 |
|||
samo ću reći da se u mojem društvu nimalo bolje nisu ponašali oni sa zabranama, oni što su morali doma u 10 i slični
na kraju su ispali ljudi ovisno o osobnosti, ovisno o roditeljskom trudu prije, poslije i u međuvremenu, i apsolutno neovisno o izmišljenim granicama i roditeljskim teorijama o (ne)pijenju i sl.
samo se razlikovala razina laži.
i odmah si taj svoje (ako sam dobro pročitala promiskuitetne) porive poopćila na čitavu ekipu djevojaka koje se tako oblače?RozaGroza prvotno napisa
to bi značilo i da npr.fine gospođe u suknjama do koljena ne varaju i ne seksaju se, a da upicanjeni i utegnuti zgodni komadi stoposto žele da ih netko ??
I još mi jedna stvar nije jasna: što nije sebično pisati što si sve radio u životu, što te u datom trenutku veselilo, zadovoljavalo, nije ostavilo posljedice i u isto vrijeme pisati da ćeš (ne ti, nego općenito) to djeci uskratiti-jer eto-sada znaš bolje. mada je moje i tvoje bolje nebo i zemlja.
dijete ima pravo bolje naučiti samo.
x
ja imam tek 5 godina starije dijete, dovoljno staro da ti kažem da nemaš ni blizu pravo
Krumpiric, ti meni želiš reči da je činjenica da sam ja radila neku glupost u mladosti dovoljno dobar argument protiv mojih nastojanja da moja djeca to ne rade ili nisi ni svjesna koja je to zapravo logička zabluda?
A to da ja nemam ni blizu pravo dolazi iz tvoje pretpostavke da ja izmišljam kako mi padne s neba ono što pišem; ali imam primjere u prijateljima koji imaju eto više iskustva u roditeljstvu i od tebe i od mene i vidim da su oni svojim načinom - kojeg se i ja sada držim, odgojili djecu kakva ja želim jedan dan moja da budu. Zato znam da "tvoj" način nije jedini način, i apsolutno smatram da NIJE normalno da se djeca pobune protiv roditelja u toj mjeri da se usude majci reč: E baš ću ti sad za inat to napravit. Možda je vama to sve OK i prepisujete to adolescentskoj dobi, ja to pripisujem lošem odgoju i apsolutnom neposluhu. Čak ni ja koja sam bila liberalno odgajana nisam u životu mami rekla nešto tako bahato, a smatram za sebe da sam neodgojena i da su trebali biti sa mnom puno stroži.
Strogost ne znači ne ljubav i ne tolerancija, strogost znači biti ustrajan u svojim roditeljskim principima i načinima odgoja, od kojih največi benefit imaju djeca. A ako ću graditi duh i karakter svojeg djeteta tako da mu dozvoljavam bezobrazluk i neposluh, onda ga mogu slobodno i ne odgajat.
I dijete može učit samo, naravno, I'm all for it, al neke stvari koje ja kao roditelj smatram od krucijalne važnosti za njega, učit će po principu "because I told you so".
Kamo sreće da je tako jednostavno, ali nije. Dijete se buni u pubertetu jer je to prirodan slijed odvajanja od roditelja i zato što na taj način izgrađuje svoj identitet. Pobuna ne znači da je dijete zločesto, barem ne uvijek. Da, postoje djeca čiji su roditelji toliko autoritativni da ostaju pokorna i poslušna i u pubertetu, ali pobunu će kad tad pokazati, na ovaj ili onaj način. Ostaje samo pitanje hoće li nakon te pobune postati izgrađene osobe koje su uspjele nešto naučiti na svojim greškama, ili će postati isfrustrirane, nesigurne osobe, narušenog odnosa s roditeljima.
Da pobune ovakve ili onakve uvijek ima, ali ta pobuna je u današnje doba toliko degutantno jaka da ispada da je normalno da te djete maltene pošalje u onu stvar i okrene ti leđa dok s tobom razgovara. Evo upravo sad gledam 5 godišnjeg dečka kako se igra sa mojim Špirom tu u vrtu, mama ga zove da dođe u kuću a on odgovara: Ti si mačkina guzica i bolje ti je da šutiš!
