Citiraj visnja08 prvotno napisa Vidi poruku
evo čitam sve što nisam stigla u ovih zadnjih par dana i sad plačem ko malo dite, pogotovo Rozina rečenica "neću ih više nikada pustiti"..valjda je krivo ovo pred božićno vrime i to što ćemo opet dočekati "sami" Božić..uf nisam ni stigla od sveg posla opustiti se ali sve i svašta mi prolazi kroz glavu i srce i baš me jako boli, i prekinem se u sekundi čim mi navru suze na oči, nekad baš dani teško prolaze i pokušavam u svakom danu pronaći nešto što će me dignuti i doniti osmijeh na lice, i onda shvatim kako je to sve privremeno i da ona praznina će uvik biti prisutna bez obzira što ja pokušavala napraviti..ali evo olakšat ću sebi ove trenutke dok sam sama da se isplačem, sigurno će bit bolje..
fale mi moje dvi radosti
A draga moja Višnjice i meni moji fale, mogu zamisliti kako ti je - da samo znaš koliko se puta sjetim tvoje mrvice, i onih dana u bolnici, evo i meni su došle suze na oći, nekako mi je tako u srcu...mislim da moraš smoći hrabrosti za krenuti dalje. Ja molim Boga da ti što prije usliši molitve, i da napokon vidim tvoje oći ispunjene sjajem sreće

Bliži se 27.12 rođendan mojih dečkiju; kad gledam Špira često se uhvatim da zamišljam pored njega Tiju Ivana i Olivera, moja curica kovrčave kosice...baš mi fale, da su bar sa nama ovdje, da smo bar nas 6 skupa....joj kako bi to sretna obitelj bila