-
Ovo je tema koju ja sama sa sobom svaki dan iznova raspravljam, pokušavam skužiti gdje "šteka", što unaprijediti, kako imati više novaca, više života i više zdravlja.
Uspješnija sam nego većina u tome, ali dok sam došla do te neke faze da se mogu smatrati uspješnom bilo je stvarno gadno. Radila sam dva posla istovremeno (jedan za druge i drugi za sebe), stalno se razboljevala (živjeli smo u hladnom prašnjavom prostoru na -15 zimi)...
Sada sam u toj fazi (već 3 godine) da se mogu ljubiti i grliti sa mužem i djetetom po cijeli dan, da mogu u sred bijela dana, dok drugi rade, ići šetati po suncu i sa mužem i sa djetetom. Da možemo ići na godišnji i tri puta. Da se ne moram više nikada brinuti da li ću dobiti otkaz ili ne.
Još uvijek nije sve najnaj kako bi ja htjela, nemam još plaću koliku mislim da bi trebala imati da pokrijem sve naše snove ili stvorim ušteđevinu, još uvijek nam se događa da klijenti ne plate pa upadnemo neko vrijeme u dugove. Dogodi se i da opadne količina posla pa me uhvati stres i panika. Dogodi se i da jako često radim po noći.
Ali sve u svemu jako sam sretna, žalim samo što mi vrijeme ide jako brzo, a u ovoj državi teško je nešto postići u kratkom roku. Moji prijatelji koji su bili među najboljima, dobijali najveće svjetske nagrade totalno propadaju, nemaju za plaće. Žalim što tako dugo treba da se nešto pokrene, što su svi inertni. Žalim što ne stižem sve što bih htjela.
E da, to sam htjela još reći. Ja imam samo dva para cipela, dva para hlaća i tri-četiri majice. Često puta se znam osramotiti kad netko primjeti da sam stalno u istom. Jednostavno su mi materijane stvari zadnje na svirali. Ulažem u one stvari koje mi donose novac, a novac mi donosi vrijeme da budem sa obitelji i prijateljima.
Pravila pisanja postova
- Ne možete otvoriti novu temu
- Ne možete ostaviti odgovor
- Ne možete stavljati privitke
- Ne možete uređivati svoje postove
-
Pravila foruma