dakle ako gladujemo onda se u tom slucaju hrani samo dio organizma, koji je neophodan da se prezivi do dolaska ugljikohidrata.
Da li je to stavrno točno? Ako možemo osloboditi glukozu iz masnih stanica (po uvjetom da imamo masnih stanica dovoljne veličine :D ) tada se ne bi trebali bojati smanjenog unosa ugljiko hidrata pod uvjetom da je unos proteina i masnoća dovoljan.
Obzirom da postoje esencijalni proteini (aminokiseline) i masnoće, ali ne postoje esencijalni ugljikohidrati tj. oni nam nisu nužno potrebni da bi preživjeli (obzirom da ih organizam može proizvesti sam) ?

Oprosti ako postoji koja greška u terminu, med. biokemiju sam učila prije 15 godina.