Premorena od ljetovanja....

[ana.m]

A možda sam i ja luda! More je jedna od najljepših stvari koje mi se mogu desiti tokom godine. Onaj zrak, kupanje, promjena okoline. Napunim baterije bez problema. A s obzirom da prošle 2 godine nismo bili na moru, ove godine sam se posebno tome veselila, kao i djeca! Ali igrom slučaja bila sam sama s njih troje, 10-ak dana kod frendice u apartmanu . Bilo nam je predivno, uživali su i klinci i ja! Po cijele dane smo bili na plaži (bili smo u 6. mjesecu dok još nije bio pakao). Ma milina. Nikakav stres, čak sam se sama sebi čudila kak mi sve ide glatko i kako se mogu i okupati i kako su djeca super i uživaju! Da sam mogla ostati duže, ostala bih bez problema...
Kuhanje mi je veći problem doma nego što mi je bio tamo. Jedan dan sam baš gledala na sat. Od dućana, do stavljanja tanjura u sudoper prošlo je sat vremena...Ma velim, sama sebi se čudim...
Čak da je bilo i više akcije ne bi škodilo.

[Charlie]

Mi imamo sreće da ljetujemo u svojem tj. mojih roditelja, imamo terasu i sve tehnikalije, blizu plaže smo pa nije problem odlaska doma između 11 i 16, i ostajemo u pravilu u komadu 3 tjedna. Tako da ne bi bilo u redu žaliti se na umor, ritam smo imali kao doma samo što MM i ja nismo radili. Naša curka je još premala da bi zanovijetala ako nema društva, mi smo joj dovoljni, kamenčići, kantica, i ona sretna. Kuhanje smo maksimalno pojednostavili, popodne odspavali s njom. Falilo mi je jedino malo večernjih izlazaka, koja večera bez da MM i ja jedemo na smjene jer ona trči okolo...ali ne može se sve.

Za iduću godinu ipak već planiramo zajedničko ljetovanje s prijateljima i njihovom djecom.

[sillyme]

Nama je isto ove godine bilo naporno (ona ima 2 godine a ja trudna) ali na kraju me umorile vrucine ne dijete. Super je sto smo u kampu pa je uvijek hrpa djece oko nas tako da je uvijek imala drustvo. Ako ne ludiraju po kampu onda sjede kolektivno kod nekoga i gledaju crtice (crtica se nagledala za cijelu godinu... na raznim jezicima ) ili se igraju (i svadjaju) s tudjim igrackama jer svi nose neku zanimaciju za svoje pa nisu stalno iste igracke. Ili se mota oko necijeg pesa (tamo su valjda svi imali bar jednog psa). Motala se po cijeli dan vani, dozivljaj je i odlazak na wc, tusiranje, pranje sudja, bacanje smeca (sve se mora hodati bar 30m) vozila svoj biciklic bez nadzora i opasnosti da je netko zgazi itd...
OK, imala sam i jednu baku uvijek na pomoc, ali zato sto mm nije mogao biti toliko s nama koliko smo mi imale mogucnosti biti na moru.

Meni je kamp super za djecu, ima hlada, ima drustva, more je blizu i iako je tako mala mogla sam je pustiti u susjedstvo bez nadzora da ne brinem previse - ionako smo i mi cesto imale "goste" zahvaljujuci dobroj kolekciji crtanih

[(maša)]

Mene izmori ritam ujutro na plažu, doma na ručak, popodne na plažu...to smo radili prve godine, poslje smo promjenili taktiku.
Doručkujemo prije kretanja na plažu. Našli plažu sa hladom, ponesemo nešto hrane, voća i vode. Bili smo od 10-11 do 18-20 kako koji dan. Cijeli dan se izležavamo u hladu, ako nam se kupa okupamo se, klinci se igraju sa pjeskom ili sa štapovima koje uvijek izvuku negdje, nekad dosađuju al u granicama podnošljivosti. Mlađi ej spavao 2-3 sata na plaži, stariji kad se umori dođe i legne pa se malo mazi, pričamo, čitali smo stripove, rješavali neke vježbenice za 4-godišnjake. Otišli bi tokom dana na kavu/sladoled/sok. Popodne bi došli doma, skuhali nešto na brzinu, pojeli, sredili se pa otišli u šetnju.
Mlađi je imao temp prva 2 dana mora pa mi falilo malo sna al sam se odmorila psihički i fizički...

