825 000 pitanja dnevno!

[koksy]

Ocekivala sam "zasto" fazu i vjerujem da bi mi bila odmor nakon ove. Od jutra do mraka on pita i ispituje, konstantno ista pitanja. Kako se zove baka? Kako se zove deda? Kako se zove teta Ana?.... I tako za cijeeeelu familiju i blize susjedstvo. Ako me netko nazove; S kim pricas? S kim pricas? Mamaaaa, s kim pricas? Ja kazem s kim..."Hocu ja pricati sa..." I MORAM mu dati telefon inace drami. Hocemo ici kod bake? A zasto necemo ici? A sta baka radi? Hocu ja ici kod bake raditi! Mogu ja raditi?
"Sto radis mama?" pita svakih 10 minuta pa makar ja sjedila kraj njega. "Kamo ides?" cim se odmaknem pola metra.
A naaajvise me ubija "Kamo idemo?" jer razgovor ide otprilike ovako:
Npr.
JA; Idemo se spremit pa idemo u ducan
ON; Kamo idemo?
JA; U ducan
ON; A sta cemo kupiti? Hoces mi kupiti puding?
JA: Hocu, ali sad se idi obuti
ON; A kamo idemo? (!!!)
JA; Pa znas kamo idemo
ON: U ducan?
Ja; Da, idemo u ducan, idi se obuti.
On odlazi, obuje se, ja teglim malenog, torbu, trazim kljuceve od auta...
ON; Kamo idemo mama??
ja sutim, vidno iznervirana
ON; Idemo u ducan? A sta cemo kupiti?

I da ne duljim, jos pita kad dodemo do auta, ponekad i kad krecemo iz dvorista!

Al ne pita on to jer je stvarno zaboravio, vidi se da pita mehanicki, tek toliko da pita. Ali ako ne odgovorim ponavlja pitanje opet i opet i opet...
I izludi me! Al stvarno! Kako da ga odviknem od tog ispitivanja? Ponekad budem stvarno umorna, ipak je tu mala beba i nemam, jednostavno nemam zivaca, snage ni volje po 50. put ponavljat da se teta Ana zove - ANA!!
Pomozite!

[rahela]

nema odvikavanja i postaje sve gore (barem kod nas), jer postavlja takva pitanja na koja definitivno nemaš odgovor u tom trenutku
a on želi odgovor odmah
nemam ti ništa pametno reći, samo jedan supatnički :hug:

[sss]

Odmah se jetim jedne priče iz davnine: moj bratić (oko 2 godine, konstantno zalijepljen za mamu, moju tetu, jako zahtjevno dijete), teta, ja i moja mama na plaži.
Teta se ode istuširati, malac ostane s nama i krene:
on:Di je mama?
mi: Kupa se!
on:Di je mama?
mi: Kupa se!
on:Di je mama?
mi: Kupa se!
- tako jedno sto puta
Nakon stotog puta kaže moja mama: Ma otišla je k vragu!
on: Nije! Kupa se! Di je mama!???

[zhabica]

i mi smo u istoj fazi "tisucu zasto tisucu zato" isto ponavlja pitanja, al kod nas su pitanja u stilu:

a zasto postoje planeti?
a zasto mi zivimo na planetu zemlji?
a zasto postoje ljudi?
a zasto moramo jesti?
a zasto moramo narasti?
a zasto je sad dan?
a zasto su postojali dinosauri?
a zasto postoji vuk?
a zasto sam se ja rodio?
a zasto si ti htjela da se ja rodim?
a zasto se seka rodila?
a zasto su zvijezde na nebu?
a zasto ljudi moraju umruti (umrijeti)

ah, sta da ti kazem? znam kako ti je :bighug:

neka pitanja stvarno ponavlja stalno i kad mu sve objasnim opet pita, i svako malo nesto zapitkuje, meni je to doduse jako simpaticno i ocito je to sad ta faza.

nemam ti pametan savjet, ne znam kako bi ga uopce odviknula od toga da ti postavlja pitanja cini mi se da ti jedino preostaje tjesit se da je to faza i da ce proci, i da nije jedini koji je u toj fazi :hug:

[BusyBee]

I mi smo u "zasto" fazi vec par mjeseci.
Ajme!

[sss]

Moj četverogodišnjak me nedavno pitao: A tko je vozio naš auto kad je tata bio mali?

[koksy]

Zasto mi sve djelujete tako flegma? Vas to ne iznervira? Dobro, ja sam tanjih zivaca zbog neispavanosti, nije da imam cijeli dan samo da odgovaram na njegova pitanja al ipak...ponekad mi dode da vristim!

[mikka]

mene nervira

ignoriram, nakon nekog odgovora. pravim se da ju ne cujem.

[rossa]

jednostavno nemam zivaca, snage ni volje po 50. put ponavljat da se teta Ana zove - ANA!!
Pomozite!

Moje omiljeno! I kod nas još traje "A kako se zove baka M?" A kako se zove Winnie Pooh?
ja se tu i tamo iživciram, ali uvijek odgovaram. Iako mi se nekad u glasu sigurno da pročitati da mi je pun kufer.