A ja opet mislim da se dobar roditelj konstantno prilagodjava i uci, i to najvise od svoje djece.
Po mom je ova izjava skroz izokrenuta od onog kako stvari stvarno trebaju bit postavljene. Prvo i osnovno je da dijete uči od roditelja i okoline, i da se prilagodi onom što ga roditelji uče, a često i onom što uvjetuje okolina.
Kako češ se prilagodit djetetu koje će se počet npr drogirat i opijat u diskačima? I još bolje, što češ od tog djeteta naučit? Još bolje, što če ova majka ovog tu dečka koji joj je reko da je mačkina guzica od svog sina naučit i kako da se tom ponašanju prilagodi?
potpisujem, skrozma to ti je kao ona razlika između kazne i snošenja posljedica. koju nikad nisam u potpunosti savladala
branit znači kad sikapika kaže maši - ne smiješ na šodericu.
kad ja kažem J ne smiješ s biciklom na cestu.
kako je beti rekla, zabrane nisu nikakva garancija, al su tu.
imati će dozvolu izlaska do tad i tad (ili zabranu kako god), neću im reći dođi kad hoćeš, ali nije ti dobro biti vani do pet ujutro. znam da se sve loše može dogoditi i do deset navečer, ali kažem, ja jednostavno nisam taj tip od tih mama "prijateljica" iako bih možda i htjela biti, ne kažem. al već sad znam da nisam.
a to je isto povezano s odgojem, valjda. ja nisam nikad imala potrebu mami pričati o prvom poljupcu i prvom seksu. al bome nisam imala ni grižnju savjest
droge? za sad mislim da je jedino oružje protiv toga, iskreno, ne odgoj nego - oprez. naš. jer to jako ovisi i o tipu djeteta. pa će netko biti us*an i nikad ne probati, neko nikad neće ni doći u priliku da proba, netko će sa stavom - šta se meni može desiti, ništa, probati, i ostati na tome. a netko će se i navući. ovdje je čini mi se najopasniji stav roditelja - ma ne bi moje dijete nikad. ja sam ga dobro odgojila, ne bi on. ma to je samo pubertet pa je zato takav. jer ima i "dobre" djece (dobre pod navodnicima, mislim na normalan odgoj i brižne roditelje) koja su se navukla na teške droge.
ne mislim da ćemo biti dežurni policajac, al da ću ga nakon izlaska škicnuti da vidim u kakvom je stanju, e to bome hoću.
tako da dok su doma, bit će sigurno pod kontrolom. a kad i ako npr odu na faks u drugi grad, s 19, onda je to drugo. i isto se može desiti, al ipak je drugo probati drogu s 19, nego s 14.
he he, i ono boldano pogotovo
Htjela sam reci pravila nisu i ne smiju biti nepromjenjiva, da za razlicite razvojne faze vrijede razliciti pristupi i da se konstantnim pracenjem prilagodjavanjem i razgovorom, razgovorom, razgovorom moze najbolje utjecati na ponasanje djeteta.
I stvarno ne vidim kako ce usvajanje komande "stay" kod sedmomjesecne bebe preventivno djelovati na psovanje petogodisnjaka ili konzumaciju droga u adolescenciji.
Moja sa sedam mjeseci nije znala di joj je glava a di guzica.
Posljednje uređivanje od lunja : 22.06.2011. at 17:35
I jos nesto na temu minjaka: ja svojoj kceri nikad (ma koliko bila razocarana u njen osjecaj za estetiku) ne bi brojala centimetre suknjice ili joj, jos gore, priopcila da izgleda kao droljica. Jer to zvuci stvarno uvredljivo.
I ja sam mislila da sve radim kako treba s prvim djetetom. Onda je došlo drugo i - ne znam što se dogodilo. Ja i dalje radim sve kako treba, a ono me ne sluša.
Misliš da je za takvo stanje u obitelji odgovoran samo odgoj? To jest, samo su roditelji zakazali što dijete nisu naučili poslušnosti?
