Naša Mrva jako voli da joj se pjeva. Pjevamo dok jede, pjevamo kad se igra, kad se kupa, dok se vozimo, kad treba spavati. Kad je uhvati nervoza, kad je umorna, rješenje je pjevanje. Odmah prvi dan kad je došla, onako mala i mrvičasta, bilo je jasno da je glazbeni jako važan predmet pa tako je i ostalo. Kako ponekad mumlja i cvili, uvjerena sam da sama pjeva, čak se mom nesluhističkom uhu učini da je uhvatila dva-tri tona neke od melodija.
Pjevanje nam nije neka jača strana, posebno „a capela“, ali za osmjeh naše Mrve, potrudi se čovjek. Obnovili smo repertoar pjesama, naučili i nove. Svatko ima neki svoj hit, MM pjeva „Djevojko mala, pjesmo moga grada“, jedna baka „Ti si rajski cvijet“, druga „Zeko i potočić“, a moj je hit „Indijanac Darko“. Mrva sve voli, ali ne može se stalno jedno te isto pjevati.
I pjevam ja njoj tako jedan dan „Sve ptičice iz gore, spustile se na more“. A MM sa strane sluša i kaže, pa zašto joj pjevaš tu jako tužnu pjesmu pa je li nije dosta onog sirotog zeke i potočića na koju sam plakao, nego sad još i ova. Hm, ja malo zbunjena, pa ok, nije baš najveselija pjesma, govori o nesretnoj ljubavi, ali pobogu, kolike pjesme u nas govore o nesretnoj ljubavi, ova i nije baš najtužnija. Moraju se rastati to dvoje, pa što se može. MM kaže, ne govorim ja o nesretnoj ljubavi, to je u toj pjesmi manja tragedija, ja sam se naplakao kao mali zbog te pjesme, ali ne zbog ljubavi nego zbog ptičica. Sad sasvim zbunjeno gledam svog životnog partera, skupa smo 20-tak godina i nisam znala da plače zbog migracije ptica. Pa mislim zašto, sve su ptičice otišle na more, ali vratit će se u proljeće, to je prirodni ciklus. A on mene zbunjeno gleda pa kaže, kako prirodni ciklus kad su sve izgorjele?
Bože blagi, sasvim se snebim, kako misliš, izgorjele?
Pa „sve ptičice izgore“, kaže prvi stih, i njihov se pepeo valjda spustio na more, objašnjava rastužen MM, i samo je, eto, jedna ostala…
![]()




Odgovori s citatom