[cvijeta73]

Odmah se jetim jedne priče iz davnine: moj bratić (oko 2 godine, konstantno zalijepljen za mamu, moju tetu, jako zahtjevno dijete), teta, ja i moja mama na plaži.
Teta se ode istuširati, malac ostane s nama i krene:
on:Di je mama?
mi: Kupa se!
on:Di je mama?
mi: Kupa se!
on:Di je mama?
mi: Kupa se!
- tako jedno sto puta
Nakon stotog puta kaže moja mama: Ma otišla je k vragu!
on: Nije! Kupa se! Di je mama!???

koksy, bojim se da ne nema tu pomoći, ja znam isto koji put ignorirat, al ne staje dok ne dobije odgovor. moja je u fazi kad miješa ova pametna pitanja ala zhabs, i to mi je smiješno i simpatično, al ova iritirajuća čine negdje oko 60% svih pitanja.

[Peterlin]

Da vas "utješim" - moj gotovo 12-godišnjak ponekad ima isto napade serije pitanja. Odavno mi je jasno da je to samo skretanje pažnje na sebe i vode na svoj mlin. Zna on isto tako odavno da mora smisliti pametno i zanimljivo pitanje da ne dobije odgovor u stilu automatske sekretarice. Daklem, na istom smo tragu - odgovor na nepotrebno ili ponovljeno pitanje je snimljena traka, a ako se zaista potrudi pitati nešto tipa "Kako se voda pretvara u led?" onda će se i mama i tata i bake i deda i ujo potruditi... Moram reći da mu je to dobro došlo - lijepo je naučio razgovarati, a dobro je došlo i nama iako je bilo treniranja živaca... lijepo smo ga pomalo naučili usmjeravati. To mi je još uvijek bolje od onoga što ponekad radi mlađi sin - taj misli da sve zna pa ne pita ili pretpostavi (krivi) odgovor.

[rahela]

ma nervira me, al tad kad on ispituje, sad kad forumiram nije kraj mene, pa se čini da sam flegma
al kad krene u autu (a tad sam najosjetljivija), ponekad viknem da ću zaustaviti auto i da ide van ili on ili ja
jučer u autu dok smo išli doma, a do doma nam treba pol sata, jučer smo još išli i na groblje tako da je vožnja trajala sat vremena, je bio repertoar
- mama, kad ćemo doć doma?
brzo, za pol sata
- a koliko je to pol sata?
to je 30 minuta
- a koliko je 30 minuta?
to je 30x po 60 sekundi
- al ja ne mogu toliko puno brojat
ma, da?!
(u međuvremenu razgovor sa MMom)
- a skim si pričala?
s tatom
- a kad će on doć doma
ne znam, rekao je da će krenut s posla za 15 min
- a koliko je to 15 min?
pola manje od pol sata
- da, ali koliko je to?
- hoćemo li mi doći prije njega, ili on prije nas?
- gdje smo sad?
- jel to blizu naše kuće?
- jel Afrika dolje ili gore, lijevo ili desno
- i gdje smo sad?
(mi se teglimo u koloni i prešli smo 1 autobusnu stanicu, a ja već čupam kosu)
- a jel tata krenuo? jel prošlo 15 min (nije, a ja imam osjećaj da prošlo 15000 sati, a ne minuta)
- kud sutra idemo (poslije škole, op.a.)?
ne znam, ali znam da sutra idete u Knjižnicu sa učiteljicom
- da, ali kud idemo poslije škole
ne znam, rekla sam ti
-a kad idem na rođendan?
u sobotu popodne
- a kad popodne? u koliko sati?
u pol 4 (on ne zna na sat, tj. zna sate, ali ne zna minute, još ne kuži to na pola - da je pol 4 isto što i 3.30)
- a jel mogu ić kod bake R. poslije rođendana na spavanje?
ne možeš, jer idemo kod nje u nedjelju na ručak, pa ona ima posla ujutro
- a onda mogu ostat kod nje spavat u nedjelju?
ne znam, dogovorit ćemo se
- ajde ju sad nazovi pa se dogovori
ne mogu sad, vozim
- a kud idemo u ponedjeljak, jer ja nemam školu? i tko će me čuvati? jel me može čuvati baka R.?
- u utorak su Svi sveti, mi smo prerano u školi na vjeronauku učili o tome, to je tek u utorak, a mi smo to učili jučer
da, ali nećete imati vjeronauk u međuvremenu, pa ste o tome pričali baš na vrijeme
- a šta je to smak svijeta?
- još mi nisi rekla gdje je Afrika; gore, dolje, lijevo ili desno?
- jesmo došli doma?
- gdje je tata sad, jel on ispred nas vozi ili iza nas?

aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa

[Cheerilee]

Moji su oboje (5g i 3,5g) u toj fazi vec dugo.... Mislim da i budu Jos neko vrijeme....
Kad počnu s tisuću zašto, pokušaj ih preduhitriti s nekoliko odgovora, necekam da postave pitanje... Nekad upali, nekad ne....
Mene ne nervira to uopće.....

Sad samo čekam da im se najmanji pridruži.....

