Mama, tata dođite mi u goste

[mama_jos_malo]

Poznajemo (družimo se u parku) s curicom od 2,5 godine koja stanuje kod bake. Naime mama i tata žive 3 km dalje, ali mama radi od 7-15 i nije joj zgodno da dijete bude doma. Tata radi u smjenama.
Curica je vesela, vedra, ne voli baš dijeliti stvari u igri, no to je karakteristično za njenu dob.

Meni ne izlazi iz glave da ta curica vidi mamu i tatu samo sat-dva na dan kad je obično odvedu u neki veći park na igranje.(tako kaže baka) Uspavljivanje, hranjenje, kupanac i sve sitne radosti su na baki.
Možda sam ja fiju, ali nikako mi ne ide u glavu da netko da svoje dijete baki, pa nek je 100 put baka. Naravno da djeca vole bake i djedove i nek su blagoslovljeni, ali ne mogu vjerovati da oni mogu biti supstitut živim roditeljima.
Oni se kaže ne mogu organizirati, a i baka kaže da bi njoj bilo ružno da curica ode k mami i tati.

Što vi mislite?

[eris]

Svako uređuje život prema svom nahođenju. Ja volim da su moji kod mene, i ne volim da često negdje ostaju i preko noći. Kuća je prazna ako samo jedno nije tu. Poželim sat, dva mira i tišine, ali ljepše mi je sa njima. Vjerujem da je sekici lijepo kod bake, lai šta ako ne bude bake, šta će onda roditelji, ipak se valaja naviknuti na sve dnevne obaveze jednog djeteta.

[kata.klik]

ja sam od svoje druge godine, pa do završenog četvrtog razreda osnovne škole živila kod bake. Mamu i tatu sam viđala kako kada, nekad svaki dan, nekad je znalo proći i 4-5 dana, i izrasla sam u sasvim normalnu ženu i nikad nisam pomislila da me mama i tata ne vole a ostavili su me jer me teta čuvalica nije mogla više čuvati, pa dok ne nađu novu eto odužilo se.

[sunce moje malo]

Svako uređuje život prema svom nahođenju. Ja volim da su moji kod mene, i ne volim da često negdje ostaju i preko noći. Kuća je prazna ako samo jedno nije tu. Poželim sat, dva mira i tišine, ali ljepše mi je sa njima. Vjerujem da je sekici lijepo kod bake, lai šta ako ne bude bake, šta će onda roditelji, ipak se valaja naviknuti na sve dnevne obaveze jednog djeteta.

potpisujem,
kod bake i dede je mali na "čuvanju" kad meni treba par sati tjedno da dođem k sebi, najčešće ili subota ili nedjelja prijepodne.
inače, imamo identičnu situaciju kao opisani slučaj, radim od 7-15h, dižem se u 5h ujutro da stignem na posao u 7h, muž radi u smjenama.
i još k tome sam u 7mj trudnoće.
i kaj da radim, bake bi isto pomagale na način da mi čuvaju malog tih par sati dnevno kaj ga vidim. meni tu ne treba pomoć, radije bih da mi netko počisti, skuha ili spegla (to se ne nude, ali to nije niti za ovu temu).

[Mima]

Znam vrlo sličan primjer u bliskoj okolini, i što reći, meni je to potpuno nezamislivo.

[kata.klik]

a zašto Vam je to nezamislivo, meni je to OK, a s druge strane možda ta žena ima puno obaveza kad dođe doma, možda još nešto dodatno radi pa joj treba mira nemate pojma o dotičnoj situaciji a spremni ste osuđivati.
moje dijete je sa nama svaki naš slobodan trenutak, meni je smiješno ostavljati ga još na spavanju kod bake i dede, jer živimo na suprotnim stranama hodnika, ali da ga ostavim kod njih kad god nešto trebamo obaviti i kad trebamo počistiti kuću...naravno da da.

[magriz]

...

Što vi mislite?

što mislim? da si svatko ima za pravo organizirati život kako želi i da drugi nemaju pravo to procjenjivati

[Cubana]

Znam vrlo sličan primjer u bliskoj okolini, i što reći, meni je to potpuno nezamislivo.

Također. S tim što će dijete sad i u školu kod bake, a roditelji u drugom gradu.
Vjerujem da roditelji misle da imaju dobar razlog.

