da ne citiram sad postove, vjerujte sve i svašta predloženo sam probala, kako još i prije 2 i pol godine sa starijim nespavačem koji danas uopće ne spava preko dana od svoje druge godine, tako i sada sa ovim drugim.
ali ne mogu vjerovati da sam rodila dva nespavača (i dva nosača na rukama)! da sam takav baksuz!
ali ne žalim se što ga nosim, iako sam ja izgubila 10 kg i izgledam ko kakva anoreksičarka (a žderem ko svinja) a bumbika dobio 10 i stvarno mi je težak (a imam i bruh, btw.). imam i marame i mei tai, ali on se ne smiri kad se nosi u njima, a kamoli da spava. kao što netko reče, ako je umoran počne urlat u marami na sred parka, ulice, trga, whatever, i tako dok se ne premori, nikakva cika ne pomaže da se smiri, osim ako ne legnemo u krevet, a to znači da moram gdje god bila, što prije doći kući. u AS, naravno također urla, ne pada mu na pamet da zaspi.

pa zar to vama ne stvara određeni pressing?
ok, bila je dugo zima ove godine, pa nismo izlazili puno van, ali kad dođe proljeće, ja bih u šetnju u grad, po trgovačkom centru, samo da nisam stalno tu negdje u kući i oko kuće. sve nešto na pola sata do sat, i onda već kreće njegova nervoza i cendranje.

a kad mi neko kaže da sam ga tako naučila (ne mislim ni na koga od vas, nego na hrpu ljudi meni poznatih i nepoznatih) , najrađe bi ga šakom u glavu, pa se moram još i opravdavati da je to takvo dijete i bla bla bla.
a oni biljedo gledaju i izgledaju kao da misle da ja nešto izmišljam...
a točno je - to je takvo dijete, i ja to moram prihvatiti i pomiriti se s tim. a, ne mogu. i znam da će to sve brzo proći i doći će druge brige, ali moje dijete je kronično umorno i neispavano, jer ne zna spavati, a ja mu ne znam pomoći...
ništa popit ću si sad još jedno pivce

jedina je sreća što ga torpediram oko pola 7 naveče u krevet (i taj ritual traje i traje, al nema veze) i imam to malo vremena za sebe da se donekle opustim, ali uglavnom me čeka hrpetina kućanskih poslova, pa ništa od odmora...po noći spavamo zajedno i cikimo u polusnu i onda buđenje oko 6, a tu ga preuzima mm, a ja ostanem sa starijim u krevetu još kojih pola sata (kad mi se posreći, i sat vremena) dok se on ne probudi. uh, to mi je najslađe od svega.

i drago mi je što sam na ovom roditeljskom dopustu da uživam barem u ovom starijem djetetu, i što je kod kuće sa mnom, a ne u vrtiću, i da gledam ga svaki dan kako napreduje, uči i odrasta, i osjećam se kao ponosna majka jer je pravi dobar dječak