[zhabica]

to samo skretanje pažnje na sebe i vode na svoj mlin.

tocno to sam i ja primjetila. da to radi kad zeli i skrenut paznju na sebe.

koksy, meni su stvarno ta pitanja uglavnom jako simpaticna, ali nije da nema trenutaka kad me izbaci iz takta jer pita jedno te isto po peti put u pet minuta, bude toga, samo mu onda kazem da me ne gnjavi vise, da sam mu to vec rekla, da mi je naporno odgovarat jedno te isto sad i nek se igra s necim, i on obicno stvarno i prestane kad bas tako zapili. a jesan te utjesila

sss,

[spajalica]

nervira i tekako nervira, ali evo jedan nas dozivljaj.
dakle prije cca. 12 godina MM i ja na plazi, s njegovom sestricnom i njenom frendicom koja imam klinca. klinac cijeli dan, ali cijeli dan bez pretjerivanja, bez obzira o cemu se razgovara, sta se radi pita:
mama sta ide iza 1? 2,
mama sta ide iza 2? 3 itd.
kad mami dosadi ona mu kaze npr iza 15 ide 2, a on joj na to kaze nije i krena ispocetka. mama sta ide iza 1......
MM je mislio da mali nije normalan, da je autistican ili vec koje sve dijagnoze nije smislio, dok kod nas nije krenulo slicno. od tad kad krene jedno od njih s takvim pitanjima, mi se nasmijemo i pocnemo mama sta ide iza 1?
klinci ne kuze a mi umiramo od smjeha. dakle sta reci nego kao i do sad koksy proce (vidjela tog klinca prije cca mjesec dana noramlan je )

[summer]

Odmah se jetim jedne priče iz davnine: moj bratić (oko 2 godine, konstantno zalijepljen za mamu, moju tetu, jako zahtjevno dijete), teta, ja i moja mama na plaži.
Teta se ode istuširati, malac ostane s nama i krene:
on:Di je mama?
mi: Kupa se!
on:Di je mama?
mi: Kupa se!
on:Di je mama?
mi: Kupa se!
- tako jedno sto puta
Nakon stotog puta kaže moja mama: Ma otišla je k vragu!
on: Nije! Kupa se! Di je mama!???

joj, ovo je doslovno ko moja - isto ima dvi godine
postavlja isto pitanje trinaest puta, npr. di je brat
ja odgovaram - u sobi, oblaci se
cetrnaesti put, ja na rubu zivaca, kazem, otisa je kod dida ante
a ona - niiiije, u sobi je, obaci se, nije kod dida ante
i onda za deset sekundi opet pita
ja se zivcana dignem i odem od nje ispuhat a ona dodje za mnom, milo me pogleda i kaze nevino - mama, ta je bilo? ta je bilo, mama, jesi juta?

[Deaedi]

ma nervira me, al tad kad on ispituje, sad kad forumiram nije kraj mene, pa se čini da sam flegma
al kad krene u autu (a tad sam najosjetljivija), ponekad viknem da ću zaustaviti auto i da ide van ili on ili ja
jučer u autu dok smo išli doma, a do doma nam treba pol sata, jučer smo još išli i na groblje tako da je vožnja trajala sat vremena, je bio repertoar
- mama, kad ćemo doć doma?
brzo, za pol sata
- a koliko je to pol sata?
to je 30 minuta
- a koliko je 30 minuta?
to je 30x po 60 sekundi
- al ja ne mogu toliko puno brojat
ma, da?!
(u međuvremenu razgovor sa MMom)
- a skim si pričala?
s tatom
- a kad će on doć doma
ne znam, rekao je da će krenut s posla za 15 min
- a koliko je to 15 min?
pola manje od pol sata
- da, ali koliko je to?
- hoćemo li mi doći prije njega, ili on prije nas?
- gdje smo sad?
- jel to blizu naše kuće?
- jel Afrika dolje ili gore, lijevo ili desno
- i gdje smo sad?
(mi se teglimo u koloni i prešli smo 1 autobusnu stanicu, a ja već čupam kosu)
- a jel tata krenuo? jel prošlo 15 min (nije, a ja imam osjećaj da prošlo 15000 sati, a ne minuta)
- kud sutra idemo (poslije škole, op.a.)?
ne znam, ali znam da sutra idete u Knjižnicu sa učiteljicom
- da, ali kud idemo poslije škole
ne znam, rekla sam ti
-a kad idem na rođendan?
u sobotu popodne
- a kad popodne? u koliko sati?
u pol 4 (on ne zna na sat, tj. zna sate, ali ne zna minute, još ne kuži to na pola - da je pol 4 isto što i 3.30)
- a jel mogu ić kod bake R. poslije rođendana na spavanje?
ne možeš, jer idemo kod nje u nedjelju na ručak, pa ona ima posla ujutro
- a onda mogu ostat kod nje spavat u nedjelju?
ne znam, dogovorit ćemo se
- ajde ju sad nazovi pa se dogovori
ne mogu sad, vozim
- a kud idemo u ponedjeljak, jer ja nemam školu? i tko će me čuvati? jel me može čuvati baka R.?
- u utorak su Svi sveti, mi smo prerano u školi na vjeronauku učili o tome, to je tek u utorak, a mi smo to učili jučer
da, ali nećete imati vjeronauk u međuvremenu, pa ste o tome pričali baš na vrijeme
- a šta je to smak svijeta?
- još mi nisi rekla gdje je Afrika; gore, dolje, lijevo ili desno?
- jesmo došli doma?
- gdje je tata sad, jel on ispred nas vozi ili iza nas?

aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa

Identicno je kod nas sa curom, 6,5g i tako od kada je progovorila.

[seni]

summer curka ti je medena.

eto za utjehu svima, proci ce.
inace ja sam, kad bi ona pitala pitanja tek toliko da pita, uvijek odgovarala: a sto ti mislis?
tu i tamo bi pomoglo.

[BusyBee]

Naravno da me zivcira kad me apsolutno za svaki detalj pita zasto, osobito kad sam mrtva umorna, ali ne pokazujem to. Ako sam bas totalno mrtva, onda mu tako i kazem, da mu ne mogu odgovarati trenutno jer sam jako umorna i ne radi mi mozak (naravno, i za to pita zasto).

