Vjerojatno je dio priče upravo u tome da je lakše kad je cijeli život, uključujući i kuću i dvorište , spreman i posložen za klince, ali to nije nešto što možemo zahtjevati, možem samo zahvaliti što smo mogli tako. Netko neće nikad imati te savršene uvjete, ali svejedno voli svoje dijete i želi mu najbolje. S druge strane onaj koji nije imao high need bebu ne zna o čemu priča, bez uvrede. Kad ponudiš sve poticaje i ljubavi i maženje i igranje i granice, a dijete i dalje ima više potreba nego ti mogućnosti to je jako iscrpljujuće. Kad se radi o tome da dijete ima neki dijagnosticirani problem, onda to high need dobije svoje ime, i barem nominalno, neku podršku. Ali ima djece koja su nadarena, sanjari, usporena, uporna, koja su jako osjetljiva ili reaktivna, boležljiva ili alergična na sve i sva itd dakle ima dosta situacija koje Sears stavio pod naziv high need jer nemaju neku konkretnu dijagnozu, ali na skali prosječnog ponašanja odudaraja koliko i recimo jako sitna ili jako krupna djeca od srednje percentile. KAd netko kaže to je samo stvar stava, meni to zvuči kao da mi netko kaže da ja mogu snagom volje promjeniti to što je Di sitna, samo da je malo bolje hranim :/ Naravno da ćeš se potruditi i napraviti sve da dijete bude sretno i zadovoljno i uspješno odgojeno, ali ono priznanje koje si samo međusobno mogu dati roditelji koji su u istoj situaciji srce hrani. sjećam se kad su moji bili manji kako mi je topla riječ na kraju dana bila kao žednom kap vode. Moj Do je sad zahtjevni osmogodišnjak i školarac. Tete u vrtiću i učitelji su odmah uočili ono što sam ja shvatila već po tome kako je moje dijete plakalo drugčije od drugih beba il ikad je prohodao s osam mjeseci. S jedne strane napredan s druge strane osjetljiv i treba puno stvarno jako puno truda, pa i pameti za biti korak ispred. ALi sad više nisam sama u tome i imamo puno liepih uspjeha iza sebe pa se nadam da onih obeshrabrenih i iscrpljenih dana kad smo bili mali neće više biti u toj mjeri.