cvijeta, mislim da je to ipak preintimno pitanje. Radi se isključivo o mom iskustvu osnaživanja, žao mi je ako je ispalo generalno.
Ja zaista duboko i iskreno smatram da način poroda itekako može nekome promijeniti život. Na bolje ili na gore. Pogotovo za žene koje su željele VBAC ili su imale prekrasno iskustvo nakon traume.
i tu bi se složila sa vama.
jedina je razlika da je meni u bolnici nešto pošlo krivo, možda bi krivila doktora da mi bude lakše...ali u konačnosti bi sva krivnja opet pala na moja leđa i dušu, jer je to bio moj odabir...
jer ja sam takva...sklona preuzimanju krivnje...
znači, opet bi ja bila kriva jer sam mogla odabrati bolje...
preuzimanje odgovornosti ključan u pkk, i kad sam shvatila da bi se u svakom slučaju sama osjećala krivom, donijela sam odluku.
da bi. ALi...
da se to dogodi u bolnici, znala bi da sam poduzela JA sve u svojoj moci i znanju da u rizicnoj situaciji i komplikacijama osiguram djetetu (strucnu) pomoc. a to su lijecnici.
da se to isto dogodi kod kucnog grizla bi se do kraja zivota sto nisam. nisam poduzela sve.
kad je porod ok i bez komplikacija i rodi se zdrava beba- predivno.
a sta ako se stvari zakompliciraju i dogodi se kriminalan ishod a ja nisam imala mogucnost pruziti sve u ovozemaljskoj moci da ga promjenim jer kod kuce nemam ni jednog doktora, ni jednu salu, ni jedan kisik...stagod.
da, u bolnici bi se pitala da li sam mogla reci nesto drugo, uciniti, vise se boriti, biti glasnija...
doma uz sve to imam jos i taj faktor: jesam li trebala biti u bolnici i da jesam da li bi ta cinjenica promjenila ishod.
to je, recimo, onaj teret koji ja ne mogu prihvatiti. i onaj rizik.
da je kod nas drukcije uredjen kucni porod, da. ali ovako....za mene je to prevelika kocka.
pisem za mene, bez da se netko opet nadje uvrjedjen![]()
Posljednje uređivanje od leonisa : 10.02.2012. at 12:31