 |
|||
Krupiric samo ti pusti svoje 16 mjesečno dijete niz stepenice ako želiš, ja ću ga radije istrenirati da stane i pričeka mamu sve dok ne bude znao ići njima sam - a radije bih da nauči bez velikih padova i lomova, nego da ga maltene gurnem jer ako ne padne neće ni naučit. Glupost.
pa nismo se skužili, može on ići i sam, a da ga ti čuvaš od iza, dok ne nauči ići potpuno sam. to nitko nije naučio ako je stalno vođen.
inače, slomit će se i pasti kad najmanje očekuješ (nadam se da neće nikad), nikad se to ne dogodi kad smo mi mislili da hoće.
Problem je to što ti pišeš iz svoje perspektive, i pišeš samo o onome što znaš, a o ovome što ja pišem nemaš pojma...ja vidim plodove odgoja o kojem ti pričaš svaki dan na ulici, neki su OK neki nisu, al ti ne vidiš plodove odgoja o kojem ja pričam jer ga ljudi pogotovo u Hrvatskoj ne prakticiraju, već puste da djeca budu ono što će bit. Zato nemoj tvrditi nešto o nećemu o ćemu ne znaš ništa.krumpiric prvotno napisa
to je nešto što samo misliš da možeš kontrolirat
eto možda ti zabraniš dopičnjak-pa ti se dijete bude kod frendice presvlačilo (ko moja frendica kod mene)
ili možda zabraniš dopičnjak pa odjene traperice i bude vrlo seksi i to joj super stoji, cice u dolčevitama izgledaju još veće
ja mislim da se djetetu može pomoći izgraditi samopouzdanje, pa kad se uvali u minić da to bude jer joj je to fora i da-da uživa u tome što je lijepa i zgodna i gledana, a ne da se srami svoje ljepote i seksipila. Kud ćeš gore od te krajnosti.
btw. ne znam bome za tebe, ali u mojoj okolini stil ni tijelo nikad nije išlo proporcionalno s količinom avanturističkog seksa
takve su stvari u čovjeku.
Dobro si rekla, pitanje je samo kad ja ili ti smatramo da je dijete sposobno krenut samo niz stepenice. Moje još nije, jer su mu prevelike i ne može ih savladati, iako je on u sebi uvjeren da može. Isto kao što recimo jedno dijete od 16 misli da je spremno za sexualne odnose, roditelji mu ili joj daju par lekcija iz sigurnog sexa (ako) i puste to dijete na milost i nemilost, uopće ni ne pomišljajući na to da možda još nije vrijeme.
svi sustavi koji inace tocan stav "da izgled nije nesto sto daje posebnu vrijednost" zele izraziti/zivjeti kroz represivan kodeks oblacenja, agresivno suzbijanje svega sto ima veze za nagoscu, tijelom opcenito, su samo druga strana iste medalje. medalje u kojoj se tjelesnosti-izgledu daje preveliki znacaj. samo jednom u +, a jednom u - smjeru.
kada kod djeteta i roditelja postoji sustav vrijednosti, samopouzdanje, samopostovanje i pravo vrednovanje sebe kao osobe, puno je manje vazno kako si i u sto si obucen.
drago mi je sto zivim u okolini prijatelja i poznanika, vrlo sarolike pojavnosti, od tamnoplavozakopcanih bankara, do potpuno otkacenih kreativaca, drago mi je sto se susrecem s ljudima kao npr. jedna od najboljih dermatologinja, super cjenjena od pacijenata i struke, koja je zblajhana, prenamazana i u nekim tigrastim kombinacijma datebogsacuva. to mi siri vidike.
moze biti roza, da tebi to sto si gore navela tvoja vjera i tvoje uvjerenje nalaze, nitko ne spori da se ti i tvoja familija mozete oblaciti kako mislite da treba.
medutim globalno gledajuci, to ima vrlo malo veze sa onim sto si gore napisala.
npr. jedno prekrasno lice, koje u nasim geografskim sirinama na srecu ne moramo pokrivati moze takode jako "pumpati ego i graditi lazno samopouzdanje". kao i skladno tijelo prilicno klasivno obuceno.
i inace se ego moze pumpati, ako je ego tema, svim i svacim, bogtstvom, zrtvovanjem, predikamo o maralu, majcinstvom, roditeljstvom, intelektom, svim i svacim...
seni jako lijepo rečeno!
i ja sam bila zgodan curetak,
nipošto kurvanjski orjentirana, nisam išla
u grad po nešto što ovdje neću nazvati pravim imenom.
nosila sam sve i svašta, od dopič... do hipi zvonarica, rokerskih kožnjaka,
širok je bio dijapazon modnih izričaja. danas se najseksi stvarno osjećam u
uskim levisicama i običnoj majici. i godi mi.