[sss]

Ma ne smijemo dopustiti da nas to živcira.
Zamislite sebe na djetetovom mjestu, pokušavate pričati s nekim koga volite najviše na svietu, taj je svakom vašom riječi sve živčaniji, a vi ne razumijete zašto. Pa pokuša to popraviti tako što želi još razgovarati, a mi smo još živčaniji. Oni tako žele našu pažnju, jer mi radimo sto drugih stvari usput, naravno, ali u njihovom malom svijetu te stvari nisu važne. Ignoriranje (i čekanje da pitanja prestanu) je po meni najgore rješenje. Gledala sam dokumentarac jednom o tome koliko djetetu može naškoditi kad ne dobije reakciju na svoj upit prema starijoj osobi. Stavili su dijete pred odraslu osobu koja se trudila ne mijenjati grimase što god da je dijete radilo. Snimali su reakcije mozga djeteta i ne sjećam se detalja, ali u svakom slučaju je bilo nesretno, uplašeno, nesigurno...
Kad mi dijete ''zapne'' u nekom obrascu (pitanja, plač, cendranje, ponavljanje bilo koje vrste), najuspješnije kod nas je skretanje pažnje. Jednostavno ja njega nešto pitam ili viknem ''pogledajte onaj bager / policajca / crveni bicikl / oblak...'', unesem malo oduševljenja u priču i obično zaborave što su maloprije radili. Ili pitajte ''A što ti misliš kako se zove teta Ana?''
A moj muž ima i novu foru kako doskočiti situaciji kad dijete zovete po imenu 10 puta, a ono vas ignorira. Samo kaže ''Hej G., imao sam čokoladu!'' Dijete će se odazvati istog trena. ''Gdje? Kad?'' Onda muž kaže ''Imao sam, nemam sad.'' I nastavi pričati o onome zbog čega je zvao dijete. Jako učinkovito

[rahela]

Identicno je kod nas sa curom, 6,5g i tako od kada je progovorila.

o, da, a progovorio je sa 15 mjeseci prvu rečenicu "tata, dođi kući" - od tad se ne gasi, čak ni dok spava, baš je noćas nešto pričao


ja sam jednom počela njega tako ispitivati, vozili smo se u autu i počela sam s ispitivanjem što vidimo vani
rekla bih prvo slovo, a onda bi on morao reći što je to (npr. vidim vani K - on pita: "jel to kuća?"...)
kad smo već bili skoro doma, rekao je nek prestanem, jer da se umorio

[marta]

Kako bi to mi trebnali ne dopustiti sebi da nas to živcira?
Trenutno sam bolesna i ne da me živciraju takve stvari nego bi ga zakljucala u ormar da ne slusam stoti put jedno te isto pitanje. I zelim da on vidi da mi to smeta. Naravno das ne ignoriram stalno i uvijek, al od petog puta nadalje odgovaram gluposti ili mu jednostavno kazem da me ostavi na miru. I ne osjecam se ni mrvicu lose zbog toga. Niti cu se osjecati pa da mi 100 strucnjaka prezentira snimke djecjih mozgova.
Jednostavno receno - imam granicu.
Ponekad je malo bliza, a ponekad malo dalja, šeta ko šarengradska ada.

[vertex]

Tih milijun pitanja jest često traženje pažnje, kako vas je više već napisalo, i zapravo često znače: razgovaraj sa mnom. Pokušajte vi malo proširit temu razgovora, pričajte o tati i šta sve radi na poslu, ili za ove male, ako se mama već kupa , onda proširite temu kupanja: pere kosu, i tijelo, a šta ti sve pereš kad si u kadi?, voda je topla, poslije se zamotamo u mekani (ako stavljamo omekšivač) ručnik...
Ne gine vam auditivno-verbalni napor, pa bolje da bude pravi razgovor, kad se šutit već ne smije, lol.

[Deaedi]

Primjetila sam da sto je umornija, vise brblja, vise zapitkuje i to da se ponekad i zabrinem - mislim, ima skoro 7g, vec me 10x pita jedno te isto u 5min, jel ne stvarno ne kuzi ili?

[rahela]

ma kuži, ali mehanički ispituje
a pretpostavljam da toliko ispituju, jer još uvijek ne znaju sve izverbalizirati, pa su im potrebna naša objašnjenja i odgovori
to sam skužila jer ponekad kad ga nešto zanima, a o tome ne zna puno, onda ima poteškoća da mi uopće postavi pitanje tako da ja shvatim što ga konkretno zanima
i onda je frustriran jer mi ne zna objasniti

[SunčicaVŽ]

Odmah se jetim jedne priče iz davnine: moj bratić (oko 2 godine, konstantno zalijepljen za mamu, moju tetu, jako zahtjevno dijete), teta, ja i moja mama na plaži.
Teta se ode istuširati, malac ostane s nama i krene:
on:Di je mama?
mi: Kupa se!
on:Di je mama?
mi: Kupa se!
on:Di je mama?
mi: Kupa se!
- tako jedno sto puta
Nakon stotog puta kaže moja mama: Ma otišla je k vragu!
on: Nije! Kupa se! Di je mama!???

Ovo meni moja L. konstantno radi...kod normalnih aktivnosti uspijem ostati smirena i uporno odgovarati pa mijenjati temu, ali kad mi to radi dok vozim...ajme...onda poludim i uvijek puknem Ne mogu se koncentrirati na vožnju i njoj stalno odgovarati na jedno te isto pitanje Koju god metodu sam probala, nisam uspjela samo bi postigla kontraefekt

[oka]

A ja sam već mislila da s mojom nešto ne štima ))
A najviše dolazi do izražaja dok vozim, ajme, pet puta pita isto pitanje i to skoro za redom, uh za poludit!
I onda me pitaju zašto sam stavila tv u auto pa ona ne može biti tiho jednu stotinku sekunde
ajme, moram ju opomenuti da dozvoli i malome bratu pričati....

Meni je osobno to isto velika tlaka jer nisu u vrtiću i sva pitanja su upućena meni
i svi odgovori su na meni. Strašno naporno i iscrpljujuće, ali sad mi je barem malo lakše kad
vidim da je i kod vas tako.
Otkako smo stalno u autu već sam se počela pitati pa dobro tko je ovdje lud sa tim istim pitanjima

[Peterlin]

Rješenje koje se nama pokazalo dobrim u autu: cd s dječjim pjesmicama dok su klinci bili u mlađoj dobi (ufff, izašli su mi na uha i Kikići i Klinci s Ribnjaka i Zeko i potočić koji je još bio na audio kazeti), kasnije dječje priče razne (uglavnom bajke i popularne priče). Čim su se osposobili da time samostalno rukuju, prešli su na mp3 / mp4 tako da se izbjegnu svađe i natezanja oko toga što će se slušati. Za kraće udaljenosti po gradu i dan danas glazba po želji (najčešći odabir dugo je bio Belan, izašla mi je omiljena Rijeka snova na uha, ali sad su već proširili izbor slušanja).

[rahela]

krepao mi radio u autu, a dodatnih 300tinjak kuna za to mi je na kraju liste prioriteta, tako da sam i dalje osuđena na njegova pitanja, ili oni na moje pjevanje

[Deaedi]

Joj da, i moja bas u autu brblja ko navijena, jedino sam je naucila da je kljucno da zasuti dok mama parkira!

[sss]

Tih milijun pitanja jest često traženje pažnje, kako vas je više već napisalo, i zapravo često znače: razgovaraj sa mnom. Pokušajte vi malo proširit temu razgovora, pričajte o tati i šta sve radi na poslu, ili za ove male, ako se mama već kupa , onda proširite temu kupanja: pere kosu, i tijelo, a šta ti sve pereš kad si u kadi?, voda je topla, poslije se zamotamo u mekani (ako stavljamo omekšivač) ručnik...
Ne gine vam auditivno-verbalni napor, pa bolje da bude pravi razgovor, kad se šutit već ne smije, lol.

Da, slažem se.

[Beti3]

Ma ne smijemo dopustiti da nas to živcira.
Zamislite sebe na djetetovom mjestu, pokušavate pričati s nekim koga volite najviše na svietu, taj je svakom vašom riječi sve živčaniji, a vi ne razumijete zašto. Pa pokuša to popraviti tako što želi još razgovarati, a mi smo još živčaniji. Oni tako žele našu pažnju, jer mi radimo sto drugih stvari usput, naravno, ali u njihovom malom svijetu te stvari nisu važne. Ignoriranje (i čekanje da pitanja prestanu) je po meni najgore rješenje. Gledala sam dokumentarac jednom o tome koliko djetetu može naškoditi kad ne dobije reakciju na svoj upit prema starijoj osobi. Stavili su dijete pred odraslu osobu koja se trudila ne mijenjati grimase što god da je dijete radilo. Snimali su reakcije mozga djeteta i ne sjećam se detalja, ali u svakom slučaju je bilo nesretno, uplašeno, nesigurno...
Kad mi dijete ''zapne'' u nekom obrascu (pitanja, plač, cendranje, ponavljanje bilo koje vrste), najuspješnije kod nas je skretanje pažnje. Jednostavno ja njega nešto pitam ili viknem ''pogledajte onaj bager / policajca / crveni bicikl / oblak...'', unesem malo oduševljenja u priču i obično zaborave što su maloprije radili. Ili pitajte ''A što ti misliš kako se zove teta Ana?''
A moj muž ima i novu foru kako doskočiti situaciji kad dijete zovete po imenu 10 puta, a ono vas ignorira. Samo kaže ''Hej G., imao sam čokoladu!'' Dijete će se odazvati istog trena. ''Gdje? Kad?'' Onda muž kaže ''Imao sam, nemam sad.'' I nastavi pričati o onome zbog čega je zvao dijete. Jako učinkovito

X

[vera]

kod nas to traje 2 godine, sada ima 6 godina. Često imam osjećaj da pita samo da pita, kao da ne sluša odgovor, i to me uvijek razljuti, ne mogu si pomoći. Onda ga vidno ljuta zamolim da me poštedi ponavljanja istih pitanja, jer me baš ljute, ali ništa od poštede. Znam da je to traženje pažnje, zato ga i ne ignoriram, ali sebi ne mogu pomoći da ne poludim....

[ivez051]

Moja ima 3 godine i već je neko vrijeme u toj fazi.Sad malo prije upaljena TV, ja gledam dnevnik a ona pita: Zašto Sanadera boli noga? (imao je štaku)

[BusyBee]

Ja nemam ni najmanji osjecaj da se radi o trazenju paznje. Moj nema problem zatraziti izricito da se obrati paznja na njega, da ga se pogleda ili te jasno prozove zasto mu ne odgovaras ili zasto ga ne slusas/ne cujes.
Ponekad imam osjecaj da mu je "zasto" postapalica vise nego potreba da zaista sazna zasto je nesto.
Bez obzira kako taj tren tumacim njegovih tisucu zasto, nikad ga se ne ignorira i nitko nije bezobrazan prema njemu.

