Odgoj djeteta s "visokom razinom potreba", po Sear

[SikaPika]

Kada pomislim da ću možda imati još djece (nadam se da hoću), uhvati me panika jer ne mogu zamisliti da će biti jednako dobri kao Maša.
Kada čitam postove većine vas koje imate zahtjevnu djecu, shvatim da je po mnogo toga i moje dijete zahtjevno.
Prvih mjeseci stalno na siki; noć nije prospavala nikada (sada spava najduže 2 sata u komadu); mjesecima danju nije htjela spavati nego sam ju morala nositi (kad stanem, budi se); čim se probudi, stavlja mi slikovnicu u ruke; stalno u pokretu; traži pažnju; želi sudjelovati u svemu; osjećajna; nikada ne jede bez dodatnog sadržaja (igračke, slikovnice, po najnovijem karte).
No, s druge strane, s njom je sve lako. Odemo u trgovinu i njoj je sasvim dovoljno pokazivati na policama ono što prepoznaje, od mene tražiti potvrdu da je to to, pomaziti se s medom, stavljati stvari u kolica, iz kolica na blagajnu, dati prodavačici Konzumovu karticu, pokušati ju spremiti u novčanik, bez dreke ja bih ovo ili ono.
Kada se noću probudi, objasnim joj da ja moram još to i to (piškiti, piti vode), ona leži i čeka. No, nikada joj se nije omaknulo da u međuvremenu zaspe.
Kada pravim ručak, stoji na stolici, pere posuđe, soli hranu, miješa.
No, nikada ne plače (osim ako se baš jako udari što je rijetko jer je uvijek oprezna pa rijetko pada), ne cendra (ok, u zadnje vrijeme ju je počela hvatati tantrumska faza, ali ništa strašno).
Imam strašno puno povjerenja u nju (zapravo i previše jer je ona ipak malo dijete koje nema dovoljno iskustva, no nastojim joj sve pokazati neka zna što joj se može dogoditi u danoj situaciji) i mislim da ona to osjeti pa vraća na svoj način. Recimo, sada se u dva koraka popne preko kutije za igračke na kauč, no, to nikada ne radi kada mi nismo u sobi. MM se ljuti što ju ostavim da glavinja po cijelom stanu i što ne hodam stalno za njom, ali ja vjerujem da ona neće napraviti neku glupost dok mene nema uz nju.

I slažem se s Cvijetom kada kaže da puno ovisi o roditelju, to kako doživljava dijete. Osobno imam prilično energije za puno toga i zapravo sam i sama zahtjevna osoba (uglavnom prema sebi i tek nešto malo prema MM) i nikada u bilo kojem trenutku mi nije teško učiniti za nju. Ono, da mi je tlaka, da mi se sad baš ne da, da bih radije nešto drugo...

A kada se spomene zahtjevno dijete, odmah se sjetim male Ume Gradac. Ona mi je pojam zahtjevnog djeteta jer druge nisam upoznala.

[EvaMONA]

Prvih mjeseci stalno na siki; noć nije prospavala nikada (sada spava najduže 2 sata u komadu); mjesecima danju nije htjela spavati nego sam ju morala nositi (kad stanem, budi se); .

Pošto je na E. dobro utjecalo zahlađenje (još je jado moj i meteoropat, na majku, što da kažem) i zadnji tjedan nam dani imaju samo malo valova, a puno izjavljivanja ljubavi, pjesmica i svega što lako stavlja osmjeh na lice, mogu se malo osvrnuti na postove nekoliko mama s mlađom dječicom.
Što se tiče spavanja, seke su obe cicoholičarke i uopće ne znam kako smo E. uspjeli sa 17 mj. bezbolno (u procesu od 2 mj.) odviknuti od cice. Ali do tad niti jednu noć nisam prospavala (čak niti onu "dječju noć", famoznih 5h u komadu), ali zato nakon što je prestala cicati sljedeću noć je prespavala, i sljedeću i sljedeću i tek negdje nakon 2 tj. sam se usudila to reći na glas. To je bilo za mene jedno divno postignuće (odmah da se ogradim- ne odgovaram nikoga od produljenog dojenja ili tandema, samo dijelim svoje iskustvo) i mislim da se tako odrazilo na njen san jer smo s cikanjem završili vrlo postepeno i uz njen pristanak.
Svaki bitan, sličan ili različit korak gdje se desi neka pozitivna prekretnica u ponašanju ili navikama djeteta u biti nama daje potvrdu da iako često vrludamo ipak znamo što je dobro za naše zahtjevno milo malo.
Nadam se da takva konstatacija pomaže vama koje imate jednogodišnjake jer će sve više takvih trenutaka/pomaka biti.
Na pitanje što definira zahtjevno dijete već smo dosta toga pobrojale od početka ove teme, pogotovo kad se tiče malih beba, a ja bih najviše šizila kad bi mi svi govorili:" Pusti je neka malo njurga; moja nujurga pola sata pa se tek onda rasplače" i sve u tom stilu. Nikad nisam uspjela shvatiti što to znači jer se E. nikad nije bunila nego je svaku potebu instantno izražavala vrištanjem takvog intenziteta da sam ja doslovno trčala iz dr. sobe na prvi zvuk, jer ako je ne bih zaustavila u prvih 30 sek. tebalo bi mi pola sata i više nosanja i ... da se počne smirivati.
Također mislim da se ne treba prepucavati u vezi toga čije zahtjevno dijete je zahtjevnije tj. tko se tu bolje snašao. Ja sama za sebe povremeno mislim da sve to super hendlam i mnoge žene u okolini mi se dive na stpljenju i požrtvovnosti (a ja to niti ne vidim jer smatram da je normalno tako voljeti i odgajati dijete), a povremeno (do često) mislim da sam nedorasla (energijom i smirenošću) odgoju svog sve pametnijeg 3-g. djeteta.
Mislim da bi većini nas na ovom topicu povremeno trebao dobar savjet kako rješavati neke konkretne situacije i prilika da se bez osude možemo pojadati kad se osjećamo da nam je svega preko glave, a pogotovo našeg predivnog prezahtjevnog djeteta.
Tako razmišlja jedna mama koja ima manje energije od prosjeka, ali joj mozak i dalje dobro radi pa se trudi.

[tajuska]

Ja sama za sebe povremeno mislim da sve to super hendlam i mnoge žene u okolini mi se dive na stpljenju i požrtvovnosti (a ja to niti ne vidim jer smatram da je normalno tako voljeti i odgajati dijete), a povremeno (do često) mislim da sam nedorasla (energijom i smirenošću) odgoju svog sve pametnijeg 3-g. djeteta.
Mislim da bi većini nas na ovom topicu povremeno trebao dobar savjet kako rješavati neke konkretne situacije i prilika da se bez osude možemo pojadati kad se osjećamo da nam je svega preko glave, a pogotovo našeg predivnog prezahtjevnog djeteta.

veeeeeliki potpis!

i da, i ja sam dobivala savjete da je pustim da njurga. na sto sam samo mogla reci ha-ha-ha