uskoro novo radno vrijeme u školama za djelatnike od 7.30 do 15.30 ?????

[Provincijalkaa]

Čitam i mislim hoću li što napisati ili ne, s obzirom da je radno vrijeme u prosvejeti mnogima trn u oku. Radim u prosvjeti i 1000 puta sam se srela s onim "Što se vi bunite koliko radite dosta ste i plaćeni". A to mogu izjaviti samo oni koji nemaju nikoga u prosvjeti da ih prosvijetli i pokaže koliko je to MALO rada potrebno za rad s učenicima. Mislim da je problem onih koji tako komentiraju, a slični ili isti predlažu ovako radno vrijeme što školu jedino "poznaju" kroz svoju djecu pa kad je djete kući ili na praznicima tako su i nastavnici. A ja bih svima njima (bez uvrede, kad je to tako lijepo) poželjela da im kćer ili sin završi u prosvjeti pa da isto tako uživaju i podjele svoja iskustva s nastavničke (a ne učeničke) pozicije pa im usta zauvijek začepi!

A sad što se tiče radnog vremena - imam neki dojam da to proizlazi iz prethodno navedenih zaključaka pa se želi stati na kraj neradnicim za koje smatram da su u malom broju - iznimke. Ali dogodit će se suprotno - neradnic će ostati neradnici, a svi oni koji se pošteno pripremaju i trgaju da na što zanimljiviji način obrade sat (stara priča da ja sad predajem kako su meni predavali pola djece bi zaspalo -vremena se mijenjaju, a prave promjene unose kreativni nastavnici, a ne sustav i biserne ideje poput ove) će raditi manje nego što su do sad radili tj. radit će tih 8 sati i ciao đaci. Jer kad ja pozbrajam sve sate NEjavne (rad s učenicima) djelatnosti (priprema sata, testa, ispravljanja, vjeća, sjednice, izleti, matice i e matice, pretraživanje interneta za zanimljive materijale, izrada istih iz svog džepa i sl. pa ja ću raditi manje i neću ostalim ukućanima blokirati rad na računalu i nabijati sebi račun). A ispaštat će djeca i roditelji, jer će nastava u već graničnim uvjetima biti još gora.

Ovakim radnim vremenom se nastavnicima ubija kreativnost. Svako nastavničko dijete će vam reći kako kad mama/tata dođu kući moraju sat vremena "odlapiti", zuriti u praznou tišini da se resetiraju za dalje, a zašto? Zapitajte sami sebe kako vam je nekad sa svojom djecom, e sad pomnožite to s 15 ili 30 i zaboravite jednu veću dozu strpljenja koje imate jer su to vaš djeca. A još bolje situaciju oslikavaju roditelji koji kad im se ukaže na neki problem na kojem se treba zajednički poraditi: "Ja mu ne mogu ništa ili a što da mu ja sad radim ili nemam ja za to vremena dok dođem kući pa dok ovo pa dok ono...."

Neću ni ulaziti u problem plaće, znam da tete u trgovačkim centrima rade i vikendom i sl., ali znam i koliko je moje roditelje i mene koštalo novaca i živaca i gastritisa i sl. 4godine faxa, a plaća mi je ispod prosjeka i mnogi moji prijatelji s 4g drugog faxa ili čak sa SS imaju veću. Znam i da sam si sama birala - a kad sam bira mislila sam kako volim raditi s djecom, a da ponovo biram ne bi to izabrala i to ne zbog djece već sveg onoga ostalog.

Znam da sam se raspisala, al kad me ljute oni koji komentiraju problematiku koju ne poznaju, kao da se ja petljam u posao NASA-inog inžinjera, a sve one koji znaju bolje odratiti sat od mene (a nisu stručni) pozivam u svoj razred i predajem palicu pa nek razmišlja kako ispuniti po 2 ocjene u svakoj rubrici za svakog učenika (uz sva ograničenja oko ispitivanja i testova i broja sati i obrađenog gradiva), ali ne na jedan sat već barem na mjesec, tako i te s idejom radnom vremnu pozivam da nam pokažu kako.

P.S. a zamislite samo praktičan dio tog od 8-16 kad je kraj godine pa malo računala pa ematica malo malo ne radi, a sve podatke treba unjeti do tad i tad - NEIZVEDIVO - i onda pogledate na sat i kažete uh pa to je već 16. Idem kući

[školica]

Potpisujem sve samo ja bih da ponovno mogu opet birala ovaj posao, jer se ne vidim ni u jednom drugom poslu osim u poslu učiteljice i mislim da me ni jedan drugi posao ne bi tako ispunio uz sve probleme i poteškoće koje nosi. Nisam ljuta, žalosna sam zbog nekih komentara ovdje kao i inače u svojoj okolini, ali sam s vremenom naučila na to se ne obazirati.