[Peterlin]

MM je tako živio kod dede i bake kao mali, godinu dana dok su njegovi roditelji rješavali stambeno pitanje. To je u ono vrijeme (a i danas) dobar način za premostiti neku životnu situaciju tipa gradnja kuće, školovanje, neki privremeni posa i sl. ali dugoročno ... ja ne bih.

Ali da mi je netko ponudio takvu varijantu dok sam se 2 i pol godine patila s poslom na drugom kraju grada, djeca u jaslicama i s mm-om popodne, debelo bih razmislila o prednostima. Daklem, ne može se tu gledati stvari crno/bijelo.

[Mima]

Također. S tim što će dijete sad i u školu kod bake, a roditelji u drugom gradu.
Vjerujem da roditelji misle da imaju dobar razlog.

U mom primjeru dijete već i ide u školu, a radi se o različitim kvartovima u Zagrebu.

Zašto mi je nezamislivo - pa eto, nezamislivo mi je da dijete ne živi sa roditeljima, osim ako u pitanju nije neki ogroman razlog tipa bolesti, ili velike neimaštine tj. potrebe da se zaradi za goli život.

[mama_jos_malo]

kata.klik ovdje je riječ o tome da dijete nije na čuvanju kod bake nego živi s njom, a roditelji dolaze u goste. I slažem se s Mimom, nezamislivo mi je da rodim dijete i dam ga baki na odgoj jer je tako lakše organizirati?!

[smedja]

Meni nezamislivo i sokantno zvuci, ali drugi vjerojatno rade kako misle da je najbolje

[mama_jos_malo]

što mislim? da si svatko ima za pravo organizirati život kako želi i da drugi nemaju pravo to procjenjivati

Ne procjenjujem(o) niti ocjenjujem(o). Pokušala sam sebe staviti u tu poziciju da posjećujem djecu kod svojim/mm roditelja.
Ne ulazim ni u čije razloge, ma kako opravdani bili. Čak ne vjerujem da je potrebno neko opravdavanje za neke životne odluke.

[kata.klik]

ja sam kod svoje bake živjela punih devet godina, doma sam išla vikendom i praznicima, mama i tata su dolazili kako su mogli, nekad češće nekad rijeđe, znala sam ih nevidjeti po pet dana i nikad nisam pomislila da su me "napustili, da me nevole"... kad sam ostala kod bake, mama je radila i nije me imao tko čuvati, jer je teta čuvalica morala otkazati, braća su mi bila starija i mogli su ostati sami doma (u današnje vrijeme nezamislivo jedan 6 godina drugi 8 godina) ali mene od dvije godine su mogli samo u tom trenu odvest baki...i poslje kad mi je mama ostala doma, ja sam još živjela kod bake, iako me mama mogla čuvati i paziti....i zašto je to u vrijeme dok smo mi bili mali bilo normalno a danas je to bauk....pa nisu napustili dijete...

[Cubana]

ja sam kod svoje bake živjela punih devet godina...i poslje kad mi je mama ostala doma, ja sam još živjela kod bake, iako me mama mogla čuvati i paziti....i zašto je to u vrijeme dok smo mi bili mali bilo normalno a danas je to bauk....pa nisu napustili dijete...

Svatko organizira život kako može i kako mu paše, ali meni to ni tada ne bi bilo normalno.

[cvijeta73]

Ne procjenjujem(o) niti ocjenjujem(o). .

a nego što radimo? pomažemo tebi jer ti imaš dilemu da li dijete ostaviti baki ili ne?
mislim, možemo mi procijenjivati i ocjenjivati, zgražavati se i opravdavati, nemam ništa protiv
al samo nek se zna šta radimo.

[ana.m]

Ja sam živjela godinu dana otrpilike kod svojih kumova kad mi je umrla mama. Bila sam jako mala i tim "činom"odvojena od godinu dana starijeg brata. Kad su nas spojili, imala sam osječaj kao da su doveli nekog tamo dečka i rekli mi to ti je brat. I dugo se nismo baš slagali...