što se tiče zabrana, potpisujem rehab, n. grace, krumpiriću godinama bunta, bunt je normalan.i usuđujem se reći da je meni prirodno da djeca preispituju
roditeljske odluke, stavove, granice. i da im je komadić neovisnog prostora nužan za preživljavanje.
i stvarno ne razumijem kako ćeš zabraniti djetetu od 17 sex? što ćeš mu učiniti? zatvoriti ga, zatočiti, izolirati?
Ne razumijem tvoju potrebu da stalno ističeš krajnosti, radilo se o školovanju, odgoju, ili čemu drugom. Većina ne razmišlja poput tebe, a niti ne pušta djecu da "budu ono što će biti", već pokušavaju naći neku sredinu.
Ne ističem krajnosti, uvijek pišem iz svoje perspektive, koja je "tebi" krajnost a meni život, koju onda masu vas razvlači stranicama i stranicama kao nešto strašno pogrešno i uzimate sve što ja napišem previše osobno radilo se o tome da ja mislim da je sistem koma il da curice koje se obuču u dominđu djeluju, meni, kao kurivce.
Seni apropo ovog odlaženja u pluseve i minuseve, naravno da je važno da osoba drži do sebe, ali ja osobno dominđe i dekoltee ne smatram držanjem do sebe, niti smatram da bi žena trebala bit pokrivena burkom, ali mislim da postoji neka lijepa ženstvena sredina koja ističe prirodnost i ljepotu bez da joj je glavna svrha pobrat što više požudnih pogleda - jer ruku na srce, zašto oblačimo na sebe minice, uske košulje i stavljamo tonu šminke? Kao radi sebe, ali zapravo radi toga da bi nas okolina percipirala kao lijepe i zgodne. I taj segment, to htjenje da budemo prihvačeni na taj jedan način od drugih, je po meni loš po dijete, i zato ne želim svoju djecu odgajati tako da im izgled bude ono što im gradi samopouzdanje.
Flopica vezano usko uz ovaj seksualni procvat mladih, to se proširilo do ovih granica u doba hipija, tako da ne mislim da je oduvijek svaka osoba imala desetke partnera prije nego bi se skrasila sa jednim (do razvoda naravno), tako da ne mislim da je sex prije braka ili ti ga ševa sa 17 nešto bez čega mladi ne mogu. Ja ne mislim svoga sina toljagom ganjat da ne bi slučajno spavo sa nekom curom prije braka, al ga mislim odgojem formirati u osobu koja će shvaćati važnost čekanja do braka, važnost razdoblja zaruka, i na kraju krajeva važnost braka sa jednom osobom dok ih smrt ne rastavi.
Pa svi pišemo iz svoje perspektive, i sve što napišemo drugi mogu komentirati i reći svoje mišljenje, tako forumi funkcioniraju.
n.grace, pa roza ima potrebu napisati svoj stav o temi, kao i svi mi. samo je njen ekstreman pa ko će se s njom raspravljat o oblačenju kad je obučena ko amiš, ako ćemo joj vjerovat na riječ
krumpi, ajde malo s teorije pređimo u praksu.
i u neke mlađe godine.
dijete od 13,14,15 godina želi ići van po noći. ljeto je. što ćeš mu reći? kako bez zabrana? ima klinaca koja ostaju s 13 godina vani do pet ujutro. ja ne bih da moja djeca od 13 godina ostaju do 5 ujutro. ja ću mu reći - moraš doma u deset. oni će moliti i kumiti i plakati, al zabrana će i dalje stajat - poslije deset, doma. pa poslije 11, pa do pol noći. i tako.
Ja joj vjerujem na riječ.
Ne mogu se s ovim do kraja složiti. Kad bi mi dijete npr. nakupilo nekoliko jedinica u školi, razgovarala bih s njim o problemu, ali bih mu isto tako zabranila izlazak ili neku drugu privilegiju bez razmišljanja dok ne popravi jedinice. Djetetu namjeravam biti prijatelj, ali i autoritet, i ne mislim da su zabrane nešto loše, ako se provode s mjerom i u pravom trenutku.