S druge strane, ne osjecam niti najmanju griznju savjesti sto mu ne odgovaram svaki put na sva pitanja s jednakim gustom i angaziranom mastom. Niti kad mu lijepo kazem da trenutno nisam ili nisam vise raspolozena za odgovaranje na pitanja. I ne mislim da ga time zakidam za bilo sto, upravo suprotno, upoznaje da i mater ima granice (bas kao sto je Marta napisala) i uci ih postivati (jos uvijek u stvari uci da bi postavljene granice trebalo postivati, nije bas da ih rado postuje )... tako ce nauciti i kako postaviti svoje (bez deranja i vikanja) i znati da je u redu da ocekuje od okoline da njegove granice ispustuje. U svakom slucaju, unatoc svemu ovome, moje dijete sasvim sigurno zna da je voljeno.

[mašenka]

ma nervira me, al tad kad on ispituje, sad kad forumiram nije kraj mene, pa se čini da sam flegma
al kad krene u autu (a tad sam najosjetljivija), ponekad viknem da ću zaustaviti auto i da ide van ili on ili ja
jučer u autu dok smo išli doma, a do doma nam treba pol sata, jučer smo još išli i na groblje tako da je vožnja trajala sat vremena, je bio repertoar
- mama, kad ćemo doć doma?
brzo, za pol sata
- a koliko je to pol sata?
to je 30 minuta
- a koliko je 30 minuta?
to je 30x po 60 sekundi
- al ja ne mogu toliko puno brojat
ma, da?!
(u međuvremenu razgovor sa MMom)
- a skim si pričala?
s tatom
- a kad će on doć doma.........

e ovako je kod nas , i kad je zamolim da malo uspori s pitanjima, može ali onda moram čitati prometne znakove kroz grad, ili odgovarati kako se šta kaže na engleskom; ona: "crveno" ja:"red", ona: "stablo" ja "tree", ona "mjenjač" ja .....

U dućanu svaki put na kasi:
"mamaa, a zašto se stavljaju ove žute pločice na kasu?"
" zato da se ne pomiješaju stvari...ma znaš svaki put isto pitaš!"
"pa nema veze ako znam, možeš mi opet reći"

Mogu neko vrijeme, bude mi i zabavno (kao kad čitam vaše postove pa mi smiješno) ali u nekom trenutku ispalim pogotovo kad radim još 4 stvari istovremeno ...Frendica sa troje već tinejđera me tješi i kaže da će tako brzo doći vrijeme kad ću kliještima morati čupati i "da-ne" odgovor iz nje .

[Marsupilami]

Ja obicno kada mi pocne postavljati ista pitanja pocnem govoriti "nemam pojma", to ga zbuni na kratko a onda kada stvarno pomisli da neznam ponosno mi pocne objasnjavati (kao on ce sada mene nauciti) a ja se pravim tuka u stilu "Kaj stvarno?!?! Nisam pojma imala"

[litala]

evo cetvrti put u osam godina...

i sta ja znam... i pozvizdim, i umrem od smijeha, i pravim se gluha, i trazim tisinu, i odgovaram mrtva-hladna-ozbiljna, i vristim nazad, i postavljam i ja milijun blentavih pitanja njima...

svakako to odradjujem. meni valjda perje pocne rast od dosljednosti, pa stoga ni nisam dosljedna


sad, nakon svih tih godina i svih tih bazilion pitanja i odgovora, najsmjesnije mi je kad cujem odrasle da to rade... kad ponavljaju isto pitanje (iste rijeci, isti redosljed, ista intonacija...) 15 puta za redom i svaki put dobiju isti odgovor... pa de malo saraj...

[koksy]

Vidis, sad kad razmislim vec su prosle 2 faze. Jedna je bila "ko je to stigao?" za svaki auto koji je prosao po ulici. Svaki put sam odgovorila susjed ali on je i dalje svaki put pitao. Onda je bila faza u voznji "a sto ti vidis mama?" Pa sam ja nabrajala; drvo, cestu, auto, kuca... U 10 minuta voznje jedno 50 puta sam rekla drvo...Kad sam bila suvozac nije bio problem al dok sam vozila nisam se mogla koncentrirat na voznju pa me izludivao. Al proslo je, valjda ce onda i ovo proci tj. valjda nece doci neka nova faza....
Pokusala sam sa ignoriranje, postavljanje kontra pitanja, navoditi ga da sam kaze odgovor...al nista ne pomaze. Definitivno mi je drago da vas je toliko u istom "problemu" i vec mi je nekako lakse nositi se s tim. Mislim da stvarno ima veze s privlacenjem paznje jer otkad je dosao mali braco to ispitivanje je eskaliralo.

[rahela]

kod nas nema veze sa privlačenjem pažnje, jer on govori stalno 0-24 otkad je progovorio
kad se igra sam, stalno govori i priča
učiteljica kaže da je fascinantan kad su vani i igraju se i trče, a on toliko govori i melje, kaže da to nikad nije vidjela (u razredu za čudo šuti :šok
nekad kad ga zamolim da šuti, cvilećim glasom mi odgovara "al kad ne moooooguuuuuu"
a da će proći, hoće, sigurno, a do tad ću ili odgovarati, ili ignorirati, nekad moliti da šuti, nekad čak i dreknuti...