Čitam i mislim hoću li što napisati ili ne, s obzirom da je radno vrijeme u prosvejeti mnogima trn u oku. Radim u prosvjeti i 1000 puta sam se srela s onim "Što se vi bunite koliko radite dosta ste i plaćeni". A to mogu izjaviti samo oni koji nemaju nikoga u prosvjeti da ih prosvijetli i pokaže koliko je to MALO rada potrebno za rad s učenicima. Mislim da je problem onih koji tako komentiraju, a slični ili isti predlažu ovako radno vrijeme što školu jedino "poznaju" kroz svoju djecu pa kad je djete kući ili na praznicima tako su i nastavnici. A ja bih svima njima (bez uvrede, kad je to tako lijepo) poželjela da im kćer ili sin završi u prosvjeti pa da isto tako uživaju i podjele svoja iskustva s nastavničke (a ne učeničke) pozicije pa im usta zauvijek začepi!

A sad što se tiče radnog vremena - imam neki dojam da to proizlazi iz prethodno navedenih zaključaka pa se želi stati na kraj neradnicim za koje smatram da su u malom broju - iznimke. Ali dogodit će se suprotno - neradnic će ostati neradnici, a svi oni koji se pošteno pripremaju i trgaju da na što zanimljiviji način obrade sat (stara priča da ja sad predajem kako su meni predavali pola djece bi zaspalo -vremena se mijenjaju, a prave promjene unose kreativni nastavnici, a ne sustav i biserne ideje poput ove) će raditi manje nego što su do sad radili tj. radit će tih 8 sati i ciao đaci. Jer kad ja pozbrajam sve sate NEjavne (rad s učenicima) djelatnosti (priprema sata, testa, ispravljanja, vjeća, sjednice, izleti, matice i e matice, pretraživanje interneta za zanimljive materijale, izrada istih iz svog džepa i sl. pa ja ću raditi manje i neću ostalim ukućanima blokirati rad na računalu i nabijati sebi račun). A ispaštat će djeca i roditelji, jer će nastava u već graničnim uvjetima biti još gora.

Ovakim radnim vremenom se nastavnicima ubija kreativnost. Svako nastavničko dijete će vam reći kako kad mama/tata dođu kući moraju sat vremena "odlapiti", zuriti u praznou tišini da se resetiraju za dalje, a zašto? Zapitajte sami sebe kako vam je nekad sa svojom djecom, e sad pomnožite to s 15 ili 30 i zaboravite jednu veću dozu strpljenja koje imate jer su to vaš djeca. A još bolje situaciju oslikavaju roditelji koji kad im se ukaže na neki problem na kojem se treba zajednički poraditi: "Ja mu ne mogu ništa ili a što da mu ja sad radim ili nemam ja za to vremena dok dođem kući pa dok ovo pa dok ono...."

Neću ni ulaziti u problem plaće, znam da tete u trgovačkim centrima rade i vikendom i sl., ali znam i koliko je moje roditelje i mene koštalo novaca i živaca i gastritisa i sl. 4godine faxa, a plaća mi je ispod prosjeka i mnogi moji prijatelji s 4g drugog faxa ili čak sa SS imaju veću. Znam i da sam si sama birala - a kad sam bira mislila sam kako volim raditi s djecom, a da ponovo biram ne bi to izabrala i to ne zbog djece već sveg onoga ostalog.

Znam da sam se raspisala, al kad me ljute oni koji komentiraju problematiku koju ne poznaju, kao da se ja petljam u posao NASA-inog inžinjera, a sve one koji znaju bolje odratiti sat od mene (a nisu stručni) pozivam u svoj razred i predajem palicu pa nek razmišlja kako ispuniti po 2 ocjene u svakoj rubrici za svakog učenika (uz sva ograničenja oko ispitivanja i testova i broja sati i obrađenog gradiva), ali ne na jedan sat već barem na mjesec, tako i te s idejom radnom vremnu pozivam da nam pokažu kako.