Ja znam takvu i obitelj, i znam zašto dijete to može napraviti - zato što nema posljedica. Njemu mama sto puta kaže da ide učiti, da ne smije uzimati ključeve od auta, itd., a dijete ne sluša i nastavi po svome. I kad je ja pitam kako mu to može dozvoliti, ona kaže : pa ja mu govorim, ali ne sluša. Ne sluša, zato što iza takvog ponašanja ne slijedi nikakva kazna, i zato što dijete zna da se ništa neće dogoditi ako nastavi po svome. Zato opet ponavljam, nisam za odgoj gdje je dijete stalno pod nekim kaznama i zabranama, ali smatram da se u određenim trenucima i to treba upotrijebiti.
pa naravno da ćeš djetetu postavit uvjete pod kojima normalno funkcionira vaša familija, svi imaju prava i obaveze. I ja bi spavala do podne, ne bi se dizala u 6.
"ako dobiješ jedan, ne možeš vani jer moraš učit dok dobiješ 3-4-5"-uzročno posljedična veza
pa to radim i sada
ako ne obaviš nešto što se podrazumijeva, nećeš ići vani igrat se,. .stvari se rade po nekom redoslijedu.Ja pričam o nekim zabranama eto zabrana radi-ne o normalnim pravilima funkcioniranja neke obitelji. mislim da se djetetu ne može zabraniti seksat se, kupat se u jezeru, stopat-kad ima 17 godina, jer kako ćeš to držat pod kontrolom?
kako ćeš reć djetetu: ne ti nikad ne smiješ stopat?
ne, ti se ne smiješ kupat u jezeru jer?
kako se to kaže 17godišnjem djetetu?
mislim, ja ne doživljavam zabrane i pravila ko istu stvar, mogu reći u našoj kući 14godišnjak izlazi do 12 jer se ujutro mora dignuti iz kreveta, ali ne mogu reći: u našoj kući se se ne seksa-jer na to na taj način sigurno neću moći utjecati.
Pa ako se mora zabraniti zabrani se. Nije da ima 30 godina, svoju obitelj i ne ovisi o meni, i dok je pod mojim krovom uvijek će i zabrana bit opcija. Ako mu se ne sviđa tough luck.
Ne razumjem kako to mislite da se tinejđeru nešto ne može zabraniti? Ima 17 pa može napraviti što ako mu zabranim? Ne poslušat me? Pa ja sam roditelj i ako ne posluša sljedi kazna...ili se tinejđere ne može ni kazniti?
Doduše ove neke stvari kao sex, ako želim da se ne sexa prije braka to moram usaditi u njega odgojem, nije da ga mogu kaznit zato jer su hormoni tj. zaljubljenost pobjedili.
Al ako rečem ne možeš stopat do Zagreba onda je to neka jasna uputa tj zabrana koju ako prekrši sljedi kazna.
Iako ja sam se već izjasnila kao neko ko se neće previše bavit zabranama u tom smislu.
imam neizlječive traume od ovoga.
mislim da postoje puno ljepši načini da se ovakav pristup iskomunicira: pravila u ovoj kući su takva i takva. ali ne: dok si pod mojim krovom...
Meni se isto kosa diže na glavi od ove izjave ...dok si pod mojim krovom...koristio ju je moj tata, dok je mama imala sasvim drugačiji pristup i naravno tati sam se uvijek inatila...ima još jedna koju posebno volim...zato što ja tako kažem...
Jedna mi stvar nije baš najjasnija...što je toliko loše u tome da se djecu pusti da budu ono što će biti tj ono što jesu..a da ih se pri tome naravno usmjerava u dobro....ne znam jesam li krivo shvatila RozuGrozu
Roza, ne vidim što je to loše u želji da žensko kupi muške poglede? To je valjda dio svakog puberteta. I ja sam imala želju da kupim muške poglede, ali ne i da kupim muškarce. To su dva različita pojma, koja kod tebe očito idu skupa. Kod mene nikad nisu i neće ići skupa. I kad vidim te curice u minićima, pomislim kako bih barem na 1 dan bila opet u njihovoj koži- da se obučem kako god želim, odem (pješke) do mjesta gdje smo izlazili, plešem dok mi noge ne otkažu i odbijam sve dečke koji probaju poslati piće ili nam priđu ili ne daj Bože ponude prijevoz.