[pikula]

U toj 4g fazi nama je palila igra kobasice, na slovo, pogađanje stvari koje vidiš u vožnji, brojanje auta u nekoj boji, bilo što samo da to neprestano komuniciranje preuzme neki suvisli oblik od kojeg meni ne šišti para kroz uši.
Najbolje je palilo kad ih preduhitrimo igrom.
I dan danas automatski ponavljaju pitanje ako ne znaju objasniti ono što ih zapravo zanima. Ali sad ja već znam ako sto puta pita koliko ima minuta u sat i pol da nju zapravo muči što ona to ne može zamisliti makar kuži da je 90 min sat i pol, tj taj i taj crtić. Kažem joj da čeka i kad dođemo doma stavimo račun na papir i ona otrči ponosno s računicom i onda se vrati za tri minute "kako si ono rekla", ali najbolje je kad se pretvori neki dosadni zadatak, složi 90 figurica i sruši jednu kad duža kazaljka na pravi krug. Naravno odustane nakon tri do pet, ali shvati koncept i više to ne pita. Ako pitanje nadilazi moje mogućnosti moraju čekati tatu da to objasni, a ja odbijam o tome razgovoarati. Ne znam i točka.
U svakom slučaju suosjećam, već sam pisala o stajanu s autom i šetnjama do doma, jer ponekad drugačije ne mogu. Sad je to već rijetko.

[litala]

kod nas nema veze sa privlačenjem pažnje, jer on govori stalno 0-24 otkad je progovorio
kad se igra sam, stalno govori i priča
učiteljica kaže da je fascinantan kad su vani i igraju se i trče, a on toliko govori i melje, kaže da to nikad nije vidjela (u razredu za čudo šuti :šok
nekad kad ga zamolim da šuti, cvilećim glasom mi odgovara "al kad ne moooooguuuuuu"
a da će proći, hoće, sigurno, a do tad ću ili odgovarati, ili ignorirati, nekad moliti da šuti, nekad čak i dreknuti...

moja najstarija propricala valjda s godinu dana, s godinu i pol mljela, do cetvrte je vec disertacije razglabala...

e, kad je drugi bio u dobi od jedno dvije godine - suti dijete i ne prica... mi se, kao, ne sekiramo, drugacije dijete, propricat ce...

i jednom se vozim tako s njima u autu i sine mi - pa ne moze dijete doc do rijeci!!!

mislim, ona je toliko mljela i mljela da to jadno dijete ni da je htjelo (a vjerojatno jest da nije ), nema sanse da bi od nje uspio doc do rijeci...


al smo njoj bili uveli neke krace periode u danu (primjerice u voznji, od ovog raskrsca do doma ili slicno) kad je imala zabranu pricanja

[Bodulica]

Čitam vas i sjetim se moje kad je bila negdje u toj dobi.

Mljela je od jutra do sutra, a ni dan danas nije baš šutljiva.

Jednom kad je imala otprilike 4 god. ju je ulovila tolika parlatura i pitanja svih vrsta da ni ja ni mm nismo uspjeli podnjeti toliku količinu izgovorenih riječi.

Želeći bar malo mira i tišine smo joj predložili da šuti 5 min., a za uzvrat smo ponudili neku nagradu.

Pristala je, ali za niti minutu je počela plakati ko da ju neko kolje. Naravno, mi povlačimo ponudu i konstatiramo da ta naprosto ne može šutjeti, a ona kroz plač: Buuuuuaaaa, pa niste rekli da ne plačem, samo da ne pričam, buuuaaaaa plakanje se ne važi....

Dan danas kad negdje ode na duže od jedan dan ja i mm se samo pogledamo, nasmijemo i ne trebamo ništa komentirati. Naprosto uživamo u tišini.

[zumbulmama]

Ja poludim na svog mlađeg kad postavi pitanje, pa u pola mog odgovora pita: Molim?
Kao da sam ja njemu nešto željela reći, a on nema pojma da me nešto pitao!

[clumsy mom]

Ja imam blizance

Mi imamo neke faze koje su ih hvatale istovremeno i neke faze koje su ih hvatale prvo jednog pa drugog. Ja zaista ne znam da li bi bilo lakše da sam ovo odradila zaredom nego odjednom.

Prema tome, kad budete vozile jednog dana a vaše premilo krene sa svojom rundom 1000 zašto-1000 zato za taj dan samo se setite mene ( i drugih mama blizanaca, trojki ....) i napravite si mentalnu projekciju u moj auto gde već 7 godina pevam dve pesme istovremeno, vodim dva razgovora istovremeno i evo sad odgovaram na dva glupa pitanja istovremeno . I normalna sam...i skulirana ...koliko mogu. Mislim, ipak me ovi moji dele od početka i razumem potrebu za ''hoću da sada budeš samo moja mama!''. To što oni ne razumeju da sam ja ponekad umorna, pms-ična, da me boli glava, da sam u gužvi je samo moj problem koji im pokušavam, uglavnom sve uspešnije kako su stariji, utuviti u te brbljive glavice.

[Trina]

Ja se slažem s vertex i rekla bi da je to privlačenje pažnje zbog bebe. Isto tako koksy, ja mislim da nebi trebala tako brzo gubiti živce, hebiga, on je isto dijete, iako sad imaš još jedno manje u kući. Bi li tako reagirala da je on još uvijek jedinac? Nemoj se ljutiti ali meni ovakve stvari baš paraju uši, možda da nađeš onu temu o odnosu prema starijem djetetu/djeci nakon što dođe beba. Oprosti ali to je moje mišljenje.