Što se tiče mog mišljenja o tome. Naravno da svatko radi kako misli da može i zna, a i želi...Ali smatram da je djeci mjesto uz roditelje. Ne znam, meni je to nezamislivo.
Meni je koma kad klinci (jako rijetko) odu bakama i dedama na praznike.
Od kada se prvo dijete rodilo jako malo pita se desilo da nisu doma i da su negdje bez nas...Iva je prošle godine prvi pit ostala kod baka i to na njihovo traženje. Janko je isto u dobi od 3 godine ostao prvi put kod bake na par dana...Meni je to vrhunac. Da dam djecu da žive bakama mi je ...nije mi u redu.

A što se pak normalnosti tiče...Moja sveki je mog muža u dobi od godinu dana ostavljala samog po 4 sata s bočicom hrane u kinderebtu, a ona je išla na posao. Njoj je to savršeno normalno bilo i još se hvali kako je on bio cijelo vrijeme dobar...Je li vama to normalno?

[Cheerilee]

kata.klik ovdje je riječ o tome da dijete nije na čuvanju kod bake nego živi s njom, a roditelji dolaze u goste. I slažem se s Mimom, nezamislivo mi je da rodim dijete i dam ga baki na odgoj jer je tako lakše organizirati?!

Sličan primjer u mojoj okolini....
Moja je prijeteljia rodila prije 10mj, tjedan dana nako poroda počela je dane provoditi kod svoje mame, zapravo dovezla je maloga ujutro, ostavila ga i navečer ga došla odpeljati doma..... Ona je još na porodiljnom, mali kod bake a mama se vozi biciklom, rola, pije kave po cijele dane s starim društvom....
Maleni je često od petka do nedjelje i preko noći kod njezine mame pa da ona i suprug mogu navečer izaći i spavati dopopodne da se odmore....
Meni je to prestrašno....Onda mi još veli; joj kak je tvoj maleni lud za tobom????!!! Moj mene uopće ne doživljava!"
ili neš tipa; pa kak nemaš vremena za kavu? Ja sve stignem...

KOMA.....

[Cubana]

A što se pak normalnosti tiče...Moja sveki je mog muža u dobi od godinu dana ostavljala samog po 4 sata s bočicom hrane u kinderebtu, a ona je išla na posao. Njoj je to savršeno normalno bilo i još se hvali kako je on bio cijelo vrijeme dobar...Je li vama to normalno?

Normalnije nego bez hrane
Kad već procjenjujemo i ocjenjujemo

[ana.m]

I ja znam jedne takve ljude i znam da oni to dijete imaju zbog baka, jer kao bili su već 10 godina u braku, uopće zapravo nisu htjeli dijete, ali kao red je ri da zadovolje nekakvu formu, kaj li...I eto..dijete je najviše sa svima osim s roditeljima.

[ana.m]

Mislim da niti procjenjujemo niTi ocjenjujemo nego izražavamo svoja mišljenja na koja valjda imamo pravo!

[S2000]

ne znamo o cemu se tu tocno radi, ali meni bi bilo normalnije da mama to dijete iza posla pokupi, pa opet ujutro prije posla odvede baki.
Nista ne moze nadoknaditi prvi osmjeh nakon budenja, ni kad ti dijete zaspe u zagrljaju.
no opet, ne znamo o cemu se tu radi jer nitko te ljude ne poznaje.

Cheerlee, ovo sto ti pises je bas strasno... zivi dokaz da nisu spremni za roditeljstvo.

[mama_jos_malo]

a nego što radimo? pomažemo tebi jer ti imaš dilemu da li dijete ostaviti baki ili ne?
mislim, možemo mi procijenjivati i ocjenjivati, zgražavati se i opravdavati, nemam ništa protiv
al samo nek se zna šta radimo.

A, ne ja sam ti drugi tip ekstrema djecu nikom ne dam baka/djed eventualno dođu k nama na max. 2 sata
No ja i dojim pa odvajanje duže od 2 sata nije ni moguće.

