Čitam i mislim hoću li što napisati ili ne, s obzirom da je radno vrijeme u prosvejeti mnogima trn u oku. Radim u prosvjeti i 1000 puta sam se srela s onim "Što se vi bunite koliko radite dosta ste i plaćeni". A to mogu izjaviti samo oni koji nemaju nikoga u prosvjeti da ih prosvijetli i pokaže koliko je to MALO rada potrebno za rad s učenicima. Mislim da je problem onih koji tako komentiraju, a slični ili isti predlažu ovako radno vrijeme što školu jedino "poznaju" kroz svoju djecu pa kad je djete kući ili na praznicima tako su i nastavnici. A ja bih svima njima (bez uvrede, kad je to tako lijepo) poželjela da im kćer ili sin završi u prosvjeti pa da isto tako uživaju i podjele svoja iskustva s nastavničke (a ne učeničke) pozicije pa im usta zauvijek začepi!

A sad što se tiče radnog vremena - imam neki dojam da to proizlazi iz prethodno navedenih zaključaka pa se želi stati na kraj neradnicim za koje smatram da su u malom broju - iznimke. Ali dogodit će se suprotno - neradnic će ostati neradnici, a svi oni koji se pošteno pripremaju i trgaju da na što zanimljiviji način obrade sat (stara priča da ja sad predajem kako su meni predavali pola djece bi zaspalo -vremena se mijenjaju, a prave promjene unose kreativni nastavnici, a ne sustav i biserne ideje poput ove) će raditi manje nego što su do sad radili tj. radit će tih 8 sati i ciao đaci. Jer kad ja pozbrajam sve sate NEjavne (rad s učenicima) djelatnosti (priprema sata, testa, ispravljanja, vjeća, sjednice, izleti, matice i e matice, pretraživanje interneta za zanimljive materijale, izrada istih iz svog džepa i sl. pa ja ću raditi manje i neću ostalim ukućanima blokirati rad na računalu i nabijati sebi račun). A ispaštat će djeca i roditelji, jer će nastava u već graničnim uvjetima biti još gora.

Ovakim radnim vremenom se nastavnicima ubija kreativnost. Svako nastavničko dijete će vam reći kako kad mama/tata dođu kući moraju sat vremena "odlapiti", zuriti u praznou tišini da se resetiraju za dalje, a zašto? Zapitajte sami sebe kako vam je nekad sa svojom djecom, e sad pomnožite to s 15 ili 30 i zaboravite jednu veću dozu strpljenja koje imate jer su to vaš djeca. A još bolje situaciju oslikavaju roditelji koji kad im se ukaže na neki problem na kojem se treba zajednički poraditi: "Ja mu ne mogu ništa ili a što da mu ja sad radim ili nemam ja za to vremena dok dođem kući pa dok ovo pa dok ono...."

Neću ni ulaziti u problem plaće, znam da tete u trgovačkim centrima rade i vikendom i sl., ali znam i koliko je moje roditelje i mene koštalo novaca i živaca i gastritisa i sl. 4godine faxa, a plaća mi je ispod prosjeka i mnogi moji prijatelji s 4g drugog faxa ili čak sa SS imaju veću. Znam i da sam si sama birala - a kad sam bira mislila sam kako volim raditi s djecom, a da ponovo biram ne bi to izabrala i to ne zbog djece već sveg onoga ostalog.

Znam da sam se raspisala, al kad me ljute oni koji komentiraju problematiku koju ne poznaju, kao da se ja petljam u posao NASA-inog inžinjera, a sve one koji znaju bolje odratiti sat od mene (a nisu stručni) pozivam u svoj razred i predajem palicu pa nek razmišlja kako ispuniti po 2 ocjene u svakoj rubrici za svakog učenika (uz sva ograničenja oko ispitivanja i testova i broja sati i obrađenog gradiva), ali ne na jedan sat već barem na mjesec, tako i te s idejom radnom vremnu pozivam da nam pokažu kako.

P.S. a zamislite samo praktičan dio tog od 8-16 kad je kraj godine pa malo računala pa ematica malo malo ne radi, a sve podatke treba unjeti do tad i tad - NEIZVEDIVO - i onda pogledate na sat i kažete uh pa to je već 16. Idem kući