P.S. a zamislite samo praktičan dio tog od 8-16 kad je kraj godine pa malo računala pa ematica malo malo ne radi, a sve podatke treba unjeti do tad i tad - NEIZVEDIVO - i onda pogledate na sat i kažete uh pa to je već 16. Idem kući

[cvijeta73]

A još bolje situaciju oslikavaju roditelji koji kad im se ukaže na neki problem na kojem se treba zajednički poraditi: "Ja mu ne mogu ništa ili a što da mu ja sad radim ili nemam ja za to vremena dok dođem kući pa dok ovo pa dok ono...."

ne razumijem niti zašto bi bilo prihvatljivo ovakvo generaliziranje roditelja, a čudite se generaliziranju nastavnika.

a ja vidiš sve roditelje koje znam, itekako se trude riješiti bilo koji ukazani problem u suradnji s nastavnikom.

jer, nemojmo se zavaravati, ne osmišljavaju baš svi za sate fizike - zabavne zadatke, kvizove i praktične primjere.
ja nisam baš nešto jako glupa, a fiziku nikad nisam razumijela onako suštinski, naročito sve što je došlo nakon newtona.
zato mi je matematika bila najdraži predmet.
a hrvatski, prva dva razreda nisam ni jednu lektiru čitala, a imala 5.
druga dva razreda imali profesoricu koja nam je zauvijek unijela strašno puno ljubavi za književnost.

a šta sad, u svakoj struci ima onih koji se trude i koji se ne trude.
u svakoj, pa i ovoj.

i to sigurno nije razlog za male plaće, rušenje digniteta i ovakvih bezveznih prijedloga od strane ministarstva. ne samo bezveznih, nego čak i opasnih, kako sam ovdje uspjela pročitati.

a ovo:
"Što se vi bunite koliko radite dosta ste i plaćeni".

najbolje su rosa i cherry napisale o tome što je cijenjeno, a što ne.

[Provincijalkaa]

ne razumijem niti zašto bi bilo prihvatljivo ovakvo generaliziranje roditelja, a čudite se generaliziranju nastavnika.

Žao mi je ako je to shavćeno kao generaliziranje možda sam trebala boldati A još bolje situaciju oslikavaju roditelji koji kad im se ukaže na neki problem ..... Svakako da ima divnih roditelja koji su zainteresirani za školski život svog djeteta, ali s takvom djecom ni nema problema, ali žalosno je da u ovom užurbanom vremenu neki roditelji nemaju "vremena" za svoju djecu i suradnju, a upravo ti isti očekuju čuda od nastavnika i upravo bi njima bilo po volji da nastavnici budu 8h u školi. Većina tih roditelja se žali da zašto oni moraju s djecom raditi na školskim obvezama kad su nastavnici plaćeni za to. Pri tom ne razmišljaju da se znanje svake 4 g. udvostruči, a da je satnica ista i da je nemoguće sve pokriti nastavom. I na kraju krajeva ja smatram da kad sa svojim djetetom sjediš i učiš pomažeš upravo njemu, a ne da odrađuješ posao nastavnika.

[Bubica]

Svakako da ima divnih roditelja koji su zainteresirani za školski život svog djeteta, ali s takvom djecom ni nema problema, ali žalosno je da u ovom užurbanom vremenu neki roditelji nemaju "vremena" za svoju djecu i suradnju, a upravo ti isti očekuju čuda od nastavnika i upravo bi njima bilo po volji da nastavnici budu 8h u školi.

Čiji je posao, u školskom sustavu, baviti se roditeljima? Tko je i koliko vremena ulozio u rad s roditeljima ne bi li se roditelje informiralo i educiralo, ne bi li im se priblizilo sto se to od njih konkretno ocekuje, kako pomazu a kako odmazu? Ili bi se sve trebalo podrazumijevati? A znamo da se ne podrazumijeva i da roditelji ne znaju/mogu/hoce bolje?

[maggie34]

Čiji je posao, u školskom sustavu, baviti se roditeljima?

To je posao stručne službe i razrednika.
U vrijeme provođenja programa za školu nulte tolerancije na nasilje svi razrednici provodili su tzv. radionice sa roditeljima (o roditeljskim stilovima) . Dvaput sam odgađala radionicu jer se više od pola roditelja ispričalo da ne mogu doći.

[no@]

Čiji je posao, u školskom sustavu, baviti se roditeljima? Tko je i koliko vremena ulozio u rad s roditeljima ne bi li se roditelje informiralo i educiralo, ne bi li im se priblizilo sto se to od njih konkretno ocekuje, kako pomazu a kako odmazu? Ili bi se sve trebalo podrazumijevati? A znamo da se ne podrazumijeva i da roditelji ne znaju/mogu/hoce bolje?

Hm, zanimljivo pitanje! Ja ove godine namjeravam sustavno raditi s roditeljima upravo na ovom što si napisala (jer postoji itekakva potreba), ali iskreno nisam sigurna je li to "posao" škole.
Naime, mislim da se školi uvaljuje puno toga što primarno nije naš posao i u budućnosti uvaljivat će se još i više (prelazak na jednosmjenski rad je prva stepenica, škole će raditi po tržišnim principima, grubo rečeno, i morat će se boriti da ponude više od puke obavezne nastave da bi opstale i/ili zadržale radna mjesta)

Nisam sigurna niti također je li puno toga što škole već sada rade zapravo naš posao:

- produženi boravak
- (potreba da se razne izvanškolske aktivnosti odrade u vrijeme boravka i uz organizaciju/koordinaaciju šk npr župni vjeronauk, razni dodatni tečajevi jezika itd)
- ručak za učenike viših razreda i one koji nisu u boravku
- obuka plivanja
- cjepljenja sva moguća (imam noćne more od toga u školi...)
-sudjelovanje u javnim i kulturnim djelatnostima tipa automoto show prošli vikend u areni!!?
- ....

Roditelji su sve zaposleniji. Imaju za djecu sve manje vremena i sve veća očekivanja da škola odradi puno toga što primarno nije njezin zadatak kao da se podrazumijeva.

Mislim da nas roditelji doživljavaju kao puki uslužni servis. E sad je li uslužni servis povoljna i prijemčljiva okolina za edukaciju o roditeljstvu nisam sigurna!?

[dalmatinka]

Žao mi je ako je to shavćeno kao generaliziranje možda sam trebala boldati A još bolje situaciju oslikavaju roditelji koji kad im se ukaže na neki problem ..... Svakako da ima divnih roditelja koji su zainteresirani za školski život svog djeteta, ali s takvom djecom ni nema problema, ali žalosno je da u ovom užurbanom vremenu neki roditelji nemaju "vremena" za svoju djecu i suradnju, a upravo ti isti očekuju čuda od nastavnika i upravo bi njima bilo po volji da nastavnici budu 8h u školi. Većina tih roditelja se žali da zašto oni moraju s djecom raditi na školskim obvezama kad su nastavnici plaćeni za to. Pri tom ne razmišljaju da se znanje svake 4 g. udvostruči, a da je satnica ista i da je nemoguće sve pokriti nastavom. I na kraju krajeva ja smatram da kad sa svojim djetetom sjediš i učiš pomažeš upravo njemu, a ne da odrađuješ posao nastavnika.

Po meni je veliki problem što bilo tko očekuje da roditelji doma uče s djecom.
Tko kaže da su roditelji dovoljno obrazovani i upućeni u sve ono što se uči u školi ?
I ako znaju gradivo , ne znaju metodiku jer je nisu nikad učili i nisu kompetentni za to.
Koliko god grubo zvučalo , to nije moj posao , to je posao nastavnika.

[enela]

Po meni je veliki problem što bilo tko očekuje da roditelji doma uče s djecom.
Tko kaže da su roditelji dovoljno obrazovani i upućeni u sve ono što se uči u školi ?
I ako znaju gradivo , ne znaju metodiku jer je nisu nikad učili i nisu kompetentni za to.
Koliko god grubo zvučalo , to nije moj posao , to je posao nastavnika.

Ne očekuje se od roditelja da uči s djetetom, nego da vježba ukoliko dijete teže usvaja gradivo. Naravno da roditelj ne zna metodiku, ali zna svoje dijete, i vidi u bilježnici što i kako je dijete radilo u školi. To je metodički obrađeno gradivo.

Konkretno, moje dijete ide kod logopeda, logoped očekuje da dijete i kod kuće vježba s roditeljima. Hoću li na to odgovoriti: meni je veliki problem što vi očekujete da ja doma vježbam s djetetom? Tu na forumu ima puno topica na temu vježbanja s bebama. Svi roditelji kažu da vježbice rade i sami s djetetom. Želim li da moje dijete napreduje, učinit ću sve, ne mislim tupiti kako to nije moj posao. Sustav se ne može posvetiti toliko mom djetetu koliko to mogu ja.

[Sunshine Shoot]

Po meni je veliki problem što bilo tko očekuje da roditelji doma uče s djecom.... Koliko god grubo zvučalo , to nije moj posao , to je posao nastavnika.

mislim da je dalmatinka u pravu, to jest naš posao, ali je obveza roditelja i nastavnika da surađuju, da nastavnik informira roditelja o tome kako dijete savladava gradivo (ne samo gradivo, nego i kulturu i sve ono drugo)..

Meni je logično da će roditelj, ako dijete ima nekih poteškoća, raditi s njim na rješavanju tih problema. Bez obzira radi li se o matematici ili o odnosu s drugom djecom.

[Sunshine Shoot]

A što se tiče radnog vremena...

