Ovo se i ja pitam nakon ovećeg broja postova o samostalnosti/nesamostalnosti djece. Djetetu od 9, pa i više godina ne bih nikada povjerila brigu o malom djetetu, jer ono ne može odgovarati za tu situaciju i ne smije mu se nametati takva odgovornost.
Na roditeljske sastanke idem bez djece, jer to nije njima namijenjeno i ne razgovara se na njima prilagođen način. Neke informacije koje roditelji tamo dobivaju, rasprave o problemima u razredu i sl. djeca doista ne moraju čuti. Kada idem na roditeljski organiziram se s mužem, mamom ili sestrom. Dok su djeca bila premala da ih ostavim kod kuće nisam išla na roditeljski ako ne bih mogla organizirati čuvanje. Sada, kad imaju 11 i 10 godina, ostavim ih same ta dva sata. Ali, jednom sam bila s kćeri na informacijama za sina. Ona je bila predškolka, a on u prvom razredu. Bilo je važno da dođem baš taj dan, a bila sam sama s djecom. Nije mi baš bilo ugodno, jer je maloj bilo dosadno i stalno je zanovijetala da idemo. Ali sam riješila problem i nitko mi nije prigovarao zbog djeteta. Mislim da je najbolje ne ići na roditeljske informacije s djecom, a iznimke uvijek mogu postojati. Valjda je uvijek moguć nekakav dogovor, zar ne?