I znam toliko "fino obučenih" cura koje su kupile svaku noć drugog muškarca i nikad se nije znalo s kim su sad. To nije nikakvo pravilo. I mrzim sve stereotipe!
Meni moji nikad nisu zabranili da stopiram...niti bi mi mogli zabraniti da sam ja to htjela raditi. Ali sjećam se pričanja i pričanja o stopiranju, o sjedanju u auto sa nepoznatima/polupoznatima/pa čak i poznatima kao i o svemu drugom što nisu željeli da radim. Znam da me je toliko mozak bolio od njihovih priča i teže mi je to bilo slušati nego da me u tom trenutku izbičuju! Ali zato-kad god sam se našla u prilici da me netko poveze ili da napravim bilo što što moji nisu htjeli da radim, u glavi su mi odzvanjale riječi mojih staraca i budile u meni grižnju savjesti samim tim što sam pomislila možda to i napraviti. I naravno da nisam napravila. Da su mi rekli "Ne smiješ" pa i ne znam kakvom mi kaznom zaprijetili, ne bih ih poslušala! Priča im je bila puno učinkovitije sredstvo, a za mene puno veće mučenje od bilo kakvih batina, zabrana ili prijetnji!
joj i mene taj krov neopisivo podsjeca na djetinjstvo...
ide na popis izjava koje necu koristiti kod svoje djece...
Meni, srećom, moji nikad nisu spominjali krov nad glavom :D A nemam ni ja potrebe spominjati ga svojoj djeci. Svejedno mi dođe mučno u želucu kad ga netko spomene.
Meni su krv popili s "sta ce svit rec". Taj je svit poput grckog kora pratio svaku nasu razmiricu.
Pa ti ne reci "e bas hocu""...
A što kad te zabrane od strane roditelja od silnih strahova ...jednostavno nemaju granice pa se zabranjuju i stvari koje bi se trebale podržati?
Konkretno moj slučaj:
Nakon osnovne škole željala sam silno ići u jednu srednju školu u Opatiji, jer sam imala veliku volju i gajila veliku ljubav prema tome, a u blizini takve srednje škole nije bilo.
I moji bi još pristali na to da godinu dana prije mene cura koja je tamo otišla nije pala razred i vratila se kući.
Naravno zaključak i sami znate......nije pod nadzorom roditelja, što ako se tebi isto dogodi, to je predaleko....
To me je označilo za cijeli život .... i mogu slobodno reći da je ta njihova odluka ostavila traga na više polja...neću u detalje.
I sad mene muči dali bi i ja na njihovom mjestu napravila isto, da li bi branila zbog svojih strahova, kako se vi planirate nositi u tim situacijama?
Da li bi stisnuli zube i podržali ili bi branili?
Ja se ne ježim krova nad glavom nit mi je bio ikakva trauma - eh da su mi bar takve stvari traume iz djetinstva! niti mi smeta kad netko koristi te konkretne izraze što sam primjetila da ovdje svima otvara rane. Rečem trening odma se javi 5 dušebrižnika jer njima to grozno zvuči. I meni grozno zvuči da se djeca puste da budu "ono što jesu" (ako mi može ovo neko definirat - jel ima neka opća definicija toga što djeca jesu?) i samo ih se lagano usmjerava. Odma vidim čistu propast.
Oka brijem da bi jako puno roditelja postupilo ovako, ne znam reč jeli to greška ili ne jer ovisi puno o odnosu kakav ste imali, a i o odnosu kakav ti imaš sa svojim djetetom. Ako imaš neko "Dennis the menace" dijete vjerovatno češ bit opreznija i suzdržanija u odluci i to mi je skroz razumljivo. A da bi to što je neka cura pala razred godinu prije "mog" djeteta meni išta značilo, ne bi i ne bi nikad takvu odluku donosila bazirano na tuđoj djeci nego samo i isključivo na mojem djetetu.
oka, ja ne mogu sad, ovaj tren reći da li bi podržala ili ne bi. to ovisi u mnogome i o djetetu. o tome kakva će biti s 15, koje će stavove i vrijednosti usvojiti. koliko će biti zrela, koliko ću moći vjerovati u njen zdrav razum. ovisi o puno faktora. jedan o njih mi nikako neće biti taj jel susjedova/rođakova/kumina mala pala razred pa se vratila kući.
ukoliko moje dijete pokaže afinitete prema načemu, zanimanje,
strast, vjerojatno ću joj pokušati omogućiti da se time nastavi baviti.
ali velim, sve ovisi o stupnju zrelosti, o tome kako se postavlja u određenim situacijama, na koji način doživljava sebe i svoje mjesto pod suncem.
ova tvoja priča je meni recimo dosta tužna, zaključujem da i danas zamjeraš takvo nepovjerenje, da nisi sretna kako je ispalo i da čezneš za onim što ti je bila želja. to nikako ne bih htjela napraviti svom djetetu. ali teško je raspravljati o takvim stvarima, roditelj uvijek gleda iz svojih cipela, dijete iz svojih...