Najgore od svega je da neki roditelji misle da odgoj djece nije njihova odgovornost, djeca moraju slušati roditelje, trebaju granice i zabrane kao i ljubav i nježnost i pažnju i to je priroda stvari, da se smije reći istina onda bi se jednako sankcioniralo zapuštanje djece iz raznih điđabaja teorija kao i fizičko kažnjavanje itsl. Ako ćemo već o drogama, znate ko uspije izvuć djecu iz toga, oni koji kad shvate svoju grešku u stanju izginut skupa s djecom, izbacit ih iz kuće dok se ne odluče lječit, zaključat ih doma i vezat ih za vrijeme fizičkih kriza (što bi im radili i u vrapču),stat pred dilere, tko si može slomit srce i ponovno ga slagat dan po dan- eto ti ljudi iščupaju djecu iz ovisnosti
Posljednje uređivanje od pikula : 22.06.2011. at 18:20
lunja- pita kako zabranit, pa kako god možeš jer ako znaš da spašavaš nekome život od velike opasnosti onda ne znam od kud ideja da odutanem unaprijed jer postoji šansa da ne uspijem? Po meni to ima veze samo sa razinom komocije ili manjkom samopouzdanja ili stvarno ne znaš kolika je ta opasnost.
Ne bih rekla da itko u ovoj raspravi smatra da odgoj djece nije njihova odgovornost. Samo ne razumijem stav da se sve loše u životu može izbjeći na taj način da djeca budu apsolutno poslušna. I navela sam primjer svoje djece, koje odgajam potpuno jednako. Prvo ne pruža i nikad nije pružalo otpor, drugo da, od najranije dobi. Znači, nešto je i do karaktera. Ali to nikako ne znači da mislim da odgoj nije moja odgovornost. Naravno da je.
oprosti, post je došao iza tvojeg, nisam se direktno na njega nadovezala
Posljednje uređivanje od pikula : 22.06.2011. at 18:32
Sve ok.oprosti, post je došao iza tvojeg, nisam se direktno na njega nadovezala
To je već bezobrazluk, i ne bih nikada dozvolila djetetu da tako razgovara samnom. Ali, sad ne govorim o tome, nego pobuni. Meni pobuna znači da će moje dijete itekako preispitivati moje odluke, svađati se samnom, nastojati ih promijeniti, a sigurna sam i da će učiniti nešto nedopušteno meni iza leđa. Sa tim sam već unaprijed pomirena, jer to je naprosto nešto kroz što smo svi prošli i kroz što će i naša djeca proći. To ne znači da ću svojoj djeci sve dozvoliti, ali nastojat ću im kroz odgoj usaditi svijest o tome što je dobro, a što loše, samopouzdanje i povjerenje u mene. Nadam se da će to biti dovoljno da prođu što bezbolnije kroz pubertet.
ja sam sa 16 nosia topiće i minice i da sada izgledam isto, i sada bi obukla minicu.fala.
joj, ja s 53 nosim minicu... lastane, što da radim?
majice su mi dekoltirane... takve su mi stigle iz europske unije, a nisam sklona šopingu...
A gle, to ti je sve od osobe do osobe. Meni je minjak apsolutna katastrofa (kod curica i mladih cura) i brojala bi i centimetre i milimetre. Manje će joj škodit da se uvrijedi jer ja mislim da je njeno oblačenje neprimjereno, nego da misli da joj je vrijednost u tome da pokazuje guzice i sise.
Apropo toga "stay" tj. Stani i male djece, eto baš je to jedna od stvari koju moj mali sluša od prve, i koja mu je spasila glavu preko nekoliko puta. Trening od 7 mjeseca je doveo do toga da naš dečko sa 16 mj sluša iz prve ili rijetko iz druge na: Ne, Stani, Dođi, Sjedni, Daj, Pusti, Tiho, i još masu drugih, i to bez ljutnje i frustracije, jednostavno je uspostavljeno povjerenje. I nek to bilo ko uspoređuje sa treningom pasa ili treningom čimpanza, nije me briga, meni je važno da me sluša a da je svejedno sretan i zadovoljan. Isto tako, to je itekako važno za to kako će se on ponašati u budučnosti (naravno ako pretpostavimo da se sa odgojem i učenjem jednako ustrajno nastavi do odrasle dobi) jer ako već u toj dojenačkoj dobi uspostavimo povjerenje i poštovanje, to može samo rasti uz ljubav i angažman.
