U tome i jest problem, tj. losa strana knjige. Nemam osobnih iskustava s ADHD-om i depresijom, ali za dijabetes vam mogu reci da nije izmisljena bolest. Za tip 1 je vec receno, a nije ni tip 2 bozja kazna za nezdravi stil zivota (mada naravno ima utjecaja). Ponekad se promjenom stila zivota moze postici da ne treba nikakva terapija, ali to ne znaci da se covjek izlijecio od dijabetesa (sto se lako provjeri tako da pojedes dvije snite kruha i izmjeris secer). Cesto je tip 2 posljedica rezistencije na inzulin i ne moze se regulirati bez gutanja pilula ili cak davanja vanjskog inzulina.
Btw, fascinantno mi je kako se ljudi odusevljavaju savjetima o dijabetickoj prehrani i o potrebi promjene sjedalackog nacina zivota kad ih dobiju od travara ili farmaceuta-odmetnika. Kad iste savjete dobiju od dijabetologa ili drugog doktora, tada ih ignoriraju. Bitno je izmisljati magicna iscjeljenja i medicinske zavjere
