Ni ja. Ja bi reagirala kao ti. A on bi reagirao kao tvoj sin. A onda bi ja morala popustiti da ne drami. Pa se pitam, što je ispravno. Ako mu popuštam, podilazim mu. Kako se to u konačnici odražava na njega? Npr. kaže: Moraš doći po mene (u vrtić) sa špangicama da te ne moram grditi.Da sad ja napravim frizuru po njegovoj želji da ne drami - a sjetit će se, počet se ljutiti, na što ću ja uskuhati... Ili da stavim te freaking špangice dok njega ne prođe faza i tako uštedim sebi živaca? ...
![]()