N.Grace sigurno se neće sve loše izbječi ako je dijete poslušno i poštuje roditelje, čak ima i određenu dozu strahopoštovanja prema njima. Ali će se izbječi puno više nego da to sve nema.
Čitam tvoje retke dok se svađam s kćeri.
i dalje ne mogu zamisliti situaciju u kojoj 16-mjesecnom djetetu glavu spasava njegova pravodobna reakcija na gorenavedene komande
Uh ja bi ti ih mogla nabrojat bar 100 samo od prošlog tjedna. Al primjera radi da skužiš o čemu pričam. Ja se igram sa djetetom na katu, trbuh do zuba, i u 1 sekundi on se diže sa pod (brži od mene 5 puta) i juri ka stepenicama. Ja rečem Stani, on stane, okrene se i pogleda me. Ja rečem Dođi, on dođe, sjedne nazad na pod i nastavimo se igrat.
Uvijek je naravno najbolja opcija bit na oprezu, ali u nekim situacijama ne možeš stiči fizički reagirat, tako da poslušnost na ove "komande" itekako dobro dođe.
N.Grace bar će sad znat cjenit ima tebe za mamu a ne nekog poput mene
rozagroza - a kaj da ti dijete ide van, i traži lovu za pivu?
udana sam, dojilja i bližim se četrdesetoj -ipak volim nositi dekolte i volim kad ga muškarci gledaju. nemogu dokučiti što je tu loše? mislim da je to puno bolje nego kad sam prije 25 godina plakala svaku večer jer su mi grudi narasle i molila baku da mi oplete neki tada moderan polover na velike rupe da ga obučem preko majice da izgledam ravnije. čak sam pokušala i zaviti se zavojima. žao mi je da mi moja mama nije rekla da su grudi super, nego je samo rekla da se ne brinem. toliko o oblačenju.
ne birozagroza - a kaj da ti dijete ide van, i traži lovu za pivu?
dala bi za mlijeko ili sokić
i nikad ne bi saznala što je dijete zapravo popilo, osim ako ga ne bi slijedila
to stoji, i te komande imaju svoju svrhu, ali nisu uvijek najbolja reakcija
npr. ako naučiš dijete kako se kretati po stepenicama onda se ne moraš više brinuti :grin:
moja mama i svekrva i hrpa ljudi moje dijete vodi po stepenicama za ruku, drži je tako da skoro pa visi na jednoj ruci, u panici su da ne bi pala i bla bla
mi živimo na 2. katu, a ona ide sama po stepenicama od kad je imala godinu dana, i ne držim je za ruke, prije sam znala hodat iza nje ako bi slučajno pala da je zadržim, ali to je bilo davno
dakle, ono što sam htjela reći je da je bolje dijete naučiti kako da sigurno ide kroz život nego mu samo nametati zabrane i zapovijedi (jer, kad se nađe u situaciji da nema z i z neće znati kako dalje i što da radi)
a primjer toga je: djeca čiji roditelji stalno idu za njima i govore Pazi, past ćeš, nemoj udarit ćeš se, razbit ćeš si glavu, ne penji se, ne trči bla bla - e, ta djeca su najneopreznija, jer ne znaju paziti sami na sebe nego stalno očekuju da ih netko upozorava na opasne situacije, ne znaju ih sami prepoznati
ona durga djeca, koja su milijun puta pala, udarila se, naučila su se paziti pa sad više niti padaju niti se udaraju, tj. puno su oprezniji od one druge djece i znaju što je opasno i bez da ih netko upozori na to
Jedno ne sluša, drugo ne spava, treće ne jede. A i ja sve radim isto. Ali, nikad mi nisu rekli, "baš hoću" na moju zabranu. Možda su rekli u sebi, ali na glas nisam čula.I ja sam mislila da sve radim kako treba s prvim djetetom. Onda je došlo drugo i - ne znam što se dogodilo. Ja i dalje radim sve kako treba, a ono me ne sluša.
Imamo granice i zabrane, podložne su raspravi, ako su argumenti pravi i ja sam spremna na pomicanje istih. Ne možeš djecu odgojiti bez odlučnog "Ne" kad treba. Ni bez "Možeš" kad ne treba "Ne".
Mislim da moraju imati veliko manevarsko polje, slobodu na vlastite odluke i pogreške kad dorastu do toga. I na pravilne izbore bez roditeljskog upliva.
Kratko rečeno, ja sam za prijateljski odgoj. I ja sam tako odgojena, pa sam uglavnom dobro ispala. Vjerojatno je lakše ako slušaju bespogovorno, bez maratonskih rasprava, ali kako će postati sigurni u sebe ako ih od malena to ne učimo.
Malo živim u svijetu mašte, ali valjda ipak radim dobro.
PS. Marelice su me poslušale, pekmez je k'o slika!
puntice, sad vidim tvoj odličan post. Točno, učiti ih da i sami mogu sigurno, ako rade kako smo ih naučili (i kad nismo kao aždaje nad njima.)
Posljednje uređivanje od Beti3 : 22.06.2011. at 21:28
Puntice apsolutno, nisam za đaba rekla da ću mu dat pušku sa 12
Ali dijete od 16 mjeseci ne možeš baš naučiti da ide niz stepenice bez opasnosti, zato dok ne nauči koristiš druge metode, tako je sa svim u životu, dokle god traje odgoj. Nisam pobornica onog da se on mora opeći na peglu da bi shvatio da peče ako je dirneš.
A za pivu...ma dala bi za pivu, jedno pivce za živce.
Ta cijeni samo sebe.N.Grace bar će sad znat cjenit ima tebe za mamu a ne nekog poput mene
puntice, odličan post.
jer ako nekoga stalno vodiš uz stepenice, kad sam prvi put krene-slomit će nogu.
kako se 17godišnjaku nešto zabrani?
meni su sve branili i sve sam im napravila iza ledja a bila sam kao dobra curica, u skoli sve 5 i to...
dijete treba najvise uciti na vlastitim pogreskama jer je to najbolji i najtrajniji nacin ucenja - ako promotrite malo nove smjernice u pedagogiji vidjet cete upravo to - dijete samo dolazi do zakljucaka i samim time pamti zauvijek...
pustim ga da dotakne pecnicu dok se nesto pece jer znam da je topla, nije toliko vrela da ce ga kratki dodir opeci ali ce shvatiti da je to nesto neugodno... ista stvar je i sa svim ostalim (uz naravno neke granice jer mu ipak necu dat da se igra nozevima da bi shvatio da se njima mozes probost ili necu ga pustit da se strmoglavi niz stepenice da bi shvatio da si tako moze slomit vrat... u takvim slucajevima za sada ipak mora vjerovati meni na rijec i neka osnovna poslusnost u tim ekstremnim situacijama mora postojati)
ali ne zelim da me slusa zato sto sam ja tako rekla... to je najuzasniji odgovor koji mozete dati djetetu i njime omalovazavate njegov intelekt i sposobnost samostalnog prosudivanja... a to mora sam razviti jer ce mu trebat u zivotu kako bi u situaciji ako mora uci u kamion kad stopira shvatio da je u potencijalnoj opasnosti a ne da mora nazvat i pitat mamu... karikiram ali me kuzite valjda
i veselim se ustvari Lukinom inatu i nasim sukobima jer time izgraduje vlastiti karakter i daje mi do znanja da je na visem razvojnom stupnju od nase kuje... koju sam btw. dresirala sama i savrseno je poslusna i odgojena...
Jedno je minjak, a nešto sasvim drugo je vulgarna dopichnjacha! Pa i ja sam nosila minice, a dekolte nosim još uvijek...
Da li je vama ok (znam da postoje takvi slučajevi) da djetetu recimo kažete da ne može van iz tog i tog razloga, a ono vam okrene leđa i ode van? Mislim, znam da toga ima i da ljudi govore da su nemoći i blatruc...! Ne kužim kako ne mogu ništa napraviti i kako uopće mogu dozvoliti da se dijete tako ponaša!
ja da sam ovo napravila svojima bi me docekala promijenjena brava kad bi se probala vratiti... i to sam jako dobro znala pa se nisam niti usudila... ali to je po meni krivi nacin sprecavanja nezeljenog ponasanja, ali koji je pravi - jos nisam dosla do toga
ja vjerujem da to nikom nije ok... ali manje-više - pukne većinu djece. ni ja nisam kužila kako ne mogu ništa napraviti. a nisam mogla. na kraju sam pustila, i rekla "baš me briga". to što nisam dozvolila - mogla sam u određenom trenutku "okačiti mačku o rep"... i da se razumijemo - to NEMA veze s odgojem, povjerenjem, i ostalim stvarima o kojima pričamo. to je jednostavno njihov način da da samima sebi dokažu kako oni nešto mogu.
da ne pričam kako su takvi "izlasci" često završavali na klupi u parku (10 metara od prozora) - samo što ja to nisam znala... dok jedne večeri slučajno nisam pogledala kroz prozor...
Koja ti je stvar bila na pameti???? O_O Sorry, ali kad ovako pišeš, pomislim na penis i definitivno mogu reći da meni ta stvar nikad kad sam obukla minicu ili dekolte nije bila u glavi! Ni na kraj pameti! U glavi mi je bilo jedino da se dobro zabavim-pri tome mislim isplešem. Teško sam mogla u diskoteci plesati u dolčeviti i trapericama jer mislim da bih toplotni udar dobila
I prikaza ti sa ovim gore postom, sve cure koje su ikad obukle minić, ničim drugim nego kurvicamaJoj, Roza, Roza
minica i dekolte...
sjećam se da mi je frend (autolimar) ponudio da radim na proviziju
rozagroza - ne znam što je tebi bilo na pameti, ali meni je bilo to da dobro izgledam - pa se mogu i pokazati. 92 /56 / 96 - mislim da je bilo solidno.
Ninči, prije ili kasnije sve završi na pimpeku (ako si straight) ali prvenstveno mi je bilo na pameti da pokupim što više muških pogleda jer sam u to doba vjerovala da su guzice i sise moja največa vrijednost. Kad sam se osvjestila, jer je moja faza dominđe trajala kratko, kajala sam se jer me iskreno bilo užasno sram. Još me dan danas sram kad na cesti sretnem "ribe" koje su upecali moji atributi, užas. Al to sam ja, neko ko se kaje zbog sviht tih "bivših" i ne mislim da su sve te avanture ikako doprinjele da ja budem ovo što danas jesam, samo su ostavile nekakav bljutav okus u ustima kad ih se sjetim.
Pa kako svi mjerimo po sebi, i vi i ja, ja vjerujem da je mojoj djeci bolje da se ne realiziraju kroz sexualne avanture u mladosti tj. sex prije braka, da ne misle da je izgled nešto što im daje posebnu vrijednost i pravi ih superiornijima naspram "ružnijih" i najviše od svega ne želim da im slinjenje ljudi za njihovim tjelima pumpa ego i gradi neko lažno samopouzdanje.
To je moje viđenje svijeta, užasno mi izgleda kad cura od 16 izađe vanka u dominđi i otvorenom dekloteu. Al ja nisam mjerna jedinica za išta - ja izgledam tako da samo čekam da me novinari uslikaju za blitz temu Hrvatski Amiši, tako da, nema potrebe za zamišljenim smajlićima, ti imaš pravo obuć svoju curku u minjak i osjećat ponos jer ti je lijepa.I prikaza ti sa ovim gore postom, sve cure koje su ikad obukle minić, ničim drugim nego kurvicama
Samo još da nadopunim...jedno je 18 i više godina a nešto sasvim deseto 14, 15 ili 16....
Pa i pola odjeće koja se nudi i za mlađe curice (osnovna škola 8-10 godina) je meni ko za male "kurvice".
I kada idem u školu, i vidim kako se cure oblače dođe mi zlo.Ne kažem da one bilo šta loše misle, njima je to samo lijepo i "IN".
I ne, ne dozvoljavam svojoj djeci da nose takvu odjeću.
Ali ja sam već okarakterizirana kao mama koja ništa ne dopušta, i čija se djeca JOŠ UVIJEK MORAJU voziti u autosjedalicama.
Mislim da nema jednog jedinstvenog recepta za svu djecu.
Ovo što RozaGroza govori za Špiru da je sluša, možda tj vrlo vjerojatno kod djeteta drugačijeg karaktera nebi upalilo, barem ne na taj način.
Ja sam bila 'dobro' dijete i slušala sam i s mamom sam imala vrlo otvoren odnos i svejedno sam joj u jednom trenutku rekla 'E baš hoću', iako to naravno nisam napravila i bunila sam se protiv nekih stvari. Ne očekujem da me dijete uvijek bespogovorno sluša i da uvijek napravi ono što sam mu ja rekla da mislim da je najbolje. Čak bih se malo i zabrinula da je tako.
Neki su me možda čitali na drugim temama i ja sam uvjerena da je moja J. od rođenja teže odgojivo dijete i ove komande s njom definitivno ne idu na ovaj način.
Iskreno, ne znam ni sama kako dijete izvesti na pravi put. Ako netko zna recept, molila bih.
Znam samo da ću s njom puno razgovarati o svemu, zabranjene teme ne postoje, poštivati ću je kao osobu, dati joj puno ljubavi i topline, igrati ću se puno s njom i nadati se kada dođe vrijeme puberteta da će ovo sve prije uroditi plodom te da će posljedice njenih nekih rizičnih poetupaka kojih će zasigurno biti, biti što blaže.
oni djetetu brane izlazak, a dijete NE SLUŠA.
e, pa to je argument za nepromoviranje zabrana oduvijek i zauvijek, jer će doći vrijeme kad zabrane djetetu na znače ništa.
Ne vidim ja tu temelja za promoviranje zabrane, jer se dijete ne može utrenirat, koliko god se neki trudili.
zapravo mi je tužno kad ljudi svjesno treniraju djecu da ne misle svojom glavom, a stepenice koje je opisala puntica su super primjer kako to ide.
Ne znam kako to naučiš dijete, valjda sticanjem uzajamnog povjerenja, prihvaćanjem djetetovih potreba...
dijete od 17g ima potrebu (uglavnom) izaći vani, prkositi, imati dio života nad kojim roditelji nemaju nikakvu kontrolu..
ja uvijek razmišljam o jednoj stvari-možda to dijete s 18 ode na fakultet ko ja. ko zna koliko daleko. Ono mora dotad osjetiti koje se stvari nalaze van kuće i samo sve te stvari držati pod kontrolom.
Druga stvar je svakako ono što sam već spomenila. U istom društvu se ništa bolje ne ponašaju oni sa zabranama, samo bolje lažu.
PItanje je-ako prođu taj period bez posljedica-kakvi ispadnu ljudi? To nikakve veze s treningom nema. Ni sa zabranama.
To ima veze s godinama prije i poslije i suradnjom i povjerenjem, karakterom, genima, okolnostima...
to je nešto što samo misliš da možeš kontrolirat
eto možda ti zabraniš dopičnjak-pa ti se dijete bude kod frendice presvlačilo (ko moja frendica kod mene
ili možda zabraniš dopičnjak pa odjene traperice i bude vrlo seksi i to joj super stoji, cice u dolčevitama izgledaju još veće
ja mislim da se djetetu može pomoći izgraditi samopouzdanje, pa kad se uvali u minić da to bude jer joj je to fora i da-da uživa u tome što je lijepa i zgodna i gledana, a ne da se srami svoje ljepote i seksipila. Kud ćeš gore od te krajnosti.
btw. ne znam bome za tebe, ali u mojoj okolini stil ni tijelo nikad nije išlo proporcionalno s količinom avanturističkog seksa
takve su stvari u čovjeku.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom