Pa evo, drago mi je da si to spomenula jer znam ponešto o fiziologiji. Doduše, možda najmanje o fiziologiji ljudske vrste, ali poslužit će i ovo moje poprilično općenito i površno znanje.
Stalno se naglašava da je porod prirodni proces, barata se terminima adrenalin vs. oksitocin kao da se ne radi o složenim hormnonalnim procesima nego o dvije pipe koje ne mogu istovremeno točiti hormone, spominje se fiziološki porod itd.
Ali nigdje do sada nisam pročitala da se pisalo o konstrukciji ženske zdjelice, koja koja je kod ljudi posve drugačije nego kod ostalih primata.
Zašto? Jer od oko 250 vrsta reda Primates samo jedna hoda na dvije noge - čovjek.
Ženska zdjelica klasičan je primjer evolucijskog kompromisa jer njezina konstrukcija mora zadovoljiti dvije potrebe, hod na dvije noge i prolaz bebe.
Mladunče drugih primata jednostavno i brzo prolazi kroz majčinu zdjelicu i izlazi iz nje u ravnom hicu, s licem prema gore tako da ga majka može sprijeda izvući i odmah prinijeti grudima. Kod njih je ovalni porođajni kanal orjentiran u istom smjeru od početka do kraja.
Kod ljudi je porođajni kanal spljošten u jednom smjeru, a onda mijenja orjentaciju za 90 stupnjeva tako da je spljošten u drugom smjeru. Da bi beba mogla proći kroz takav porođajni kanal, njena glava i ramena moraju pratiti njegov oblik. Upravo zato možemo reći da je prolazak kroz porođajni kanal vjerojatno najsloženiji gimnastički manevar u životu čovjeka.
Dakle, ljudska beba se tijekom poroda mora dva puta okrenuti kako bi prošla porođajni kanal. Na kraju poroda, dijete iz porođajnog kanala izlazi sa stražnjim dijelom glave okrenutim prema preponskim kostima, licem na suprotnu stranu od majčina. Upravo zbog toga je majci teško pridržavati i voditi dijete dok izlazi, a da mu pri tom ne ozlijedi kralješnicu pa žene pri porodu uglavnom trebaju pomoć.
Uspravno držanje potaklo je niz anatomskih preinaka u građi ljudskog tijela. Biomehanika uspravnog hoda jako se razlkikuje od četveronožnog kretanja pa su se ljudske kosti morale drastično promijeniti. Između ostalog i kosti zdjelice - ona se iz izdužene tanke zdjelice morala preoblikovati u široku i plosnatu zdjalicu, koja težinu trupa prenosi na noge. To je poboljšalo stabilnost tijela i povećalo učinkovitost dvonožnog hoda, ali je znatno suzilo porođajni kanal.
Da zaključim ovaj ogromni post (sorry)
Porod jest prirodan proces, ali je dvonožno kretanje iznimka i tipično je za samo jednu vrstu primata – čovjeka. A cijena našeg uspravljanja (i ne samo toga, nisam ovdje spominjala rast glave kao posljedicu rasta mozga, široka i tvrda ramena kao prilagodbu za branje plodova s visećih grana itd.) je – težak i opasan porod.



)
Odgovori s citatom

).