Slažem se s nekim tko je napisao da, kao i svaki posao, i ovaj ima svoje dobre i loše strane. Osobno, jedna sam od onih prosvjetara koji uvijek ostaju među zadnjima u školi, bez obzira koliko sati imaju toga dana. A kad se dogodi da zbrišem ranije, uvijek imam nekakvu glupu grižnju savjesti..

Osim toga, valjda sam i sretnica jer imam svoj kabinetić i svoje računalo s pristupom internetu pa doista imam uvjete raditi pripreme u školi. Ali, to funkcionira jednom u tri mjeseca. Zašto? Dok sam u školi, tu sam za sve: za roditelje koji navrate nenajavljeni, za kolege kojima nešto uvijek treba, za učenike iz izvannastavne aktivnosti, za svoj razred kao razrednica, za ravnatelja koji uvijek ima neki poslić za mene i sl. Dakle, iako priznajem da sam sama kriva, ja u školi nemam dovoljno mašte ni koncentracije za izradu priprema koje bi zadovoljile moje kriterije.

Doduše, nakon nekoliko godina iskustva (iako valjda nikad neće prestati ona slavna ''ti si tek počela'' rečenica), pripreme mi oduzimaju dosta manje vremena, ali i danas mi se dogodi da nešto pripremam duboko u noć.

I na kraju... moja mi je obitelj prioritet, a škola je ipak posao. Ovi iz Ministarstva mogu propisati što god žele, nas ionako nitko ne pita. Na kraju, i ja mogu svoj posao odraditi za tih osam sati. Na uštrb svojih učenika, njihove kreativnosti i motivacije i mojeg osobnog zadovoljstva. Ali će barem moja obitelj biti sretna jer ću nakon tih osam sati biti samo njihova.

[Peterlin]

Po meni je veliki problem što bilo tko očekuje da roditelji doma uče s djecom.
Tko kaže da su roditelji dovoljno obrazovani i upućeni u sve ono što se uči u školi ?
I ako znaju gradivo , ne znaju metodiku jer je nisu nikad učili i nisu kompetentni za to.
Koliko god grubo zvučalo , to nije moj posao , to je posao nastavnika.

Daleko smo offt. ali moram reći ovo - kad smo već kod učenja s djecom, niti je 100% do učitelja niti je 100% do roditelja da rade s djecom. Jedino je ispravno da podržavaju jedni druge. Dijete mora ipak samo usvojiti neke stvari, a učitleji i roditelji su tu da im pomognu.

A što se tiče radnog vremena učitelja/nastavnika i kakve to veze ima s ovim - stvar je jednostavna: DUŽNOST je prosvjetara da uputi roditelje što i kako treba s djecom doma raditi. U ovih 4 godine koliko imam školarce, upravo to sam i dobivala od naših učiteljica. Nije uvijek sve išlo glatko, ali u načelu - to je to! Nije do roditelja da djetetu bude učitelj, ali je do roditelja nadziranje djeteta da napiše domaću zadaću i da se odgovorno odnosi prema školi i školskim obvezama. To je priprema za život.

Što se tiče neupućenosti roditleja - u radno vrijeme nastavnika i učitelja i te kako ulaze informacije, roditljski sastanci i slično. Dostupni su. Oni koji nisu dostupni češće su roditelji. Govorim to iz roditeljskih cipela, jer nisam prosvjetar. Vidjela sam puno puta nerazumijevanje od strane roditelja koji misle da su djeca auti koje u školu dovode na popravak i da se doma vraćaju glava punih znanja. To ne ide tako. Svatko se od nas uvjerio u to kad je pokušao sam naučiti dijete nešto, od vezanja cipela na dalje... Nije lako druge poučiti nečemu. Ni vlastito dijete, ni 25 tuđih. Ako ne ujedinimo snage (roditeljske i učiteljske) rezultati su lošiji. Zašto, zaboga, ne bi podržali jedni druge umjesto da stalno tražimo krivce na drugoj strani?

A što se tiče radnog vremena - kriteriji su svakakvi, toga je bilo i bude. Zablude isto tako. Ima tu koječega, do te mjere da se u čitavoj toj zbrci izgubio cilj, a to je kvalitetno prenošenje znanja učenicima. Ako bi radno vrijeme kakvo je u naslovu teme tome doprinijelo - mašalah, ali složili smo se ovdje da je to bezvezarija. Dok se to ne raščisti (na ovaj ili onaj način) nema nam druge nego savjesno odrađivati svoje dužnosti - roditeljske i učiteljske, kako najbolje znamo. A birokracija će se kad tad slomiti na vlastitim apsurdima. Čim prije - tim bolje...