Meni je baš zanimljivo u što se ovo razvilo. Ne jer me dira, nego eto, zanimljivo mi je. Zanimljivo mi je čitati između redaka.

Svakako moram zaključiti sa svoje strane, bez zaključka nije ni pristojno napustiti raspravu. A ja sam sva pristojna

Mislim i mislim ću bez obzira na protuteze, čak štoviše, trudit ću se i dalje svoje mišljenje obrazlagati regularno i argumentirano-da majka nije potrebnija od oca, da žena ne drži tri kuta kuće i da se doma može ostvarit bilo tko-kome karakterno biti doma odgovara-neovisno o spolu.
Naglasak na to da je minoriziranje uloge oca kojim je protkan ovaj topik za mene uvrijedljivo za dio muškog roda kojeg ja, iz moje perspektive, smatram normalnim i meni poželjnim dijelom muškoga roda. Čak štoviše- minoriziranje uloge oca i izjave tipa žena je hormonalno vezana za dijete, on to ne može dobro kao ja, djeca ipak više trebaju mene, većina muškaraca napuštaju svoju djecu...nešto je što smatram niskim udarcima ženskog roda -koji se onda vrate žestokim udarcima muškog. A kako se vrate-vrate se kad se drugi dio žena pokuša zaposliti-pa im poslodavac kaže da preferira muškarca, jer on je jeli-za tržište rada ili za mudraca
Odabrati nešto za sebe sasvim je okej, time ugrožavati tudje odabire-nije. Pa ako je žena takvog razmišljanja, a suprug npr. radi u HR i njihov način razmišljanja je da su djeca prvo njena-kakav odnos on ima prema ženi koja se kod njega zapošljava? To mene brine, npr.

Dalje, to koliko tko radi je toliko individualno i nema veze s time radi li netko na poslu ili doma-da je smješno o tome raspravljati. Pa ima laganih poslova, neke žene rade 4-5-6 sati, neke žene rade u smjenama, pa se ne poklope gotovo nikad s djecom, neke žene imaju supruga s kojim dijele prava i obveze, neke imaju baku, dida, strinu i šest teta pomoćnica. Neke žene ne rade, ali si čitav dan nadju neki posao, a neke brate mili ne rade ništa. I šta sad. Ono što im piše na papiru pod zanimanje nije ekvivalent uloženom trudu u posao, djecu, kuću, život, sebe... da idemo do detalja, neko bi dao i koji prst samo da mu netko djecu odvede i skupi iz vrtića, da ne juri kroz crveno ljubljanskom dok ne zatvore dežurstva. A neko to "ne smatra nikakvom pomoći". Što mene dira, eto.

Još dalje, kad netko odluči biti radnica/kućanica, moram priznati da sam sigurna da to radi samo radi SEBE. Ajde, ja nemam izbora, ali i da imam radila bi. Dakle radi sebe. Dijete do 3g profitira boravkom doma uz mamu, više nego u jaslicama. Ako je mama iole normalna.
Iznad te dobi je jako relativno profitira li dijete zbog toga što mama radi/ne radi. Ako mama ne radi, a dijete je u vrtiću, kakva je razlika? Ako pak nije u vrtiću, jeli zaista za jednog petogodišnjaka adekvatnija opcija kuhat s mamom ručak, ići s mamom na pazar, ić s mamom na kavu s tetom Maricom, ić s mamom oprati auto, u prazan parkić ić...ili je adekvatnija opcija vrtićki ritam?
Ja to ne znam. Stvarno. Pa neću ni sudit. DAkle, to ne radimo niti odabiremo radi djece niti radi muža niti radi mira i ljubavi-nego radi sebe. Ja bi radi sebe, da mogu ostati doma, išla nakon treće godine raditi. A netko će radi sebe ostati doma, da bi izbjegao žrvanj i jurišanje i izbjegao ponoćno peglanje i kuhanje ručka ujutro u 5:30.

Sve su to okej i normalni izbori, stvarno nema potrebe da se itko od nas stavlja na pijedestal i smatra boljim i žrtvom.
Da bi, uostalom, znali, kako je kome, trebali bi uć u njegov život. A to stvarno nije tema.