[mitovski]

Imam u obitelji situaciju istu. Bratić koji sada ima 40g i svoje dijete živio je s bakom cijeli život, prvo jer mama nije mogla, iako i ona sama sada kaže da je mogla i trebala bolje ali eto nije a onda kasnije s 14-15 više on nije htio njoj a ni baka ga nije htjela-mogla pustiti. Odnos između njega i mame je u redu ali nije poseban i nije jako blizak.
Bilo je razdoblja, pogotovo u pubertetu kad je mami jako predbacivao što ga je 'ostavila' i kad su svađe oko toga bile burne s mnogo suza s jedne i druge strane. Pomirio se s tim ali nikada nije do kraja prebolio a ni ona. I dan danas kad pričamo predbacuje si.
Kad mu je umrla nedavno baka rekao je da ima osjećaj da mu je umrla mama.
Ne pada mi napamet ikoga osuđivati niti prosuđivati jer nisam u ničijoj koži i ne znam kakva je kome situacija da mora to napraviti. Isto tako nikada svoju sestričnu nisam zbog toga osuđivala niti je ona svoga sina manje voljela pa da ga je zato ostavila.
Iz sadašnje perspektive ne bih to mogla napraviti, srce bi mi se kidalo, ali nikada ne reci nikad jer ne znam što mi život može donjeti.

[sirius]

Sličan primjer u mojoj okolini....
Moja je prijeteljia rodila prije 10mj, tjedan dana nako poroda počela je dane provoditi kod svoje mame, zapravo dovezla je maloga ujutro, ostavila ga i navečer ga došla odpeljati doma..... Ona je još na porodiljnom, mali kod bake a mama se vozi biciklom, rola, pije kave po cijele dane s starim društvom....
Maleni je često od petka do nedjelje i preko noći kod njezine mame pa da ona i suprug mogu navečer izaći i spavati dopopodne da se odmore....
Meni je to prestrašno....Onda mi još veli; joj kak je tvoj maleni lud za tobom????!!! Moj mene uopće ne doživljava!"
ili neš tipa; pa kak nemaš vremena za kavu? Ja sve stignem...

KOMA.....

Meni je to super. ma gdje samo rastu takve bake?
Moja jedva dođe jednom u deset dana na dva sata ako baš nešto neodgodivo trebam obaviti, a stanuje 15 min. pješice od nas.

[Cheerilee]

Cheerlee, ovo sto ti pises je bas strasno... zivi dokaz da nisu spremni za roditeljstvo.

Da, cura baš nije planirala udati se tako skoro, al eto ostala je trudna, rodila....
Meni je to jako tužno, i svakiput kad vidim malenog s bakom baš se ražalostim...

[Anemona]

Smatram da je djetetu mjesto s roditeljima i da život treba tako posložiti.

[čokolada]

Možemo mi sad lamentirati i o gastarbajterima koji bi sedamdesetih i po 10-15 godina ostavljali djecu baki i djedu "da im osiguraju egzistenciju", ali činjenica ostaje da to nije i ne smije biti normalno. Mislim, jednako je to besmisleno kao i zgraditi kuću bez krova, pa tumačiti da se može i pod najlonom spavati. Može, naravno, ali zašto?
Nemojte mi sad o tome da se ni pod najlonom netko možda ne bi trajno nahladio, već bi stekao otpornost na sve vremenske uvjete. Pitanje je zašto bi se uopće čeličio?

[aleksandra70vanja]

moju prijateljicu su ostavili kod bake kada joj se rodio mlađi brat
imala je 5 godina
to je bilo vrijeme kada je porodiljni trajao 3 mjeseca, mama se morala vratiti na posao, nije bilo vrtića u našem malom mjestu, (ne znam tko joj je čuvao brata) i roditelji su procijenili da je za nju bolje da bude kod bake i tete koja tada još nije bila udana i mogla se frendici u potpunosti posvetiti
živjela je s njima 2 godine, do polaska u školu
u drugom gradu, udaljenom 200 km

nikada s majkom nije uspostavila dobar odnos
i cijeli život joj je to predbacivala
puno bolji odnos ima s tom tetom nego sa svojom mamom
zanimljivo da ocu nije nikada predbacivala i da joj je otac uvijek bio "pojam"
jedva je dočekala da završi gimnaziju i da se vrati na fax u grad gdje joj živi teta

možda bi odnos s mamom bio takav i da su živjele stalno skupa, to se ne može znati, ali ja vjerujem da je ta razvojenost, osjećaj da ju je mama "odbacila" utjecao na njega
brata jako voli

[mara68]

Smatram da je djetetu mjesto s roditeljima i da život treba tako posložiti.