Roza, slažem se da se djetetu usađuju vrijednosti odmalena, ne mislim da ćeš svom Špiri rezolutno sa 16 reći da je sex nono, da ti to ne podržavaš i blablabla. gradi se to godinama, svakodnevno, sustavno, kao uostalom i bilo što drugo. ali ja stavrno ne mogu stoposto sigurno reći da će te tvoje dijete ili mene moje i poslušati, da neće doći u napast. da će u kritičnom trenutku prevagnuti ono što smatramo ispravnim, nad onim što se nudi, tako novim, neotkrivenim i uzbudljivim...
ok., kaznit ćeš na sebi prihvatljiv način neželjeno ponašanje, vjeruj da ću i ja. ne pada mi napamet blagonaklono u njenim godinama odrastanja gledati na kojekava rizična ponašanja, ježim se zapravo od ljudi koji na sve odmahuju rukom i opravdavaju neodgoj izlikama "takva su vremena", "svi to rade" itd... jer odgoj je posao. a posao je zahtjevan, i zahtjeva konstantni angažman, strpljenje, volju. pa je nekad jednostavneo lakše odmanut rukom i zabavit se svojom komocijom negoli poduzeti nešto.
ali ponavljam sve to mi opet ne ulijeva apsolutnu sigurnost da će me uvijek poslušati, da neće poželjeti prijeći poželjne granice i zaviriti malo iza. jednostavno ne mogu zamisliti da će u svakom, baš svakom trenutku odreagirati onako kako bi ja željela, mogu samo puno objašnjavati, usmjeravati, učiti i voljeti. i nadati se da će sve biti kako treba. ako i skrene s puta da će imati sama svoj radar koji će je osvijestiti, da će znati sama granice preko kojih ne treba ići. dovoljno da ne bude tutlek koij ništa doživio i okusio nije, a s druge strane opet dovoljno da ne ugrozi svoj život ili zdravlje. vezano za sex prije braka, apsolutno mi je neprihvatljivo da u životu ima jednog sexsualnog partnera iz više razloga, o kojim sad neću jer nije tema. nipošto ne mislim djete odgajati u duhu promiskuiteta i instrumentalizacije tijela kao sexualnog objekta, dapače.
međutim, svakako je mislim odgajati da smije izabrati ono što joj paše, da je sex nešto jako lijepo, i da ne mora ostajati s nekim ko joj u tom smislu nije kompatibilan i ko je ne zadovoljava. meni je dugo trebalo da to shvatim, a kad sam shvatila niko sretniji i ispunjeniji od mene
A ja imam osobu u familiji, koja je na tu rečenicu, sa 16 godina pokupila stvari i otišla od kuće. Od onda se sama uzdržava. Evo sad ima 40 živa je, zdrava, ima obitelj, e sad, koliko je pametna - koliko i mi ostali.
lako za traume-al što to govori o odnosu.
ja sam šef i bolimebrige kakav ćeš stav imati o ičemu i kako ćeš živit kad šef više ne budem.
meni je skroz OK viditi da se djeca izrazavaju kroz obleku, frizure i da eksperimentiraju na taj nacin i da se traze
iz nekog razloga sebastian zeli imati dugu kosu i normalno mi je podrzati da bude to sto je, onakav kakvim se on vidi.
naravno da postoji crta izmedju atraktivnog i vulgarnog ali tko sam ja da drugima namecem svoje kriterije i pravila
ne bih zeljela da mali pije, pusi, drogira se i pokusavam mu pusenje prezentirati ko bolest (sto i je, jer je ovisnost plus sto je opasno za zdravlje). istu stvar prakticiramo za duvanje. kako ce izgledati izlasci van ne usudjujem se zamisliti. ovdje je klincima dostupno stvarno sve i kako je i financijski pristupacno droge u pedofili su ono cega se plasim
Flopica naravski da ja ne očekujem da će on mene slušat ko po špagi, možda s 18 ode od kuće ko ova koju spominje Anemona i pokaže mi na taj način da on ne može biti ono što ga mi učimo da bude, to je jednako moguča opcija ko ta da će nas poslušat i uvidjet pozitivno u našim pravilima.