I moji su svi bili u tim fazama postavljanja pitanja (prošli smo sve moguće faze koje smo mogli jer ih je troje), nisam to nikad smatrala ikakvim problemom, dapače, meni je to bio dokaz da imam inteligentnu i znatiželjnu djecu. A kad bi mi dopizdilo sve skupa onda bi rekla da ne dosađuju, da nemam odgovore na sva pitanja i da ćemo nastaviti kasnije. I basta.

[koksy]

Ma ne gubim ja zivce brzo. Ja sam stvarno flegma osoba. Ali ima dana kad se vec probudim sva nikakva jer eto, maleni se budio svako malo ponoci, Sven se ujutro ne zeli obuc a ja jos nisam popila kavu bez koje ne funkcioniram...ma znas sta mislim. I onda pozelim barem doruckovat bez da me on po 1000-ti put pita kako se zove baka. Ja mu 999 puta odgovorim al onda mi taj jedan bude previse. Ponekad ga samo pitam zasto me pita kad zna odgovor a ponekad i poludim i kazem da me prestane ispitivat i nek mi da malo mira. Jer on u trenu dok me ispituje ne stoji ispred mene pa me pita nego npr. gleda crtic i ni ne cuje odgovor, vidi se da pita tek toliko da pita. U tome je stvar.

[clumsy mom]

Meni je sve bilo apsolutno jasno i bez naknadnog objašnjenja

[pikula]

Pa, normalno nek vidi da je i mami ponekad dosta, hvala Bogu. Nisu djeca od pekmeza, ako mu ljepo kažeš dosta mi je ispitivanja, ostavi me na miru do kraja crtića moram se odmoriti i sabrati misli (možda je njemu 5 minuta još apstraktno) ili navini tajmer dok ne zvoni nema pitanja. Kad god sam ja mislila da jeto prestrogo, iznenadilo me je kako to dobro zvuči kad to klinci kažu jedan drugom "Ostavi me na miru, čitam knjigu, igrat ćemo se kad zvršim poglavlje" Naravno trebala je koja godina da to čujem iz njihvih usta, ali to je tako normalno. Nitko ne može non stop biti izložen komunikaciji ma kako slatka i duhovita bila

[trampolina]

ma nervira me, al tad kad on ispituje, sad kad forumiram nije kraj mene, pa se čini da sam flegma
al kad krene u autu (a tad sam najosjetljivija), ponekad viknem da ću zaustaviti auto i da ide van ili on ili ja
jučer u autu dok smo išli doma, a do doma nam treba pol sata, jučer smo još išli i na groblje tako da je vožnja trajala sat vremena, je bio repertoar
- mama, kad ćemo doć doma?
brzo, za pol sata
- a koliko je to pol sata?
to je 30 minuta
- a koliko je 30 minuta?
to je 30x po 60 sekundi
- al ja ne mogu toliko puno brojat
ma, da?!
(u međuvremenu razgovor sa MMom)
- a skim si pričala?
s tatom
- a kad će on doć doma
ne znam, rekao je da će krenut s posla za 15 min
- a koliko je to 15 min?
pola manje od pol sata
- da, ali koliko je to?
- hoćemo li mi doći prije njega, ili on prije nas?
- gdje smo sad?
- jel to blizu naše kuće?
- jel Afrika dolje ili gore, lijevo ili desno
- i gdje smo sad?
(mi se teglimo u koloni i prešli smo 1 autobusnu stanicu, a ja već čupam kosu)
- a jel tata krenuo? jel prošlo 15 min (nije, a ja imam osjećaj da prošlo 15000 sati, a ne minuta)
- kud sutra idemo (poslije škole, op.a.)?
ne znam, ali znam da sutra idete u Knjižnicu sa učiteljicom
- da, ali kud idemo poslije škole
ne znam, rekla sam ti
-a kad idem na rođendan?
u sobotu popodne
- a kad popodne? u koliko sati?
u pol 4 (on ne zna na sat, tj. zna sate, ali ne zna minute, još ne kuži to na pola - da je pol 4 isto što i 3.30)
- a jel mogu ić kod bake R. poslije rođendana na spavanje?
ne možeš, jer idemo kod nje u nedjelju na ručak, pa ona ima posla ujutro
- a onda mogu ostat kod nje spavat u nedjelju?
ne znam, dogovorit ćemo se
- ajde ju sad nazovi pa se dogovori
ne mogu sad, vozim
- a kud idemo u ponedjeljak, jer ja nemam školu? i tko će me čuvati? jel me može čuvati baka R.?
- u utorak su Svi sveti, mi smo prerano u školi na vjeronauku učili o tome, to je tek u utorak, a mi smo to učili jučer
da, ali nećete imati vjeronauk u međuvremenu, pa ste o tome pričali baš na vrijeme
- a šta je to smak svijeta?
- još mi nisi rekla gdje je Afrika; gore, dolje, lijevo ili desno?
- jesmo došli doma?
- gdje je tata sad, jel on ispred nas vozi ili iza nas?

aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa

hahahaha, gotovo identično našim razgovorima u autu! utješno je znati da nismo jedini

kod nas se uglavnom ne radi o privlačenju pažnje, jer kad želim okrenuti na nešto drugo kaže "mama, prekinila si me" i nastavi di je stao.

nekad me nervira, najčešće kad je u duetu s mlađim. ali čini mi se da ta količina pitanja prestaje onog trena kad pogodim o čemu je on u stvari htio pričati. tad razgovara vrlo smisleno, pravi užitak.

(al' ja nemam kristalnu kuglu, pa ovi trenuci budu 50:50)