Potpisujem!
Obožavam svoje roditelje i super se slažemo. Oni vole provoditi vrijeme s unukom i on s njima, ali složni smo u jednom - on je moje dijete. Nikad nismo odvojeno prespavali noć, možda jer još sisa, ali mislim da ne bi bilo drugačije ni da ne sisa. Smatram da je dužnost roditelja brinuti se za dijete, a bake i djede su tu da im ponekad pomognu. Imam i ja dosta poznanika koji se potpuno oslanjaju na roditelje i prepuštaju im brigu i odgoj djeteta. Najbolje mi je kad se oni meni čude što je dijete stalno sa mnom i savjetuju da se mora naučiti spavati bez mene

[Cubana]

Ja bih rekla da nijedna krajnost nije dobra.

[Cheerilee]

Isto je tako moja teta ostavila svoju 3mjesečnu kćer u zg-u (radili su ona i tetak u njemačkoj, tamo ju je i rodila...)....
Viđali su je par put godišnje, mislim da za Uskrs, Božić i prek ljeta....
Kad je dakle moja sestrična imala 18g odveli su je sa sobom u njemačku...
Živjeli su u istom stanu niti dva mjeseca jer se nikako nisu slagali....
Oni su bili zapravo potpuni stranci...
Danas sestrična ima 38g i jako loš odnos s roditeljima... Stalno im predbacuje to što su ju ostavili....


Djetetu je mjesto s roditeljima i nigdje drugdje. Bake i dede ih mogu pripaziti kad je potrebno, a sve ostalo je na roditeljima....

[koksy]

Meni se i sad srce stegne kad se sjetim maminih rijetkih posjeta dok sam ja zivjela kod bake a ona je trbuhom za kruhom otisla radit u inozemstvo. Roditelji su se rastali dok sam bila beba, mama je bila vrlo mlada i eto, ja sam vecinu djetinjstva provela s bakom. Sjecam se, kad je jednom dosla, da sam se ja sramila...nisam joj potrcala u zagrljaj nego sam se sakrila iza bake...I kasnije, kad se vratila u HR i kad smo zivjele same vrlo malo vremena smo provodile zajedno jer je ona radila a ja sam najcesce bila sama, tad sam vec isla u skolu. Sad, kad razmisljam o tome ne znam dal da joj se divim ili da ju osudujem! Nikad ne pricamo o tome, meni osobno je to prebolno. Znam samo da sam si obecala da se to nece ponovit s mojim djetetom. Nema tog posla ni novaca zbog kojeg bi ga ja ostavila i ne vidjela ga danima, tjednima...Sad kad odem u rodiliste bit ce prvi put da smo razdvojeni i vec sad mi je knedla u grlu zbog toga.
Potpis na sve koje kazu da je djeci mjesto uz roditelje, to je, po meni, jedino prirodno.

[flopica]

meni osobno nezamislivo, neprirodno i nerazumljivo.
osim u slučaju teške bolesti koja te realno onemogućuje da vodiš brigu o svom djetetu ili pak teške neimaštine i oskudice u smislu borbe za goli život, kako neko reče.
u svim ostalim slučajevima meni to graniči sa nekakvim "bolesnim" odnosima, neprihvaćanjem djeteta, čuvanjem vlastitog komoda i tako dalje...

[Ripcord]

Ja bih rekla da nijedna krajnost nije dobra.

Potpisujem.

[mitovski]

Ja sam npr. ona druga krajnost. J ima 13 mj i nije bila odvojena od mene duže od 15-20min.
Nema je tko čuvati, jedna baka je bolesna pa ne može, a druga je nezainteresirana. S obzirom da dojim, a pogotovo prije nisam je niti mogla i da sam imala ostaviti negdje a iskreno nisam imala niti potrebu i još uvijek je nemam.
Imam prijateljicu čije je dijete 6mj starije i koja ju već jako dugo svaki vikend odvede mami da se ona i muž odmore, jer ona kaže da bi pukla inače. I iako ne razumijem jer eto ja nisam još pukla, ne osuđujem i shvaćam da njoj to tako odgovara ali meni trenutno ne.
Gdje god idemo vodimo je sa sobom i baš uživamo.
Radim onako kako osjećam, a trenutno osjećam da je njoj mjesto uz nas stalno.

[summer]

meni osobno nezamislivo, neprirodno i nerazumljivo.
osim u slučaju teške bolesti koja te realno onemogućuje da vodiš brigu o svom djetetu ili pak teške neimaštine i oskudice u smislu borbe za goli život, kako neko reče.
u svim ostalim slučajevima meni to graniči sa nekakvim "bolesnim" odnosima, neprihvaćanjem djeteta, čuvanjem vlastitog komoda i tako dalje...

potpisujem
imam par primjera u obitelji, nijedan nije rezultirao bliskim odnosima kasnije, ni kad su djeca odrasla

[rosa]

meni osobno nezamislivo, neprirodno i nerazumljivo.
osim u slučaju teške bolesti koja te realno onemogućuje da vodiš brigu o svom djetetu ili pak teške neimaštine i oskudice u smislu borbe za goli život, kako neko reče.
u svim ostalim slučajevima meni to graniči sa nekakvim "bolesnim" odnosima, neprihvaćanjem djeteta, čuvanjem vlastitog komoda i tako dalje...

I ja ovako mislim.
Imam u susjedstvu identičan primjer kao što je naveden u uvodnom postu.
Dvije curice, obje non-stop kod bake, roditelji žive 2km dalje.
Mlađa ide u vrtić u bakinoj ulici, starija je upisana u školu koja je bliže baki.
Ti ljudi su naizgled normalni,nježni su prema curicama,svaki dan dođu poslije posla, poigraju se s njima u parkiću, najedu se svi kod bake, popiju kavu, otpuhnu i onda pusa oko cca 18h odlaze u stan, a klinke ostaju kod bake.
Meni je to bolesno.
Kod njih je očito ovo što kaže flopica, čuvaju vlastiti komoditet.

I pitanje je vremena kad će maličke to shvatiti.

[rosa]

Za one koji se čude onima koji se čude:

kakvo bi imali mišljenje da je par nabavio psa i onda ga dao na čuvanje baki, obilazio ga, bacio mu štap i malo ga potapšao i onda otišao?

Usporedba je gruba da grublja ne može biti, no kakav stav bi onda imali?

Djecu rađamo sebi,a ne bakama i djedovima.

[flopica]

ma ja nisam krajnost, moje dijete isto ode kod babe i dida i ponekad pojede ručak
ponekad i prespava vikendom s bratićem, njima je to doživljaj
ali zna gdje joj je kuća i dom
i da su roditelji roditelji a baka i did upravo to

[ana.m]

rosa klanjam ti se svaka čast na usporedbi!!
Točno tako...
A i neš ti 2-3 kilometra, majko mila, kao da su u Turskoj!! Pa koliku udaljenost prođemo dnevno da bi na posao došli!
Ma katastrofa! A ti ljudi koji žele sačuvati svoj komoditet, nisu ni trebali imati djece...

[tina55]

meni je to isto nezamislivo, mi svoje dijete uvijek vodimo sa sobom

[Sanja]

Smatram da je djetetu mjesto s roditeljima i da život treba tako posložiti.

Slažem se.

Naravno, mogu postojati neke ekstremne okolnosti zbog kojih dolazi do drugačije organizacije života, ali mislim da bi se roditelji u tom slučaju trebali potruditi da to traje što je kraće moguće.

Sa mnom u osnovnu školu išle su dvije sestre koje su živjele kod bake, a roditelji u drugom kvartu i djecu su viđali isključivo vikendom. Ta moja kolegica često je znala prilično tužno komentirati da "njezina mama jako puno radi i mora se odmoriti nakon posla", no njezina mama imala je normalan uredski posao i sasvim uobičajeno radno vrijeme. Nakon posla, njezini su roditelji često bili viđeni kako šeću gradom, idu u kino i sl. Djeca bi samo ponekad vikendom smjela ići u roditeljski stan ("da mama ne mora kuhati i pospremati"), a najčešće su se i roditelji uvalili kod bake na ručak.

[anin]

meni osobno nezamislivo, neprirodno i nerazumljivo.
osim u slučaju teške bolesti koja te realno onemogućuje da vodiš brigu o svom djetetu ili pak teške neimaštine i oskudice u smislu borbe za goli život, kako neko reče.
u svim ostalim slučajevima meni to graniči sa nekakvim "bolesnim" odnosima, neprihvaćanjem djeteta, čuvanjem vlastitog komoda i tako dalje...