Krumpiric na neki način, u nekim stvarima koje ja smatram izrazito bitnima, i jest my way or the highway. Ne u svemu ali neke ključne stvari se moraju ispoštovati i to je jednostavno tako. Tako je u svakoj obitelji i to mi je skroz normalno.
Evo, ja ću dati primjer što bi značilo "pustiti djecu da budu ono što jesu". Već sam pisala o slučaju mog muža, koji se oduvijek želio baviti glazbom, iako su njegovi roditelji u tome vidjeli "čistu propast". Rekli su, dobro, možeš završiti osnovnu glazbenu školu, ali ništa više od toga. Pa je nakon osnovne škole iz ljubavi i poštovanja prema roditeljima upisao srednju tehničku školu, a srednju glazbenu je upisao protiv volje svojih roditelja. Čak se upisao na fakultet koji ga nije zanimao da udovolji roditeljima, a na kraju je, opet protivno njihovoj volji, završio Muzičku akademiju. Da je slušao roditelje, koji su bili apsolutno sigurni u to da mu je daleko bolje baviti se "nečim ozbiljnijim" nego glazbom, ne bi bio zadovoljan. I ne bi bio ono što jest.
jest, samo ja još nisam upoznala dovoljno uporne u toj lažnoj roditeljskoj hrabrosti da bude highway.
samo sam upoznala one koji su dovoljno dobro uvjerili djecu u to. iliti dovoljno ih dobro isprepadali.
a vidla sam i tu djecu nakon što ih više nije imao tko plašiti.
mene ana zanima, što bi ti u tom momentu napravila?
Pinky, ja bih ga/ju spriječila, uhvatila ruku, majicu...,zaključala vrata iznutra i objašnjavala, objašnjavala. Naravno, ako je razlog za neizlazak ozbiljan. Rijetko se takve stvari dogode, ali ako roditelj misli da bi još maloljetno dijete učinilo nešto stvarno loše i/ili opasno, ima pravo zadržati ga doma. I razgovarati ( ili samo govoriti) tako dugo dok dijete ne shvati zašto roditelj to brani. Ako je inače u obitelji sve u redu, doći ćete do dogovora.
Takvo je moje mišljenje.
procitala sam cijelu temu i podsjetila me na sljedece:
izasla sam iz rodilista i nakon jedno 5-6 dana dosao je moj sogor (valjda mu je to titula). i lijepo smo pricali o odgoju. naime moja necakinja tad je imala 8 godina, a necak 10 mjeseci. i slusala sam kako se djeca mogu odgojiti da budu onakva kakvim ih mi zamisljamo i sl. npr da dok smo u restoranu oni sjede za stolom, jedu priborom, ne trce ne razbijaju isl.
i tako smo MM i ja slusali upijali od iskusnog,, jer moja necakinja je fakat takvo djete bila, mislim i sad je. ja sam mogla snjom i frendicama po dva sata na kavi sjediti. sve dok moj necak se nije docepaonogu. tad je nastao dar mar u njihovoj familiji. cak u restorane dugo nisu isli, jer sta je on sve u stanju bito napraviti. jednom je u ducanu tako sredio struju da su moju sestru uljudno zamolili da ne navraca vise.
tako citam rozine postove kako ona spiru trenira vec dugo. sjecam se onih njenih postova o treniranju strpljenja, da mora djete sjediti mirno s njom na krevetu neko vrijeme (ako sam to sanjala roza oprosti) vidim sve.
ono sto cu reci da potpisujem krumpiric u mnogo cemu, djete treba nauciti kako reagirati, a ne drzati za ruku.
a ono sto meni preostaje kao i vecini nas je da cemo uspjeti u svom naumu i da ce ti nasi klinci ispasti OK.
a zabrane kao tekave, pa postoje, ali se i mjenjaju i prilagodjavaju s vremenom kao i s dobi djeteta.
a strahovi, moji mi se nekad cine malim, a ponekad velikim. na zalost sam svjesna sto je sljuncara i nadam se da cu ucpjeti svojim klincima sve to objasniti. ali to su moje nade.......
