ja i beba smo žive i zdrave.. to je najvažnije. samo rodilište mi je ostavilo gorak okus.to mi za sad i nije toliko bitno.smatram da je veći problem što te nema nitko savjetovat i pomoći vezano za dojenje.. bio mi je paradoks u svakoj sobi veliki plakati.. rodilište prijatelj dojenja.... prije bi rekla neprijatelj... grudi mi natekle, nadošlo silno mlijeko, i neće van, boli ko sam vrag.. i nema ti tko pomoć!!! nema ti tko dat savjet!! strašno... svako jutro me doktor pitao dal sam imala stolicu ?? ok ... u redu ... al za grudi nitko ništa .sestre su previše zauzete sa svojim poslom . za svak molbu za pomoć.. samo bi me u prolazu uhvatile za grudi i zaključile da su pune mlijeka ... i to je to..... smatram da bi svako jutro stručna osoba trebala obilazit rodilje.. pomoć namjestit bebu na grudi.. savjetovat.. dati par riječi utjehe... što god... priznajem .. ovo mi je prva beba.. i više sam se pripremala za porod.. literatura.. i sl.. a za dojenje sam donjela odluku da cu dojit i to je to.. uopće nisam znala što mi se može dogotit.. bila sam ne pripremljena.