Ovo je tako dobro napisano da sam morala citirati!!!Potpis!!!

[bucka]

Zašto mi je nezamislivo - pa eto, nezamislivo mi je da dijete ne živi sa roditeljima, osim ako u pitanju nije neki ogroman razlog tipa bolesti, ili velike neimaštine tj. potrebe da se zaradi za goli život.

X

[KayaR]

MM-a je njegova teta "odnela"kada je imao 9 meseci,u drugi grad udaljen 200tinjak km,i ostao je kod nje do skole...
Razlog je bio da je trece dete,kratak porodiljni,i nije imao ko da ga cuva.
Obilazili su ga kada su mogli.
Onda je jednoga dana trazio mami da ga lepo obuce,da ide s tecom u opstinu jer zeli da ga teca usvoji

[KayaR]

Ju,pobeze mi post...
Elem,pod hitno su ga spakovali i vratili kuci,,,tada se moglo?
Nije svojima predbacivao nista,samo je vise voleo tetu i tecu nego njih.
Ja se od roditelja nisam nikada razdvajala a ni svoju decu nikom ne dam!

[dalmatinka]

Što se tiče priče iz naslova , koma , ništa drugo ne mogu reći.
Pa ta mama ima ustvari idealno radno vrijeme 07-03 , kakvo bi mnogi poželjeli.
Bez frke je može odvesti svako jutro kod bake i poslije posla pokupiti , ako ne želi dati dijete u vrtić.
Ili baka može doći k njima kad su već toliko blizu.
Žalosno , znam i ja jedan primjer gdje su roditelji imali troje djece.
Najstariju su ostavili kod bake sa 2 mjeseca , oni otišli raditi u Njemačku.
Nakon toga su dobili još dvoje djece koji su živjeli s njima , ova najstarija je cijelo vrijeme ostala s bakom.
Sad ta žena ima 40 godina , nikakav odnos s roditeljima , kaže mi da ih doživljava poput susjeda.
Još su joj njeni natuknuli da očekuju da se ona brine za njih u stare dane , jer im je fizički najbliža , ostala djeca su u Njemačkoj.

[krumpiric]

ja neću biti politički korektna pa ću otvoreno reći da mi to nije ni najmanje normalno-naprotiv-apsolutno mi je nenormalno
osim ako su roditelji bolesni, na radu u inozemstvu...ili rješavaju neku privremenu situaciju. Ove priče "tražili su čuvalicu, pa nisu našli, pa su me ostavili" su mi strašne.
baka je imala i odradila svoju djecu, a roditeljima može pomoći u posebnim situacijama ili čuvanjem djece dok su na poslu.
Zašto takvi ljudi imaju djecu? Ne znam, valjda da zadovolje neku normu.
Inače ne vjerujem u ljubav ljubavi radi, deklarativnu ljubav, ona se gradi svaki dan, svakom brigom, svakim trenutkom, strahom, sitnicom. U ovoj situaciji je baka mama i tata-nisu mama i tata mama i tata.

Što se tiče konkretne situacije, ako baka govori istinu, isto mi je nenormalna.
Ali u to nebi ulazila-u to da je možda netko bolestan/ovakakav-onakav.
Tako da, o konkretnom nebi, općenito imam gornje mišljenje.

[kikic]

Ja u svojoj okolini imam tri takva primjera, djeca žive s bakama po 4-5 mjeseci u godini (djeca od 3-4 godine), ja uopće ne kužim kako se tako mala djeca odvoje od roditelja jer moji nema šanse da bi ostali tako dugo a da im tata i ja dodjemo samo vikendom. Jedna od tih baka mi je pričala da unučica noću kad se probudi zaziva stalno mamu ali mama eto studira pa je eto "zgodnije" da je curica kod bake. Teta od druge curice je rekla da je dijete tražilo da mu ta teta od sad bude mama. Moja prijateljica je odrasla s bakom jer su roditelji radili u Njemačkoj. Baka joj je bila mama i dan danas je tako (sad ima 38 god), sama to kaže.
Mislim da su roditelji roditelji. Baka i djed, ok, može dijete biti par dana ili ppreko praznika kod njih, ili par sati dnevno ali 6 mjeseci...
Dobro, ko voli nek izvoli, ja ne bih.