oblacenje, ne znam. ima stilova koji se meni ne svidjaju, ali ipak poznajem ljude koji ih nose i na njima su mi skroz OK. bas su dio njihove osobnosti. nadam se da ce i oni uspjeti svoje ja ipak iskazati kroz tu robu.
ali da ce biti eksperimentiranja vjerujem da hoce, jer evo ova moja balerina vec sad zeli stvari koje ja ni nemam u najdubljem kutku ormara, ali kad ih se docepa kod svoje tete vjerujem da ce ih isprobati.
ne znam, meni je tema bas tipicna onako roditeljska. mozemo mi snivati, ali sta ce biti vidjjet cemo.
kako ide ona sto je neko na forumu vec pisao, dok su mali piju ti mlijeko, a poslije krv
sretno ti bilo
jesi kad probala?
Jadna ja kad mi ih troje odjednom uđe u pubertet
sorciere, da.
Mi smo nedavno razmišljali o nabavci psa, pa smo malo onako obiteljski razgovarali o obuci psa i slično, pa smo zaključili da bi najbolja investicija bio onaj pas koji njuši drogu.Jadna ja kad mi ih troje odjednom uđe u pubertet
Zvuči smiješno, ali kad ovo troje doma krene s izlascima,...
Ni jedna krajnost nije dobra , naravno.
Ni ona u kojoj je dijete trenirano da bude poslušno kao pas ,
a bome ni ona u kojoj roditelj nema nikakvog autoriteta i dijete radi što ga je volja.
Balans je ključna riječ.
Ja imam autoritet i postavljene granice , unutar granica ima dosta prostora za manevar.
Kući se uvijek vrati u dogovoreno vrijeme , zna da slijedeći put neće vani ako ne poštuje dogovor.
i? kako je prošlo?
koliko je staro dijete?
koja se zesca diskusija razvija
svoje dijete cu tesko odgajati ko moja mama mene jer jednostavno nismo isti tip karaktera, mene tesko tko moze shvatiti autoritativno pa mislim da ce muz biti vise taj koji ce odradjivati zabrane..ja cu se truditi sto bolje objasniti, formirati karakter djeteta (naravno da nekih granica mora biti ali cisto sumnjam da ce me se dijete bojati)..ono sto definitivno znam je da cu se jako truditi i inzistirati na onom sto smatram ispravnim koliko najvise mogu..ono sto osobno mislim da ce u mom slucaju biti je slijedece:
1) inzistiranje na nevoznji s drugim osobama pa cak i vrsnjacima u stanju pijanstva (dolaziti cemo koliko god bilo naporno)
2) zelim znati gdje mi se dijete nalazi kad ide van odnosno vise manje gdje ide i s kim (ne ludjacko pracenje djeteta ali volim biti informirana)
3) u slucaju da kasni iz ne znam kojeg razloga svakako se mora javiti
4) nikakvo stopiranje ne dolazi u obzir (vjerojatno na mene utjece paranoja trenutnog slucaja ali radije cu je voziti na mijesnu zabavu sat vremena nego da stopira na cesti sto sam svojedobno sama radila ljeti..srecom bez posljedica)
5) droge, alkohol, pusenje se nadam rijesiti pravovremenim usmjeravanjem na sportski nacin zivota kao sto sam i sama trenirala svaki dan preko 10 godina i nije mi palo na pamet konzumirati niti jedno od 3..alkohol sam probala ali i to mogu na prste nabrojati...i to ne zbog zabrana vec nisam vidjela nikakav smisao u tome..cak i za dijete koje nije neki sporski tip nije lose usmjeriti ga na neki sport da ide na to rekreativno za zdravlje i da korisno potrosi vrijeme
6) odjecu znam da necu moci puno kontrolirati kao sto nije mogla ni moja mama..imala sam fazu kappa trenirki, nonstop traperica, minica, vrucih hlacica koje sam nosila jer su ih nosile sve moje frendice bez ikakvog posebnog razloga da me gledaju decki itd.., top majica koje su mi danas katastrofa..i nije mi lijepo vidjeti polugole curke...ali opet postoji mi i razlika izmedju lijepog dekoltea i pretjeranog kao i od lijepih do pretjeranih minica (tesko da cu svoju kcer jednom nagovarati da kupi nesto preotvoreno)..u principu mi je ok sve u nekoj granici normale...moj muz je kad je bio 15,16 godina imao kutiju s robom spremljenu u podrumu pa je tako oblacio marte i lance i ne znam sto vec ne jer to starcima nije bilo fora..al ono, kolko god da inzistiras klinci nadju nacin i u principu vole ono sto i njihovi vrsnjaci..kasnije oko upisa na faks takve stvari prestaju vecinom
7) inzistirati cu na ucenju i postivanju obaveza jer je to stvarno po meni stvar navike i upornosti..nazalost, u trenutnoj situaciji nije bas nevazno da li dijete ima ili nema diplomu jer mu to vecinom uvjetuje kasniji zivot (ne u pravilu ali ipak ima neke bolje sanse ako se potrudi)..pokusati cu ukazati na vaznost ucenja i nauciti dijete kako da ispravno uci, kako da ga zanimaju stvari, kako da voli citati (srecom imam podlogu u obrazovanju pa tu mogu dati sebe maksimalno)
8) nauciti dijete kako da kvalitetno provodi slobodno vrijeme i onda ce mu manje gluposti padati na pamet..u skladu naravno s djetetovim interesima i ne pretrpavajuci dijete s necim sto samo ne zeli..izbora ima puno-glazba,sport,jezici, izlozbe,kazaliste, putovanja,ples, zivotinje..
9) ovo ce sad blesavo zvucati ali mislim se raspitati u datom trenutku koje su skole dobre a koje ne..ovdje imam srecu da mi je to struka a i na vlastitom primjeru znam da je moja osnovna skola bila cisti promasaj puna delikventne djece i nezainteresiranih profesora pa je tako bilo najnormalniji medjuucenicki mobing i batinanje kako deckiju tako i cura...a srednja skola potpuno obratno, puna prekrasnih ljudi kojima je bilo bitno obrazovanje i kultura kako profesora tako i ucenika..i danas smo svi jako dobri prijatelji...mislim da je iskreno vecina toga u drustvu a i trudu profesora da u skoli ne gubis vrijeme nego napredujes
10) truditi cu se djetetu biti prijatelj kojem se moze povjeriti i naci vremena za njega, saslusati ga, pomoci u problemima..
11) seks i ostalo uopce ne znam kako cu izhendlati..to sam bog zna..malo mi je i inace neugodnjak sto se tog tice kad se prica..a opet, ne bi voljela da dijete odgajaju casopisi..morati cu angazirati neku frendicu biologa ili lijecnicu za pravovremeni odgoj
a sad, kako ce biti
Nemam pojma! Ali nadam se da neću niti norati saznati, da neće nikome pasti na pamet da to kaže. A sad onako kaj bi bilo kad bi bilo....Ak sam ja rekla nemre van onda nemre van! Nemam pojma vjerojantno bih zaključala vrata ili nekaj, stvarno ne znam.
Mi smo nedavno razmišljali o nabavci psa, pa smo malo onako obiteljski razgovarali o obuci psa i slično, pa smo zaključili da bi najbolja investicija bio onaj pas koji njuši drogu.
Zvuči smiješno, ali kad ovo troje doma krene s izlascima,...
I ja imam jedno lako odgojivo dijete kojem se sve da objasniti i koje posluša i stvarno dijete za poželit! Dok je sinek čista suprotnost, uzalud vam trud svirači! Sad se samo nadam da bu Ela na seku...
kad budes trebala zabrane javi se pa cemo angazirati moju mamu :D cini mi se da cu napraviti biznis...lol
dobro tko od vas ima djecu između npr. 17 i 19???? obično su tu najluđi...
ili je ovdje samo teorija u pitanju?
Mi smo nedavno razmišljali o nabavci psa, pa smo malo onako obiteljski razgovarali o obuci psa i slično, pa smo zaključili da bi najbolja investicija bio onaj pas koji njuši drogu.
Zvuči smiješno, ali kad ovo troje doma krene s izlascima,...
Ja znači trebam promijeniti pasminu
Ma ne, ja se najbolje pouzdam u svoj njuh!
nije ti u igri pasmina nego trening. mozes komotno uzet pesa iz azila i to odraditi. ako nisi od strpljenja da sama radis pod necijimi vodstvom mozes kupiti gotovog psa. cijena je oko 20 000 eura i vijek trajanja mu je 5-7 godinaMi smo nedavno razmišljali o nabavci psa, pa smo malo onako obiteljski razgovarali o obuci psa i slično, pa smo zaključili da bi najbolja investicija bio onaj pas koji njuši drogu.
Zvuči smiješno, ali kad ovo troje doma krene s izlascima,...
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom