svi nekako polazimo od sebe i od toga kako bismo se MI osjećale i što bi NAS trgnulo i ispunilo

no ,s druge strane postoje žene kojima je OK što su doma i nemaju problem s tim.ponavljam,čini mi se da kod autorice topica problem nije u njoj što je doma,već što muž nije.zato njoj svi ovi savjeti predstavljaju problem,jer ne želi mijenjati sebe.

po meni se njen muž ne ponaša kako bi trebalo.OK,ona bi trebala olabaviti malo i ne biti toliki kontrol frik,što je po meni direktna posljedica nezadovoljstva suprugom i osjećajem da barem na jednom polju ima potpunu kontrolu...svašta bi tu dobar psiholog imao za reći.

iskreno,nije mi jasno omalovažavanje struke,to je kao da te zaboli grlo pa odeš u ljekarnu i kupiš Klavocin,jer eto i liječnica će ti reći što i sama znaš,da imaš upalu grla i dat će ti taj lijek.
ne znam zašto odmah predodžba isključivo o psihološkoj pomoći kod preopterećenih psihijatara u bolnicama?
ne pruža ni samo psihijatar psihološku pomoć,tu su i psiholozi,koji po meni vrlo vrlo dobro zagrebu u srž stvari a bez medikamenata.

ono što bih vam ja savjetovala i što mislim da bi bilo najbolje,jesta da si oboje rezervirate sat vremena,zajedno,kod dobrog psihologa.ima i jako dobrih privatnih psiholoških praksa. nevjerovatno je što jedna treća i sasvim neutralna osoba može osvijestiti i izvući na površinu.