[mamitzi]

ja živim u starinskom svijetu. meni je godišnji odmor odmor od mog posla.
odmor od djece je za mene sasvim drugi pojam.
ovo ljeto sam bila tjedan dana na godišnjem (nisam radila) i četiri dana na odmoru od djece.
još nikad nisam bila bez posla i djece, čini mi se da bi to moglo biti zabavno.

[ana.m]

Joj, neki dan slušam jednu poznanicu. Bila je na moru s mužem i bebom od 9,5 mjeseci...I pita kako im je bilo
A ona "Ajme, užasnooooooo, nas dvoje sami s njom... . Ništa nisam stigla, ni okupala se nisam prvih tjedan dana. Koliko s njom posla. Pa ovo i ono, pa užas jedan,ona nije mogla ...krene nabrajati stvari koje ni ne možeš s malim djetetom, dakle stvari koje se rade kad si solo... . Znaš, nemožeš se ni posunčatu u miru.Ne bi ona više tako na more nema šanse. U hebote, ja to ne kužim, ali onak, nikako!! Kak nesposoban moraš biti da se u TJEDAN!! dana niti jednom ne okupaš? Mislim, onak, pol sata, muž prošeta bebačicu (koja i nije više baš tak mala) u kolicima, a ti se brate kupaj. Ali ja to stvarno ne mogu nikako shvatiti...Ali baš ono nikako!

[Trina]

Evo sad i ja mogu napisati da sam premorena od ljetovanja. S tim da moje ljetovanje nije isto što i vaše. Ja čitavo ljeto čistim svoja dva apartmana sama samcata, sama idem s djecom na plažu (ide i muž ali ako ide on ne idem ja i obrnuto) i to mi je previše. Jučer sam očistila apartmane, nadam se zadnji put ovo ljeto i dosta mi je više i ljeta i turizma i turista, gužve, vrućine..

[apricot]

Kak nesposoban moraš biti da se u TJEDAN!! dana niti jednom ne okupaš? Mislim, onak, pol sata, muž prošeta bebačicu (koja i nije više baš tak mala) u kolicima, a ti se brate kupaj. Ali ja to stvarno ne mogu nikako shvatiti...Ali baš ono nikako!

evo, i ja sam ta nesposobna.
jedino što se nisam žalila niti išta drugo i očekivala.

netko se snađe, a netko ne.
netko ima ovakvo dijete, netko onakvo.

[Stijena]

ja sam se na drugom dijelu ovogodišnjeg godišnjeg konačno odmorila i to zato jer je mlađi spavao s MMom, a meni se odmah promijenio pogled na svijet :D pa su klinci samim time bili puno podnošljiviji.... ili sam ja bila podnošljivija njima...uglavnom, našli smo čarobnu formulu - trebalo se samo naspavati!

[ana.m]

Apri ma daj... ok, poznam te onako, ne baš najbolje, ali vjeruj mi da ti nisi takva. Znam da se ne snađe svatko i da svatko ima drugačije dijete. Ali s jednim djetetom i mužem na moru reći da se nisi okupala u tjedan dana mi je too much! I još kukati kako nisi mogla raditi stvari koje radiš na moru kad nemaš djece...Malo mi je to preveč. Nemrem ti aj dočarati tu kuknjavu..

Trina pa ti ni nisi na ljetovanju...

[apricot]

prvi put sam se okupala kad je starija imala 4 godine i 9 mjeseci, na Mljetu.
gdje je bio pijesak i dugački plićak.
do tada nas je dvoje bilo malo da pazimo na to jedno dijete.
(u more smo ulazili samo s njom)

kažem, kukali nismo, jer nismo ni očekivali da će sa djecom biti isto kao i bez njih.

[krumpiric]

ama zašto si se prvi put tada okupala, ne kužim?
5 godina se nisi sama kupala?
ne kužim zašto nebi jedno s njom jedno samo?

[Mima]

ha ha, ja sam isto nesposobna, ali najozbiljnije to mislim. Nas je troje, TROJE odraslih na jedno dijete i isto sam godinama imala osjećaj (a isto tako i MM) da ništa, ništa ne stignemo na moru - niti plivati onako za svoj gušt, niti čitati, niti se odmoriti, kao da smo stalno, svaki trenutak, svo troje angažirani oko jednog djeteta. Ja pojma nemam kako to može biti, stvarno, i jedino objašnjenje mi je da smo fakat totalno nesposobni.

[apricot]

ama zašto si se prvi put tada okupala, ne kužim?
5 godina se nisi sama kupala?
ne kužim zašto nebi jedno s njom jedno samo?

eto, Mima ti je napisala.
zato što s njom nije moglo biti samo jedno. eto zašto.

[krumpiric]

ma razumijem ja da ima svakojake djece i odraslih, al mi je sada nekako osjećaj da je to do naših želja i očekivanja, ne do sposobnosti...

[Cocolina]

boli me glava.
i još me više boli glava kad pročitam ovakve postove.
majke mi.
a znam da nisam super žena, poprilično sam uvjerena jer ujutro dok sam se spremala za posao vidjela sam u ogledalu da nema kostim od super žene.

ne kužim da netko se ne može okupati u moru zato jer ima malo dijete!

i sada kada je otvorena ova tema, brat brat nakucat ćete jedno hiljadu stranica o tome kako ovo, kako ne stignete ono jer su djeca mala.

[AdioMare]

isto mislim kao krumpirić.
meni je kupanje u moru zadnja rupa na svirali. nisam ja mjerna jedinica, razumije se, ali:
glatko za sebe mogu reći da bi se s bebom na moru okupala jednom u tjedan dana. ali ne 100% zbog bebe.
nego jer i inače na moru radim sve drugo, osim što se kupam u moru.
to nekupanje na moru (ljudi koji inače to rade) mi je u rangu kao kada netko kaže da se zbog bebe doma ne tušira i ne pere kosu

[apricot]

niti ide u wc.
i među njima sam.

[AdioMare]

mislim, oduzima jednako vremena, šta ne?
ali ispričavam se, svatko svoje zna

[Peterlin]

Meni se isto čini da se radi o očekivanjima. I mi smo bili skloni puno skakati oko svoje djece (i još smo uvijek), kuhati svaki dan, organizirati raznorazne aktivnosti i slično, ali ne pada mi na pamet da to doživljavam kao tlaku. Vjerujem da isto osjeća i mm. Na godišnjem se kupamo/plivamo višemanje zajedno svake godine već 10 godina i sad smo polako dospjeli u fazu da nam klinci "daju košare" tj. objave da oni idu u more sami ili se igraju na obali i slično... Malo nam je trebalo da se priberemo ali lani i predlani smo već pomalo počeli koristiti prednosti, pa otplivamo dulje rute sami ili odemo na kavu sami... Uživamo u tome, nije nam tlaka ni s djecom ni bez djece. Bude i napornih dana, ali nekako nam je bitno da spavamo u drugom krevetu i to je to. Fizički je postalo daleko manje naporno kad su djeca proplivala (oko polaska u školu) ali ni prije nije bila neka katastrofa... Možda zato jer mi nismo navikli ležati na plaži cijeli dan niti nam je to ikada pasalo. Uostalom, ne mogu se sjetiti ni jedne aktivnosti koju bih poželjela raditi, a da u to nisu uključena i djeca. Plivaju dulje rute s nama, idu na izlete s nama, pješače s nama, pripremaju hranu s nama i slično. Dok su bili manji, nosili smo im romobile i hrpu igračaka da se zabavljaju dok se npr. kuha ručak, sad uredno i to rade s nama. Dapače, ako popodne mm i ja prilegnemo, oni će uredno u drugoj sobi imati neke svoje igre (trenutno je aktualno snimanje filmića i fotografija). Uživam u tome jer mi je jasno da će za koju godinu otići sa svojim društvom i za svojim aktivnostima, a mm i ja ćemo se gledati (ili naći svoje društvo i svoju zabavu).

[AdioMare]

hebate apri, to ti je 2 u 1 - štedi vrijeme.
okupaš se i popiškiš u moru isti mah

[Mima]

Ja itekako mogu zamisliti aktivnosti koje želim raditi na ljetovanju a koje ne uključuju dijete. Jedna od njih je popodnevno spavanje. Druga je čitanje knjiga, ili čitanje novina ujutro - prije sam znala ležati na terasi cijelo jutro na ležaljci i čitati, dok me ne potjera sunce koje dođe oko podneva. MM bi npr. želio dugo i daleko plivati, i ići u ribolov - ide on u ribolov sa djetetom, ali to nije isto kao kad ide sam, jer ne može ići na ista mjesta, a osim toga kad je sa Leom onda njoj stavlja mamce, pomaže itd. E sad, ono što je meni fakat čudno je da mi već godinama ne uspijevamo upražnjavati te aktivnosti (ili možda donekle ispijevamo lani i ove godine), a kao što rekog troje nas je odraslih u kući i jedno dijete. Ne znam kako, omuhavamo se, ne znamo organizirati vrijeme, imamo grižnju savjesti kad ne provodimo vrijeme svi skupa; sve u svemu, jako čudno.

[sasa]

moje iskustvo-prvo ljetovanje, kada je v. imao 5 mjeseci bilo je stvarno loše, krivi smo si sami. izabrali smo, radi nekih poslovnih obaveza, murter. do plaže 20 minuta pješke po suncu i asfaltu. ili autom kojeg mrzimo vozit na odmoru. plaže mahom krcate. nas dvoje, koji smo oduvijek ljetovali nomadski, sa jednim ručnikom, hodamo do plaže natrpani kremama, vodama, luftićima, kolutovima, sendvičima, nektarinama, suncobranima. bože, kako sam nas mrzila- ta slika mi se utetovirala u mozak. a bome i njemu. iduće godine smo već bili pametniji, pa shvatili da samo zato što imamo dijete ne moramo mjenjati baš sve navike, želje i obrasce. od tada ljetujemo na polupustim otocima, poput lastova i mljeta, gdje ima zilijon pustih plaža, u hladu, gdje smo samo mi, samo sa ručnicima, knjigama i leptirićima za v., gdje nam je smjestaj blizu, a vozimo i bicikle na more, ako slučajno nije. od tada je idila. naravno, nije primjenjivo na svakoga. za početak, v. je strašno easy to handle, recimo ovo ljeto je na plaži uglavnom čitao- a ima 4 godine, što nama ostavlja jako puno prostora za uživanje.

[AdioMare]

nije čudno, mima, meni je to razumljivo
nitko ne može raditi sve stvari koje je radije ranije, bez djece, dok djeca malo ili potpuno ne odrastu.
ali možeš se pola sata okupati u moru, to moraš moći. ako želiš. ako ne želiš, druga stvar.
samo to

[sis]

Mi ne idemo na ljetovanje na način da se spakiramo za 7-10-30 dana, ali da me ljeto umorilo, jest. Ali mi ga nije dosta (i nadam se kupanju još bar mjesec, mjesec i pol).
Nama ljeto predugo traje da bi bili na brzinskoj hrani, ali par puta mjesečno nas neće ubiti.
Naravno da sve ovisi o tome kakva su i kolika djeca i kakvi su roditelji.

Ali ne mogu dokučiti zašto se ne bi kupali zajedno s djecom ili zašto se djeca koja su starija od mmm...recimo 3 godine ne bi mogla kupati koji metar dalje od roditelja. Pa kupanje je jedino mjesto na kojem mi ne pušu za vratom.

[Mima]

Da, da, normalno da nitko ne može raditi sve kao prije djeteta (niti bi ja to htjela), ali ja se čudom čudim kad mi MM npr. kaže nakon 50 dana na moru da nije stigao u ribolov a ja sam bila sa njim tri tjedna, a baka cijelo vrijeme (+ još jedni deda i baka dva tjedna). I kad se sjetim nas na moru kad je Lea imala godinu dana - majko moja, totalno razumijem ovu ženu iz priče od ane.m. Kad se samo sjetim spremanja za plažu, katastrofa.

[marta]

Meni je dosta tudjih ljetovanja. Umore me ta tri mjeseca turista, buke, nervoze, blatnjave kaljuze, a uopce se ne bavim turizmom. Nemam apartmane. Necu ih ni imati.
Umaraju me naporni susjedi koji prigovaraju jer su mi djeca ispred kuce u 6 popodne. Jer bi se oni odmarali. Ili oni koji imaju goste na crno, a smrdi im naš kompost. Bogami, nabavit cu i kozu. Il jos bolje jarca.
Pitate se zasto ne prijavim goste na crno? Pa vlasnik kuce je osudjeni, a onda i pomilovani ubojica. Jednom je vec ubio susjeda koji mu se nije svidjao... A meni se jos zivi.
Ako vas umara ljetovanje, pa ostanite doma ljudi, ako ne mozete hendlat, pa nemojte. Il rijesite ko clumsy, moj naklon gospojo, to se tako radi.

