Pa ne znam, ne mogu reći za sebe jer ja problema nisam imala...O dojenju sve znam, krenulo nam je od prve, nakon više od 24 sata odvojenosti..Ali kažem, gledala sam žene oko sebe...
Kad su zvale da im odnesu bebu da se odmore odnjele su, jedan mali nikako nije htio cicati i sestre su ga odnjele da ga nahrane, jednoj mami je sestra svaki put došla da joj bebu pomogne namjestiti na cicu...
I čak me iznenadilo...Kak su prije znali "trgati" bebu s cice...Mi smo imale onaj prvi kontakt koža na kožu, Ela je baš lijepo cikila usput i došla je sestra da ju obuče jer su dolazile posjete, a kad je vidjela Elu kako se smjestila, sva se raznježila i rekla "A joj kako lijepo cica, ajde nećemo je još, pustit ćemo je još malo..." I to jedna od sestara koje pamtim kao malo oštrije!

Istina ima sestara koje su trombonsku inekciju mogle dati i nježnije ali eto....Inače nisu uopće bile loše te iste sestre.
Čak je i onaj striko s dužom kosom i bradom, kaj me gurao s krevetom na odjel bio jako ljubazan kad sam se pokušala ustati, stvarno je bio nježan i strpljiv i maksimalno mi pomogao!