Pretpostavimo da je žena doma lešo krumpir. DA bi lešo krumpir bio dobar trebaš imati friškog mola iliti oslića, malo soli, papra, dobrog maslinovog ulja, peršina i češnjaka po želji ...I gdje ćeš zdravijeg ručka od ovog? SAmo mnogi ne vole ribu, pa nekima smetaju kosti, smrdi im češnjak...
I žena leši krumpir ne može funkcionirati s muškarcem kulenom ili šunkom ...
Za sve u životu ti se trebaju malo i poklopiti stvari... AKo ne živiš na oblai pored ribarnice, teško ćeš naći friškog mola...
Ja isto si ne mogu priuštiti ništa ne zarađivati, jer onda ne bih imala auto, ne znam što bi ostalo nakon isplate kredita....etc...
Ja sam kućanica na određeno vrijeme (mirovanje radnog odnosa do djetetove 3.god) jer mogu. Sretna sam radi toga što mogu birati jer znam za puno prijateljica koje bi također ostale kod kuće par godina da si mogu to priuštiti financijski.
I sve je kao sto su krumpiric i Deaedi napisale, stambeno smo zbinuti nasljedstvom, MM ima plaću dovoljnu za preživljavanje četveročlane obitelji.
Iako bi mogla kod kuće ostati i duže, vraćam se na posao. Želim veći stan i želim putovati, a za to nam treba još jedna plaća.
Možda se na to mislilo pod odricanja i skroman život.
lola_34, isto sa mnom,mogla bi pjevat onu od Jasne Zlokić jer ja sam skitnica...
Živjela izletišta oko Zg-a, živjele igraonice, šoping centri, toplice i slično.
Kod nas doma smo ja i kćer skitnice (kćer se uvrgla na mene, čim se probudi ujutro, još sva pospana odmah pita 'Mama, a kud danas idemo?'), a MM i sin su kućni tipovi. Ti bi samo doma bili.
Tako da, uglavnom, jedan dan vikenda nekam idemo, a drugi dan je MM doma i uživa a ja s klincima pičim okolo
naravno da utječe.
kad bi mi netko rekao da ću do kraja života biti kućanica, osjećala bih se kao da me zatvorio u kutiju dva sa dva.
Ovo je tako nekako usko.
Ako moj muž donese novac, a ja od tog novca napravim ručak, čistu odjeću, ugodan dom, ako su djeca vesela i dobro odgojena, a on nakon radnog dana ima dom u kojem se može odmoriti uz skladnu obitelj - tko tu koga uzdržava? Rekla bih da zajedničkim naporom, sredstvima koje donosi on i sredstvima koje ulažem ja dobijamo jednu sasvim novu vrijednost, vrijednost koja je važna njemu, meni i našoj djeci. Kod nas je tako. I lijepo je, i dobro. Ja nisam pokušala nikoga obrlatiti, samo odgovaram na pitanje - a kako vi to gledate što ste doma. Eto, tako kako sam rekla.
I ja sam prije deset godina začuđeno pitala ženu - kako možeš od njega uzimati novac, i ja sam kao Pikula godinama sazrijevala da dođem do toga da ne računam kroz novac (računam novac, to da, ali svijet ne gledam kroz njega). Novac je sredstvo, puka sirovina. Od njega se može svašta i ništa, on može biti alat stvaranje vrijednih stvari ili besmislica, on može biti predmet kojim se uljepšava život ili čini pakao na zemlji.
Moje ruke, moja glava, moje srce - pa to je vrednije od svake kune koju on može donijet. I ja živim sa svijesti da je taj novac koji on donese zapravo ništa u odnosu na ono što ja svjesno i sa vlastitom odlukom unosim u tu zajednicu, tako da nikakva računica u tisućama kuna tu jednostavno nije održiva.
S njegove strane- vrijedi njegov trud, rad i muka da privredi... ponekad za isti trud dobijemo različito novaca, tako da i kad donese manje ili više ja ne računam vrijednost samo kroz količinu, nego upravo kroz ljubav i žrtvu koju je za to podnio.
Što se tiče mogućnosti i imanja i nemanja - to je sve istina. Ako se nema - nema se. Iz vlastitog primjera ja mogu reći da je naša odluka bila dosta hrabra, neki smatraju nepromišljena; puno sam čitala (na netu) o tom prelasku sa two income na one income, i morala sam naučiti mnogo o racionalizaciji i rebalansu budgeta, ne ide preko noći. Ima i taj mind-switch koji se mora dogoditi u glavi, da neka trošenja i neke standarde jednostavno prekrižiš, to je taj neki dio odricanja o kojem Pikula govori.
Netko je to spreman, netko nije. Za one žene koje se kolebaju, ali ih je strah - ja uvijek mogu sa sigurnošću reći - može se. Nije uvijek lako, ali je lakše nego što mislite. I vrijedi. Uostalom, probajte. Igrajte se. Uzmite tri godine neplaćeno, pa vidite što ćete misliti nakon te tri godine... uvijek se možete vratiti na posao.
Ifigenija ...lijepo......
Mene je počelo kopkati jedno drugo pitanje...Koliko muževa od nas sviju bi bilo spremno na to vrednovanje uloge majke i žene u svom životu... Pod time mislim, bi li svi znali cijeniti to...Koliko bi oh odmah otpalo, jer bi mislili žena mi je lijena i dokona?
Zamka koja se nameče u toj odluci ostajanja doma , ako žena nije 100% sigurna je nametanje krivnje svojoj djeci. ETo ja sam ostala radi vas! Takvima je bolje biti na tri posla...
Jako je to kompleksno, puno pravih odluka morabiti doneseno...Puno gledanja unaprijed, dobrih procjena ponašanja partnera...
štos je u tome što se ne može, nikako.
moja plaća služi za režije i ostale račune koji dolaze na naplatu, a njegova za kredit i hranu.
jedino da tri godine ne plaćam ništa, kud bih onda stigla.
da imam stambeno pitanje riješeno, bez problema, ovako ništa.
Ja sam bila skitnica, ali mi je prisjelo: kad sam radila u drugom gradu i dojila po noći, pa kad sam napravila tulum za miljon ljudi i dobila vodene kozice zajedno s djecom istu noć... Sad volim onako umjereno, laganini po sredini. Ničeg previše. Ali kao bivši ovisnik o akciji, pazim da klisnemo nekamo periodički. Jednom utjednu mora bit neki izlazak u nepoznato. Jučer smo Do i ja s Roxy i teniskom lopticom krenuli samo prošetati, a obišli nasip od do, gledalli smo kako bageri čiste kanale od Save, kako se uređuje Mladdost za prvenstvo u vaterpolu, hodali smo 2 i pol sata -evo to je jedan primjer lowcost avanturizma. do je rekao da mu je bilo super kao da je bio na izletu. Jednom u par mjeseci ja moram preći granicu državnu. To mi stvara privid da se krećem. Makar prošetala centrom ljubljane popila kavu i išla doma. Treba mi. Moram, MM zna da to meni više znači nego cipele,torbe i frizer zajedno pa tako ibuđetiramo,on uvijek uspije i nešto korisno vezat za to,a ja ignoriram. Meni je bitno da klisnemo da ne znamo točno kamo i tak. Obično tako i zvrši
Može jedno pitanje mamama kućanicamam, dakle zanima me kakva je podjela obaveza kod vas u kući, mislim da li preuzimate sve na sebe, ili svatko od ukućana, uključujući i supruga podnosi svoj dio kućanskih obaveza?
danas same provokacije
Nije provokacija, kunem se, za mene je zdravo da podjela kućanskih obaveza i dalje postoji, ali zanima me u kojoj mjer, odnosno da li se ipak žene više podmeću nego dok su radile i da li njihova obitelj sada više od njih očekuje?!
Prema afinitetima: Tatino je gadljivo, bljakavo, teže i veće od mene i sve što ima veze s velikim brojevima, društvenim igrama, sustavima, administracijom, i timskim sportovima. Znači plijesan na stropu, kanta za smeće, krediti... Moje je beskrajni veš, beskrjano suđe, hrana, nabavke i tekući troškovi, čišćenje,sve u vezi sa zdravljem svih ukućana od psa na više, kultura i zabava (kreativne igre, ples, individualni sportovi), obitelj i prijatelji (rođendani, pokloni isl.), sitni popravci, uređenje doma . MM nikad ne slika vodenim bojama s djecom, ja nikad ne igram šah. Ja sam ih naučila rolat, klizat, držat reket isl, tajo savršeno ponavlja istu priču po naruđbi, ja čitam ili izmišljam nove i tako. On za mene radi poreznu prijavu, ja biram njegovoj mami poklon za rođendan. Jer je njemu neugodno kako ja ispunjavam obrasce, a meni kad njegova mama otvori poklon.
Naravno ako netko ne može, ne stigne, zaspi, onaj drugi uskoči. Ja baš volim da me se lijepo pita i da mi se kaže hvala i napravim sve temeljito, MM uskoči po svom nahođenju i napravi po svom, ali nije tašt i ne broji.
cebelka ( s malim slovima, yes! ) opet dobro pitanje. Od kada sam kućanica preuzimam više kućnih poslova na sebe, jer moram se osjetiti što korisnijom i ispuniti cijele dane. I još ostane puno sati za svih i samu mene. Da, i članovi obitelji očekuju da ja napravim najveći dio posla, ali to je zato jer sam ja tako odlučila. Kad mi zatreba pomoć, imam je, ali za sad ne treba.
Vidim da se zakuhalo od mog jučerašnjeg posta u kojem sam napisala svoje razloge za ostajanje doma. Da, razlog su bila prvenstveno djeca. Imala sam ja za njih dovoljno kvalitetnog vremena i dok sam radila, ali i pomoć supruga. Kad je MM počeo raditi daleko, oni su bili previše sami. I da, financije su igrale veliku ulogu, jer da sam morala, ostala bih raditi, ali nisam morala.
Odrekla sam se svakodnevnog ustajanja i jutarnje gužve, slušanja šefa koji je "manje pametan" od mene same, stresa da li na kraju dana sve štima, pogleda čovjeka koji nije dobio ono što je tražio. Ali, nije sve loše bilo, nema više kave s kolegama, zadovoljstva obavljenim, uplate plaće, poklona od stranke(?!), pričanja s kolegicama...
Ni biti domaćica nije idealno, to nikako ne kažem.
I nisam u kući, ja sam vrlo aktivna. Postoje razni odbori, volontiranje, shoping ( zašto ne?), izleti, putovanja ( ne idemo ni na skijanje, ni ljetovanje, ali živim na moru), udruge, da vidite koliko toga. Pa onda s djecom na košarku, ritmiku, talijanski, engleski...
Tko želi neka bude u kući , naravno.
Možda se ovdje više radi o neobrazovanoj domaćici koja nema mogućnosti i ne živi u gradu. To su opet dva različita svijeta.
Na sebe gledam kao na privilegiranu, koja radi ono što voli, pa što god vi mislili o tome.
Beti3 tako lijepo jasno i koncizno kaže ono za što meni treba pet postova. Rispekt.
Nisam baš bila jasna što se tiče količine - da, ja odrađujem vremenski puno veći dio obaveza u kući i to očekujem od sebe s obzirom da MM radi, ali to ne smatram nečim posebnim jer od kad mi je to centar svijeta i nikud ne žurim sve to mogu obavljati u svojem ritmu i na način koji me više ispunjava.
I ja na sebeNa sebe gledam kao na privilegiranu, koja radi ono što voli, pa što god vi mislili o tome.
S ostatkom posta se (manje-više) slažem.
Već sam i rekla, nije lako niti biti zaposlena mama, ali nije ni domaćica, jer se tada od žene jednostavno više očekuje.
Mi smo izabrali da oboje radimo, nisu nas stisli krediti, imamo riješeno stambeno pitanje... ali oboje želimo i raditi i odgajati djecu, pola pola.
Hvala na odgovorima, čak mislim da se kućanice danas mogu podijeliti na one moderne i "staromodne". Npr, ovo što ste spomenule da podjela kućanskih obaveza postoji, da ste i dalje vrlo vrlo aktivne i uključene u sveopća društvena događanja, odgovara modernom tipu kućanice, a staromodan, tip moje svekrve koja je zapravo jadna, morala sve kućanske obaveze nositi na svojim leđima. A ni suprugu nije bilo drago da mnogo "planduje" okolo.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom