meni se cini da je tvoje dijete preoptereceno i da ti previse ocekujes od njega
pa ne znam bas da mora u svemu biti najbolji
 |
|||
|
|
|||
meni se cini da je tvoje dijete preoptereceno i da ti previse ocekujes od njega
pa ne znam bas da mora u svemu biti najbolji
babyboys prvotno napisa
sto reci na sto? na to da se samo jedan ispricao? nek me ispravi netko strucniji, ja bih rekla da je to sasvim uobicajena reakcija 10/11/12 godisnjaka. da sute kad su javno prozvani da su krivi. ne znam tocno sto si ti ocekivala? grupno javno samobicevanje?
iz cijelog tvog stava - kojeg citam iz (posebno) ovog tvog posta - meni "vristi" tvoj osjecaj. tvoja tuga, zalost i nemoc. i mislim, onako najprijateljskije sto ovako virutalno mogu - da pretjerujes.
zasto to sto je on tako "djecje" (jel to umanjivanje njegovog osjecaja i slobode da prijedje preko neceg? kad to zoves tako "onako djecjim"?) presao preko te epizode ne bi umanjivalo njegov jad? pa upravo ga na taj nacin on neutralizira i sprema u neku ladicu "neugoda u skoli koja ukljucuje prijatelje"...
ja vjerujem da ga jesu povrijedili i da je u trenu kad se to dogadjalo bio zbilja i duboko povrijedjen i zalostan i svastanesto...
ali isto tako vjerujem da ovako dugorodno i dalekosezno rezoniranje o tome - ovo sto ti radis - njemu nije ni u peti i takvim razmisljanjem mu ne pomazes...
ovakvu epizodu koja se dogodila jednom, po meni je najbolje gledati njihovim ocima. ne nasim, odraslim i punim nekakvih drugacijih, tezih i dubljih osjecaja...
i slazem se da je ovo prozivanje u razredu bila greska. dodavanje na snazi tom dogadjaju koji je trebao proci kao trenutna djecja "zla" iskrica... ovako je dokazano da se za njega netko ekstra zauzima (uciteljica, razrednica, mama, nebitnotko) nakon jednog slucaja zadirkivanja... ne mislim da ce nuzno pogorsati stanje stvari, ali ne vidim kako je pomoglo...
i naslov topica (sad sam skuzila) isto je tvoja projekcija...
koliko puta su mu se svi rugali?
zasto si bas tako napisala "rugaju mu se..."?
nije li bilo "rugali su mu se..."?
povlacim ovaj post, sad tek vidim da sam skroz krivo procitala.
isprike, babyboys.
Potpisujem litalin post.
Tja, bit će toga sve više u višim razredima. Nastava jezika jest takva, pogotovo kod profesora starijeg kova - pristupaju maloj djeci na način primjereniji starijim generacijama učenika.
S druge strane, četvrtaši se malo pomalo i trebaju navikavati na to jer ih ista priča čeka u petom razredu sa svakim predmetom. Ništa strašno... Ali isto tako sam i sebe uhvatila da mi teže padaju dječji neuspjesi i razočaranja nego njima. Trebalo je da moj stariji završi 4. razred pa da i ja "odrastem" s njim. To je proces. Svi roditelji to prolaze, netko prije - netko kasnije... Moji meni znaju reći da se previše brinem o njihovim stvarima, pa se sad svjesno trudim ostati na distanci. Tako to mora biti.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 30.09.2011. at 10:03
Slažem se s litalom, u tom smjeru su išla i moja dva posta.
A osim mamine tuge i nemoći, evo reći ću da ja vidim i mrvicu osvetoljubivosti.
osvetoljubivosti u čemu? u tome što sam reagirala na kolektivno smijanje mom djetetu koje je njega povrijedilo? što sam trebala? reć mu da ne pretjeruje i da je to tak normalno? meni nije. nama nije. ja ne dopuštam vrijeđanje i ruganje, pa tako ne volim ni kad su oni žrtve istoga.
ko traži da bude najbolji? ja od njega očekujem da bude sretan. ne sretan odlikaš i genije nego sretno DIJETE. ne namećem mu načine kako će doći do te sreće. on je najbolji jer mu je to normalno i uz minimalni uloženi trud i jer on to ŽELI.
i zašto se ja sad vama moram opravdavati? temu sam otvorila da potražim savjet, možda konkretnu pomoć ( i dobila je) i izjadam se. tome forum služi. ili ne. drugi put ću bolje razmisliti. zašto sve teme u kojima netko traži pomoć u vezi neke nesvakidašnje situacije u vezi djeteta završi pribijen na križ?
preopterećeno čime? iz čega sei to isčitala?
i što se tiče javne prozivke. nije ona digla njih tri pa ih oprala pred razredom.
učiteljica je razgovarala s njima, objasnila kako je to ružno i da su ga jako povrijedili, da ako se ne rugaju K, M ili Ž kada oni kiksaju, zašto se njemu rugaju.
Ovako vjerojatno razmišlja većina u razredu, zato su jedva i dočekali da nešto ne zna
Što se same situacije od babyboys tiče, Sanja je već napisala, u pitanju je nespretan postupak profesorice, koji je izazvao cijeli događaj. Meni se pak čini da je tvoj sin izvrsno reagirao sljedeći dan kad je prešao preko toga. I to je znak da je naučio nositi se i s takvim neugodnostima. Vjerojatno se dan ranije zaista osjećao grozno i jadno, ali i ti osjećaji imaju svoj "rok trajanja".
A što se tiče savjeta o dodatnim satima engleskog - ja to ne bih. Baš time bi se djetetu poslala poruka "da, ne znaš dovoljno, nisi najbolji, trebaš više raditi da naučiš" - a tek je počeo s učenjem engleskog. Pa nije ni taj engleski sveta krava da ga svi moraju tečno govoriti s 10 godinaZato je u školi da ga nauči. A po svemu ostalom što pišeš, vidim da je bistro dijete koje ne bi s učenjem stranog jezika trebalo imati nikakvih problema.
U slučaju da se nakon x godina učenja pokaže da on zaista zaostaje u znanju (u što sumnjam, na temelju ostalog pročitanog), onda se može razmisliti o dodatnim satima, instrukcijama, knjigama, itd. Ali u ovom trenutku, mislim da bi to bilo kontraproduktivno.
Točno ovo sam ja htjela napisati. Imam sličnu situaciju s mlađim sinom koji je u totalno nepoticajnoj okolini... A kad sam zatražila savjet stručnjaka, dobila sam po prstima da ga previše forsiram. Pa sam taj savjet zanemarila.Ovako vjerojatno razmišlja većina u razredu, zato su jedva i dočekali da nešto ne zna
babyboys - ti isto ovdje zanemari ono što ti se ne uklapa, a iskoristi ono što ti je ok... Sve mi gledamo iz svojih cipela.
tanja, peterlin,
za sad sam nabavila cd-e koji idu uz knjigu po kojoj oni rade.
neću uzimati dodatne sate, ja sama imam više nego solidno znanje da mu pomognem kada bude tražio.
Ja ne bih rekla osvetoljubivost, ali mislim tekođer da gledaš odraslim očima na dječje ponašanje.
Naravno da boli kad se jedno dijete nađe na meti svih u razredu. Ali to se dogodilo jednom - pravi problem je kad se to događa stalno.
Ovo je jedan izoliran događaj, koji treba gledati na način da iz njega izađe više dobra nego lošeg. Djeci je objašnjeno u razredu da to nije bilo u redu, i ne bi trebalo više drviti po tom incidentu, premda bi koristilo neke sate rz posvetiti problematici ruganja i nasilja u školi općenito. Po meni je puno i to što mu se taj jedan ispričao - ja se ne sjećam da smo se mi u toj dobi jedni drugima uopće ispričavali
Na to pitanje koje si je postavio - zar je moguće da se moji prijatelji tako ponašaju - ja bih odgovorila: da, tako je to s djecom. Moraju još razviti taj osjećaj kad su prešli granicu i kad njihova zabava vrijeđa tuđe osjećaje (ni neki odrasli ga nikad ne razviju). Ponese ih kad se svi smiju i zabavljaju na tuđi račun, možda bi i ti slično učinio da si bio s druge strane. Sad si osjetio kako je kad ti se rugaju, pa znaš i zašto to nije u redu. Vi ćete sigurno opet biti dobri prijatelji, ali daj im do znanja da ne želiš da se to ponavlja, jer to prijatelji ne bi trebali raditi.
Osim toga, moraš znati kako se postaviti kad ti se rugaju. Bitno je da ti znaš da je s tobom sve u redu. Djeca će uvijek naći razlog da se zbog nečeg smiju na tuđi račun. Ako možeš, prihvati šalu, ako pretjeraju, samo se makni, slegni ramenima, i ne dozvoli da te izbace iz takta jer će to samo pogoršati stvari. Ako te povrijedi prijatelj, reci mu da to nije u redu, ali kad te uzme na zub grupa koja te hoće maltretirati budi ravnodušan, makni im se s puta, i prijavi učiteljima.
I dala bih mu da pročita onu knjigu koju smo spominjali na drugoj temi - Scott Cooper: Braniti se riječima. Dobro dođe svakom djetetu koje mora proživjeti djetinjstvo među vršnjacima
Posljednje uređivanje od pomikaki : 30.09.2011. at 11:37
posudit ću knjigu, prvo sebi, onda njemu.
ja sam otprilike na tom tragu bila kad sam razgovarala s njim, ovo što ti pišeš.
pa da, knjiga je više namjenjena roditeljima, zamišljeno je da roditelj igra s djetetom igre koje bi ga naučile kako se postaviti u sličnim situacijama. Samo tvoj je po dobi već negdje na gornjoj granici za te vježbe, čini mi se.
Ako si bila na tom tragu kad si govorila s njim, reci to sebi još jednom
Po meni, zapravo se ništa tako strašno nije dogodilo - da, taj trenutak je sigurno bio dosta težak za podnijeti, ali i meni se čini jako dobro što je on već sutra prešao preko toga. Mi odrasli ipak ponekad previše dramatiziramo i analiziramo. I meni je teže danas čitati priče na forumima o maltretiranju djece nego što mi je nekad bilo prisustvovati takvim scenama pa čak i proživjeti ih. A kamoli da se netko okomi na moje dijete. Treba znati ostati hladne glave.
Ja te stvarno ne želim razapinjati, ma ni prstom upirati. Pokušala sam ti napisati da se i moje dijete sasvim jednako osjećalo, možda nisam naglasila koliko je meni to bilo teško gledati.
Ovu osvetoljubivost spominjem zato što si sama napisla "krvi napiti" (naravno da je figurativno, ali opisuje tvoju emociju), "inteligentno im vratiti", a kad su četvrtaši nakon razgovora s razrednicom šutili, a jedan se i ispričao, napisala si "što reći", i meni je to jako neobična reakcija. Tvoj sin je sljedeći dan prešao preko incidenta, ali ti nisi, zvučiš mi kao da misliš da ne bi trebao ni on.
Ako ti napišem da pretjeruješ i radiš problem većim nego što jest, to nije zato što odobravam ruganje i mislim da ga trebaš učiti da je ruganje baš ok, nego zato što mislim da ti moje viđenje problema može pomoći u njegovom sagledavanju i rješavanju. Nije zlonamjerno. I kako si pitala za mišljenje nas forumaše, ja sam ti svoje mišljenje napisala. Da, mislim da ne postupaš idealno. Meni je ok kad mi ljudi to kažu i ok mi je reći to drugima, kad već pitaju.
pomikaki je to sve lijepo napisala, a slažem se i s tanjom - ja ne bih odmah upisivala dodatne sate engleskog, a ne vjerujem ni da će kasnije biti potrebno.
u Algoritmu imas knjige ciji je izdavac talijanski ELI, super je za djecu, vjezbe i krizaljkice s vokabularom..ide po temama, na 1. stranici su popisane rijesi sa slikama i onda imas iza krizaljkice, osmosmjerke i slicno tako da kad ih par rijesi vecina rijeci mu ostane. Ovdje imas fotku talijanske knjige ali imas za sve jezike pa tako i za engleski: http://www.elionline.com/?q=it/node/931
Imas dvije, jedna je zuta, druga tamno plava i klinci ih vecinom obozavaju..tu moze pokupiti sav osnovni vokabular kro igru..jedna kosta cca 50 kn
vidjela sam ih jučer u algoritmu, ali mi se žurilo, pa nisam mogla čekat na blagajni, idem danas po njih, sad m se s preporukom još više sviđaju, hvala
Peterlin, nastava jezika nije i ne bi smjela biti takva, dapače, metodika nastave stranih jezika prilično je napredna u usporedbi s metodikom većine predmeta. Kažem, nastavnica je pogriješila, ali to je sad u kategoriji bilo pa prošlo.
Razumijem da novi učitelji u petom razredu žele vidjeti razinu znanja svojih novih učenika da bi znali kako se postaviti prema njima, no jedna je stvar provjeravati znanje koje je trebalo biti usvojeno tijekom redovne nastave (a i tada se te provjere ne rade na način da se pojedine učenike dovodi u neugodnu situaciju), a opet je sasvim drugo provjeravati znanje koje nije bilo podučavano u školi, nego ovisi o vremenu, novcu, volji ili sklonostima djece i roditelja.
Jasno mi je da je učiteljica htjela upoznati s predznanjem učenika kako bi eventualno prilagodila program, ali i dalje tvrdim da je mogla i trebala to napraviti na drugačiji način.
Oprosti, babyboys, ako si se zbog mog posta osjetila napadnutom, zaista mi nije bila namjera.
Vjeruj mi da te kao roditelj posve razumijem; da se nešto slično dogodilo mojim kćerima, ja bih od te djece vjerojatno očekivala da umjesto isprike izvrše javno ritualno samospaljivanje
Ali kad maknemo naše roditeljske osjećaje sa strane i pogledamo situaciju racionalno, mislim da možeš biti izuzetno ponosna na svog sina, koji se - iako je bio povrijeđen - postavio vrlo mudro i zrelo. Sigurno mu nije bilo lako i nadam se da se ništa slično više neće ponoviti.
I, konačno, što se tiče učenja jezika, slažem se s Tanjom, tu nema prostora ni za kakve instrukcije. Možda malo dodatnog rada s njim, koji crtić na engleskom (bez prijevoda), neke zabavne knjige za njegovu dob (u Algoritmu ćeš pronaći dosta književnosti prilagođene početnicima, znači, ne udžbenike ili vježbenice, nego baš knjige za čitanje) i sl.
Uglavnom... Sretno!
Nisam stigla procitati sve postove. Ali sjetila sam se sebe i engleskog u OS. Nije mi isao. Sve ostalo mi je islo bez problema, nisam znala sto znaci uciti niti potruditi se jer mi je sve bilo prelagano. A zbog engleskog sam plakala jer sam imala trojke, to mi je bilo nocna mora. U 7. Razredu mi je odjednom krenulo. Sjecam se osjecaja uspjeha, truda koji je napokon nagradjen. Naucila sam da mogu uspijeti u necemu sto mi eje tesko i to mi je bilo jako vrijedno iskustvo. Nadam se da ce to tako biti i za tvog sina.
Ja iskreno ne znam zasto se instrukcije smatraju kao nesto nepozeljno..dapace, ja to vidim kao unaprjedjivanje znanja djeteta..svakako dobar profesor 1-1 moze sa djakom napraviti cudo..i ako je profesor dobar onda je to korisno utroseno vrijeme koje je djetetu ujedno i zabavno..mi na tecajevima za odrasle imamo minimalno 8 razlicitih aktivnosti u sat i pol vremena a za djecu je toga puno vise i raznolikiji su jer im je pozornost kraca..a u skolama za djecu se s djecom i druze i socijaliziraju..sama sam isla na bezbroj tecajeva od malena i svaki pamtim s veseljem..
takodjer ne zelim pljuvati po knjigama od Skolske knjige ali ruku na srce gotovo sve njihove knjige su miljama daleko od suvremene metodike..
svakako mislim da i mama moze puno toga s njim napraviti, par slikovnica za prije spavanja, krizaljkica, koji crtic zajedno pogledan na engleskom (Peppa pig i Pocoyo su dosta dobri za takav osnovni vokabular..gledas s njim, ukazujes mu na rijeci- fraze..uzmes neke flash kartice ili memory kartice pa se igrate (za engleski imas jako puno toga i online pa samo printas, pitati cu frendice pa cu ti probati nesto pasteati), uzmes lopticu pa se dobacujete i vjezbate fraze, glagole..krizaljkicu (one koje sam ti preporucila su stvarno ok i nisu skupe), pjesmice, bojanke u kombinaciji s naljepnicama...ima stvarno divnih stvari za engleski
Nitko nije rekao da su instrukcije nepozeljne, nego da nisu potrebne u OVOJ dobi i ovoj fazi, pri prvom susretu s jezikom. Pogotovo jer je u pitanju dijete koje je bistro i sposobno. Instrukcije u ovom trenutku dale bi mu krivu sliku o vlastitoj sposobnosti (koja je vrlo vjerojatno sasvim dovoljna, a i vise od toga, pa ce se pocetnicka prednost ostalih ucenika brzo izgubiti). Djetetu treba dozvoliti da pokusa vlastitim snagama, pa tek ako ne ide (nije vjerojatno u OVOM slucaju) razmisliti o instrukcijama.
evo ovdje: http://www.bogglesworldesl.com/, to su mi curke preporucile, ima tonu toga za klince pa navali printati
Babyboys, ja kužim kako to može zaboljeti!
Ali kao što su sve cure rekle - nažalost je to tako s djecom.
Mi smo u sličnim situacijama zauzeli stav da je obitelj ono mjesto gdje si totalno prihvaćen, gdje je tvoja prava vrijednost, i gdje će te utješiti i shvatiti i pomoći ti.
Vanjski svijet je mjesto gdje ideš u dobroj vjeri pronaći prijatelje i odraditi svoje, i super kad nađeš na dobre ljude.
Za sve neugodne situacije isto slegnemo ramenima - tak ti je to.
To nema veze s tobom.
Otrpi, nemoj da te živcira, shvati da to govori o njima, a ne o tebi, i nauči imati jezičinu.
Puno pričamo s njim o tome, dijelimo svoja negativna iskustva, i kako smo ih riješili...
Kupit ću preporučene knjige, hvala!
I nadam se pronaći filmove gdje je to prikazano, i gdje je prikazano kako se dijete izvuklo i naučilo s time nositi...
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom