Koliko vidim među djecom s visokim potrebama mogla bi se izdvojiti dva tipa, oni kojima stvarno ne možeš ništa "dokazati" i zadovoljiti ih i oni kojima sve to možeš, ali uz puno truda. Moje dijete je u ovoj drugoj skupini, ona je oduvijek tražila nešta, malo spavala, dugo nije imala ritam spavanja i hranjenja, nije htjela piti skoro do godinu dana, a ni sad baš ne pije puno, jelo joj nije uopće važno u životu itd. ali je isto tako i iznimno veselo dijete koje jako puno "daje" a sad već i u doslovnom smislu riječi. Ne poričem da mi je često znalo biti jako teško i da nisam znala šta i bi i kako, ali stvarno ju ne bi mijenjala ni za kakvo drugo nezahtjevno dijete, jer ovakva je savršena i fantastična, jako inteligentna, pa čak i duhovita.Uostalom i ja sama imam visoke zahtjeve, pa zašto ne bi i ona. hehe