[apricot]

marta, a na koga i zašto se ti ljutiš?
pa nismo svi ubojice!

[marta]

Uopce se ne ljutim. Samo mi nisu jasni ti koji odu na ljetovanje pa se ubiju i fizicki i psihicki. Nema sanse da svojevoljno idem na "odmor" koji ce me iscrpiti. Čemu bi to trebalo služiti?
Odigravanju neke zamisljene uloge? Ispunjavanju tudjih ocekivanja? Zgodnim fotkama u obiteljskom albumu?
Imamo vikendicu pa cemo biti tamo iako nas to mrcvari?
Djeca se moraju kupati u moru?
Zdravo je, samo nismo odlucili za koga....

[apricot]

jest, baš tako...

ali, ponekad je dovoljno "promijeniti tapetu"
maknuti se od svakodnevice, pa makar i na lošije.
i sigurna s am da nije sve baš tako loše, ali nekako je lakše kad čovjek malo podijeli, pa vidi da je i drugima.
a i čujemo kako drugi rješavaju.

nama je ove godine bilo predivno i nijednom se nisam isekirala ili da mi je bilo teško.
prošle godine je isto bilo super, ali sa malo više tegobe nego ove...
pa očekujem da će sljedeće biti čista uživancija.
ove godine sam došla i crna, i iskupana, i pročitala dvije debele knjižurine...

što mi je prije nekoliko godina bilo neostvarivo.
čovjek uči dok je živ, prilagođava se...

[borna marko]

Ja sam se i okupala i osunčala, kad nismo sve troje bili u moru onda je MM "dadiljao" našeg trogodišnjaka, plivali su, igrali se u moru, a ja se lipo sunčala. Hvala Ti Bože na njegovom strpljenju, doma je već malo drugačija stvar haha

[cvijeta73]

meni baš žao dođe kad čitam kako se mučite, stvarno.

ja sam svako ljeto bar dva tjedna sama s djecom u dalmaciji, poslije dođe il mama il mm, preklani sam bila sama tri tjedna s dvoje djece, od 2,5 i 8,5 godina.

sama, mislim u kući, inače imam veliko društvo ljudi koje znam od djetinjstva jer svi godinama ljetujemo/žive u istom mjestu. i sad je to, naravno, i hrpa djece.

sad kad M ima 4 godine, a J 10, djecu više nit ne osjetim.
dok sam sama jedini bed mi je što ne mogu navečer, poslije ponoć, biti vani.
možda je razlog mom uživanju na godišnjem i činjenica da se opustimo i raspustimo. jedino ručak svaki dan kuham, predugo je mjesec dana da smo na pi**arijama. dok sam sama, skuham veće količine, pa zaledim. neš ti, na kuhanje mi, u slučaju da su npr punjene paprike, ode max sa svom pripremom, 2 sata. to je najduži ljetni ručak, al onda imamo šta jest tri dana.

druga stvar - na plažu nosim jedino ručnike i kupaće za presvući. i novac za sladoled, kavu, pivu, radler - kako kome nikakve điđe miđe, nikakva hrana. ručamo u dva, šta im u pet treba jest. srećom, nisu svi kao ja, pa se dok su bili manji, nađe koja kantica na plaži : mrgreen:
treće - idemo spavati kad nam se spava, ovisno kakva je situacija, jel je zabava il ne, uglavnom oko ponoć.
četvrto - svaki dan se kupamo u moru, ne treba se svaki dan tuširati. svaka 3 dana - aman taman. kosu još rjeđe. jedino se ja svaki dan tuširam jer mi smeta sol, njima niš ne smeta (nije ni meni kad sam bila dijete).
peto - jutarnje kupanje, naročito dok sam sama s njima - preskačemo. do kasno spavamo (vidi točku 3), dok dođemo sebi, već je deset i pol, kavica u selu, pjaca, igranje dok mi pijemo kavu, spiza, kuhanje ručka, ručak, spavanje - kako ko, i kako kad, i na kupanje oko 4 i pol. pa do osam - čak i do devet na početku ljeta. kući, svi gladni ko vukovi (vidi točku 2 ), večera i izlazak. sad u osmom mjesecu je svaki dan bilo neko događanje (smanjim i tu kriterije što se tiče muzike, u rijeci nikad ne bi išla na koncert magazina, npr ), hrpa ljudi, hrpa djece, uživaju ono, uživamo bome i mi.

ako baš od gladi ne izdrže na plaži samo sa sladoledom, nešto im kupimo - pomfrit na njih 10 il tako.

kad su bili manji, valjda je bilo drugačije, teže, ne znam, ali nemam nikakvih trauma od ljetovanja. osim njihovih bolesti. dok su zdravi - sve je genijalno, kad se razbole, a imali smo i upalu pluća, pa u bolnicu u šibenik, i gadan rota virus, pa opet u bolnicu u šibenik. jadan taj šibenik, lijep grad, a meni odmah asocijacija - bolnica, i šalter od elektre za platit struju

[marta]

Sunce ti zarko, tu mi pod nosom ljetujes a ne bi se javila.

[Trina]

Cvijeta, imaš skoro isti raspored ko ja (samo što ja imam te neretne apartmane svaki par dana čistiti, jedno dijete više i trudna sam)

[apricot]

cvijeto, meni se čini da je lakše kad ideš na mjesec dana
pa možeš lagano i boli te đon ako preskočiš jutarnje kupanje
mi koji idemo na sedam dana... pokušavamo iskoristiti svaki trenutak i onda je presing ujutro da se ide na plažu, pa da se popodne ide na plažu... i tako

[čokolada]

Svi mi imamo različite kriterije odmora i umora. Mislim da je jako velika razlika gdje smo i u kojem aranžmanu na moru. Je li ti more na dva koraka ili pješačiš po ravnome ili uza skale 10-20 min. Jesu li djeca mirna ili živa. Je li nama odmor ako samo sjedimo na plaži i pazimo na njih ili je to isključivo ako na istoj plaži sklopimo oči i ležimo potrbuške. Kuhamo li ili nas obroci čekaju, idemo li u nabavke ili je sve all inclusive.

Moja je starija do 4.g.isključivo trčala po plaži (kupanje ju UOPĆE nije zanimalo) verajući se na najopasnija mjesta. Mislim, kako da se odmorim u tom slučaju?
S 8 mjesečnom bebom i preživom 4.godišnjakinjom uopće nisam mogla sama ići 350 skalina nizbrdo i uzbrdo (zapravo to nismo mogli niti u dvoje).
Sad su 7,5 i 3,5 i prvi put sam na plaži sjedila. I gledala stalno u njih. I dvaput sam se okrenula na doslovno minutu i pol - mlađa se skoro utopila (spremali se doma, ona bila bez mišića, dok sam se presvlačilaa starija ju je odvukla natrag u more "gledat ribice"...pa tako do nosa, do tjemena, a starija je i dalje gledala ribice...). Dvaput skoro identična situacija. Nisu sva djeca ista.

Što se tiče bivanja doma, ove sam ih godine prvi put pustila kod susjeda (i kod nas naravno) na igranje. Sve je ograđeno i sigurno. Ipak su (skupa s prijama i rođakinjama) skoro usmrtile kornjaču, 300X pale s ljuljačke.........

[tanja_b]

Zbog tog "presinga plaže" ja bih bila kadra odreći se odlaska na more. Uostalom, to sam i činila, sve dok nisam dobila dijete
I mi idemo na more na 7-8 dana, ali ne dozvoljavam nikakve pritiske. Uostalom, sve do ove godine dijete nije ni bilo tako oduševljeno boravcima na plaži, tako da smo uvijek kombinirali kupanje sa šetnjama, manjim izletima, i sl. Jedini kojem je zaista jako bilo stalo do kupanja je MM, ali on je to rješavao ranojutarnjim plivanjem u 6 ujutro.
Istina je, što je dijete starije, to je lakše. I put i sve ostalo. Recimo, bez problema odspavam popodne dok dijete-nespavač sjedi za stolom i sam nešto crta, lista knjigu ili rješava zadatke, ne treba ga stalno nečime zabavljati. A dok ga je trebalo zabavljati, trebao je i spavati popodne, pa sam i opet uspijevala dobiti svoju porciju dnevnog drijemanja.
Ali nije nam bila tlaka ni kad je bio sasvim mali; prvi put smo bili na moru kad je A. imao 10 mjeseci, i MM i ja smo uspijevali otplivati svoje, na smjenu.
Samo se neke životne navike prilagode situaciji, i sve bude ok.

