ima MZOŠ para...

[Janoccka]

A tek entuzijazam i prof. inf. u jednom
Da - mislim da bi svi trebali biti u stanju razgovarati sa djecom o tome. I da ne trebaš biti prof. inf. da bi se mogao upustiti u razgovor sa djecom. Ili se bojati pitanja na koja u tom trenutku nećeš moći dati odgovor.
Ne zaboravi da je nastava informatike u OŠ samo izborni predmet.

Ispada da se razrednici na satovima razrednika bave svojim predmetom, ili što?

[YosephK]

A tek entuzijazam i prof. inf. u jednom
Da - mislim da bi svi trebali biti u stanju razgovarati sa djecom o tome. I da ne trebaš biti prof. inf. da bi se mogao upustiti u razgovor sa djecom. Ili se bojati pitanja na koja u tom trenutku nećeš moći dati odgovor.
Ne zaboravi da je nastava informatike u OŠ samo izborni predmet.

Ispada da se razrednici na satovima razrednika bave svojim predmetom, ili što?

Naravno da ne, ali ako se ljudi ne osjećaju kompetentno razgovarati o tome sa djecom, onda ih ne treba siliti. A 4-satna radionica ih, vjeruj mi, neće osposobiti. Gle, ja znam da vjerojatno razmišljaš da zdravorazumski svatko može reći pričati djeci o tome kako se trebaju čuvati stričeka koji pitaju za adresu itd., ali i dalje stojim iza toga da će nastavnik informatike to napraviti puno stručnije od nastavnika biologije koji se ne služi računalom.

Nastava informatike JEST izborni predmet, ali se snalažljivošću može srediti da nastavnik informatike posjeti SRZ i popriča sa učenicima o tome. To je puno jednostavnije i NAJJEFTINIJE rješenje problema, a ne prisilna edukacija ljudi koje to možda uopće ne zanima.

Što se Učilice tiče (znam da ima i nastavnički dio), o njoj nemam neke prelijepe riječi. Metodička vrijednost je ravna jednoj velikoj nuli. Uzet ću si za pravo to reći i smatrati se dobrim poznavateljem korištenja tehnologije u nastave (kako sam već rekao - imam reference da to mogu reći). Naime, ono što nudi je samo kviz. I ništa više od toga. Ako učenik krivo odgovori nema objašnjenja zašto je to krivo rješenje; nudi samo točan odgovor bez da dijete uputi kako se došlo do tog točnog odgovora. Može služiti da dijete vidi kako stoji sa znanjem. Ali čak i onda bi trebalo negdje postojati objašnjenje ili sličica ZAŠTO je baš to točno rješenje. A kad tamo samo bubne na zaslon rješenje i dijete se čudom čudi odakle to. Hoću reći, za takav način rada se može djeci dati i udžbenik/zbirka ili unaprijed pripremljeni radni listić. Pobogu, jeftinije bi došlo da se iz proračuna svakom djetetu kupi zbirka nego da se ulupalo mucho novaca na poluproizvod. Apsolutno sam protiv korištenja tehnologija zbog tehnologije same (i onda smo kakti svi silno pametni i educirani napravili nastavu "atraktivnijom" ); tehnologiju treba koristiti ako ima neku didaktičku vrijednost. Koristiti računalo (sad govorim o Učilici) da bismo provjerili je li dijete naučilo da je 2+4 = 6 (ili da bi dijete samo kod kuće provjerilo), a ne pokazati onome koji to nije naučio rješenje nekom zanimljivom sličicom ili objašnjenjem je trošenje novaca, resursa i vremena.

Da ne bude da sam gledao samo matematiku, pogledao sam malo i HJ za 1. razred u kojem se spominju GLASOVI, a nigdje zvuka da dijete može ČUTI taj GLAS. Ili EJ za niže razrede u kojemu je rješenje jednog zadatka da je KRIVO učiteljici kad izlazi iz razreda reći "Good night!", već je točno reći "Goodbye!" - nigdje objašnjenja što znači jedno, a što znači drugo.

Ovdje je prikaz jednog matematičkog zadatka (2. razred SŠ) koji je sjajno didaktički oblikovan. Uz pojašnjenja, objašnjenja, prikaz. I učenici sami mogu sebi stvoriti novi zadatak, a kasnije provjeriti rješenje sa objašnjenjem zašto je baš to točno rješenje.