S time da mene boravak na moru u cjelini ne odmara dovoljno, ali to nema veze s djetetom, ja ni inače nisam ljubitelj mora. Za mene je pravi odmor u planinama.

[tanja_b]

E da, i trudim se - ako je ikako moguće - izbjegavati kuhanje i odlaske u velike nabavke, to je ono što mi najviše smeta na "odmoru". Dok je A. bio mlađi, kuhala sam, sad više ne (uostalom, on ionako najradije jede pizzu).

[la_mama]

evo već drugu godinu ljetujemo u omišu, kupamo se na gradskoj plaži koja je mila majka za obitelji s malom djecom. plaža je pješčana, max dubine cca metar dokle ti pogled seže. istina, nema hlada, pa na nju dolazimo oko 9, odlazimo oko 11, i popodne opet iza 4.

djeca (5 i 2,5) su se izguštala, natrčala, kupala, mi odmorili - doslovce smo ljenčarili na plaži i gledali ih kako se brčkaju i skakuću po plićaku, pravili s njima dvorce u pijesku ... milina. a uvijek nađu neku djecu svojih godina s kojima se nađu u igri.

tempo nam je bio ujutro kupanje, ručak i spavanje, popodne kupanje, a navečer luna park. do svega dolazimo laganom šetnjicom - to nam je bio kriterij za izbor apartmana.

[Mima]

Zbog tog "presinga plaže" ja bih bila kadra odreći se odlaska na more. Uostalom, to sam i činila, sve dok nisam dobila dijete

A da ti je MM koji kad se jednom ne ode na plažu uvrijeđeno kaže: Dobro, onda možemo i u Zagreb! (55 dana je bio na moru ove godine!)

[ana.m]

Pa i ja bi se odfurala s mužem bogu iza nogu i poseksala se na nekoj stjeni dok mi more ladi guzu..Ali to što sada to ne mogu jer imam djecu ne znači da ću reći da mi je na moru bilo koma i odvratno i nikad više...
Na more idem jer obožavam more, jer guštam u zraku, moru, suncu, svemu...Sad imam troje djece pa guštam s njima, na drugačiji način...Ali i dalje guštam...A evo ja sam se okupala ovo ljeto svaki dan pomalo! S njih troje i sama...Pa kad slušam da dvoje odraslih ne može s jednim ne razumijem to. Misiim, pa kak to dijete mora biti živo da ga pol sata nemre pričuvati jedan roditelj?? I ne nemam bubice, imam jednog koji vrijedi za njih 10! Ne znam jesam li već negdje napisala kako su pored nas na plaži bili mama, baka, deda i limač malo stariji od Ele...Oni svi skaču oko malog, Ne znaš više tko ga čuva, nitko se od njih troje nemre opustiti, a ja se sunčam.....
Jedan dan su čak i sami počeli o tome...A što da ja sad njimma velim, kak ja to mogu! Jer sam si sama složila da mi je to gušt, da u tome uživam, jer ne očekujem da s troje djece mogu ujutro čitati novine, popodne knjigu nakon koje ću malo i prileći, pa navečer guštati u tko zna čemu...Nego, da su mi obaveze takve i takve, da se prilagodim tome i da si vrijeme i obaveze organiziram tako da svi u tome uživamo!

I nije vezano za more ali me jako živcira kad mi treće osobe krenu dramiti oko toga kako ću ja sad jadna kad počnem raditi s njih troje, ovaj u školu, ove dvije u vrtić, ja na poslu, muž na poslu, smjene, ovo i on....Ajmedrame kao da će oni to sve raditi i obavljati a ne ja...Tlak mi je odmah na hljadu!

[cvijeta73]

cvijeto, meni se čini da je lakše kad ideš na mjesec dana
pa možeš lagano i boli te đon ako preskočiš jutarnje kupanje
mi koji idemo na sedam dana... pokušavamo iskoristiti svaki trenutak i onda je presing ujutro da se ide na plažu, pa da se popodne ide na plažu... i tako

eh, ovo savršeno razumijem, samo se sjetim sebe na skijanju
i presing mm-a (on kao mimin, u zimskom ambijentu) koji mora biti na stazi cijelo radno vrijeme žičara, još i malo duže. onako, na knap, da ne bi propustio slučajno jednu vožnju. skupo smo sve to platili, pa moramo iskoristiti. na skupo plaćenom odmoru, ja, spavalica, se moram buditi s budilicom.
srećom, zadnjih par godina smo kratki s novcem

marta, slijedeće ljeto je naše

[apricot]

tko o čemu, ana.m o seksu!

[tanja_b]

A da ti je MM koji kad se jednom ne ode na plažu uvrijeđeno kaže: Dobro, onda možemo i u Zagreb! (55 dana je bio na moru ove godine!)

Heh, imala bih mu štošta za odgovoriti, jer... u našoj obitelji ja organiziram sva ljetovanja i izlete (od nalaženja smještaja, dogovaranja termina, itd, itd). I MM dobro zna što dobiva za to (ne mora razmišljati ni o kakvim praktičnim detaljima), pa zato i ne prigovara (ili se ne usuđuje ).

[ana.m]

tko o čemu, ana.m o seksu!

Nisam znala ka drugo da stavim kad ni ne ronim, niti pecam!

[krumpiric]

Nisam znala ka drugo da stavim kad ni ne ronim, niti pecam!

[AdioMare]

Nisam znala ka drugo da stavim kad ni ne ronim, niti pecam!

zaaaaakon!

[marta]

A da ti je MM koji kad se jednom ne ode na plažu uvrijeđeno kaže: Dobro, onda možemo i u Zagreb! (55 dana je bio na moru ove godine!)

Ja bi mu odma rekla da slobodno ide doma. Prije nego bi rečenicu završio. Vas pressing umori, a ne ljetovanje.

[Mima]

Ja se zezam, meni je to smiješno, a da i nije ne bih mu rekla da ide doma jer ako je on 55 dana na moru onda mi je i dijete toliko dana na moru.

[Zdenka2]

Meni je jedini zakon na ljetovanju da se ništa ne mora. Sve ide ležerno, kako nam u tom trenutku paše i kako se dogovorimo. Pritisak zbog odlaska na plažu ne podnosim - srećom imam istomišljenike u obitelji. Ranoranioci iz obitelji odu se okupati čim se probude, a spavalice ostaju u miru spavati. Poslije se može otići na neku kavicu ili sladoled, izlet ili šetnju, pa pojesti nešto skuhano na brzinu ili otići jesti van. Na plažu se obično ide poslijepodne, ali ni to se ne mora.

Sinak vrijedi za desetoricu; uvijek je bio na turbo pogon i nije se smjelo ni sekunde oka skinuti s njega. Zato smo do njegove četvrte godine ljetovali u Lumbardi i vodili ga na Pržinu na kojoj se zbilja teško može nešto loše dogoditi. Kupali smo se s njim, jer nikad nije htio leptiriće ili smo ga stavili u mali napuhani čamčić, u majici i s kapicom, gurali ga između sebe i plivali. Kad je navršio pet godina moglo se već ići i na zahtjevnije plaže, ali smo ga uvijek pazili, jer i dalje nije nosio leptiriće, a nije još znao plivati. Poslije kad je došla i cura, također na turbo pogon, bilo je slično - morali smo ih paziti, ali je i nama bilo OK. Nastojala sam uvijek pomiriti njihovo poimanje odmora s mojim - njihovo - igra u moru i na plaži; moje - čitanje u hladu. Kako koje godine, ali uspijevala sam i to. Uvijek su išli rano spavati, pa sam čitala makar navečer, na terasi. Prošle godine, kad su bili 9 i 10 prvi put sam čitala i na plaži, jer su postali dobri plivači i pouzdani su, u smislu da se neće nikamo otputiti a da se ne jave. Ove godine je bilo još bolje: plaža na 20 sekundi od kuće, vrlo sigurna i ugodna za djecu. Išli smo s njima kad smo htjeli, ali smo ih puštali i same na plažu i u park. Ponekad smo ih odvukli na izlet na odredište koje je nas zanimalo, a zauzvrat smo par puta istrpjeli i iskeširali za luna-park. Pročitala sam masu knjiga - bio je to moj savršeni odmor.

Moja djeca spadaju u jako nemirne i zahtjevne, ali ipak uvijek sam uspijevala ostaviti makar malo prostora za sebe i svoje želje i potrebe. Nisam jako zahtjevna jer niti ne očekujem da s djecom mogu živjeti kao kad ih nisam imala niti to želim. Ali, za te svoje male zahtjeviće tražim razumijevanje. Jedna mama je napisala da djeci kaže da je i ona na odmoru: tako isto i ja.